Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Uoči ATAAC 2026. razgovaramo s osnivačem tvrtka E-Glas i jednim od organizatora konferencije Miroslavom Vrankićem o novostima koje donosi jubilarno, deseto izdanje konferencije te budućnosti asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije

Poslušaj članak

ATAAC ove godine donosi novi format i spaja profesionalni i znanstveni program. Što nam to donosi i što će biti posebno na ovogodišnjoj konferenciji?

– Ove godine ATAAC slavi deset godina. Prvu konferenciju održali smo 2016. i tada nas je bilo 500, a lani nas je bilo 1180, od toga 350 online.

Novost je da ATAAC 2026. nisu jedna, nego dvije konferencije, u isto vrijeme i na istom mjestu. Stručna ostaje, odnosno, predavanja, radionice, izlagački prostor, igraonica i simultani prijevod. Prvi put održava se i znanstvena konferencija s 88 recenziranih radova i 258 autora iz 27 zemalja.

Spajamo ih jer je razdvojenost prakse i istraživanja problem naše struke. Logoped treba znati što pokazuju istraživanja, a istraživač vidjeti praksu. Na ATAAC-u će ta dva svijeta biti pod istim krovom, a prijava na znanstveni dio uključuje i stručni program.

Posebno sam ponosan što se 19. i 20. listopada, dva dana prije ATAAC-a, u Zagrebu održava prvi ISAAC International Forum u povijesti te svjetske organizacije. Tako će četiri dana zaredom Zagreb okupljati svjetski vrh ovog područja.

Što je danas novo i najzanimljivije u svijetu asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije? Koliko u tome već pomažu AI, praćenje pogleda i druge nove tehnologije?

– Pomažu više nego što se prije pet godina činilo mogućim. Praćenje pogleda više nije samo način upravljanja uređajem. Ines Delzotto iz pulskog Centra Veruda govori o tome kako podaci o tome kamo dijete gleda otkrivaju kako ono vidi svijet.

Umjetna inteligencija ulazi kroz mala vrata, ali ulazi: generiranje simbola, brža priprema materijala, prilagodba teksta. U znanstvenom programu imamo radove upravo o tome.

Sučelja mozak–računalo su sljedeći korak. Kevin Pitt sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln govori o tome za djecu i ističe da se istraživanja previše vrte oko slovkanja, iako djeca komuniciraju simbolima i slikama.

Tehnologija je odmakla brže nego što je uvodimo u svakodnevni rad. Uređaj bez educiranog čovjeka uz sebe ostaje u ladici, zato je uz tehnologiju važno i znanje o njezinoj primjeni.

Gdje je Hrvatska danas kada govorimo o asistivnoj tehnologiji i komunikaciji?

– U zadnjih desetak godina dogodio se velik pomak u svijesti. Kad smo 2016. krenuli s ATAAC-om, asistivna tehnologija većini je bila nepoznanica. Danas stručnjaci znaju što postoji, roditelji znaju da imaju pravo pitati, a sve je više educiranih stručnjaka.

Problem je što svijest nije dovoljna ako iza nje ne stoji sustav. Najveća prepreka je financiranje. Komunikatori i dalje nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa obitelji često same moraju pronaći način da plate ono što je djetetu potrebno. Ne radi se o luksuzu, nego o uređaju koji djetetu omogućuje komunikaciju.

Problem je i opterećenost stručnjaka. Asistivna tehnologija traži vrijeme za procjenu, uvođenje i rad s cijelom djetetovom okolinom. Znanje i svijest imamo, ali nedostaju uvjeti da dođu do svakog djeteta kojem trebaju.

Imate li mogućnost besplatnog sudjelovanja na ATAAC-u?

– Kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene. Registracija je na www.ataac.eu/hr. Za desetu obljetnicu otvaramo i online praćenje konferencije kolegama iz zemalja u kojima je kotizacija prepreka.

Što će posjetitelji ATAAC-a 2026. moći vidjeti i isprobati?

– Imamo izlagački prostor s proizvođačima iz cijelog svijeta, gdje se uređaji mogu isprobati, te ATAAC igraonicu.

Iz programa bih izdvojio Karen Erickson sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, koja govori o tome kako jezik modelirati kroz cijeli dan, a ne samo u 45 minuta terapije.

John Costello iz bostonske Dječje bolnice govori o komunikaciji u bolnici, a posebno je zanimljivo snimanje vlastitog glasa dok ga čovjek još ima, kako bi ga kasnije mogao koristiti.

Preporučio bih i predavanje „Who chooses MY words?“, koje drži Jamie Preece, koji i sam koristi potpomognutu komunikaciju. To je predavanje korisnika potpomognute komunikacije koje će mnogima biti inspirativno.

Uz to imamo radionice, prezentacije postera i znanstveni program. Stručna konferencija ima simultani prijevod, a može se pratiti i online.

Za kraj, što biste poručili svima koji razmišljaju o dolasku na ATAAC – zašto je važno da budu dio ove priče?

– Ovo je prilika za svakoga, a ne samo za uski krug stručnjaka. Ako radite u ovom području, čut ćete ljude koji pomiču granice i otići s idejama koje možete primijeniti već sljedeći tjedan. Ako tek upoznajete asistivnu tehnologiju, vidjet ćete i isprobati stvari za koje niste znali da postoje.

Ljudi posebno ističu druženje s kolegama, razmjenu iskustava i mogućnost isprobavanja opreme. Mnogi stručnjaci rade sami u svojim sredinama, a ovdje nisu sami.

Da cijena ne bude prepreka, kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene.

Vidimo se 21. i 22. listopada u Mozaik Event Centru. Sve informacije su na www.ataac.eu.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić

Poslušaj članak

Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?

-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.

Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.

Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.

Kako funkcionira sustav SIADUS?

-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.

Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.

Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.

Koje koristi donosi platforma?

-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.

Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.

Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.

SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.

U kojoj je fazi razvoja SIADUS?

-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.

Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.

Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.

SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.

Koji su daljnji planovi razvoja?

-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.

Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.

Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Blanka Stančić Puhak likovni je terapeut i voditeljica jedinstvene inkluzivne galerije u ovom dijelu Europe, magistrica umjetnosti koja već gotovo dva desetljeća svoje znanje i stručnost prenosi umjetnicima s invaliditetom

Poslušaj članak

Gospođo Stančić Puhak, Centar za rehabilitaciju Zagreb (CRZ), ustanova koja skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama, prije nekoliko je godina otvorio inkluzivnu umjetničku galeriju Art&CeRZe. Riječ je o jedinstvenoj galeriji u ovom dijelu Europe, pa bi bilo zgodno saznati koja je zapravo njezina uloga?

– Inkluzivna umjetnička galerija Art&CeRZe djeluje u sklopu CRZ-a i osnovana je 2017., na moju inicijativu uz veliku podršku tadašnje ravnateljice Ružice Stipčić, te nastavljamo s radom i uz veliku podršku sadašnje ravnateljice Teodore Not. U direktnom radu kao likovni terapeut i s obzirom na moju umjetničku naobrazbu uvidjela sam koje velike potencijale imaju osobe s intelektualnim teškoćama te da pojedinci imaju talent koji uz adekvatnu podršku metoda rada mogu sebe realizirati na profesionalnoj razini. Jedinstveni smo po konceptu rada i možemo se pohvaliti da su naši umjetnici bili prvi koji su izlagali na slikarskim bijenalima u organizaciji HDLU-a, ravnopravno s profesionalnim umjetnicima. To je prvi takav primjer u Hrvatskoj i šire.

Kako educirate osobe s intelektualnim teškoćama koje će se kasnije prepoznati u umjetničkom stvaralaštvu?

– Usmjeravam ih na način da njegujem njihovu autentičnost u likovnom izrazu jer su po tome posebni i specifični, edukacija je osmišljena tako da se ne intervenira u njihov rad, već da se omogući razvijanje samog likovnog idejnog rješenja umjetnika.  

Edukacija je zastupljena kroz upoznavanje raznih likovnih tehnika i različitih pristupa, zato volim pozvati kolege iz raznih polja umjetnosti da prezentiraju, kroz likovne radionice, svoj način rada. Jer moramo znati da su to osobe bez formalnog likovnog obrazovanja.

U galeriji Art&CeRZe zajedno izlažu umjetnici s akademskim obrazovanjem i umjetnici s invaliditetom. Kako u stvarnosti izgleda ta inkluzija i sinergija?

– Suradnje su svaki put puni pogodak, kako za profesionalne umjetnike, tako i za naše umjetnike. Profesionalci svaki put ostanu zatečeni na njihovu imaginaciju te likovna rješenja koja naprave, a i na njihovu energiju. Inkluzija je kod nas na prvom mjestu, zato imamo jako puno suradnji i realiziranih umjetničkih projekata na obostrano zadovoljstvo.

Koje su ključne prepreke za (pro)aktivnije uključivanje umjetnika s invaliditetom u kulturni život Lijepe Naše?

– Financije i nedovoljno medijskog prostora. S obzirom da radim na tome već 18 godina, ima dosta stavki. Mi smo sad u krasnoj galeriji od 100m2 u kneza Mislava, a prije toga smo bili u malom prostoru kod Kvatrića od 40m2. Čim smo izašli iz institucijskog oblika, njihov rad je počeo biti više prepoznatljiv jer je prezentiran na profesionalnoj razini u adekvatnom galerijskom prostoru. Imamo likovne kritičare i otvorenja, kataloge koji prate izložbu. I naravno naše umjetnike koji su veliki radnici i stvarno veliki talenti. Uglavnom puno je bolje nego što je bilo kad sam započinjala. Danas, imamo suradnje sa vodećim kulturnim institucijama te djelujemo vrlo aktivno i sve više nam se ljudi obraća za suradnju.

Jedna ste od organizatorica Europskog festivala inkluzivne umjetnosti. Jeste li zadovoljni rezultatima koje je polučio ovaj festival i javnosti promovirao stvaralaštvo umjetnika s invaliditetom?

– Centar za rehabilitaciju Zagreb te naša inkluzivna galerija su jedni od organizatora, idejno je to krenulo od nas, na šta smo vrlo ponosni. Ovakvi projekti povezuju za dalje što je jako bitno, jer osobno ne volim raditi projekt koji nema dugoročnost. Jako smo zadovoljni odazivom. Ali opet fali onaj medijski dio gdje bi se ljudi dodatno inforamirali o samom festivalu, iako su PR službe institucija s kojim surađujemo učinile svoje. Treba veća vidljivost, a mediji su ti koji šire vijesti, svijest i također educiraju javnost, jer je ovo problematika i tema kojoj će uvijek trebati podrška. To je naša odgovornost kao društva. Učiniti ih ravnopravnim članovima zajednice.