Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta
Postporođajna depresija (PPD) je ozbiljan poremećaj raspoloženja koji može pogoditi žene nakon poroda. Karakteriziraju je osjećaji tuge, tjeskobe i iscrpljenosti, što može značajno utjecati na sposobnost majke da se brine za sebe i svoje dijete.
Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta.
Važno je napomenuti da se PPD može razviti bilo kada tijekom prve godine nakon poroda, a ne samo neposredno nakon njega.
Postporođajna depresija je rezultat kombinacije fizičkih, emocionalnih i socijalnih čimbenika. Nagli pad razine hormona nakon poroda može pridonijeti promjenama raspoloženja. Dodatni čimbenici rizika uključuju povijest depresije ili drugih mentalnih poremećaja, stresne životne događaje, nedostatak podrške obitelji i prijatelja, komplikacije tijekom poroda ili zdravstveni problemi kod djeteta.
Liječenje PPD-a može uključivati psihoterapiju, medikamentoznu terapiju ili kombinaciju oba pristupa. Psihoterapija, poput kognitivno-bihevioralne terapije, može pomoći majkama da prepoznaju i promijene negativne obrasce razmišljanja. U težim slučajevima, antidepresivi mogu biti preporučeni, uzimajući u obzir sigurnost tijekom dojenja.
Podrška obitelji ključna je u procesu oporavka žene s postporođajnom depresijom (PPD). Evo nekoliko načina na koje obitelj može pomoći.
Slušajte je bez osuđivanja i minimiziranja njezinih osjećaja. PPD nije znak slabosti, već ozbiljno stanje. Ohrabrite je da izrazi svoje osjećaje i strahove. Budite strpljivi – oporavak može trajati neko vrijeme.
Preuzmite dio kućanskih poslova poput kuhanja, čišćenja ili pranja rublja kako bi imala više vremena za odmor.
Pomažite u brizi o djetetu – mijenjajte pelene, hranite bebu (ako je moguće), nosite je ili uspavljujte.
Pobrinite se da dobije dovoljno sna – dogovorite se oko rasporeda spavanja i čuvanja bebe.
Potaknite je da uzme vrijeme za sebe, čak i ako je to samo kratka šetnja ili tuširanje u miru.
Educirajte se o postporođajnoj depresiji kako biste bolje razumjeli kroz što prolazi.
Pratite znakove pogoršanja depresije i potaknite je na traženje stručne pomoći ako je potrebno.
Ako pokazuje ozbiljne simptome (poput misli o samoozljeđivanju), pomozite joj da potraži liječničku pomoć.
Pratite je na terapijske sesije ako se osjeća nesigurno ili joj treba podrška.
PPD može izazvati osjećaj izolacije, pa je važno poticati je da provodi vrijeme s prijateljima i obitelji.
Ovisno o njezinim željama, pomozite joj pronaći grupe podrške ili online zajednice za majke koje prolaze kroz slično iskustvo.
Nemojte pritiskati da ‘bude sretna’ ili ‘uživa u majčinstvu’ – ovo može stvoriti dodatni pritisak.
Svakodnevno je podsjećajte da nije sama i da će se stanje poboljšati.
Iako se PPD najčešće povezuje s majkama, istraživanja su pokazala da i očevi mogu doživjeti postporođajnu depresiju. Ovo stanje kod očeva često je povezano s promjenama u životnom stilu, povećanom odgovornošću i nedostatkom sna. Prepoznavanje i liječenje PPD-a kod oba roditelja ključno je za dobrobit cijele obitelji.