Uobičajeni znakovi nomofobije su anksioznost, promjene dišnog sustava, drhtanje, znojenje, uznemirenost, dezorijentiranost, tahikardija

Nomofobija je relativno novi pojam koji opisuje strah od ostajanja bez mobilnog telefona ili nemogućnosti pristupa mobilnim uslugama.

Naziv je izveden iz engleskog izraza ‘no-mobile-phone phobia’ i sve češće se koristi u psihologiji i sociologiji kako bi se opisala rastuća ovisnost suvremenog društva o mobilnim tehnologijama.

Provjeravanje pametnih telefona nakon jutarnjeg buđenja, slabe ocjene među učenicima zbog pretjeranog korištenja mobitela, prolazak mladih kroz krizu društvenog identiteta uz pritisak kontinuiranog povezivanja s društvenim mrežama, velika ekstrovertnost na društvenim mrežama, a introvertnost u stvarnosti, impulzivnost i osjećaj žurnosti prilikom slanja poruke ili obavijesti, sve su ovo pokazatelji nomofobije.

Uobičajeni znakovi nomofobije su anksioznost, promjene dišnog sustava, drhtanje, znojenje, uznemirenost, dezorijentiranost, tahikardija.

Da bi se smanjio rizik od nomofobije, stručnjaci savjetuju nekoliko pristupa, odnosno, postavljanje granica za korištenje mobilnog telefona može pomoći u smanjenju ovisnosti.

Redovni periodi bez mobilnog telefona mogu pomoći u smanjenju stresa i poboljšanju mentalnog zdravlja.

U težim slučajevima, savjetovanje s psihologom ili terapeutom može biti neophodno za izlječenje nomofobije.

Doktorica  Anna Lembke, stručnjakinja za ovisnosti i profesorica psihijatrije i ponašajnih znanosti na Sveučilištu Stanford, objasnila je za New York Times da ‘postoji sve veći broj stručnjaka za mentalno zdravlje koji priznaju da ljudi mogu postati ovisni o svojim pametnim telefonima’.

Dr. Lembke predložila je da napravite izvještaj korištenja zaslona. Otkrivajući koliko vremena provodite na svom telefonu, možete shvatiti koji je najbolji pristup, prvo preuzimanjem odgovornosti.

Nomofobija je ozbiljan problem koji odražava duboku povezanost modernog društva s mobilnim tehnologijama. Razumijevanje ovog fenomena i poduzimanje koraka za smanjenje ovisnosti o mobilnim uređajima ključni su za očuvanje mentalnog zdravlja i poboljšanje kvalitete života.

Svjetski dan mozga prilika je za educiranje javnosti o neurološkim bolestima i poremećajima, kao što su Alzheimerova bolesti, Parkinsonova bolest, epilepsija i moždani udar. Rano prepoznavanje simptoma i pristup adekvatnoj zdravstvenoj njezi mogu značajno poboljšati kvalitetu života oboljelih

Svjetski dan mozga obilježava se svake godine 22. srpnja s ciljem podizanja svijesti o važnosti zdravlja mozga i neuroloških bolesti.

Svjetski dan mozga prvi put je obilježen 2014. godine na inicijativu Svjetske federacije neurologije (World Federation of Neurology – WFN). Ova međunarodna organizacija, osnovana 1957. godine, okuplja neurologe iz cijelog svijeta s ciljem promicanja globalnog neurološkog obrazovanja i istraživanja.

Mozak je centralni kontrolni sustav našeg tijela, odgovoran za sve što radimo – od disanja i hodanja do razmišljanja i osjećaja. Na ovaj dan, pridružujemo se globalnoj zajednici u slavljenju nevjerojatnih sposobnosti mozga i istraživanju načina kako ga možemo zaštititi i unaprijediti njegovo zdravlje.

Mozak je najsloženiji organ u ljudskom tijelu, sastavljen od milijardi neurona koji međusobno komuniciraju putem sinapsi. Svaki dio mozga ima specifičnu funkciju, bilo da se radi o kontroli pokreta, interpretaciji senzorskih informacija ili upravljanju emocijama. Bez zdravog mozga, naš svakodnevni život bi bio znatno otežan, a mnoge osnovne funkcije bile bi ugrožene.

Održavanje zdravlja mozga zahtijeva kombinaciju fizičkih, mentalnih i emotivnih aktivnosti.

Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da očuvate svoj mozak zdravim.

Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vitaminima može poboljšati funkciju mozga. Znači, birajte ribu, bobičasto voće i lisnato povrće.

Vježbanje poboljšava protok krvi do mozga i potiče rast novih neuronskih veza. Čak i svakodnevne aktivnosti poput hodanja mogu imati pozitivan učinak.

Učenje novih vještina, igranje misaonih igara i čitanje knjiga mogu pomoći u održavanju mentalne oštrine.

I dovoljno sna je izuzetno važno. Odrasli bi trebali težiti ka 7-9 sati sna svake noći.

Smanjite stres i prakticirajte tehnike  poput meditacije, joge i dubokog disanja.

Na Svjetski dan mozga diljem svijeta organiziraju se razna predavanja, radionice i kampanje kako bi se podigla svijest o važnosti istraživanja mozga i liječenja neuroloških poremećaja poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, moždanog udara i drugih.

Najveći zdravstveni problemi povezani s progerijom su kardiovaskularni poremećaji. Većina djece s progerijom umire od srčanih bolesti, kao što su srčani udar ili moždani udar, u dobi između 8. i 21. godine, s prosječnim životnim vijekom oko 14 godina. Ostale komplikacije mogu uključivati arteriosklerozu, osteoporozu i otvrdnjavanje arterija

Progerija (Hutchinson-Gilfordov sindrom) je izrazito rijedak sindrom ubrzanog starenja. To je progresivni genetski poremećaj, odnosno sporadična mutacija gena LMNA koji kodira bjelančevinu koja tvori molekularni kostur staničnih jezgara.

Simptomi progerije nisu vidljivi pri rođenju, već se počinju nazirati tijekom prve godine djetetova života, prvo u nedovoljnom porastu visine i težine. Naime, oboljela djeca u dobi od 10 godina imaju visinu približnu visini prosječnoj za zdravo trogodišnje dijete. Do druge godine života dolazi i do nerazvijenosti kostiju lica (hipoplazije) i donje čeljusti (mikrognatija). Lice je nerazmjerno malo u usporedbi s glavom, a oči su velike i istaknute. Nadalje, karakteriziraju ih male uši i tanke usne te česta nepravilnosti zuba i njihovo propadanje.

Djeca s progerijom često imaju normalan intelektualni razvoj i funkcionalne motoričke sposobnosti u ranoj fazi života, ali se kasnije suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Najveći zdravstveni problemi povezani s progerijom su kardiovaskularni poremećaji. Većina djece s progerijom umire od srčanih bolesti, kao što su srčani udar ili moždani udar, u dobi između 8. i 21. godine, s prosječnim životnim vijekom oko 14 godina. Ostale komplikacije mogu uključivati arteriosklerozu, osteoporozu i otvrdnjavanje arterija.

Dijagnoza progerije obično se postavlja na temelju kliničkih simptoma i potvrđuje se genetskim testiranjem za mutaciju LMNA gena. Trenutno ne postoji lijek za progeriju, ali se istraživanja aktivno provode kako bi se našli načini za usporavanje ili liječenje ove bolesti.

Jedan od potencijalnih tretmana koji se istražuje je upotreba inhibitora farnesiltransferaze (FTI), koji mogu smanjiti proizvodnju progerina. Klinička ispitivanja su pokazala neka poboljšanja u životnom vijeku i kvaliteti života djece koja koriste ove lijekove.

Progerija je teška i rijetka bolest koja zahtijeva daljnja istraživanja i medicinsku pažnju. Napori za razumijevanje molekularne osnove ove bolesti i razvoj učinkovitih tretmana su od ključne važnosti za poboljšanje kvalitete života i produženje životnog vijeka djece pogođene ovim sindromom. Dok se napredak nastavlja, podrška i svijest o progeriji također igraju značajnu ulogu u pružanju pomoći obiteljima koje se suočavaju s ovom izazovnom bolešću.

Tiffany Wedekind iz Columbusa u Ohiju je najstarija je osoba koja je ikad živjela s tom bolesti i ima 46 godina.