Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Pacijenti koji koriste Encorin ističu kako zbog njega mogu raditi stvari koje godinama zbog tremora nisu mogli

Poslušaj članak

Već nekoliko desetljeća znanstvenici ulažu napore da pomognu ljudima koji se pod stare dane, zbog slabljenja moždanih stanica, počnu boriti s tremorom. Na Massachusetts Institute of Technology sveučilištu nakon dugog niza godina istraživanja napokon su doskočili tom problemu.

Naime, kako piše MIT News, nakon gotovo desetogodišnjeg istraživanja i prilagođavanja svojevrsne asistivne tehnologije za pomoć ljudima koji pate od tremora, njihov trud napokon je urodio plodom.

Znanstvenici na spomenutom sveučilištu osmislili su narukvicu koja pomaže pri ublažavanju simptoma tremora. Ista je prvi put isprobana 2017. godine.

Tada je na čovjeku po imenu Michael, koji je imao problema s tremorom, isproban test koji inače liječnici koriste za otkrivanje Parkinsonove bolesti.

Naime, on je pokušao nacrtati krivulju, međutim zbog tremora to nikako nije uspijevao napraviti. Kada je stavio prototip narukvice koju su izradili znanstvenici MIT-a, bez ikakvih problema uspio je nacrtati traženu krivulju.

Pri tome mu je pomogla upravo spomenuta narukvica. On je na njoj pritisnuo gumb nakon čega je narukvica poslala signale iz njegove ruke direktno u mozak što je značajno smanjio tremor u njegovoj ruci.

Michael je kazao da kada je pritisnuo gumb, odnosno koristio narukvicu, po prvi put nakon dugo vremena osjećao kao zdrav čovjek.

– Kad se ovaj uređaj uključi, osjećam se kao što sam se osjećao prije dok nisam imao Parkinsonovu bolest – kazao je tom prilikom Michael.

Istraživači s MIT-a zahvaljujući resursima sa sveučilišta poput MIT Sandboxa, MIT FUSE-a i MIT Venture Mentoring Servicea, napokon su 2020. godine pokrenuli službenu tvrtku pod nazivom „Encora Therapeutics“.

Proizvod je podvrgnut kliničkim ispitivanjima. Naprava se pokazala korisnom jer je čak 78% ljudi koji su sudjelovali u ispitivanju osjetilo poboljšanje nakon 90 dana korištenja iste.

Taj podatak dovoljno govori o tome koliko bi ovaj proizvod mogao biti koristan za oboljele od Parkinsonove bolesti.

U veljači ove godine lansiran je Encorin koji ima svrhu pomoći ljudima koji pate od esencijalnog tremora. Bolest je to koja uzrokuje treskavicu, a ta se treskavica najčešće manifestira u rukama.

Ovu ideju razvio je Carballo koji je imao predznanja o robotici.

Prvenstveno je naprava bila namijenjena ljudima oboljelim od Parkinsonove bolesti, međutim u međuvremenu znanstvenici su shvatili da puno više ljudi pati od esencijalnog tremora.

Znanstvenici danas smatraju da tremor nastaje zbog nepravilnog prijenosa živčanih signala u dijelovima mozga zaduženima za obradu osjetnih informacija i usklađivanje pokreta.

– Kod ovih bolesti, nedostaci neurotransmitera rezultiraju ovom pulsirajućom signalizacijom u mozgu koja se manifestira kao tremor – ističe Carballo.

Uz pomoć Encorina ne bi trebalo biti teških operacija kojima se uz pomoć elektroda pokušavaju uskladiti obrasci pokreta u mozgu pacijenta.

– Primjenjujemo mehanički podražaj, u osnovi vibraciju, na receptore istezanja u zapešću, koji vašem tijelu govore gdje se nalazi u prostoru. Stimulacija uzrokuje aktivaciju receptora i slanje uzorka signala perifernim živcima zapešća, koji zatim prenose signal u periferni živčani sustav i u središnji živčani sustav, u iste regije mozga koje su ciljane operacijom – objašnjava Carballo.

Dva su ispitivanja na pacijentima već provedena. Ispitivanje 2024. uključivalo je 47 pacijenata, dok je godinu kasnije ispitano 59 pacijenata koji su Encorin koristili u svojim kućama.

Neki pacijenti istaknuli su da od kad koriste Encorin mogu raditi stvari koje godinama zbog tremora nisu mogli. Značajno poboljšanje kod pacijenata rezultiralo je dobivanjem certifikata od strane (FDA) za lansiranje na tržište.

– Postoji puno bolesti za koje bi ovo moglo djelovati. Najočitiji su neurološki poremećaji kretanja, ali šira slika nosive neuromodulacije je brzorastuće područje koje je vidjelo terapijsku korist kod širokog raspona bolesti – ističe Carballo koji se nada kako će njegov proizvod postati dostupan što većem broju ljudi koji pate od tremora bilo zbog esencijalnog tremora, Parkinsonove bolesti ili nekog trećeg razloga.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Kad ih se osvijetli svjetlošću određene valne duljine, živčanim stanicama se može manipulirati, odnosno može ih se po potrebi uključiti ili isključiti

Poslušaj članak

Medicina svake godine sve više i više napreduje, a danas je sve manje bolesti za koje nema lijeka. Međutim, još uvijek ima puno mjesta za napredak u medicini kako bi se čovječanstvo moglo izboriti s određenim bolestima.

To dokazuje i dodjela Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu. Ovogodišnjeg Nobela u tom području dobili su Karl Deisseroth, Peter Hegemann i Georg Nagel.

Oni su ovu nagradu dobili za razvoj optogenetike, prenosi CNN. Radi se o metodi koja znanstvenicima omogućava da uz pomoć svjetlosti precizno upravljaju aktivnošću određenih živčanih stanica u mozgu.

– Optogenetika funkcionira poput prekidača za neurone kojim se upravlja svjetlom. Znanstvenici određene živčane stanice učine osjetljivima na svjetlost, a zatim ih svjetlosnim impulsima mogu aktivirati ili zaustaviti njihovu aktivnost – kazala je članica Odbora za dodjelu Nobelove nagrade Anna Wedell.

Wedell je istaknula kako korištenje optogenetike znanstvenicima daje mogućnost da shvate i zabilježe koje su stanice odgovorne za koju funkciju u mozgu.

Na taj način mogu promatrati procese koji se zbivaju u stanicama kada se uključi, odnosno isključi određena skupina neurona, te tako vidjeti koja je živčana stanica za što zadužena.

Temelje za razvoj ove metode postavili su njemački istraživači Hegemann i Nagel kada su istraživali protein u algama pod nazivom kanalrodopsin koji je osjetljiv, odnosno reagira na svjetlost. Nakon toga je Karl Deisseroth ovu metodu isprobao na živčanim stanicama.

Znanstvenici su shvatili da se u stanice može uvesti kanalrodopsin, a nakon toga stanice postanu osjetljive na svjetlost.  Kad ih se osvijetli svjetlošću određene valne duljine, može se manipulirati njima, odnosno može ih se po potrebi uključiti ili isključiti.

To je znanstvenicima dalo priliku da aktivno sudjeluju u promatranju mozga, odnosno određuju njegovu aktivnost.

Radi se o jako važnom napretku u medicini jer korištenjem optogenetike neuroznanstvenici mogu ciljati određene neurološke krugove te tako proučavati njihov utjecaj na razne procese u mozgu kao što su stvaranje sjećanja, utjecaj na emocije te različita ponašanja.

Ovu metodu neuroznanstvenici koriste kako bi što uspješnije istražili procese koji su povezani, odnosno koji utječu ili izazivaju neurološke ili psihičke poremećaje kod ljudi.

Ova metoda promijenila je način na koji neuroznanstvenici proučavaju mozak i promjene u njemu.

– Priznanje Nobelovog odbora potvrđuje izniman utjecaj ovog rada koji je transformirao neuroznanost jer je istraživačima omogućio da pomoću svjetlosti precizno kontroliraju i proučavaju neuralnu aktivnost – kazao je voditelj analize istraživanja na Institutu za znanstvene informacije tvrtke Clarivate.

Troje laureata podijelit će nagradni fond od 12 milijuna švedskih kruna (1.200.000 dolara).

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života

Poslušaj članak

Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.

No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.

Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.

Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.

Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi

– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.

Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.