in MREŽA
UDRUGA ZAMISLI Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti
Priča o Euroključu za osobe s invaliditetom ne odnosi se samo na pristupačnost i mobilnost. Ovdje je ponajprije riječ o ljudskom dostojanstvu, kaže Svjetlana Marijon
Poslušaj članak
Svjetlana i Denis Marijon bračni su partneri i oboje vode organizacije koje okupljaju osobe s invaliditetom. Ona je predsjednica udruge ZAMISLI, on vodi Savez SUMSI, no ponekad zbog brojnih obveza ne stignu na miru sjesti i porazgovarati, razmjeniti stavove i informacije.
Tako su, neovisno jedno o drugom, istodobno počeli raditi na istoj ideji koja bi, kada se realizira, mogla bitno promijeniti sliku o mobilnosti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o projektu Euroključ.
Za one neupućene, Euroključ je standardizirani sustav koji osobama s invaliditetom omogućuje da toalete otključaju i koriste samostalno, bez traženja ključa od drugih ljudi. Uglavnom se radi o toaletima na benzinskim crpkama i odmorištima uz autoceste, no zagovornici ove ideje bore se za znatno širu primjenu Euroključa.
Priča o Euroključu počela je prije točno četrdeset godina, kada je jedan njemački poduzetnik na odomrištu uz autocestu uočio osobu u invalidskim kolicima koja je uporno ali bez uspjeha pokušavala ući u toalet – nije imala ključ. Bila je to tegobna situacija, čak i ponižavajuća, pa je rečeni poduzetnik došao na ideju da se ti takvi ključevi standardiziraju. Trebalo je puno strpljenja i napora da ideja zaživi u zemljama njemačkog govornog područja, no trud se isplatio. Projekt Euroključ najprije je pustio korijenje u Njemačkoj, a potom se proširio i na Austriju i Švicarsku.
Četiri desetljeća kasnije, zahvaljujući entuzijazmu i poduzetnosti supružnika Marijon, projekt Euroključ dolazi i u Hrvatsku. Projekt je predstavljen jučer u Zagrebu, na konferenciji nazvanoj „Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti”, u organizaciji udruge ZAMISLI.
– Naravno da je pred nama još dug put do realizacije projekta Euroključ u Hrvatskoj, ali ja sam u životu uvijek bila optimist, pa sam to i ovaj put – kaže nam Svjetlana Marijon, koja je i moderirala jučerašnju konferenciju.
– Već sada se Euroključ primjenjuje u nekim mjestima Istri, a nama je cilj da se projekt proširi na cijelu Hrvatsku, ne samo na toalete koji se nalaze na odmorištima i benzinskim crpkama uz autoceste, nego i na šoping centre. Ugodno sam iznenađena činjenicom da su neke naše javne tvrtke već pokazale zainteresiranost i otvorenost za ovu ideju. No put do realizacije neće biti jednostavan.
Temeljna poruka koju želimo uputiti javnosti nije samo pristupačnost i mobilnost koje dolaze s Euroključem. Mobilnost osoba s invaliditetom svakako će se s primjenom ovog projekta podići na višu razinu. Ono što, po meni, predstavlja veći problem je ljudsko dostojanstvo. Ponižavajuće je ako morate moljakati ljude uokolo da vam pomognu ući u toalet, tražiti da vam otvore vrata i tome slično, eh samo da bi zadovoljili osnovne ljudske potrebe. Tako da bih priču o Euroključu mogla svesti na tri riječi: mobilnost, pristupačnost i dostojanstvo – zaključuje Marijon.
Uoči ATAAC 2026. razgovaramo s osnivačem tvrtka E-Glas i jednim od organizatora konferencije Miroslavom Vrankićem o novostima koje donosi jubilarno, deseto izdanje konferencije te budućnosti asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije
Poslušaj članak
ATAAC ove godine donosi novi format i spaja profesionalni i znanstveni program. Što nam to donosi i što će biti posebno na ovogodišnjoj konferenciji?
– Ove godine ATAAC slavi deset godina. Prvu konferenciju održali smo 2016. i tada nas je bilo 500, a lani nas je bilo 1180, od toga 350 online.
Novost je da ATAAC 2026. nisu jedna, nego dvije konferencije, u isto vrijeme i na istom mjestu. Stručna ostaje, odnosno, predavanja, radionice, izlagački prostor, igraonica i simultani prijevod. Prvi put održava se i znanstvena konferencija s 88 recenziranih radova i 258 autora iz 27 zemalja.
Spajamo ih jer je razdvojenost prakse i istraživanja problem naše struke. Logoped treba znati što pokazuju istraživanja, a istraživač vidjeti praksu. Na ATAAC-u će ta dva svijeta biti pod istim krovom, a prijava na znanstveni dio uključuje i stručni program.
Posebno sam ponosan što se 19. i 20. listopada, dva dana prije ATAAC-a, u Zagrebu održava prvi ISAAC International Forum u povijesti te svjetske organizacije. Tako će četiri dana zaredom Zagreb okupljati svjetski vrh ovog područja.
Što je danas novo i najzanimljivije u svijetu asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije? Koliko u tome već pomažu AI, praćenje pogleda i druge nove tehnologije?
– Pomažu više nego što se prije pet godina činilo mogućim. Praćenje pogleda više nije samo način upravljanja uređajem. Ines Delzotto iz pulskog Centra Veruda govori o tome kako podaci o tome kamo dijete gleda otkrivaju kako ono vidi svijet.
Umjetna inteligencija ulazi kroz mala vrata, ali ulazi: generiranje simbola, brža priprema materijala, prilagodba teksta. U znanstvenom programu imamo radove upravo o tome.
Sučelja mozak–računalo su sljedeći korak. Kevin Pitt sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln govori o tome za djecu i ističe da se istraživanja previše vrte oko slovkanja, iako djeca komuniciraju simbolima i slikama.
Tehnologija je odmakla brže nego što je uvodimo u svakodnevni rad. Uređaj bez educiranog čovjeka uz sebe ostaje u ladici, zato je uz tehnologiju važno i znanje o njezinoj primjeni.
Gdje je Hrvatska danas kada govorimo o asistivnoj tehnologiji i komunikaciji?
– U zadnjih desetak godina dogodio se velik pomak u svijesti. Kad smo 2016. krenuli s ATAAC-om, asistivna tehnologija većini je bila nepoznanica. Danas stručnjaci znaju što postoji, roditelji znaju da imaju pravo pitati, a sve je više educiranih stručnjaka.
Problem je što svijest nije dovoljna ako iza nje ne stoji sustav. Najveća prepreka je financiranje. Komunikatori i dalje nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa obitelji često same moraju pronaći način da plate ono što je djetetu potrebno. Ne radi se o luksuzu, nego o uređaju koji djetetu omogućuje komunikaciju.
Problem je i opterećenost stručnjaka. Asistivna tehnologija traži vrijeme za procjenu, uvođenje i rad s cijelom djetetovom okolinom. Znanje i svijest imamo, ali nedostaju uvjeti da dođu do svakog djeteta kojem trebaju.
Imate li mogućnost besplatnog sudjelovanja na ATAAC-u?
– Kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene. Registracija je na www.ataac.eu/hr. Za desetu obljetnicu otvaramo i online praćenje konferencije kolegama iz zemalja u kojima je kotizacija prepreka.
Što će posjetitelji ATAAC-a 2026. moći vidjeti i isprobati?
– Imamo izlagački prostor s proizvođačima iz cijelog svijeta, gdje se uređaji mogu isprobati, te ATAAC igraonicu.
Iz programa bih izdvojio Karen Erickson sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, koja govori o tome kako jezik modelirati kroz cijeli dan, a ne samo u 45 minuta terapije.
John Costello iz bostonske Dječje bolnice govori o komunikaciji u bolnici, a posebno je zanimljivo snimanje vlastitog glasa dok ga čovjek još ima, kako bi ga kasnije mogao koristiti.
Preporučio bih i predavanje „Who chooses MY words?“, koje drži Jamie Preece, koji i sam koristi potpomognutu komunikaciju. To je predavanje korisnika potpomognute komunikacije koje će mnogima biti inspirativno.
Uz to imamo radionice, prezentacije postera i znanstveni program. Stručna konferencija ima simultani prijevod, a može se pratiti i online.
Za kraj, što biste poručili svima koji razmišljaju o dolasku na ATAAC – zašto je važno da budu dio ove priče?
– Ovo je prilika za svakoga, a ne samo za uski krug stručnjaka. Ako radite u ovom području, čut ćete ljude koji pomiču granice i otići s idejama koje možete primijeniti već sljedeći tjedan. Ako tek upoznajete asistivnu tehnologiju, vidjet ćete i isprobati stvari za koje niste znali da postoje.
Ljudi posebno ističu druženje s kolegama, razmjenu iskustava i mogućnost isprobavanja opreme. Mnogi stručnjaci rade sami u svojim sredinama, a ovdje nisu sami.
Da cijena ne bude prepreka, kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene.
Vidimo se 21. i 22. listopada u Mozaik Event Centru. Sve informacije su na www.ataac.eu.
U prvoj godini provedbe planirano je uključivanje 50 korisnika, kojima će se na ovaj način nastojati pružiti veća sigurnost i osjećaj da nisu sami kada im zatreba pomoć
Poslušaj članak
Život u vlastitom domu mnogim je starijim, teško bolesnim osobama i osobama s invaliditetom najvažniji oblik sigurnosti i samostalnosti. Upravo kako bi im se omogućilo da što dulje ostanu u svom domu, uz potrebnu pomoć i podršku, Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije provodi program „Sigurni u svom domu“.
Program je namijenjen osobama kojima je potrebna dodatna podrška u svakodnevnom životu, a posebno onima koji žive sami ili veći dio dana provode bez neposredne pomoći. U program se mogu uključiti osobe starije od 65 godina, teško bolesne odrasle osobe te odrasle osobe s invaliditetom koje ispunjavaju uvjete programa.
Jedna od važnijih usluga u okviru programa je SOS/telecare usluga. Korisnik dobiva SOS uređaj koji mu omogućuje da u slučaju potrebe brzo uspostavi kontakt s unaprijed određenim osobama. Na taj način pomoć može biti dostupna onda kada je najpotrebnija. Uz SOS uređaj, korisnicima su osigurani i redoviti terenski obilasci, praćenje njihovih potreba, podrška mobilnog tima te psihosocijalna podrška. Program uključuje i suradnju sa sustavom socijalne i zdravstvene skrbi.
Posebno je važno istaknuti da je SOS/telecare usluga za korisnike potpuno besplatna. U prvoj godini provedbe planirano je uključivanje 50 korisnika, kojima će se na ovaj način nastojati pružiti veća sigurnost i osjećaj da nisu sami kada im zatreba pomoć.
U provedbi programa sudjeluju i partneri – Hrvatski zavod za socijalni rad, Palijativni tim LiPa i Općina Jakšić. Program se provodi u razdoblju od 1. lipnja 2026. do 31. svibnja 2027., a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Za prvu godinu provedbe odobreno je 42.250 eura.
Poruka programa je jednostavna – pomoć treba biti dostupna tamo gdje je čovjeku najpotrebnija, u njegovu vlastitom domu. „Sigurni u svom domu“ zato nije samo program pomoći, već nastojanje da se starijim i drugim osobama kojima je podrška potrebna omogući sigurniji, dostojanstveniji i što samostalniji život u poznatom okruženju
Za prijave i dodatne informacije zainteresirani se mogu javiti na broj 099/272-6250 ili u Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije, Matije Gupca 6 u Požegi.
Nije dovoljno znati da dojenje ima brojne zdravstvene dobrobiti za dijete i majku. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem majke zaista mogu dobiti podršku koja im je potrebna, poručili su iz udruge RODA
Poslušaj članak
Već više od tri desetljeća u Hrvatskoj se promiče program dojenja kojemu je, uz ostalo, cilj osigurati majkama dostupne informacije, pomoć i uvjete koji im omogućuju da ostvare ciljeve vezane uz hranjenje djeteta.
Ove godine Nacionalni tjedan dojenja obilježava se pod egidom ‘Dojenje za održiv početak života: jačajmo ono što djeluje’, a tim je povodom na zagrebačkom Cvjetnom trgu otvoren štand na kojemu su trudnice i roditelji dobili stručne savjete o dojenju, letke i brošure. Također i informacije o podršci dostupnoj u lokalnoj zajednici te kako dojilje mogu ostvariti besplatnu pomoć patronažne sestre i u kojim su gradskim domovima zdravlja otvorena Savjetovališta za dojenje.
– Podrška dojenju ne počinje i ne završava u rodilištu. Majkama su potrebne pravodobne i provjerene informacije, stručna pomoć u prvim danima i tjednima nakon poroda te podrška obitelji, zajednice i radnog okruženja – poručili su organizatori jučerašnje akcije na Cvjetnom trgu.
Javnozdravstvenu akciju podrške dojenju organizirali su Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom u suradnji s udrugom Roditelji u akciji – RODA te domovi zdravlja kojima je osnivač Grad Zagreb.
– Zaista su brojni pozitivni učinci dojenja djeteta, ne samo sa zdravstvenog aspekta. Zato je važno da sve majke koje mogu dojiti dobiju za to adekvatnu podršku, a iz perspektive Grada Zagreba važno nam je da ta podrška bude sustavna i dugoročno održiva. Ne samo da ova Gradska uprava u tim naporima podržava udruge civilne odruštva, poput udruge RODA, nego i kroz naše domove zdravlja organiziramo različite aktivnosti, primjerice trudničke tečajeve ili podršku u ranom razvoju u savjetovalištima za dojenje. Dakle, zaista se trudimo svima biti na raspolaganju, ne samo majkama, nego i očevima – rekla je Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.
– Ovog Nacionalnog tjedna dojenja zato želimo podsjetiti da je podrška dojenju zajednička odgovornost zdravstvenog sustava, stručnjaka, obitelji, poslodavaca, zajednice i svih nas. Jer nije dovoljno znati da dojenje ima brojne zdravstvene dobrobiti za dijete i majku. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem majke zaista mogu dobiti podršku koja im je potrebna – poručili su iz udruge RODA.
Tko su Purger i Purgerica?
MIROSLAV VRANKIĆ Svijest bez sustava nije dovoljna
UDRUGA ZAMISLI Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti
Osobni asistenti poručili ministru: „Pitajte nas i platite naš rad“
-
VijestiPrije 4 danaKoristio parkirališnu kartu preminule OSI
-
EU kutakPrije 3 danaEDF financira projekte za prava žena s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaHUPT Čudesne terapije i još čudesnije prijevare
-
Civilno društvoPrije 4 danaAndrija Lipanović pokrenuo akciju „Kombi za sve“
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaSTARTOVER Održan panel o inkluzivnom zapošljavanju
-
VijestiPrije 1 danSimbol Klaićeve Mamut Jura dobio svoju slikovnicu
-
in MREŽAPrije 1 danBesplatne SOS narukvice za starije i osobe s invaliditetom
-
Civilno društvoPrije 7 danaUdruga osoba s mišićnom distrofijom PGŽ obilježila 50 godina rada