Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

U ljubavi i na poslu svatko bi trebao gledati svoja posla. No, što kada privatni odnos dvoje kolega počne utjecati na odluke o napredovanju, plaći ili atmosferu u cijelom timu?

Poslušaj članak

Nedavno istraživanje Alma Career Croatia, tvrtke poznate po portalu MojPosao, pokazalo je da ljubavne veze na poslu nisu nikakva rijetkost. Više od polovice ispitanika (52%) barem je jednom bilo u vezi s kolegom ili kolegicom, a dobar dio onih koji su takvo iskustvo imali svoju je vezu cijelo vrijeme skrivala od kolega.

No, kada se odmaknemo od pitanja tko se u koga zaljubio i pogledamo kako takvi odnosi utječu na radnu okolinu, stvari postaju nešto složenije.

Kolege da, šef i podređeni ipak su druga priča

Čini se da zaposlenici prilično jasno razlikuju vezu dvoje kolega ravnopravnog položaja od one u kojoj postoji hijerarhijski odnos.

Vezu između kolega koji nisu u odnosu nadređenog i podređenog odobrava 69% ljudi. Kada je jedan partner nadređen drugome, raspoloženje se značajno mijenja. Takvu vezu odobrava svega 27% ispitanika. I razlog nije teško naslutiti.

Naime, više od polovice sudionika istraživanja (56%) smatra da ljubavna veza između nadređene i podređene osobe predstavlja sukob interesa.

Žene su nešto sklonije jasnijem postavljanju granica. Da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu ako među partnerima postoji hijerarhijski odnos smatra 47% žena i 35% muškaraca.

Favoriziranje zbog veze

Sumnja da ljubavni odnos može preliti privatno u poslovno očito nije samo hipotetska.

Naime, 47% ljudi je tijekom karijere imalo osjećaj da je netko bio favoriziran zbog ljubavne veze na poslu. Još četvrtina nije bila sigurna je li se takvo nešto događalo, dok je 29% odgovorilo da favoriziranje nije primijetilo.

Među onima koji su prepoznali konkretne primjere favoriziranja, najčešće se spominjalo napredovanje.

Slijede fleksibilnost radnog vremena, ocjenjivanje rada, plaća i benefiti te dodjela projekata. Pojedini ispitanici naveli su i pogodnosti pri odabiru termina godišnjeg odmora te „prekrivanje“ pogrešaka.

Poslodavac se ne bi trebao miješati dok posao ne pati

Unatoč tome, ispitanici vrlo jasno poručuju da ljubavni život zaposlenika ne bi trebao automatski postati stvar poslodavca. Čak 78% ispitanika slaže se da se poslodavci ne bi trebali miješati u privatni život zaposlenika.

No, posljedice prekida odnosa mogu biti ozbiljne. Čak 71% ljudi smatra da prekid ljubavne veze može negativno utjecati na funkcioniranje tima.

Kad bi se našli u voditeljskoj ulozi i saznali za vezu dvoje ljudi u svom timu, više od polovice ljud (53%) tvrdi da bi reagirali tek ako veza počne utjecati na posao. Nešto više od četvrtine (28%) ne bi poduzelo ništa, 10% bi razgovaralo s uključenim osobama, dok bi 6% razmotrilo premještaj jednog od partnera ako postoji sukob interesa.

A pravila? U većini kompanija ih nema

Zanimljivo je da, unatoč svim potencijalnim komplikacijama, većina zaposlenika radi u organizacijama u kojima ljubavni odnosi nisu formalno uređeni.

Gotovo dvije trećine ispitanika (64%) kaže da njihova organizacija nema pravila koja reguliraju ljubavne veze među zaposlenicima, dok četvrtina (24%) ni ne zna postoje li takva pravila.

Svega 4% navodi da njihova kompanija ima formalna pravila koja vrijede za sve zaposlenike, a još 3% da postoje posebna pravila za odnose nadređenih i podređenih. Kod 4% takvi se odnosi formalno ne zabranjuju, ali ih se neformalno obeshrabruje.

Pritom ni sami zaposlenici nisu sasvim jednoglasni oko potrebe za pravilnicima. Naime, 41% ljudi smatra da bi kompanije trebale imati jasna pravila o vezama među zaposlenicima, dok nešto veći udio, 43%, smatra da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu kada među njima postoji hijerarhijski odnos.

Biste li kolegi preporučili vezu s kolegom? Ovisi…

Nakon svega, je li uopće pametno upuštati se u vezu s osobom s kojom dijelimo i ured?

Tek 9% ispitanika bez zadrške bi drugima preporučilo vezu s kolegom ili kolegicom, dok bi ih 28% takav odnos radije savjetovalo izbjegavati.

Najviše ljudi, njih 62%, odabralo je odgovor „ovisi o okolnostima“.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Od raka dojke u Hrvatskoj godišnje oboli više od 3 tisuće žena, a umire njih 700. S ciljem smanjenja smrtnosti za 25 do 30 posto i otkrivanja zloćudne bolesti u početnom stadiju, kada su izgledi za preživljenje najveći, 2006. godine pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke

Poslušaj članak

U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jubilarna obljetnica jednog od najuspješnijih javnozdravstvenih programa u Hrvatskoj obilježena je 8. listopada u Zagrebu stručnim skupom na kojem se govorilo o raznim aspektima dijagnostike i liječenja raka dojke.

Dosadašnje rezultate Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke predstavila je koordinatorica programa Andrea Šupe Parun. Program je u početku bio namijenjen ženama od 50 do 69 godina. U okviru programa žene mogu obaviti mamografski pregled dojki svake dvije godine, a poziv putem pisma dobivaju na kućnu adresu. Godišnje se obavi oko 150 tisuća mamografskih pregleda, a odaziv žena je 70 posto.

Od početka Nacionalnog programa obavljeno je oko 2,5 milijuna mamografija te je otkriveno više od 10 tisuća novih slučajeva raka dojke. Programom su od prošle godine obuhvaćene žene od 49 do 70 godina, a sukladno preporukama Vijeća Europe bit će obuhvaćene žene od 45 do 74 godine.

– Godinu ranije smo uveli preporuku za magnetsku rezonanciju u nalaz te žene s izuzetno gustim dojkama mogu obaviti magnetsku rezonanciju jednom u dvije do četiri godine. Od početka Nacionalnog programa provodi se kontrola kvalitete, a ove godine smo uveli dodatan broj medicinskih fizičara koji će uz redovite trogodišnje kontrolne preglede dostavljati i godišnja izvješća o praćenju doza zračenja mamografa – pojasnila je Šupe Parun.

Zaključila je da rak dojke ostaje vodeći javnozdravstveni problem, ali uz jasan trend pada smrtnosti u Hrvatskoj zahvaljujući organiziranom probiru i napretku u liječenju.

Predsjednik Povjerenstva za organizaciju, stručno praćenje i kontrolu kvalitete Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke Boris Brkljačić podsjetio je da je zadnjih devet godina zabilježen pad smrtnosti od raka dojke, a tijekom dvadeset godina Nacionalnog programa bitno su se poboljšale dijagnostika raka dojke, onkološka skrb i plastična kirurgija.

Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak istaknuo je kako je danas rak dojke bolest s kojom se živi, a ne od koje se umire. Podsjetio je da je broj otkrivenih karcinoma na početku programa naglo porastao, ali je smrtnost počela padati od 2015. do 2024. godine za oko 4,2 posto, a u 2025. godini umrlo je 712 žena.

– Rast incidencije i pad smrtnosti rezultat su dobro organiziranog skrininga, napredne dijagnostike i dostupnosti inovativnih terapija u Hrvatskoj – zaključio je Capak.

Ministrica zdravstva Irena Hrstić pozvala je žene da se odazovu na mamografski pregled.

– Danas se odaziva sedam od deset žena, a konačni cilj kako struke, tako i Ministarstva zdravstva je da se odazove deset od deset – rekla je ministrica.

Naglasila je da su pacijenti oboljeli od kroničnih nezaraznih bolesti u fokusu Ministarstva zdravstva te je više od 3,5 milijardi eura zadnjih godina uloženo u onkologiju.

Povodom obljetnice HZJZ je izradio web-stranicu rakdojke.hr koja nudi informacije o sudjelovanju u Nacionalnom programu i važnosti ranog otkrivanja raka dojke.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Zbog izostanka odgovora Ministarstva i, kako navode, nastavka ignoriranja socijalnog dijaloga, Regionalni industrijski sindikat najavio je prosvjed za 3. prosinca, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Poslušaj članak

Na Dan osobnih asistenata, 8. listopada, Regionalni industrijski sindikat upozorio je na probleme s kojima se svakodnevno susreću radnici u osobnoj asistenciji. Dok su osobni asistenti taj dan provodili na svojim radnim mjestima, sindikat je njihove poruke donio pred Ministarstvo rada.

Na velikom transparentu objavljene su fotografije osobnih asistenata i njihove poruke ministru rada Alenu Ružiću. Sindikat želi upozoriti da radnici još uvijek nisu dovoljno uključeni u razgovore o budućnosti sustava osobne asistencije.

– Želimo otvoriti prostor da se čuje njihov glas. Razgovori o sustavu vode se iza zatvorenih vrata, a do radnika dolaze tek mrvice informacija. Socijalnog dijaloga o sustavu osobne asistencije u Ministarstvu rada još uvijek nema – poručila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Među porukama osobnih asistenata je i ona Lidije iz Belišća, koja ovaj posao radi već devet godina. Kaže da je osobna asistencija postala važan dio njezina života, ali da zbog nedostatka pristojne plaće i konkretnih prava sve više razmišlja o odlasku iz tog zanimanja.

– Molim ministra Ružića da nas nevidljive, a iznimno potrebne, napokon učini vidljivima i priznatima. Da zanimanje osobnog asistenta ne bude prijelazni posao dok se ne nađe nešto bolje. Jer najviše pate oni najranjiviji – poručila je Lidija.

Sindikat traži da se cijena sata usluge osobne asistencije odmah poveća s 11 na 17 eura. Naglašavaju da to nije plaća osobnog asistenta, već iznos koji udruge dobivaju za svaki sat pružene usluge. Iz tog se novca financiraju plaće, bolovanja, godišnji odmori, putni troškovi i drugi troškovi.

U sindikatu smatraju da sadašnjih 11 eura nije dovoljno za osiguravanje plaća koje bi bile značajno veće od minimalne. Povećanjem cijene na 17 eura, ističu, odmah bi se otvorio prostor za povećanje plaća, a za takvu odluku nije potrebna izmjena zakona.

Sindikat pritom naglašava da bi povećanje cijene sata bilo samo hitno i privremeno rješenje. Dugoročno traže reformu sustava osobne asistencije i promjenu načina njegova financiranja.

Drugi zahtjev odnosi se na uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava koji su već u tijeku. U sindikatu smatraju da, kao što udruge zastupaju osobe s invaliditetom i korisnike usluge, sindikat treba zastupati radnike.

– Kvalitetnu uslugu možemo stvoriti tek kada imamo kvalitetne radne uvjete – poručuju iz sindikata.

Upozoravaju i da su loši radni uvjeti jedan od razloga zbog kojih nedostaje osobnih asistenata. Osobni asistent i član sindikata Branko Krmić ističe da je riječ o vrlo specifičnom poslu u kojem radnici svakodnevno rade jedan na jedan s korisnicima, ulaze u njihove domove i grade odnos povjerenja.

– Često smo jedina veza osobe s invaliditetom s vanjskim svijetom. Zašto onda sustavno odbijati razgovor s ljudima koji iz prve ruke znaju gdje su problemi? – upitao je Krmić.

Zbog izostanka odgovora Ministarstva i, kako navode, nastavka ignoriranja socijalnog dijaloga, Regionalni industrijski sindikat najavio je prosvjed za 3. prosinca, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Na prosvjed pozivaju osobne asistente, osobe s invaliditetom, njihove obitelji i sve građane. Njihova glavna poruka glasi: „Naša prava su njihova sloboda“.