Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima
Prije točno deset godina, Hrvatska radiotelevizija uvela je hvalevrijedan novitet, vidljivost prevoditelja znakovnog jezika na velikom ekranu. Tim povodom Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika, u prošli petak, organiziralo je konferenciju pod nazivom ’10 godina u velikom kadru – Simultani prijevod hrvatskog znakovnog jezika na televiziji’. Konferencija se održala u prostorijama Matice Hrvatske.
S dolaskom, odnosno vidljivošću prevoditelja znakovnog jezika na ekranu, pri prikazivanju nekih od informativnih emisija na javnom servisu, gluhim osobama uvelike je olakšan pristup informacijama. Na taj su način gluhe i nagluhe osobe dobile priliku biti u toku s događajima kao i čujuće osobe.
O temama kao što su razvoj prilagodbe programa za gluhe i nagluhe, izazovi prevoditelja znakovnog jezika pri obavljanju svoga posla, te o mnogim drugim temama na konferenciji u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika raspravljali su brojni domaći i strani izlagači.
Na konferenciji su prisustvovali brojni uvaženi gosti kao što su saborska zastupnica Ljubica Lukačić, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila, te iz Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu politiku, branitelje i osobe s invaliditetom Marija Mustač.
Na početku je uslijedio niz pozdravnih govora, a između ostalih prisutnima se obratila i saborska zastupnica Ljubica Lukačić.
– Izuzetna mi je čast biti ovdje s vama. Drago mi je da sam baš ja dobila tu čast s obzirom da sam jako emotivno vezana za gluhe i nagluhe osobe. Zahvalila bih se Mirijani Juriši na svemu što je kroz ove godine napravila za gluhe i nagluhe osobe. Njeno htijenje i upornost tjeralo me da zajedno pronađemo rješenje problema za praćenje dnevnih emisija na Hrvatskoj radioteleviziji. Ministarstvo kulture i medija prati sve potrebe osoba s invaliditetom i sigurna sam da ćemo svi zajedno svojim trudom poboljšati pristup informacijama za gluhe osobe. Važno je imati informaciju, ako informaciju nemate tada se osjećate nesigurno i izgubljeno. Republika Hrvatska ima predsjednika Vlade koji razumije probleme osoba s invaliditetom. On je taj koji kad su u pitanju osobe s invaliditetom nikada nije rekao ne. Što se tiče predsjednika Hrvatskog sabora on za osobe s invaliditetom uvijek ima razumijevanja te želi da smo u Saboru vidljivi. Prvi njegovi gosti na novoj lokaciji bili su hrvatski paraolimpijci. Moram reći da se jako veselim kada vidim da se neka emisija prevodi na znakovni jezik, a kad čujem da se nešto neće prevoditi to me jako uznemiri, ali zato što je Mirjana uporna pa uvijek uspijemo riješiti stvari na zadovoljstvo svih osoba oštećenog sluha – kazala je Lukačić.
Od stručnjaka za ovu temu prva je riječ dobila Suzana Ivančić koja je progovorila o prilagodbi programskog sadržaja za gluhe i nagluhe osobe te kratkim isječcima pokazala kako to izgleda u praksi.
– Prevoditelj znakovnog jezika mora biti vidljiv na ekranu kako bi gluha osoba kvalitetno mogla pratiti sadržaj i primjeri dobre prakse su npr. prijenosi sjednica Hrvatskoga sabora i Dnevnici 1 i 2 gdje je prevoditelj prisutan na trećini ekrana. (U važećem Ugovoru između HRT-a i Vlade RH propisane su dnevne količine prilagođenog programa i ostvarenje je dvostruko od onog predviđenog za ovu godinu.) Izazovi u našem poslu su učestali, jedan od najvećih je titlovanje uživo i cilj nam je da u skoro vrijeme emisije koje se emitiraju uživo imaju titlove za gluhe i nagluhe osobe. Ograničeni smo vremenom za pripremu titlova, pogotovo za informativne emisije kao što su Dnevnici i veliki je izazov pripremiti titlove kad potreban tekst dobijete samo nekoliko minuta prije emitiranja. Hvala svima koji aktivno sudjeluju u prilagodbi programa, hvala na prijedlozima i kritikama svih korisnika jer oni su nam putokaz za daljnje napredovanje u poslu – istaknula je Ivančić koja posljednjih sedam godina radi na prilagodbi programa za gluhe i nagluhe osobe te na taj način uvelike olakšava život osobama s oštećenjem sluha.
Jasna Vaniček Fila ispred Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske kazala je kako se hrvatski znakovni jezik još uvijek susreće s određenim izazovima, ali i spomenula kako je u HRT-ovom pravilniku definirana programska obveza da će HRT proizvoditi i emitirati emisije o osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama u razvoju, ali i poticati prevođenje programa na hrvatski znakovni jezik. Kazala je i da je ugovorom između HRT-a i Vlade Republike Hrvatske potpisan ugovor za razdoblje od 2023. do 2027. po kojem je Hrvatska radiotelevizija dužna prilagoditi program gluhim i nagluhim osobama te da se isti mora povećavati u skladu s produkcijskim mogućnostima.
Nešto više o povijesti i samom ulasku prevoditelja znakovnog jezika u programa sudionici su mogli čuti od Mirjane Juriše.
– Prvi značajni pomak u informiranju gluhih osoba bio je informativni bilten, preko njega su gluhe osobe dobivale puno bitnih informacija. Godine 1995. počinje kontinuirano prevođenje emisija na znakovni jezik na intervenciju Vlade Republike Hrvatske. Nakon donošenja pravilnika o Hrvatskoj radioteleviziji program za gluhe bivao je kvalitetniji. Ulazak prevoditelja znakovnog jezika nije bila zasluga pojedinca, već smo svi pritiskali televiziju da nam daju normalan format i prilagode brzinu prevođenja kako bi osobe s oštećenjem sluha mogle normalno pratiti program. Tek nakon što je profiliran HRT 4, prevoditelji su prikazani u većem formatu te su tako i gluhe osobe postale zadovoljnije programom. Ono što se treba napomenuti je svakako da bi govornici trebali pričati sporije kako bi ih prevoditelji mogli pratiti – kazala je Juriša.
Gostujući predavač Slawomir Stepski u svom predavanju pokušao je prikazati na koje se sve načine prevoditelji prikazuju na televiziji u 51 zemlji te koliko često puštaju i koliko vremenski traju emisije za gluhe, kao i kakva se vrsta emisija prevodi.
Tamara Levak Potrebica iz Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja u svom je predavanju kazala nešto više o HDKP-u, čime se Društvo bavi, te koja im je sličnost s prevoditeljima znakovnog jezika.
– HDKP već 50 godina skrbi o konferencijskim prevoditeljima i njihovoj edukaciji te se zalaže za poštivanje profesionalnih standarda struke. Za svaku vrstu prevođenja trebaju postojati određeni standardi. Tako za konferencijsko prevođenje postoje profesionalni standardi koji sadrže uvjete kojih se konferencijski voditelj mora držati kako bi prevoditelj mogao pružiti najveću kvalitetu svoje usluge. Međunarodna udruga konferencijskih prevoditelja se svojim radom zalagala da imamo ugovorom propisane uvjete za rad. Najveći problemi nas konferencijskih prevoditelja je ta što se ne stignemo temeljito pripremiti jer nas televizijske kuće nerijetko angažiraju u sklopu događaja koji je upravo u tijeku. To je problem jer vi kao prevoditelj imate odgovornost i prema govorniku i prema slušatelju, stoga morate biti maksimalno pripremljeni, a to je često nemoguće. Pogotovo zbog toga što njihove govore ne smijete nadopunjavati vlastitim riječima. Isto tako, prevoditelji često moraju improvizirati jer rade u lošim uvjetima.
Na konferenciji su sudjelovali i dvije prevoditeljice Slovenskog znakovnog jezika – Mateja Vodeb, voditeljica odjela za pristupačnost na RTV Slovenija i njezina kolegica, prevoditeljica Tanja Giuliatti Davinić. One su podijelile svoja iskustva u radu na slovenskoj javnoj televiziji te pokazale na koji sve način prilagođavaju program gluhim osobama. Vodeb je kroz svoj rad na RTV Slovenija sustavno uvodila tehnike pristupačnosti za gluhe i nagluhe koje su postale ravnopravan dio produkcije na njihovoj nacionalnoj televiziji. Također, Vodeb je sukreatorica specijaliziranih web stranica Dostopno.sl i Enostavno.info na kojima osobe s invaliditetom neometano mogu pratiti vijesti, nebitno bili oni gluhi, nagluhi ili slijepi. Na web stranici Dostopno.si za svakog od njih postoje specijalizirane rubrike putem kojih mogu saznati informacije koje ih zanimaju, dok su Enostavno.info vijesti strukturirane tako da su najbitnije informacije napisane te gluha ili nagluha osoba bez problema može saznati što je zanima.
Posljednje predavanje održano je na temu ‘Izazovi simultanog prijevoda informativnih emisija na hrvatskom znakovnom jeziku’.
U samom izlaganju Kavčić je predstavila svoj pogled na struku i izložila glavne izazove s kojima se susreće prevoditelj znakovnog jezika, a prema kojima se taj posao razlikuje od prevoditelja govornih jezika. Počevši od samog radnog mjesta, prevoditelji se znakovnog jezika mogu nalaziti u doktorskoj ordinaciji u kojoj je glas doktora moguće jasno čuti, no navečer istoga dana prevoditelj se može nalaziti na pozornici gdje prevodi govore za vrijeme prosvjeda na Trgu bana Jelačića, gdje zvuk nije jasan i gdje postoje velike interferencije.
Nadalje, prevoditelj znakovnog jezika mora osim izgovorene riječi gluhim korisnicima, kada se govornik ne vidi, prenijeti i informaciju o tome tko izgovara te riječi, radi li se o ženskom glasu, muškom ili govori dijete. Naposlijetku, u RH, Zakonom o HZJ i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba jasno je definiran hrvatski znakovni jezik kao samosvojni jezični sustav, različit od hrvatskog jezika, dok su ostali sustavi komunikacije temeljeni na hrvatskom jeziku, a to su čitanje s usana, daktilografija ili simultana glasovno-znakovna komunikacija (kada se izgovaraju pune rečenice na hrvatskom jeziku, a istovremeno znakuju pojedini znakovi kako bi se olakšalo čitanje s usana).
Kavčić je tako naglasila da se prijevod događa samo i isključivo onda kada gluhe osobe koriste HZJ, jer prevoditelj tada prevodi s hrvatskog jezika na hrvatski znakovni jezik. U svim drugim slučajevima radi se samo o vizualizaciji hrvatskoga jezika, korisnici naime zahtijevaju samo da se izgovorena riječ lakše očita s usana. Primjerima je zorno prikazala gramatičke razlike između HZJ i hrvatskoga jezika. Na samom kraju zaključuje kako je veliki kadar za prevoditelja na javnoj televiziji potreba i pozitivan pomak koji se dogodio prije 10 godine, no istovremeno je i velika odgovornost na samim prevoditeljima.
-Najveći problem za prevoditelje znakovnog jezika predstavlja činjenica da još uvijek ne postoji opis radnog mjesta, što znači da još uvijek ne postoji zanimanje upisano u NKO, niti postoji formalno obrazovanje. Stalnim usavršavanjem i pohađanjem neformalnih edukacija u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika trude se nadoknaditi spomenuti nedostatak formalne edukacije-kazala je lingvistica i prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika Dorijana Kavčić pokazujući pritom primjere iz prakse.
Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima, u vidu prevođenja većeg broja emisija i prevođenja različitijeg sadržaja. Prisutni su na konferenciji mogli uvidjeti s kojim se to problemima susreću hrvatski prevoditelji znakovnog jezika u svojoj svakodnevici.
Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana
Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.
– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.
– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.
Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.
– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.
Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.
Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.
Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.
A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.
U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.
– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.
Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.
Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.
U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.
Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?
– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.
– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.
Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.
U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.
Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.
Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije
Društvo multiple skleroze Dubrovačko- neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.
Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.
MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.
Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina. A ono što ljudi najčešće ne vide?
Koliko energije treba da se ustane. Koliko hrabrosti treba da se izađe. Koliko borbe stane u jedan običan dan. Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.
Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama: – da osoba ‘može sve ako se potrudi’, – da ‘izgleda dobro pa je dobro’, – da je bolest predvidiva, – da se simptomi mogu kontrolirati voljom, – da je invaliditet uvijek vidljiv, – da se MS događa ‘drugima’.
Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.
Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.
Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.
Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže – najčešće se ne vidi.
I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina. A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.
Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije
Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama otežan je pristup javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.
Na završnoj konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni su rezultati projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.
Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.
Vincek je istaknula da je kroz projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.
Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17 hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.
Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica, treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem financiranju.
O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su govoriili predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.
Video / podcastPrije 5 dana
in MREŽAPrije 7 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana