Connect with us

in MREŽA

DARIJO JURIŠIĆ Grad Zagreb pozitivan je primjer pristupačnosti za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Foto: Hina

Pravobranitelj ističe i da su osobe s invaliditetom jako dugo čekale na konačno donesene zakone o osobnoj asistenciji, inkluzivnom dodatku i povlasticama u prometu

Ured pravobranitelja osoba s invaliditetom lani je uputio 412 preporuka i upozorenja tijelima državne vlasti, lokalnim jedinicama, pravnim i fizičkim osobama radi ostvarivanju prava osoba s invaliditetom, a od 294 u 2022. prihvaćeno je i provedeno njih 101, što je nedovoljno.

Pravobranitelj Darijo Jurišić ističe kako one nisu prihvaćene i implementirane u postotku u kojem bi htjeli a za neke, poput osiguranja pristupačnosti, potrebna su određena novčana sredstava i zahvati pa se preporuke i upozorenja prenose iz godine u godinu.

Najviše pritužbi odnosi se na prava iz socijalne skrbi, pristupačnost i mobilnost, zapošljavanje te rad i obrazovanje.

– Ono što osobno vidim kao jedan od najvažnijih stvari koje moramo učiniti je razvijanje i poboljšavanje sustava rane intervencije, što traži međusektorsku suradnju čega u Hrvatskoj nedostaje. Prema osobama s invaliditetom postoji predrasuda da su za njih najvažnija područja zdravstvene skrbi i socijalne zaštite, no sva područja su jednako važna – rekao je pravobranitelj za Hinu.

Kad su djeca u pitanju puno ovisi o angažiranosti roditelja i njihovoj snalažljivosti, a rana intervencija smanjuje opseg mogućeg invaliditeta te osigurava veću samostalnost osobe.

Jurišić ističe Grad Zagreb kao pozitivan primjer ostvarivanja pristupačnosti u brojnim područjima, čemu pridonosi i postojanje posebnog odjela koji se bavi potrebama osoba s invaliditetom.

Osnovnu školu upisalo 26.490 učenika a srednju svega 5468

Pravobranitelj navodi kao se dobar dio preporuka i upozorenja iz 2022. koji nije prihvaćen odnosi na sustav odgoja i obrazovanja. Roditeljima s djecom s teškoćama u razvoju veliki je izazov upisati dijete u vrtić, a kada ih upišu dobiju ograničeno vrijeme boravka u vrtiću.

Jako malo učenika s teškoćama u razvoju upisuju srednju školu nakon osnovne, pa je tako u upravo završenoj školskoj godini osnovnu školu upisalo  26.490 učenika s teškoćama u razvoju, a srednju njih 5468. Većina obrazovnih ustanova nije prilagođena osobama s invaliditetom a profesori nisu dovoljno educirani za rad s njima, kaže pravobranitelj.

Tu su od velike pomoći asistenti u nastavi, no problem je što nije riješen njihov radno-pravni status. Ured pravobranitelja stoga se zalaže da oni postanu zaposlenici sustava te da u pravima budu izjednačeni sa zaposlenicima.

Zastarjeli obrazovani sustav, samo jedan posto visokoobrazovanih

Jurišić ističe i problem zapošljavanja, U registru je upisano oko 650.000 osoba s invaliditetom, koji čine 17 posto stanovništva, a zaposleno je njih svega oko 17.000. Ta brojka, naglašava Jurišić, iz godine u godinu raste ali nedovoljno, a među njima je svega jedan posto visokoobrazovanih.

– Problem je što osobe s invaliditetom obrazujemo za zanimanja koje danas više nisu potrebna na tržištu rada, poput pomoćnih i administrativnih te zanatskih i strukovnih zanimanja – istaknuo je.

Centri za profesionalnu rehabilitaciju rade na tome da te osobe ostanu u svijetu rada, što je ključno za njihovu socijalizaciju i kvalitetu života.

Pravobranitelj ističe i da su osobe s invaliditetom jako dugo čekale na konačno donesene zakone o osobnoj asistenciji, inkluzivnom dodatku i povlasticama u prometu.

Kaže kako je kod inkluzivnog dodatka najveći izazov izdati 150.000 rješenja tijekom ove godine, no sve će osobe, bez obzira na datum izdavanja rješenja, inkluzivni dodatak dobiti za cijelu godinu.

Izvor: Hina/Anja Perić

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu