Ključna poruka ove epizode je jednostavna: osoba može čuti govor, ali ako nedostaju određene frekvencije, mozak nema dovoljno informacija da bi potpuno razumio govor
Poslušaj članak
Dobrodošli u sedmu epizodu vloga ‘Svijet gluhih s Ivom B’.
U prošloj epizodi govorili smo o tome što gluhe i nagluhe osobe zapravo mogu čuti. Danas odgovaramo na pitanje: Kako netko može čuti da osoba govori, a ipak ne razumjeti što govori?
Mnoge osobe s oštećenjem sluha kažu: ‘Čujem da netko govori, ali ne razumijem što govori’. To često zbunjuje ljude koji se pitaju kako je to moguće.
U ovom videu pokazat ćemo kako govor može zvučati osobi s oštećenjem sluha i zašto razumijevanje govora nije samo pitanje glasnoće.
Odgovor je jednostavan: govor nije jedan zvuk, nego kombinacija različitih frekvencija i različitih jačina zvuka. Da bismo razumjeli riječi, moramo čuti dovoljno širok raspon frekvencija.
Audiogram je grafički prikaz rezultata audiometrije koji pokazuje koje frekvencije osoba čuje i kolika mora biti jačina zvuka da bi pojedini ton bio čujan. Rezultati se dobivaju audiometrijskim testiranjem sluha koje provodi audiometrist ili drugi educirani zdravstveni djelatnik, a nalaz tumači specijalist otorinolaringologije.
Na audiogramu se često prikazuje područje koje se naziva ‘speech banana’ ili govorna banana. To je žuto zakrivljeno područje koje pokazuje gdje se nalaze glasovi ljudskog govora. Ako osoba ne čuje dio tih frekvencija, gubi informacije potrebne za razumijevanje riječi.
Glasovi govora raspoređeni su po frekvencijama. Samoglasnici poput A, E, I, O i U nalaze se uglavnom na nižim frekvencijama (otprilike 250 do 1000 Hz), glasniji su i lakši za čuti.
Srednje frekvencije (od približno 500 do 2000 Hz) sadrže glasove poput M, N, L, R, V, B, D i G, koji pomažu u prepoznavanju riječi.
Suglasnici poput S, F, Š, T, K i Č nalaze se na višim frekvencijama (od približno 2000 do 8000 Hz). Oni su tiši, ali upravo oni daju riječima ključnu jasnoću. Suglasnici nose najveći dio informacija važnih za razumijevanje govora. Zanimljivo je da osobe s oštećenjem sluha te iste suglasnike i same slabije izgovaraju, jer ih ne mogu čuti, pa samim time ni kontrolirati u vlastitom glasu.
Kod osoba s oštećenjem sluha upravo su visoke frekvencije najčešće pogođene, pa govor može biti čujan, ali ne i dovoljno jasanza razumijevanje.
Zbog toga govor može zvučati kao nejasno mrmljanje ili kao da dolazi iz pozadine. Riječi ‘pas’, ‘kas’, ‘sat’ ili ‘sad’ mogu zvučati gotovo isto, jer se razlikuju upravo po tihim suglasnicima. Zbog toga pojačavanje glasa često ne pomaže. Glasniji govor najčešće dodatno pojačava samoglasnike koje osoba već čuje, dok suglasnici i dalje ostaju nejasni. Zato glasnije ne znači nužno i razumljivije.
Osobe s oštećenjem sluha obično bolje razumiju govor kada vide lice sugovornika, kada nema pozadinske buke i kada osoba govori razgovijetno i umjerenim tempom.
Sličan efekt postoji i kod slušanja glazbe. Melodija i ritam pjesme mogu se čuti, ali riječi često ostaju nejasne. Instrumenti i pozadinski zvukovi dodatno otežavaju razumijevanje suglasnika pa tekst pjesme često ostaje nerazumljiv bez titlova.
Ključna poruka ove epizode je jednostavna: osoba može čuti govor, ali ako nedostaju određene frekvencije, mozak nema dovoljno informacija da bi potpuno razumio govor. Zato rečenica: ‘Čujem da netko govori, ali ne razumijem što govori’ nije stvar pažnje, koncentracije ili inteligencije, nego načina na koji slušni sustav obrađuje zvuk.
Ako vam se epizoda svidjela, podijelite je, pretplatite se i vidimo se u sljedećoj epizodi!
Čuju li gluhe osobe ili je gluhoća potpuna tišina?
Dobrodošli u 6. epizodu vloga „Svijet gluhih s Ivom B.“
Poslušaj članak
Jedno od pitanja koje gluhe i nagluhe osobe najčešće dobivaju je: „Čuješ li ti?“ Iza tog pitanja često stoji pretpostavka da gluhoća znači potpuni izostanak zvuka. No stvarnost je puno složenija.
U ovoj epizodi saznajte: Čuju li gluhe osobe zvukove i na koji način? Koja je razlika između gluhoće i nagluhosti? Kako stupnjevi oštećenja sluha utječu na razumijevanje govora? Što su audiogram i audiološka klasifikacija sluha? Zašto netko možda ne čuje plač bebe, ali čuje vlak ili osjeti vibracije glasnih zvukova? Zašto „čuti“ i „razumjeti“ nije isto?
Mnoge gluhe i nagluhe osobe ipak čuju — ali drugačije. Neki zvukovi su prigušeni, neki izobličeni, neki se osjećaju kroz vibracije, a neki nisu čujni uopće.
U videu govorimo i o funkcionalnoj te audiološkoj klasifikaciji oštećenja sluha, ulozi slušnih aparata i kohlearnih implantata te zašto broj decibela ne govori uvijek cijelu priču.
Jeste li znali da gluhoća ne znači nužno potpunu tišinu? Podijelite svoje mišljenje ili iskustvo u komentarima.
Pretplatite se na kanal i uključite obavijesti kako ne biste propustili sljedeću epizodu!
Želim otvoriti temu važnosti komunikacije i prava na informacije gluhih osoba koje se u tom kontekstu često osjećaju izolirano i marginalizirano
Sve što činimo u životu zahtijeva komunikaciju. Ona nam omogućuje razmjenu informacija sa svijetom i naš utjecaj na taj isti svijet. Bez komunikacije ne bi bilo razvoja i kvaliteta života bila bi ograničena. Komuniciramo uvijek, na različite načine, verbalno i neverbalno, čak i kada toga nismo svjesni.
Gluhe osobe imaju jednaku potrebu za komunikacijom kao i čujuće. Ako ne prepoznamo tu potrebu i negiramo njihova temeljna ljudska prava, zatvaramo ih u svjetove ‘tišine’, ograničavamo njihove životne stilove i lišavamo ih dijela slobode.
Stavite se na mjesto ‘druge’ osobe. Zamislite kako biste se osjećali da se odjednom nađete okruženi osobama koje ‘razgovaraju rukama’ i ništa ih ne razumijete.
Ako se gluha osoba nađe u društvu čujućih osoba koje su nestrpljive i koje prema njoj pokazuju neprijaznost ili nerazumijevanje, neće se truditi sudjelovati u društvenom životu i postepeno će se izolirati.
Gluha osoba se osjeća kao autsajder jer često osjeća neverbalne poruke: ‘tebe se ne isplati uključivati u razgovor’, ‘ti ne moraš sve znati’, ‘ti ionako ne bi ništa razumio’, ‘tko ti je kriv što si gluh/gluha’ ili se pak suočava s izravnim porukama, naprimjer: ‘reći ću ti poslije’ (a to poslije rijetko ili nikad ne dolazi), ‘ma nije važno’ (vama nije važno, ali gluhoj osobi jest), ‘nema veze’ (što znači ‘neću se truditi uključiti te’) itd.
Ovo možda zvuči banalno, ali svaki put kada se dogode ove situacije, s vremenom ostavljaju štetne posljedice na gluhu osobu – njezino samopoštovanje, njezin identitet i slično. Što se češće događaju ove situacije, gluha osoba se sve više otuđuje od čujuće sredine i u isto vrijeme od toga trpi. Ovo se može dogoditi bez obzira služi li se pojedinac slušnim aparatom ili ne.
Zato, budite friendly osobe, nađite vremena za razgovor s gluhima. Svaka se gluha osoba veseli ako želite pričati s njom ili je uključite u razgovor. Gluha osoba ima pravo uključiti se u razgovor baš kao i bilo tko drugi.
Čitanje s usana za gluhe osobe je naporno. Nužno je pogađati kontekst jer je samo manji dio glasova (30%) jasno vidljiv na usnama.
Prema tome, ako primijetite da gluha osoba nije shvatila o čemu se radi ili ne može pratiti razgovor, pomozite joj kratkim natuknicama kako bi shvatila o čemu se govori (npr.: ‘razgovaramo o…’; ‘smijemo se …’; ‘ljutimo se jer …’; ‘čudimo se tome i tome…’) i tako će se ona spontano uključiti u razgovor.
Budite obazrivi i strpljivi. Stvarajte poticajno okruženje, pokažite brigu, budite uključivi i pozitivni. Gluhim je osobama izuzetno važno da osjete kako su prihvaćeni i dobrodošli u društvu čujućih, kako bi mogli aktivno sudjelovati u svim oblicima života.
Scott Hamilton jednom je rekao: ‘Jedini invaliditet u životu je loš stav’ – a to znači da o nama svima ovisi koliko će se osoba s nekom vrstom invaliditeta, u ovom slučaju gluha osoba, osjećati prihvaćeno ili neprihvaćeno, bez obzira što ima teškoće u komunikaciji.
Zapamtimo – samo pristup otvorenog uma može omogućiti život na bazi jednakih mogućnosti za sve!
Ovogodišnji europski izbori odredit će kako ćemo se zajedno suočiti s jednim od najkompleksnijih trenutaka naše generacije. Vjerujemo da demokracija nije samo temeljno pravo već i zajednička odgovornost svih nas, a glasanje je najizravniji način korištenja te odgovornosti, rekla nam je vršiteljica dužnosti voditeljice Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Maja Ljubić Kutnjak
Iz Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj pozivaju da pogledate emotivni četverominutni dokumentarac čiji su protagonisti stariji Europljani koji su iz prve ruke iskusili promjene vezane uz demokraciju. Ti istaknuti pojedinci – koji su živjeli pod represivnim režimima ili su doživjeli krhkost demokracije – željeli su prenijeti svoje osobne priče unucima i budućim generacijama.
Njihova zajednička svjedočanstva oblikuju poruku da glasanje nije nešto što bismo trebali uzimati zdravo za gotovo.
MedicinaPrije 1 dan
Kutak za stručnjakePrije 3 dana
KulturaPrije 6 dana
KulturaPrije 2 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 3 dana
in MREŽAPrije 2 dana