Kultura
Moj balon, moj prostor, moja priča
Piše: Tamara Bračun
autorica i koreografkinja predstave „Moj balon i ja“
Autorica i koreografkinja Tamara Bračun u osobnom osvrtu na predstavu „Moj balon i ja“ otkriva kako je vlastita iskustva pretočila u plesnu priču o životnim preprekama, prihvaćanju sebe i prostoru u kojem možemo biti svoji
Poslušaj članak
„Moj balon i ja“ nastao je kao produkt moje frustracije ljudima i njihovim ponašanjem prema meni. S vremenom sam shvatila da zapravo živim u svom balonu i da sam upravo tamo najsretnija. Taj balon za mene nije bijeg od svijeta, nego prostor u kojem mogu biti potpuno svoja. Na neki način, balon je postao ono što jesam – moj osobni prostor, moja sigurnost, moja sloboda i mjesto u kojem se osjećam dobro.
Predstava je apsolutno autobiografska. Kroz nju sam željela ispričati svoju životnu priču, ali kroz određene segmente i situacije, a ne kao doslovno prepričavanje života. Važno mi je bilo da to ne ostane samo moja osobna priča, nego da se publika kroz te segmente može prepoznati i poistovjetiti sa mnom.
Sanja Polić, izvođačica predstave, također je osoba koja se kreće drugačije, odnosno pomoću štaka, i upravo mi je to bilo važno. Jako je otvorena i ozbiljna u radu, a ima i vrlo zanimljivu posturu tijela. Osim toga, može duboko razumjeti ono što treba plesati jer i sama prolazi kroz slične situacije. Te situacije, međutim, nisu vezane samo uz pojedinca – one se mogu prenijeti na svakoga.
Naš proces rada započeo je razgovorom o temi, a zatim smo krenule u istraživanje pokreta. Sanja je dobivala određene zadatke vezane uz istraživanje i sama je tražila načine na koje njezino tijelo reagira na pojedini zadatak. Bilo mi je jako važno da ono što joj želim prenijeti ne ostane samo kao moja ideja, nego da ona to može proizvesti kroz vlastito tijelo i vlastiti način kretanja. Nakon procesa istraživanja i stvaranja plesnog materijala uslijedilo je njegovo setiranje, a zatim smo postupno došle do konačne koreografije.
Balon za mene simbolizira sigurnost i mjesto u kojem mogu biti svoja. To je prostor u kojem sam ono što zapravo jesam, mjesto gdje živim, dišem i postojim. U tom mom balonu nisu samo moje misli i osjećaji, nego su sa mnom i ljudi koji su mi dragi. Zato balon za mene nije samo zatvoren prostor, nego moj osobni svijet – prostor pripadanja, bliskosti i sigurnosti.
Štake za mene simboliziraju ograničenost ljudi i pravila unutar kojih ja ipak dobro balansiram i igram po njihovim pravilima. One su istodobno oslonac, ograničenje i nešto s čime se mora pronaći vlastiti način kretanja. Zid predstavlja prepreku s kojom se borim, ali ga na neki način doživljavam i kao partnera. On nije samo nešto što me zaustavlja, nego nešto preko čega učim kako dalje. Ta borba sa zidom za mene je slika života. Špaga ili konop dodatno pojačava osjećaj sputanosti i zapletenosti, ali i potrebu da se iz toga oslobodimo i ponovno pronađemo svoj prostor.
Put kroz predstavu je trnovit, pun prepreka i težak, ali nije nepremostiv. To je put koji podsjeća na život – na trenutke u kojima zapinjemo, borimo se, tražimo ravnotežu i ponovno učimo kako krenuti dalje. Svaka prepreka ostavlja trag, ali nas istodobno i oblikuje. Završni zagrljaj s balonom za mene je trenutak povratka sebi, svom prostoru i onome što jesam. Nakon svega što se dogodilo, taj zagrljaj nije bijeg, nego prihvaćanje – tiha potvrda da, bez obzira na težinu puta, uvijek postoji mjesto u kojem možemo ponovno disati, biti svoji i pronaći mir.
Meni je jedan od najjačih trenutaka u predstavi onaj sa špagom, kada se osjećam zavezano. Taj osjećaj sputanosti vrlo je prisutan u meni i zato mi je taj prizor posebno snažan. Iako sam zavezana, ja i dalje plešem. Upravo u tome vidim život – i kada nas nešto sputava, kada nas okolnosti vežu ili usporavaju, mi ipak tražimo način da se krećemo dalje. Plešemo kroz život i onda kada nije lako, noseći sa sobom i težinu i ljepotu tog puta.
Željela sam da publika osjeti koliko život može biti lijep čak i onda kada je težak i kada pred nas stavlja mnogo prepreka. Htjela sam da kroz predstavu osjeti da se, bez obzira na sve što nas sputava, uvijek možemo vratiti sebi i onome što zaista jesmo. Za mene je to možda i najvažnija poruka predstave – pronaći vlastiti prostor, vlastiti mir i vlastiti način disanja. Svatko od nas na neki način ima svoj balon, mjesto u kojem može biti svoj, bez objašnjavanja i bez potrebe da se prilagođava tuđim očekivanjima.
Sanjinu izvedbu na premijeri doživjela sam kao svoj produžetak. Imala sam osjećaj kao da je zaista ušla u moj unutarnji svijet i kroz svoje tijelo prenijela nešto što je duboko moje. U tom trenutku više nisam imala osjećaj da ona samo izvodi koreografiju, nego kao da diše istu priču sa mnom. Bilo mi je posebno snažno gledati kako kroz vlastito tijelo, svoj način kretanja i vlastitu prisutnost daje život nečemu što je nastalo iz mog osobnog iskustva. U nekim trenucima imala sam osjećaj kao da gledam dio sebe na sceni.
Nakon završetka predstave osjećala sam se jako posebno, sretno i ispunjeno. Zaista mi je bilo važno vidjeti da sam kroz svoj rad, trud i cijeli proces uspjela Sanji prenijeti sve ono što sam željela. Još mi je značajnije bilo gledati kako je ona to primila i na svoj poseban način iznijela kroz vlastito tijelo. U tom trenutku osjetila sam veliko zadovoljstvo jer je ono što je dugo živjelo u meni dobilo svoj scenski oblik i postalo nešto što možemo podijeliti s publikom.
Danas, nakon premijere, „Moj balon i ja“ za mene znači jedan veliki dio mene koji sam napokon uspjela iznijeti van i podijeliti s drugima. To više nije samo nešto što postoji u meni, nego je postalo stvarna predstava, sa svojim tijelom, svojim dahom i svojim životom. Za mene je to potvrda da se i iz frustracije, boli, prepreka i svega onoga što nas sputava može roditi nešto lijepo i iskreno.
„Moj balon i ja“ je moj osobni prostor, moja priča i moj način da kažem: ovo sam ja.
Predstavu „Moj balon i ja“ autorski potpisuje Tamara Bračun, zaslužna za koncept, koreografiju, scenski koncept, kostimografiju i odabir glazbe, a izvodi je Sanja Polić. Za realizaciju zvuka zaslužna je Kristina Kovačić, za projekciju Denis Pilepić, dok fotografiju i trailer potpisuje Erik Kučić. Producentica predstave je Gordana Svetopetrić. Projekt je ostvaren uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a posebna zahvala za podršku u realizaciji upućena je Kristini Paunovski i Plesnom centru K2K, Gradu Rijeci i Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku te Obrtu za promidžbu Denine.
Svojom fuzijom hip-hopa, duba, housea, funka i elektroničkih beatova, postali su jedno od najznačajnijih imena u povijesti britanske dance glazbe
Poslušaj članak
Britanski bend Stereo MC’s u listopadu sljedeće godine ponovno će nastupiti u zagrebačkoj Tvornici kulture, u sklopu velike europske turneje na kojoj će proslavit će 35. godišnjicu albuma „Connected”.
Pioniri elektro dance i hip-hop glazbe koncert u Zagrebu održat će u petak, 22. listopada 2027. godine.
Stereo MC’s nastali su kao dio britanske underground scene kasnih 1980-ih, kreirajući trake u stanu u južnom Londonu. Svojom fuzijom hip-hopa, duba, housea, funka i elektroničkih beatova, postali su jedno od najznačajnijih imena u povijesti britanske dance glazbe.
Album „Connected” objavljen je u studenom 1992., nakon čega se vrlo brzo popeo na drugo mjesto ljestvice albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu i zaradio dvije Brit Awards nagrade. S albuma su se posebno izdvojili hit singlovi „Connected”, „Step It Up”, „Ground Level” i „Creation”.
U sastavu koji će nastupiti na turneji, pa tako i u Zagrebu, su frontmen Rob Birch, DJ i producent Nick Hallam, vokal Cath Coffey i bubnjar Tansay Omar. Osim Hrvatske, u kalendaru velike europske turneje su Češka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Njemačka, Austrija i Slovenija.
U prodaji je ograničeni kontingent jeftinijih early bird ulaznica.
Neli Ružić multimedijska je umjetnica čija praksa istražuje različite temporalnosti, od subjektivne percepcije vremena i sjećanja do povijesnog, biološkog i dubokog geološkog vremena
Poslušaj članak
U sklopu ovogodišnjeg izložbenog ciklusa „Sedimenti vremena – mikrotemporalne ekologije”, čiju kustosku koncepciju potpisuje Sabina Oroshi, Likovni centar Grada Zagreba predstavlja izložbu splitske multimedijske umjetnice Neli Ružić.
Izložba znakovita imena „2089. godine je ovdje bila šuma” svečano će se otvoriti u četvrtak 15. listopada u 19 sati na Rokovom perivoju u Likovnom centru Grada Zagreba, a može se razgledati radnim danima od 16 do 20 sati, sve do 6. studenog. Ulaz za sve posjetitelje je slobodan.
„Sedimenti vremena” je kustoski program Sabine Oroshi koji okuplja pet samostalnih izložbi suvremenih umjetnika čiji radovi istražuju spore, osjetilne i neantropocentrične oblike vremena kroz zvuk, pokret, prirodne materijale i interdisciplinarne prakse. Kroz pažljivo strukturirane postave, umjetničke šetnje, radionice i razgovore s publikom, program se razvija kao prostor za refleksiju, osluškivanje i ekološku povezanost u suvremenom kontekstu.
Vrijeme u radu Neli Ružić pojavljuje se istodobno kao mjera i materijal te funkcionira kao ono što pokušavamo označiti i kao proces koji tim oznakama izmiče. U središtu izložbe nalazi se „Chronotope” (2022.), procesualni rad sastavljen od papira s otisnutim godinama koji se tijekom više dana izlažu neposrednom djelovanju sunčeve svjetlosti. Kako papir tamni, oznake godina postupno blijede. Kalendarsko vrijeme susreće se tako s drugim trajanjem, određenim svjetlošću, položajem Zemlje prema Suncu i ritmovima koji postoje izvan njegovih standardiziranih jedinica.
U Likovnom centru „Chronotope” se razvija u odnosu prema vremenu samoga mjesta. Godine od 1927. do 2026. obuhvaćaju razdoblje postojanja kuće Zbirke Kljaković i Likovnog centra, dok se rad nastavlja prema budućnosti, sve do 2101. godine. Prošlost i budućnost ulaze u isti prostorni raspored, tvoreći ono što Ružić opisuje kao „nakupinu vremena, simultano rasprostranjenu u prostoru“. U radu se budućnost pojavljuje kao već prisutna temporalnost, postavljena uz godine koje su, prema ljudskim sustavima mjerenja vremena, već prošle.
Izložba je realizirana uz podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
Neli Ružić multimedijska je umjetnica čija praksa istražuje različite temporalnosti, od subjektivne percepcije vremena i sjećanja do povijesnog, biološkog i dubokog geološkog vremena. Radi u medijima instalacije, videa, objekta, intervencija u javnom prostoru te procesualnih, arhivskih i dokumentarnih praksi. U recentnim radovima posebno se bavi svjetlom i sunčevom svjetlošću kao materijalnim i vremenskim fenomenima.
Diplomirala je slikarstvo u Beogradu, a magistrirala na Universidad Autónoma del Estado de Morelos u Meksiku. Redovita je profesorica na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu.
Izlagala je u Hrvatskoj i međunarodno, među ostalim u Taichung Museum of Art na Tajvanu, u okviru BIENALSUR-a u Argentini, Kunsthausu Graz, Ostrale Biennaleu u Dresdenu i Videobrasilu u São Paulu. Dobitnica je Grand Prixa 29. Slavonskog biennala (2024.), nagrade „Jure Kaštelan” za umjetnost (2024.) te Druge nagrade T-HT@msu.hr (2016.).
Scenaristu i redatelju Aldu Tardozziju ovo je drugi cjelovečernji igrani film nakon triler-drame „Fleke”
Poslušaj članak
Nakon niza godina, hrvatska kinematografija dobila je čistokrvni horor – riječ je o dugometražnom igranom filmu „Štriguni” redatelja i scenarista Alda Tardozzija koji donosi mračno uprizorenje stare istarske legende o besmrtnim mitskim bićima štrigunima.
Štriguni su prema mitologiji imali nadnaravne moći i krali malu djecu, a filmska priča povezuje krađu malog dječaka, štrigune i biologa koji istražuje mogućnost dugovječnog života u modernom genetskom laboratoriju.
Jaku glumačku ekipu predvode sarajevski glumac Kemal Rizvanović, Rade Šerbedžija, Tihana Lazović, Jadranka Đokić i Ozren Grabarić, a glazbu za film potpisuje renomirana domaća glazbenica i skladateljica, Istrijanka Tamara Obrovac. Film u kina diljem Hrvatske stiže 22. listopada.
Scenaristu i redatelju Aldu Tardozziju ovo je drugi cjelovečernji igrani film nakon triler-drame „Fleke”. Široj publici je poznat po radu na brojnim TV-serijama poput „Bibin svijet”, „Mrtvi kutovi”, „Mrkomir Prvi”, „’Ko te šiša”, „Gora”, „Minus i plus” te kratkim filmovima „Mucica” i „Siguran let”.
– Jako sam sretan što ćemo publici konačno prikazati ovaj uzbudljivi film na kojem smo dugo radili. Nadam se da će se prepoznati entuzijazam koji smo uložili u ovu nesvakidašnju avanturu o čudesnim bićima, narodnim legendama i borbi dobra sa zlom. Ljubitelji žanrovskog filma će dobiti priliku vidjeti „domaća” čudovišta napravljena od strane vrhunskih europskih profesionalaca na polju praktičnih i vizualnih specijalnih efekata te inspirativne izvedbe međunarodne glumačke ekipe – rekao je Tardozzi povodom skorašnje kino premijere.
U središtu radnje filma je priča o mladom biologu Borisu koji istražuje mogućnost dugovječnog života u modernom genetskom laboratoriju u podzemlju starog istarskog gradića gdje se šaptom prenose stare legende o Štrigunima. Oni su besmrtna mitska bića koja ljudima kradu djecu. U isto vrijeme, mještane i policiju okupira slučaj nestalog dječaka. Boris se uplete u istragu koja ga dovodi u sumnju da Štriguni možda ne postoje samo u narodnim bajkama…
U filmu glume Kemal Rizvanović, Rade Šerbedžija, Tihana Lazović, Jadranka Đokić, Ozren Grabarić, Reinout Bussemaker, Lucija Rukavina, Jelena Lopatić, Antonio Scarpa i mnogi drugi, a po prvi put na filmu se pojavljuje i mladi dječak-glumac Relja Borović.
Film je nastao u produkciji hrvatske „Živa produkcije” u koprodukciji s nizozemskom „De Productie”, bosanskohercegovačkom „Deblokadom” i srpskim „Cineplanetom”. Producent filma je Smiljan Tolj, koproducenti Rene Goossens, Annemiek van Gorp i Igor Vranjković. Direktor fotografije je Branko Linta, scenograf Ivan Veljača, montažer Vladimir Gojun, majstorica maske Tina Jesenković, kostimografkinja Ivana Zozoli Vargović, dizajner zvuka Ivan Mihoci, a originalnu glazbu je skladala Tamara Obrovac.
Supervizor praktičnih specijalnih efekata je Erik Hillenbrink, majstor efekata maske Rob Hillenbrink, a vizualne efekte potpisuje Jos Wabeke.
Film su sufinancirali Hrvatski audiovizualni centar, Hrvatska radio-televizija i Nizozemski filmski fond. Distributer je Jučer.
Tko su Purger i Purgerica?
Novi Ottobock centar u Zagrebu: više od mjesta za pomagala – stručna podrška svakom korisniku
Udruga OSI Požega nastavlja program DiKA 2
Preminuo glumac i veliki zagovornik osoba s invaliditetom
-
Iz SvijetaPrije 15 satiPreminuo glumac i veliki zagovornik osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 16 satiKoliko bi trebala iznositi dostojanstvena plaća?
-
Civilno društvoPrije 2 dana„Različiti, a jednaki“ okupili 300 sudionika u Slavonskom Brodu
-
Life&StylePrije 16 satiJoj, mama… – vodič za preživljavanje tinejdžerskih godina
-
VijestiPrije 7 danaOsobni asistenti poručili ministru: „Pitajte nas i platite naš rad“
-
IntervjuPrije 4 danaMARIO KOVAČ Umjetnici s invaliditetom ne smiju biti u getu
-
in MREŽAPrije 7 danaUDRUGA ZAMISLI Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti
-
IntervjuPrije 7 danaMIROSLAV VRANKIĆ Svijest bez sustava nije dovoljna