Poveži se s nama

Vremeplov

SIR LUDWIG GUTTMANN Pionir rehabilitacije i osnivač Paraolimpijskih igara

Objavljeno

/

Sir Ludwig Guttmann, njemački neurokirurg židovskog podrijetla, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu medicinskih znanosti i sporta

Rođen je 3. srpnja 1899. godine u Tostedtu u Njemačkoj, a postao je priznat kao pionir rehabilitacije i osnivač Paraolimpijskih igara.

Guttmann je studirao medicinu na sveučilištu u Kölnu i pridružio se neurokirurškom odjelu u Breslauu (danas Wroclaw, Poljska). Njegov izuzetan rad u liječenju ozljeda kralježnice stekao mu je reputaciju stručnjaka u tom području. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u Stoke Mandeville bolnici u Velikoj Britaniji, gdje su bili smješteni mnogi vojnici s ozljedama kralježnice.

Guttmannov najvažniji doprinos medicini bio je razvoj ganzfeld-terapije, koja se koristi za liječenje bolesnika s neurološkim bolestima. Također je radio na razvoju operativnih tehnika za liječenje ozljeda kralježnice i uveo niz inovacija u rehabilitaciju pacijenata s takvim ozljedama.

Njegova najpoznatija postignuća vezana su uz Stoke Mandeville bolnicu, gdje je 1944. godine organizirao prve sportske igre za vojnike s invaliditetom. Ova sportska natjecanja služila su kao motivacija i terapija za pacijente i postala su preteča modernih Paraolimpijskih igara. Prve igre, poznate kao Stoke Mandeville Games, održane su 29. srpnja 1948. godine i okupile su 16 natjecatelja s invaliditetom.

Ovo je bio revolucionaran trenutak za osobe s ozljedama kralježnice i invaliditetom općenito. Guttmann je vjerovao da sport može igrati ključnu ulogu u rehabilitaciji i reintegraciji osoba s invaliditetom u društvo. Njegova predanost tom cilju dovela je do stvaranja Paraolimpijskih igara, koje su prvi put održane u Rimu u Italiji, 1960. godine, kao paralelni događaj Olimpijskim igrama.

Iz godine u godinu, Paraolimpijske igre su rasle i postale su međunarodno priznat sportski događaj. Sudionici su se natjecali u raznim sportovima, od atletike do plivanja, prikazujući nevjerojatnu snagu, izdržljivost i sportski duh. Igre su postale prilika za osobe s invaliditetom da pokažu svoje sportske talente i postignuća, dok su istovremeno promicale svijest o izazovima s kojima se suočavaju.

Guttmann je bio strastveni zagovornik prava osoba s invaliditetom i zalagao se za poboljšanje njihove kvalitete života. Njegovo naslijeđe živi kroz Paraolimpijske igre i kontinuirano unapređenje podrške osobama s invaliditetom diljem svijeta. Za svoj izniman doprinos medicini i sportu, Guttmann je 1966. godine proglašen vitezom (Sir) i postao poznat kao Sir Ludwig Guttmann.

Nažalost, Sir Ludwig Guttmann preminuo je 18. ožujka 1980. godine, ali njegovo naslijeđe nastavlja inspirirati generacije te podsjeća sve nas na važnost inkluzivnosti, sportskog duha i ljudske snage.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

POVIJEST BRAILLEOVA PISMA Dodir koji otvara svijet riječi

Objavljeno

/

Brailleovo pismo ne predstavlja samo sustav pisanja za slijepe; ono je simbol nevjerojatne ljudske izdržljivosti i želje za obrazovanjem. Ova inovacija transformirala je živote mnogih, omogućavajući im da dožive ljepotu pisane riječi kroz dodir

Brailleovo pismo, taktilni sustav pisanja i čitanja za slijepe i slabovidne, predstavlja nevjerojatno važan korak prema inkluziji i pristupu obrazovanju za osobe s oštećenjem vida. Njegova povijest ima duboke korijene, a razvoj Brailleova pisma predstavlja izuzetan je primjer inovacije i odlučnosti pojedinca da premosti izazove koje postavlja gubitak vida.

Louis Braille

Priča započinje u 19. stoljeću u Francuskoj, s mladim Louisom Brailleom, rođenim 1809. godine. Louis je postao slijep kao dijete nakon nesreće u radionici svog oca, kožara. No, unatoč svom invaliditetu, Louis je pokazao nevjerojatnu radoznalost i volju za učenjem.

Tactile Writing System

Godine 1821., kao dvanaestogodišnjak, Louis je došao u dodir s dotad postojećim sustavom taktilnog pisanja poznatim kao ‘Night Writing’. Razvijen od strane Charlesa Barbiera, ovaj sustav omogućavao je vojnicima da komuniciraju noću bez upotrebe svjetlosti. Međutim, ‘Night Writing’ nije bio praktičan za upotrebu u svakodnevnom životu.

Razvoj Brailleova pisma

Odlučan unaprijediti sustav, Louis Braille je, u samo 15 godina, stvorio svoj vlastiti sustav pisanja temeljen na osjećaju dodira. Inspiriran ‘Night Writingom’, Brailleov sustav se sastoji od šest točkica poredanih u dvije kolone, svaka kolona s tri točke. Ovaj genijalni dizajn omogućuje 63 različite kombinacije, uključujući i praznu kombinaciju, što je omogućilo predstavljanje slova, brojeva i matematičkih simbola.

Prihvaćanje u Institutu za slijepe

Godine 1824., Brailleov sustav je službeno prihvaćen u Institutu za slijepe u Parizu, gdje je Louis Braille bio učitelj. Unatoč nekim početnim otporima, Brailleovo pismo brzo je pokazalo svoju snagu u obrazovanju slijepih. Omogućavalo je pristup čitanju i pisanju na način koji je bio brz, učinkovit i intuitivan.

Širenje utjecaja Brailleova pisma

Unatoč tome što je prvo prihvaćeno u Francuskoj, Brailleovo pismo je postalo međunarodni standard za pismenost među slijepima. Uspješno se proširilo diljem svijeta, prilagođavajući se raznim jezicima i kulturama. Postalo je ključnim alatom za obrazovanje slijepih osoba, pružajući im pristup književnosti, znanju i društvenoj inkluziji.

Suvremene inovacije

Danas, uz razvoj tehnologije, Brailleovo pismo i dalje ostaje relevantno. Moderni uređaji za slijepe često koriste Brailleovu tehniku, a elektronički uređaji s Brailleovim prikazima osiguravaju digitalnu integraciju. No, unatoč tehnološkom napretku, Brailleovo pismo ostaje esencijalnim dijelom obrazovanja i kulturne baštine slijepih osoba.

In Portal

Nastavi čitati

Vremeplov

NA DANAŠNJI DAN U POVIJESTI Revolucionarni korak za prava osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Ovaj povijesni događaj 16. listopada podsjeća na globalnu predanost razumijevanju invaliditeta na sveobuhvatan i inkluzivan način

Ističe važnost prepoznavanja da invaliditet nije isključivo medicinsko stanje, već je oblikovan različitim društvenim, okolišnim i osobnim čimbenicima.

Današnji dan, 16. listopada, obilježavamo značajni događaj koji je imao ključnu ulogu u unapređenju prava i inkluzije osoba s invaliditetom. Naime, upravo su na današnji dan 1980. godine Ujedinjeni narodi (UN) usvojili Međunarodnu klasifikaciju oštećenja, invalidnosti i hendikepa (ICIDH) Svjetske zdravstvene organizacije.

ICIDH, revolucionarni dokument, imao je za cilj pružiti standardizirani okvir za razumijevanje invaliditeta i njegov utjecaj na pojedince i društvo. Njegova svrha bila je preusmjeriti fokus s medicinskog modela, koji je invaliditet uglavnom promatrao kao posljedicu oštećenja ili medicinskog stanja, prema holističkom i inkluzivnom pristupu.

ICIDH je uveo tri ključna elementa:

Oštećenja: Odnose se na odstupanja ili gubitak funkcije određenih struktura ili organa tijela.

Invalidnosti: Predstavljaju ograničenja u sposobnosti osobe da obavlja svakodnevne aktivnosti zbog oštećenja.

Hendikepi: Obuhvaćaju teškoće s kojima se pojedinci suočavaju u svojem društvenom okruženju zbog oštećenja ili invalidnosti.

Ovaj sustav klasifikacije bila je revolucionaran jer je priznao da invaliditet nije samo medicinsko pitanje, već je oblikovan i društvenim i okolišnim čimbenicima. Naglasio je potrebu za rješavanjem ovih čimbenika kako bi se stvorio inkluzivaniji i dostupniji svijet za osobe s invaliditetom.

Godine 2001. ICIDH je zamijenjen Međunarodnom klasifikacijom funkcionalnosti, invalidnosti i zdravlja (ICF). ICF je dalje proširio razumijevanje invaliditeta uzimajući u obzir individualnu funkcionalnost i invaliditet osobe u kontekstu njezine okoline.

Ovaj povijesni događaj 16. listopada podsjeća na globalnu predanost razumijevanju invaliditeta na sveobuhvatan i inkluzivan način. Ističe važnost prepoznavanja da invaliditet nije isključivo medicinsko stanje, već je oblikovan različitim društvenim, okolišnim i osobnim čimbenicima.

Nastavi čitati

Vremeplov

EVOLUCIJA INVALIDSKIH KOLICA Putovanje kroz povijest

Objavljeno

/

Najranije poznato pomagalo slično invalidskim kolicima pronađeno je u ruševinama kineskog grada Zhongdu, koji potječe iz 6. stoljeća. Ovo primitivno pomagalo sastojalo se od drvenog okvira sa sjedalom postavljenim na kotač

Invalidska kolica, izvanredan izum koji je transformirao živote milijuna ljudi s teškoćama u kretanju, imaju bogatu i raznoliku povijest koja traje stoljećima. Od skromnih početaka do današnjih naprednih dizajna, invalidska kolica značajno su se razvila, odražavajući napredak društva u razumijevanju i prilagodbi potrebama osoba s invaliditetom.

Drevni počeci: rođenje pomagala za kretanje

Pojam pomagala za kretanje datira iz drevnih vremena. Najranije poznato pomagalo slično invalidskim kolicima pronađeno je u ruševinama kineskog grada Zhongdu, koji potječe iz 6. stoljeća. Ovo primitivno pomagalo sastojalo se od drvenog okvira sa sjedalom postavljenim na kotač. Iako je služilo svrsi pomoći osobama s teškoćama u kretanju, daleko je od udobnih i učinkovitih invalidskih kolica kakva poznajemo danas.

Renesansa invalidskih kolica: od 16. do 18. stoljeća

Tijekom renesansnog razdoblja, izumitelji i inženjeri počeli su istraživati načine poboljšanja pomagala za kretanje. Jedan značajan izum bio je ‘stolac za osobe s invaliditetom’, razvijen u 16. stoljeću. Ovaj uređaj sadržavao je kotačiće i ručke, omogućujući pratitelju da gura korisnika. Međutim, ova rana pomagala koristila su se uglavnom za starije osobe i ozlijeđene vojnike, a ne za osobe s trajnim invaliditetom.

U 18. stoljeću, John Dawson, britanski izumitelj, stvorio je invalidska kolica s velikim stražnjim kotačima i manjim prednjim kotačem radi bolje pokretljivosti. Ovaj dizajn postavio je temelje budućim inovacijama u tehnologiji invalidskih kolica.

Napredak u 19. stoljeću

19. stoljeće označilo je značajan napredak u dizajnu invalidskih kolica i njihovoj dostupnosti. Inovatori poput Georgea Jenningsa predstavili su preklopna invalidska kolica, olakšavajući korisnicima prijenos i pohranu svojih pomagala za kretanje. Ova preklopna kolica posebno su pomogla vojnicima ranjenima tijekom sukoba.

Osim toga, napredak u materijalima i procesima proizvodnje omogućio je udobnija i trajnija invalidska kolica. Čelični okviri zamijenili su drvo, pružajući veću stabilnost i podršku.

Revolucija invalidskih kolica: 20. stoljeće

20. stoljeće donijelo je revoluciju u tehnologiji invalidskih kolica. Godine 1932., Harry Jennings, inženjer strojarstva, razvio je prva lagana, preklopna invalidska kolica s okvirom od čelika. Ovaj dizajn postavio je standard za moderna invalidska kolica, čineći ih praktičnijima i dostupnijima.

Tijekom Drugog svjetskog rata, potražnja za invalidskim kolicima porasla je zbog sve većeg broja veterana s teškoćama u kretanju. To je dovelo do daljnjih inovacija, uključujući upotrebu okvira od lakih legura aluminija i poboljšane ergonomije.

U 1960-ima su invalidska kolica doživjela još jedan značajan napredak razvojem prvih električnih invalidskih kolica. Ova inovacija značajno je povećala neovisnost korisnika s ograničenom snagom gornjeg dijela tijela.

Suvremena invalidska kolica

Danas su invalidska kolica prešla dug put od svojih primitivnih početaka. Sada se dizajniraju s fokusom na udobnost korisnika, prilagodbu i inkluzivnost. Moderna invalidska kolica uključuju napredne materijale, ergonomska sjedala i posebne opcije poput podesivih naslona za noge.

Osim toga, koncept univerzalnog dizajna doveo je do pristupačnih zgrada, prijevoza i javnih prostora za invalidska kolica, poboljšavajući ukupnu kvalitetu života osoba s invaliditetom.

U posljednjih nekoliko godina, napredne tehnologije poput robotike i umjetne inteligencije integrirane su u neka invalidska kolica, pružajući korisnicima poboljšanu pokretljivost i autonomiju. Ovakav razvoj nastavlja oblikovati budućnost dizajna i dostupnosti invalidskih kolica.

Nastavi čitati

U trendu