Hrvatski savez udruga za mentalno zdravlje SUMEZ organizirao je 14. svibnja okrugli stol o važnosti mentalnog zdravlja pod nazivom Dobre prakse u EU i HR u području usluga u zajednici za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja
Poslušaj ovaj članak
Kako su istaknuli iz SUMEZ-a, izborno razdoblje je odlična prilika za mobilizaciju političkih kandidata, ali i članica SUMEZ-a da pojačaju napore u zagovaranju i podizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i pružanju podrške u zajednici u svojim lokalnim jedinicama te utječu na političke predstavnike u utrci za EU parlament. Izbori za Europski parlament, te konstituiranje Sabora nakon održanih nacionalnih izbora, predstavljaju strateški trenutak za zagovaranje i promicanje mentalnog zdravlja u zajednici i u javnom prostoru dajući platformu za podizanje svijesti, utjecaj na političke programe i poticanje pozitivnih promjena te promicanje europskih i hrvatskih dobrih praksi za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici.
Iako je Savez poziv na okrugli stol uputio svim stranačkim zastupnicima na EU listama, odazvala ih se samo nekolicina. Okrugli stol dio je projekta ‘Naši glasovi za mentalno zdravlje’ i predstavlja početak istoimene digitalne kampanje, čiji je cilj informirati i osvijestiti javnost o izazovima, dobrim praksama za podršku mentalnog zdravlja u zajednici te politikama mentalnog zdravlja u HR i EU, te ih pozvati da izađu na izbore za EU Parlament.
Skup je moderirao glumac Adrian Pezdirc iz nezavisne umjetničke inicijative za podršku mentalnom zdravlju mladih Boli me. Uz zamjenicu pravobranitelja Miru Pekeč Knežević, panelisti su bili Danijela Štimac iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Marina Vidović, predsjednica Udruge Feniks Split, stručnjakinja peer podrške, Radmila Stojanović Babić, predsjednica Udruge Susret i članica Mental Health Europe i Antonela Golobić, aktivistica za mentalno zdravlje.
Predsjednik SUMEZ-a Tin Pongrac u uvodnom govoru je istaknuo kako se ovim aktivnostima želi dovesti mentalno zdravlje u fokus u vrijeme izbora za Europski parlament zbog nedostatka političkog sluha. Savez okuplja 19 udruga u 10 gradova. Primjećuje da mentalno zdravlje prestaje biti marginalizirano, vjerojatno i zbog posljedica koja su na njega ostavili pandemija i potres. U Savezu se zalažu za veću dostupnost psihoterapije i podrške ljudi sa sličnim iskustvom psihičke krize. Zamijetili su da je određen broj stranaka u svojim stranačkim programima istaknuo područje zdravstva pa i područje mentalnog zdravlja koje je jedan od prioriteta u EU. Potrebno je izdvojiti veća sredstva kako bi se osigurale potrebne usluge i podrška. Naveo je da je mentalno zdravlje zalog budućnosti jedne države, jednako važno kao obrana, a ulaganje u zdravlje nije trošak nego dobitak.
Radmila Babić Stojanović podsjetila je na definiciju mentalnog zdravlja koja kaže da je mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem čovjek može doprinositi zajednici i savladavati svakodnevne životne stresove usprkos simptomima.
Marina Vidović iz udruge Feniks napomenula je da ova općeprihvaćena definicija Svjetske zdravstvene organizacije naglasak stavlja na funkcionalnost i dobrobit za društvo, ali izostavlja zadovoljstvo životom i osjećaj ispunjenosti kao važne komponente mentalnog zdravlja.
Danijela Štimac govorila je o načinu na koji je organiziran sustav skrbi o mentalnom zdravlju na strateškoj razini. 2022. je donesena strategija koja je na tragu smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i europskih smjernica. U njezinu izradu bio je uključen predstavnik korisnika, a daje dugoročnu viziju razvoja i govori o osnaživanju sveukupne populacije. Strategija stavlja fokus na organizaciju usluga u zajednici pri čemu vrlo važno mjesto imaju stručnjaci po iskustvu koji pružaju nadu u oporavak. Naglasila je kako bi sustav trebao biti fleksibilniji i usmjeren prema jačanju snaga pojedine osobe. Ciljevi strategije su izrada akcijskih planova koji će detaljizirati provedbu. Od 2016. do 2022. godine nije postojala strategija. U okviru mreže je osnovano 30 mobilnih timova, dispanzera i psiholoških timova koji će biti povezani sa školama. Cilj je da svaka lokalna jedinica ima stanicu za mentalno zdravlje i dostupnu psihoterapiju.
Najveća prepreka je rigidnost sustava i neusmjerenost na potrebe korisnika te monopol HZZO-a na financiranje zdravstvene zaštite pri čemu plaća nerealnu cijenu za psihoterapijske usluge. Mreža javnozdravstvenih timova pružat će uslugu psihoterapije, edukacije kadrova, jačanje kompetencije pružatelja i povezivanje s drugim sustavima. Subvencioniranje psihoterapije je cilj i potreba, a važno pitanje je na koji način se može ojačati izvanbolnička skrb. Unutar sustava se jako teško dobiva psihoterapijska pomoć, velike su liste čekanja.
Osim psihoterapije, potrebna je podrška u zajednici kako osoba ne bi trebala odlaziti iz svog doma da joj se pruži pomoć. Izuzetno važan resurs su udruge koje vode grupe uzajamne podrške, organiziraju besplatne psihoterapije i radno-okupacijske aktivnosti. Problem je u tome što bolnice zaziru od suradnje s udrugama. Bolovanje zbog mentalnih oboljenja je najčešće, a Ministarstvo zdravstva nije objavilo natječaj za psihosocijalnu pomoć dvije godine.
Mira Pekeč Knežević istaknula je kako se očekuje da bi pitanja mentalnog zdravlja trebao rješavati zdravstveni sustav. Međutim, kad već dođe do problema, kasno je. Potrebno se usmjeriti na održavanje ravnoteže i stabilnosti čitave zajednice. Sredstva su omeđena sustavom i ne prate korisnika. Ničim ne pokazujemo u našoj zajednici da nam je čovjek najvažniji, a istovremeno je ulaganje u čovjeka i ekonomsko pitanje.
Osnovni principi na kojima se temelji organizacija sustava je osnaživanje za preuzimanje odgovornosti, individualizirani pristup usmjeren potrebama i usmjerenosti na jače strane pojedinca. U tretmanu naglasak treba biti na oporavku. Psihičke bolesti nisu doživotne dijagnoze, svatko ima kapacitet za oporavak koji nije odsustvo simptoma. Pri tome je važna interdisciplinarnost i uključivanje onih o kojima se govori – stručnjaka po iskustvu koji trebaju biti sukreatori politika i provedbi intervencija. Takve Peer workere će plaćati zdravstveni sustav.
Marina Vidović istaknula je da su grupe uzajamne pomoći članovima udruga najvažniji oblik podrške jer im dopuštaju biti to što jesu, izraziti se i biti saslušan, biti tu za drugo ljudsko biće, maknuti svoja rješenja i nelagode prema tuđoj boli. Manjak je adolescentskih psihijatara, a 50% poremećaja događa se u adolescenciji i počinje s 15, 16 godina. Djecu treba podučavati socijalno-emocijalnim kompetencijama, a u obrazovanju je veliki naglasak na STEM znanjima. U školama se i dalje kod psihologa ide po kazni jer dijete odskače po nečemu, a ne uči se djecu kako postaviti osobne granice, kako izraziti ljutnju, kako žalovati, te kako izgleda zdrav emocionalni odnos. Sustav obrazovanja ne prepoznaje da je ulaganje u mentalno zdravlje nužno, a u društvu prevladava imperativ stjecanja bez obzira na to koliko je pojedincu pri tome teško što vodi u mentalnu bolest. Ako želimo unaprijediti mentalno zdravlje, potrebno je drugačije promišljati o vrijednostima i kvaliteti života.
Antonela Golobić govorila je o svom iskustvu borbe s depresijom pri čemu je navela izrazito zabrinjavajuće i neodgovarajuće reakcije djelatnika hitnih službi koji budu prvi kontakt osobi u stanju psihosocijalne krize. Tako je djelatnica hitne suicidalnoj osobi rekla da nazove prijateljicu, a policajka da je nezahvalna i da joj zapravo nije ništa. U zdravstvenom sustavu nailazila bi na komentare da ne može imati nikakve probleme jer ima samo 22 godine.
Nužna je edukacija hitnih službi kako se ponašati prema osobama s različitim vrstama invaliditeta i osobama s mentalnim teškoćama jer tijekom svog obrazovanja nisu imali nikakvu edukaciju.
Savez poziva građane da više o kampanji NAŠI GLASOVI ZA MENTALNO ZDRAVLJE poprate na web stranici, Facebooku i Instagramu, te da izađu na izbore 9. lipnja i iskoriste svoj glas i daju povjerenje osobi koja će ući u EU parlament i uključiti se u inicijative, grupe i koalicije za zaštitu mentalnog zdravlja na razini EU.
U sklopu humanitarne akcije ‘Moje svjetlo za moj Vukovar’, predstavnici Udruge tjelesnih invalida TOMS iz Trogira koja tu akciju provodi punih 20 godina, potpisali su u ponedjeljak ugovore o financiranju četiri vukovarske obitelji u potrebi koje će sljedećih godinu dana dobiti po 140 eura na mjesec
Poslušaj članak
– Dvadeset godina je impozantno vremensko razdoblje tijekom kojega Udruga TOMS iz Trogira sa svojim prijateljskim udrugama pomaže vukovarskim obiteljima u potrebi te su stoga s punim pravom nositelji Plakete Grada Vukovara za dugogodišnje prijateljstvo i humanu gestu s kojom svake godine dolaze u naš grad – kazao je tom prigodom vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
– Nadam se da ćemo ovu akciju provoditi dok smo živi. Ove smo godine dosta uprihodili kroz našu akciju, oko 7600 eura. Naša je obveza da svakog mjeseca uplatimo našim korisnicima 140 eura. Nakon što potpišemo ugovor, sredstva za siječanj i veljaču će na njihovim računima biti do kraja ovog tjedna – najavio je predsjednik udruge TOMS Ivica Bašić koji je u vukovarskoj gradskoj vijećnici s korisnicima pomoći i potpisao ugovore.
Ove godine pomoći će biti obuhvaćene četiri vukovarske obitelji kojima će se omogućiti kupovina prehrambenih i higijenskih potrepština u vrijednosti od 150 eura, a obiteljima će se mjesečno uplaćivati 140 eura pomoći kroz idućih godinu dana.
Prema podacima Eurostata iz 2022. godine, 10,3% osoba u Europskoj uniji (EU) starijih od 16 godina s invaliditetom sudjelovalo je u formalnom volontiranju, dok je taj postotak za osobe bez invaliditeta iznosio 13,0%
Poslušaj članak
Formalno volontiranje odnosi se na aktivnosti kroz organizacije ili formalne skupine usmjerene na pomoć ljudima, okolišu, životinjama i slično. U pogledu neformalnog volontiranja, poput pomaganja drugima u kuhanju, šetnji psa ili obavljanju kupovine, sudjelovalo je 13,3% osoba s invaliditetom i 14,7% osoba bez invaliditeta.
Što se tiče aktivnog građanstva, koje uključuje sudjelovanje u političkim ili zajedničkim aktivnostima (poput djelovanja u političkoj stranci, lokalnoj interesnoj skupini, sudjelovanju u javnim konzultacijama ili prosvjedima), sudjelovalo je 7,4% osoba s invaliditetom i 8,4% osoba bez invaliditeta.
Zanimljivo je da su osobe s invaliditetom u dobi od 16 do 44 godine imale veću stopu sudjelovanja u formalnom volontiranju (14,8%) u usporedbi sa svojim vršnjacima bez invaliditeta (12,8%). Međutim, u starijim dobnim skupinama, osobe bez invaliditeta imale su veće stope sudjelovanja u formalnom volontiranju.
Ovi podaci ukazuju na razlike u stopama sudjelovanja u društvenim aktivnostima između osoba s i bez invaliditeta, pri čemu osobe s invaliditetom općenito imaju nešto niže stope sudjelovanja.
Razumijevanje ovih razlika ključno je za promicanje inkluzivnijeg društva koje potiče sudjelovanje svih građana u zajednici.
Ova inicijativa omogućuje majkama da anonimno i sigurno ostave neželjenu novorođenčad, pružajući im priliku za novi život
Poslušaj članak
Udruga Betlehem Zagreb otvorila je prvi ‘Prozor života’ u Hrvatskoj, smješten u sklopu Samostana Pohoda Marijina na zagrebačkoj Trešnjevci, uz kapelu Corpus Domini u Mošćeničkoj ulici.
Ova inicijativa omogućuje majkama da anonimno i sigurno ostave neželjenu novorođenčad, pružajući im priliku za novi život.
‘Prozor života’ opremljen je grijanim krevetićem i igračkama, a njegov sustav osigurava brzu reakciju – čim se dijete položi unutra, aktivira se alarm koji obavještava redovnice iz samostana i predsjednicu udruge Betlehem Zagreb, Albertu Vrdoljak. Nakon toga, dijete se preuzima i obavještavaju se nadležne službe.
Cilj ove inicijative nije poticanje majki na ostavljanje djece, već pružanje sigurne alternative u ekstremnim situacijama.
Nažalost, svake godine u Hrvatskoj bilježimo nekoliko slučajeva čedomorstva, kao i napuštanja djece na otvorenom, gdje su izložena hladnoći i drugim opasnostima. ‘Prozor života’ nastoji spriječiti takve tragične sudbine i omogućiti novorođenčadi siguran početak.
Slični ‘Prozori života’ već postoje u mnogim europskim zemljama, uključujući Njemačku, Poljsku, Češku, Italiju, Rusiju, Švicarsku, Belgiju i Litvu.
Udruga Betlehem Zagreb već desetak godina skrbi za majke i djecu u potrebi te pruža utočište žrtvama obiteljskog nasilja. Otvaranjem ‘Prozora života’ žele dodatno zaštititi najranjivije i osigurati im sigurnu budućnost.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.