Anemija u starijoj dobi često je podcijenjena, a može imati ozbiljne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno. Rano dijagnosticiranje i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života starijih osoba, smanjiti rizik od komplikacija i poboljšati prognozu

Anemija je stanje koje se javlja kada razina hemoglobina u krvi opadne, što smanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. To može dovesti do umora, slabosti, vrtoglavice i drugih simptoma. U starijoj dobi, anemija može biti posljedica različitih faktora te pogoršati postojeće zdravstvene probleme.

Najčešći uzrok anemije, uključujući kod starijih osoba, je manjak željeza, često zbog nepravilne prehrane, slabe apsorpcije željeza ili gubitka krvi uzrokovanog gastrointestinalnim problemima (npr. ulkusi, polipi, rak crijeva). Također, kronične bolesti poput bubrežnih oboljenja, srčane insuficijencije, raka ili kroničnih infekcija mogu uzrokovati anemiju jer upalni citokini ometaju proizvodnju crvenih krvnih stanica.

Nedostatak vitamina B12 i folne kiseline također može biti uzrok, budući da su ovi vitamini ključni za stvaranje crvenih krvnih stanica. Starije osobe često imaju problem s apsorpcijom vitamina B12 zbog stanja poput atrofičnog gastritisa ili malapsorpcijskih sindroma.

Hemolitička anemija, koja nastaje kada se crvene krvne stanice razgrađuju prije nego što prirodno odumru, može biti autoimuna, nasljedna ili izazvana lijekovima. Tu su i mijelodisplastični sindromi (MDS), poremećaji koštane srži koji narušavaju normalnu proizvodnju krvnih stanica, češći kod starijih osoba i često manifestirani kao anemija.

Određeni lijekovi, uključujući antikoagulanse, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) i neke antibiotike, mogu uzrokovati anemiju kod starijih osoba.

Simptomi anemije kod starijih često su slični onima kod mlađih, ali ih se može previdjeti ili pripisati prirodnom starenju. Neki od tipičnih simptoma su umor, slabost, vrtoglavica, pomanjkanje daha, ubrzan ili nepravilni rad srca, blijeda koža, te smanjena fizička i mentalna funkcionalnost.

Dijagnoza započinje kompletnom krvnom slikom, te se provode testovi na serumsko željezo, feritin, vitamin B12, folnu kiselinu, funkciju bubrega i markere upale. Ako je potrebno, dodatni testovi poput kolonoskopije, gastroskopije ili biopsije koštane srži mogu se koristiti za otkrivanje uzroka krvarenja ili poremećaja koštane srži.

Liječenje ovisi o uzroku anemije. Kod manjka željeza koriste se oralni suplementi željeza, dok je u težim slučajevima potrebna intravenska primjena. Nedostatak vitamina B12 se liječi injekcijama vitamina, a folna kiselina se također dodaje po potrebi. U slučajevima anemije uzrokovane kroničnim bolestima, liječenje osnovne bolesti može poboljšati razinu hemoglobina. U težim slučajevima, može biti potrebna transfuzija krvi kako bi se stanje brzo poboljšalo.

Anemija u starijoj dobi često je podcijenjena, a može imati ozbiljne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno. Rano dijagnosticiranje i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života starijih osoba, smanjiti rizik od komplikacija i poboljšati prognozu.

Prevencija osteoporoze zahtijeva kombinaciju zdrave prehrane, redovite fizičke aktivnosti i izbjegavanja rizičnih faktora poput pušenja i alkohola. Rano usvajanje ovih navika može pomoći u očuvanju zdravlja kostiju te smanjenju rizika od prijeloma i osteoporoze u starijoj dobi

Svjetski dan osteoporoze, koji se obilježava svake godine 20. listopada, idealna je prilika za podizanje svijesti o osteoporozi. Ovogodišnja kampanja pod sloganom ‘Recimo ne krhkim kostima’ nastoji potaknuti ljude svih generacija na brigu o zdravlju kostiju. Glavne poruke kampanje bit će usmjerene prema ljudima svih dobi, pacijentima, zdravstvenim djelatnicima i institucijama.

Prva poruka naglašava važnost zdravlja kostiju. Zdrave kosti temelj su našeg blagostanja, mobilnosti i neovisnosti, stoga je važno da ljudi svih dobi poduzmu rane korake za prevenciju osteoporoze kroz pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost s opterećenjem i izbjegavanje nezdravih navika poput pušenja.

Druga poruka ističe da je osteoporoza ozbiljan zdravstveni problem. Ona može imati teške posljedice, a prepoznavanje rizičnih čimbenika i pravovremeno testiranje na osteoporozu ključno je za smanjenje rizika. Briga o zdravlju kostiju treba biti prioritet, baš kao i briga o kardiovaskularnom zdravlju, jer pridržavanje preporučenih terapija može pomoći u očuvanju pokretljivosti i neovisnosti tijekom starenja.

Treća poruka poziva na prioritetno postavljanje zdravlja kostiju u zdravstvenim politikama. S obzirom na to da se godišnje u svijetu dogodi oko 37 milijuna fragilnih prijeloma, osteoporoza predstavlja ogroman ekonomski i zdravstveni teret. Zdravstvene vlasti moraju osigurati adekvatne usluge nakon prijeloma, uključujući stručne procjene i liječenje pacijenata starijih od 50 godina kako bi se spriječili daljnji, potencijalno opasni prijelomi.

Za prevenciju osteoporoze, ključna je prehrana bogata kalcijem i vitaminom D, koji su neophodni za zdravlje kostiju. Redovita tjelesna aktivnost, posebno vježbe koje opterećuju kosti, pomaže u održavanju koštane gustoće, dok održavanje zdrave tjelesne težine smanjuje rizik od prijeloma.

Pušenje i pretjerana konzumacija alkohola negativno utječu na zdravlje kostiju, pa se preporučuje prestanak pušenja i umjeren unos alkohola. Žene u postmenopauzi i muškarci stariji od 70 godina trebali bi redovito provjeravati gustoću kostiju putem denzitometrije, a liječnici mogu preporučiti suplemente kalcija i vitamina D ili terapiju lijekovima u određenim slučajevima.

Prevencija osteoporoze temelji se na zdravoj prehrani, redovitoj fizičkoj aktivnosti i izbjegavanju rizičnih faktora. Usvajanje ovih navika može značajno smanjiti rizik od prijeloma i očuvati zdravlje kostiju u starijoj dobi.

Na Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi često se naglašava i važnost volontera, koji igraju ključnu ulogu u pružanju emocionalne i praktične podrške oboljelima i njihovim obiteljima

Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi obilježava se svake godine drugu subotu u listopadu, a u 2024. godini taj dan pada na 12. listopada. Ovaj dan posvećen je podizanju svijesti o važnosti palijativne skrbi, podršci za bolesnike s teškim i neizlječivim bolestima, kao i njihovim obiteljima.

U Hrvatskoj, Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi redovito se obilježava raznim aktivnostima koje organiziraju zdravstvene ustanove, udruge, i organizacije koje pružaju palijativnu skrb.

Palijativna skrb usmjerena je na ublažavanje simptoma i smanjenje boli, uz pružanje emocionalne, psihosocijalne i duhovne podrške. Cilj nije izlječenje bolesti, već poboljšanje kvalitete života pacijenata. Posebno je važna za osobe s kroničnim, progresivnim bolestima poput raka, srčanih bolesti, neuroloških poremećaja, itd.

Hospicij je oblik palijativne skrbi namijenjen osobama u završnoj fazi života, kada liječenje više nije moguće. Fokus je na ublažavanju tegoba i omogućavanju dostojanstvenog umiranja.

Palijativna skrb pruža značajnu podršku i obiteljima pacijenata, ne samo tijekom bolesti već i u fazi žalovanja nakon gubitka voljene osobe. To uključuje savjetovanje, emocionalnu podršku i praktične smjernice o njezi pacijenta.

Obitelj često preuzima veliku odgovornost za njegu bolesnika, a palijativna skrb može im olakšati taj teret kroz obrazovanje o njezi i pružanjem potrebnih resursa.

Palijativna skrb omogućava pacijentima da donose vlastite odluke o tome kako žele provesti svoje posljednje dane. Poštuje se pravo na dostojanstven kraj života, uz minimalnu patnju i maksimalnu podršku.

Kroz palijativnu skrb, pacijenti i njihove obitelji imaju priliku raspraviti o pitanjima poput naprednih uputa, odluka o medicinskim tretmanima i organizaciji skrbi.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, 2020. godine je u svijetu približno 57 milijuna osoba bolovalo od različitih bolesti zbog kojih im je bila potrebna palijativna njega, no od navedenoga broja je samo 14 posto pacijenata dobilo potrebnu skrb. K tome, približno 18 milijuna ljudi u svijetu svake godine pate od bolova i nelagode u posljednjim trenucima života zbog ograničene dostupnosti palijativnih zdravstvenih usluga i adekvatne analgezije.

Palijativna skrb i hospicij osiguravaju da se ljudi s teškim bolestima ne osjećaju napušteno i zaboravljeno, već im pružaju sveobuhvatnu podršku. Njihova uloga je esencijalna u humaniziranju skrbi na kraju života, omogućujući dostojanstvo, ublažavanje patnje, te emocionalnu i praktičnu pomoć kako za pacijente, tako i za njihove najbliže.