Albinizam se najčešće prenosi autosomno recesivno, odnosno kada se nađu dva roditelja nositelja albino gena – u 25 posto slučajeva njihovo dijete će biti albino, neovisno o rasi ili zemlji rođenja

Poslušaj ovaj članak

Albinizam je nasljedni poremećaj pigmentacije uvjetovan nedostatkom pigmenta melanina u koži i sluznicama, čija prisutnost određuje boju kože, kose i očiju. Pretpostavlja se da albinizam u svijetu pogađa jednu na 20.000 osoba.

Kako bi ojačala svijest o albinizmu i teškoćama s kojima se oboljeli od albinizma nose, naročito u Africi, Opća skupština Ujedinjenih naroda je 18. prosinca 2014. godine usvojila zaključak kojim je 13. lipnja proglašen Međunarodnim danom svijesti o albinizmu.

Iako smo navikli vidjeti osobe s albinizmom među bijelom populacijom, dapače, ponekad se toliko uklope da se njihov albinizam teško i prepozna, albinizam u drugim dijelovima svijeta nije tako prihvaćen. U kulturama tamnijih rasa, poput nekih afričkih kultura, albinizam nosi negativne društvene konotacije.

Zabilježeni su i slučajevi odbacivanja novorođenčadi ili čak ubojstava zbog nekih praznovjerja o boji kože albino osoba. Albinizam se najčešće prenosi autosomno recesivno, odnosno kada se nađu dva roditelja nositelja albino gena – u 25 posto slučajeva njihovo dijete će biti albino, neovisno o rasi ili zemlji rođenja.

Nedostatak melanina u mrežnici na pozadini oka može dovesti do problema s vidom. Ti problemi mogu biti manji i prolazni poput osjetljivosti na previše svjetla, ali mogu postati i kronični poput kratkovidnosti ili dalekovidnosti. Postoji i mit da albino ljudi, poput albino miševa, imaju crvene oči, ali to nije istina. Albino osobe najčešće imaju plave oči, iako to nije pravilo.

Ne postoji lijek za albinizam, ali se njegovi simptomi (poput oslabljenog vida) mogu kontrolirati i odgovornim se ponašanjem mogu prevenirati oštećenja. Preporučuje se redovito obavljanje kontrola kod oftalmologa, korištenje krema s visokim SPF faktorom zaštite od sunca (50+), kontrolirano izlaganje suncu kako bi se izbjegle opekline i rak kože, nošenje zaštitne odjeće koja uključuje duge rukave, duge hlače i zaštitu za glavu, nošenje zaštitnih naočala s UV filterom.

Ljeto donosi povećani rizik po pitanju sigurnosti hrane, primjerice, kad su jaja u pitanju, pogotovo u receptima gdje ona nisu do kraja termički obrađena jer je vrlo često prisutna salmonela

Poslušaj ovaj članak

Svake godine u svijetu oboli gotovo 600 milijuna ljudi od 200 različitih vrsta bolesti koje se prenose hranom. Bolesti izazvane hranom odgovorne su za 420.000 smrtnih slučajeva godišnje na globalnoj razini. Te statističke pokazatelje moguće je smanjiti raznim preventivnim aktivnostima, među kojima je svakako i godišnje obilježavanje Svjetskog dana sigurnosti hrane – 7. lipnja.

Obilježavanjem ovog dana Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) nastoje potaknuti aktivnosti koje će pomoći u sprečavanju, otkrivanju i upravljanju rizicima od različitih opasnosti porijeklom iz hrane, pridonoseći pri tome sigurnosti hrane, ljudskom zdravlju, gospodarskom prosperitetu i održivom razvoju.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana sigurnosti hrane ‘Sigurnost hrane: spremni na neočekivano’ naglašava važnost spremnosti na neočekivane incidente vezane za sigurnost hrane, bez obzira na to koliko blagi ili ozbiljni oni mogu biti te poziva sve dionike u lancu prehrane da razmotre načine na koje se mogu bolje pripremiti za neočekivane incidente vezane za sigurnost hrane.

Incidenti vezani uz sigurnost hrane su neočekivane situacije u kojima postoji potencijalni ili potvrđeni zdravstveni rizik povezan s konzumacijom hrane, a koje se mogu dogoditi čak i kada su svi dionici u lancu prehrane odigrali svoju ulogu u održavanju hrane sigurnom.

Takvi incidenti mogu biti jednostavni, poput nestanka struje u kući i posljedičnih izazova u sigurnom skladištenju hrane. Međutim, incidenti mogu biti i vrlo kompleksni, poput onih multinacionalnih, koji se događaju u više različitih država. Globalizacija je dovela do sve veće povezanosti lanaca opskrbe hranom te stoga incidenti mogu brzo eskalirati od lokalnog problema do krizne situacije na međunarodnoj razini. U takvim kompleksnim situacijama prikupljanje podataka i brza međunarodna razmjena informacija pomaže u sprečavanju širenja bolesti koje se prenose hranom.

Spremnost za upravljanje incidentima vezanim za sigurnost hrane zahtijeva predane napore kreatora politika, tijela nadležnih za sigurnost hrane, poljoprivrednika i subjekata u poslovanju s hranom, uključujući pri tome i aktivnu ulogu potrošača. Kako bi bile spremne za incidente u području sigurnosti hrane, vlade se mogu posvetiti razvoju ili ažuriranju nacionalnih planova intervencija za krizne situacije, jačanju sustava kontrole hrane, povećanju kapaciteta nadzora i koordinacije te poboljšanju komunikacije s prehrambenom industrijom i javnošću. Prehrambene industrije mogu poboljšati svoje planove upravljanja sigurnošću hrane, podijeliti naučene lekcije i međusobno surađivati ​​te poboljšati komunikaciju s potrošačima. Potrošači moraju biti svjesni kako prijaviti ili reagirati na incidente vezane uz sigurnost hrane i razumjeti posljedice nepredviđenih događaja kod kuće, pripremajući se za prikladnu reakciju.

Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu uz podršku WHO-a i FAO-a te tehničku podršku Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u povodu nacionalnog obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana sigurnosti hrane održala je 10. lipnja 2024. godine u Osijeku, na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek (Aula Magna), okrugli stol ‘Sigurnost hrane: Spremni na neočekivano’. Ovim okruglim stolom željeli su podići svijest o tome što svi mi, bez obzira na to koju ulogu u lancu prehrane imamo, možemo učiniti kako bismo bili spremni na neočekivano.

Ljeto donosi povećani rizik po pitanju sigurnosti hrane, primjerice kad su jaja u pitanju, pogotovo u receptima gdje ona nisu do kraja termički obrađena jer je vrlo često prisutna salmonela.

Pripazite i na rokove trajanja kod one hrane na kojoj piše ‘najbolje upotrijebiti do’ zato što se oni nalaze na hrani koja je lako pokvarljiva i nju trebamo nakon isteka tog datuma jednostavno baciti. Tu bi spadala svježa riba, svježe meso, neki mlječni proizvodi i slično.

Povodom obilježavanja Hrvatskog dana šećerne bolesti, 14. svibnja, Zagrebačko dijabetičko društvo, u suradnji sa Studentskom sekcijom za endokrinologiju i dijabetologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održalo je javnozdravstvenu akciju na Cvjetnom trgu, čiji je cilj senzibilizirati javnost o sve većoj pojavnosti dijabetesa

Iz Zagrebačkog dijabetičkog društva navode kako je od iznimne važnosti kontinuirano raditi na povećanju svjesnosti o dijabetesu (njegovoj prevenciji, ranom otkrivanju, pristupu skrbi i liječenju), kako u široj javnosti tako i među svim dionicima u društvu koji mogu utjecati na pozitivne promjene.

Organizirali su za građane besplatno mjerenje šećera, krvnog tlaka i vaganje, mjerenje visine i opsega struka kako bi se mogao izračunati BMI i procijeniti raspored težine, kao i savjetovanje s dijabetolozima i nutricionistima jer, kako ističu, javnost se treba upoznati s opasnošću neotkrivene i neregulirane šećerne bolesti, dok je oboljelima potrebno pružiti nove informacije i spoznaje o mogućnostima liječenja i važnosti kontrole vlastite bolesti.

Unutar četiri sata, izvršeno je ukupno 300 mjerenja šećera u krvi. Od ovog ukupnog broja, otkriveno je 16 osoba odrasle dobi s povišenom vrijednosti šećera u krvi, dok ih je dvoje imalo iznimno visoku razinu vrijednosti. Svi novootkriveni dobili su pomoć i upute stručnog medicinskog tima KB-a Sveti Duh i liječnika iz Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju HLZ.

– Šećerna bolest jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema suvremenog društva. Prema podacima CroDiab Registra, prošle godine je u Hrvatskoj bilo 395.058 osoba sa šećernom bolesti, a broj oboljelih povećava se iz godine u godinu. Ranija istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj tek 60 % oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu tako da se procjenjuje da je ukupan broj oboljelih veći od 600.000. Nažalost, od 2019. Hrvatska je, i prema podacima Eurostata zemlja s najvećom smrtnošću od dijabetesa u Europi. Šećerna bolest je 4. vodeći uzrok smrti sa udjelom od 7,8 % u 2022. godini. Svaka druga oboljela osoba ni ne zna da ga ima. Troškovi neliječenog dijabetesa iznose gotovo 20 posto cjelokupnog budžeta za zdravstvo u Hrvatskoj.  S dijabetesom se može živjeti kvalitetno, no nužno je razumjeti bolest, informirati se o njezinim posljedicama, a potrebno je i redovito odlaziti i komunicirati s liječnikom kako bi se bolest stavila pod kontrolu – izjavila je Manja Prašek, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva.

– Cilj je naše studentske sekcije pružiti dodatnu edukaciju studentima medicine koji se žele uže baviti područjem endokrinologije i dijabetologije, ali i općoj populaciji kroz javnozdravstvene akcije i projekte koje organiziramo. Povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti već drugu godinu surađujemo sa Zagrebačkim dijabetičkim društvom – dovodimo liječnike građanima (umjesto građane liječniku) što smatram naročito važnim u pravovremenom prepoznavanju tihog stadija predijabetesa. Ustrajna promjena životnih navika može odgoditi prijelaz iz predijabetesa u šećernu bolest i potrebu za uvođenjem terapije – poručila je Ana Pavić, predsjednica Studentske sekcije za endokrinologiju i dijabetologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

– Prakticirati kvalitetne prehrambene navike je ključno za prevenciju i regulaciju dijabetesa. Pravilna prehrana može pomoći kod prevencije debljine i dijabetesa tip 2 te održavanju optimalne razine šećera u krvi kod osoba sa postojećom dijagnozom dijabetesa.Naglasak treba staviti na unos neškrobastog povrća, vlakana, cjelovitih žitarica, proteina te na minimiziranje rafiniranih ugljikohidrata i jednostavnih šećera. Kontrola unosa ugljikohidrata i ravnoteža između proteina, masti i vlakana mogu poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti potrebu za lijekovima. Edukacija o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti može osigurati dugoročnu kontrolu dijabetesa i smanjiti komplikacije povezane s ovim stanjem – izjavila je magistra nutricionizma Đurđica Mijanović iz Zagrebačkog dijabetičkog društva.

Dok su liječnici radili kod štanda, mi smo sjeli s damama iz Zagrebačkog dijabetičkog društva za obližnji stol.

Vera Burić (84) članica je Društva već punih 19 godina, otkada joj je bolest pokucala na vrata.

– Otkad sam postala dijabetičar, odmah sam se učlanila u Zagrebačko dijabetičko društvo, koje nam jako puno pomaže u tom smislu što imamo razna predavanja, edukativne radionice, druženja, šetnje. Imali smo 30-ak izleta koje smo napravili prije korone. Sada ih nažalost nemamo, ali zato hodamo po Maksimiru. Inače preferiramo puno kretnje i vježbe disanja, koje trenutno imamo jedanput mjesečno ili tjedno. Ono što je najbitnije jest da mi međusobno razmjenjujemo naša iskustva – rekla je Burić.

– Mislim da bismo teško surađivali da nema Zagrebačkog dijabetičkog društva. Nadam se da će se još više razvijati svijest, kao što pruža i ova akcija, o tome što znači biti dijabetičar. Do sada je poznata cifra od oko 400.000 dijabetičara, a smatra se  da je barem još 50 posto onih koji ni ne znaju da su dijabetičari. Najveći dio ide na tip 2, oko 90 posto, a nas koji imamo tip 1 nas je deset posto – dodala je Burić.

Gospođa Silva iz Zagreba živi sa šećernom bolešću već 50 godina.

– U Zagrebačkom dijabetičkom društvu sam već jako dugo. Ono mi je izvanredno zato što ima odličnu edukaciju o svemu što se tiče šećerne bolesti. Na inzulinskoj sam pumpi i senzoru, što je moderna tehnologija koja jako dobro pomaže nama dijabetičarima. Nema bockanja, straha od hipoglikemije ili hiperglikemije – rekla je Silva, istaknuvši da je uz njezinog brata šećernu bolest nedavno dobio i njezin sin (35), koji je srećom dobro educiran o svemu.

Gospođa Perinčić (75) u Zagrebačkom dijabetičkom društvu je oko 12 godina. Ima dijabetes tipa 2, koji redovito kontrolira i dobro se nosi sa cijelom situacijom. Ovu akciju posjetila je zajedno sa svojom kćerkom.

– Redovito odlazim u Društvo svaki četvrtak i puno mi znači podrška cijele zajednice. Vrlo je važno druženje. Prije korone smo išli na izlete, ali sada ih nažalost više nema. Sada idemo na šetnje Maksimirom i to mi paše. Sin mi živi u Puli, imam tri unuka i sa njima svima je sve u redu, a ja sam u Zagrebu sama, ali živim vrlo aktivno. Osim što idem u Društvo, samoću popunjavam odlascima u kazališta i redovitim šetnjama tako da je bolest pod kontrolom – rekla je Perinčić.

Partneri ove Javnozdravstvene akcije su tvrtke Novo Nordisk i Medilab ONE.