Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju prenosimo intervju s magistrom logopedije Maidom Arslanagić, nekadašnjom rukometnom reprezentativkom Hrvatske, koja je svoj sportski duh i predanost prenijela i u logopedski kabinet

Studiji logopedije u Zagrebu završila je dok se još aktivno bavila sportom. Kao profesionalna sportašica formu je održavala trenirajući svaki dan, sada kao logopedinja formu održava stručnim usavršavanjima, jer smatra da bez stalnog praćenja najnovijih izazova struke ne bi mogla kvalitetno obavljati svoj posao.

Ove srijede, 23. listopada 2024. godine je u Makarskoj održano predavanje pod nazivom ‘Treba li moje dijete logopeda?’. Glavni cilj predavanja bio je upoznati roditelje s ulogom logopeda i koliko je važno na vrijeme prepoznati da dijete treba upravo stručnjaka iz područja logopedije. Za najavu predavanja podijelila je nekoliko uvodnih misli o izazovima logopedske struke, a komentirala je i aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti.

Maida, za početak, cilj predavanja je upoznati roditelje s vašom strukom. Koliko je zapravo važno podizati svijest o logopedskoj struci?

– Svjedoci smo sve većeg broja govorno-jezičnih poremećaja kod djece, djeca kasnije progovaraju, imaju poteškoće s hranjenjem, žvakanjem, a samo u ovoj školskoj godini za čak 4000 djece u Hrvatskoj je odgođen upis u prvi razred. Brojka koja je definitivno upalila sve alarme u Hrvatskoj.

Nažalost, povećanjem broja djece koja trebaju određenu stručnu pomoć, rastu i liste čekanja. Roditelji, što zbog neznanja, što iz nužde, prepuštaju dijete prvom terapeutu koji je slobodan, iako to možda i nije najbolja opcija za njega. Moramo roditelje informirati bolje o tome kome se obratiti kada prepoznaju određeni problem kod djeteta, odnosno upoznati ih s ulogama različitih stručnjaka.

Živimo u vremenu kada nam je mnoštvo informacija dostupno na internetu, no time nije nužno i ispravno, a roditelji često posežu za rješenjima online. To svakako nije dobro i ne želimo da glavni promotor naše struke bude Google. Na nama stručnjacima je da se kontinuirano educiramo kako bismo osigurali što kvalitetnije usluge onima kojima je potrebno te mi moramo biti najbolji i najglasniji promotori svoje struke.

Nažalost, zbog velike potrebe, događa se da kvaliteta usluge pati jer nema dovoljno stručnjaka. Upravo nam je zato i bitan ovaj prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti o kojem se priča posljednje vrijeme u javnosti.

Logopedija obuhvaća široki spektar poremećaja. Što biste istaknuli iz tog šireg konteksta?

– Logopedska struka se bavi vrlo širokim rasponom poremećaja poput poremećaja govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Radimo s djecom i odraslima s različitim teškoćama, a problemi s kojima se susrećemo uključuju teškoće poput disleksije, izgovora glasova, afazija, komunikacijskih poteškoća, poremećaji iz spektra autizma pa sve do rehabilitacije glasa.

Spomenuli ste aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, koji je izazvao brojne reakcije u javnosti. Što je prema vama ključni problem?

– Razgovarala sam s mnogim kolegicama o tome, svi zakon podržavamo i smatramo da je nužan. Sa zakonom bismo imali napokon i svoju logopedsku komoru. To je tema koja se provlači još od mojih studentskih dana i zaista se nadam da će uskoro ugledati svjetlo dana. Sretni smo što smo konačno dočekali ovaj prijedlog zakona o kojem se već dugo priča.

Prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti dolazi u vrijeme kada sve više djece treba logopedsku pomoć. Logopedski timovi često su preopterećeni, a na usluge se čeka i mjesecima. Zakon je nužan kako bi se jasno regulirale kompetencije i osigurao visok standard usluga. Povećava se i broj Sveučilišta na kojem se može studirati logopedija i Zagreb više nije jedini. Time ćemo u budućnosti imati porast broja educiranih logopeda.

Donošenjem zakona zaštitili bismo struku, ali i korisnike, osiguravajući da terapiju pružaju stručni i kvalificirani logopedi koji su prikladno obrazovani.

Kako zakon može poboljšati rad logopeda i brigu o korisnicima?

– S obzirom na kompleksnost govorno-jezičnih poremećaja, regulacija struke kroz zakon pomaže postaviti jasne smjernice i osigurati stručnu podršku u svakom segmentu. Time se izbjegava situacija da netko tko nije dovoljno kvalificiran pruža usluge logopeda, što je neprihvatljivo kada se radi o korisnicima naših usluga, djeci i odraslima. Bez adekvatne stručne pomoći, uz krivi pristup, samo se može napraviti još veća šteta koju je kasnije nama puno teže ispravljati. Struka se mora očuvati kako bi mogla odgovoriti na rastuće potrebe, a to će biti moguće samo ako se uspostave strogi standardi.

Kako odgovarate na kritike da je zakon previše isključiv prema drugim srodnim strukama?

– Važno je razumjeti da svaki stručnjak ima svoje specifično područje djelovanja. Kao što sam prethodno spomenula logopedi se educiraju za rehabilitaciju govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Poštujem interdisciplinarnost i ulogu drugih struka, ali istovremeno smatram da svatko treba raditi unutar okvira svojih kompetencija.

Možda da probam pojasniti na primjeru; s diplomom osposobljavanja za trenera fitnessa u trajanju od 360 sati, ja ne mogu znati više od jednog magistra kineziologije koji je studirao 5 godina. Zakon bi trebao osigurati red u sustavu kako bi svaki korisnik dobio najbolju moguću podršku, a za to je potrebna jasna regulacija. Osim zakona treba educirati i roditelje/korisnike o ulogama različitih stručnjaka te širiti svijest o važnosti kvalitetne i adekvatne terapije. Uvođenjem zakona i komore osigurat će se da naši krajnji korisnici – djeca i odrasli – dobiju najbolju moguću skrb. U konačnici, sve što radimo, radimo za dobrobit naših korisnika.

Za kraj, što biste poručili djeci i mladima koji se bore s nekim izazovima odrastanja ili predrasudama zbog određenih teškoća, kao i njihovim roditeljima?

– Kroz sport sam naučila što je ustrajnost, i iako me sportska karijera vodila svuda po svijetu, kad je došlo vrijeme za fakultet onda je učenje bilo u fokusu bez obzira gdje se našla. Svoju titulu danas ističem kao dokaz da se predanim radom mogu svladati i najizazovnije prepreke. Upravo taj spoj sportskog inata i akademske odgovornosti pokušavam prenijeti na djecu s kojom radim, te im pokazati da se sav uloženi trud na kraju isplati. Bilo da se radi o malom koraku naprijed, poput izgovaranja glasa koji do jučer nisu mogli izgovoriti, želim da imaju podršku i alate za ostvarivanje svojih želja imaštanja.

Svi smo se u životu susreli s naizgled nepremostivim preprekama, a u svojoj okolini i s nekim oblicima govornih poteškoća, stoga vjerujem da je uvijek korisno i zanimljivo saznati više o ulozi logopeda, važnosti pravovremene intervencije te kako osigurati najbolju skrb za svoje dijete.

Izvor: 4Kids

Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije organiziralo je edukativnu radionicu za osobe s invaliditetom u sklopu projekta ‘DOBRO JE ZNATI’

Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije organiziralo je 17. listopada 2024. godine u Pakracu edukativnu radionicu u sklopu projekta ‘DOBRO JE ZNATI’. Ova radionica okupila je osobe s invaliditetom, predstavnike lokalnih udruga, ustanova i institucija kako bi se informirali o novim zakonskim procesima i načinima primjene istih.

Radionica je održana uz financijsku potporu Grada Pakraca, a cilj projekta bio je osnažiti osobe s invaliditetom kroz informiranje i edukaciju o pravima i uvjetima za ostvarivanje prava u različitim sustavima, uključujući socijalnu skrb, promet i druga područja.

Vesna Štefanek, predsjednica Društva, otvorila je radionicu pozdravnim govorom i naglasila važnost informiranosti za osobe s invaliditetom, izrazivši zadovoljstvo odazivom brojnih predstavnika lokalnih udruga.

Mario Burek, savjetnik iz Područnog ureda Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Osijeku, govorio je o nadležnostima Pravobranitelja za osobe s invaliditetom te detaljno objasnio kako se osobe s invaliditetom mogu obratiti ovoj instituciji za pomoć u zaštiti svojih prava. Osim toga, sudionici su upoznati s promjenama koje je donijela Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, a posebno su obrađeni principi razumne prilagodbe i univerzalnog dizajna.

Radionica je ponudila odgovore na mnoga pitanja koja zanimaju osobe s invaliditetom, uključujući razlike između različitih vrsta invalidnina, način ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak te prava prilikom zapošljavanja i rada. Poseban naglasak stavljen je na najvažnije odredbe novih zakona, poput Zakona o osobnoj asistenciji, Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o povlasticama u prometu.

Sudionici su također imali priliku čuti predavanje Irene Gašparić iz Županijske bolnice, koja je govorila o specifičnostima u liječenju multiple skleroze i važnosti pravilne dokumentacije za ostvarivanje prava u socijalnom i zdravstvenom sustavu.

Antonija Kolesarić iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Požega, predstavila je prava i usluge koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti kroz sustav socijalne skrbi, naglašavajući važnost suradnje s institucijama.

Nakon izlaganja, sudionici su se uključili u raspravu u kojoj su razmijenili iskustva i iznijeli prijedloge o poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu. Radionica je završila s porukom o važnosti edukacije i osnaživanja osoba s invaliditetom kako bi ravnopravno sudjelovali u društvu.

Iako je DEBRA međunarodno priznata kao resursni centar i član Rare ResourceNet mreže, njezin rad u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno prepoznat ni podržan od strane države

Udruga DEBRA, koja već 28 godina kontinuirano pruža podršku osobama oboljelima od rijetke genetske bolesti bulozne epidermolize, obilježava Međunarodni tjedan svjesnosti o ovoj bolesti od 25. do 31. listopada.

U sklopu programa, organizirana je iskustvena radionica s ciljem podizanja svijesti o izazovima s kojima se oboljeli suočavaju, te apeliranja na nadležne institucije da osiguraju potrebnu financijsku i organizacijsku podršku. Iako je DEBRA međunarodno priznata kao resursni centar i član Rare ResourceNet mreže, njezin rad u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno prepoznat ni podržan od strane države.

Bulozna epidermoliza je genetski poremećaj zbog kojeg je koža izrazito krhka i sklona bolnim ranama, koje oboljeli osjećaju već od prvih dana života. Djeca s ovom bolešću, poznata i kao ‘djeca leptiri’, suočavaju se s izazovima svakodnevnih aktivnosti poput oblačenja, hranjenja i hodanja. Čak i najjednostavnije radnje mogu uzrokovati bolne rane slične opeklinama. Mnogi oboljeli često posjećuju bolnice, podvrgavaju se operacijama te su izloženi stalnom riziku od razvoja raka kože. Unatoč napretku u liječenju, lijek za ovu bolest još uvijek ne postoji.

– Naši korisnici trebaju specifičan, individualizirani pristup koji prepoznaje njihove jedinstvene potrebe. DEBRA organizira holističku podršku kroz informiranje, edukacije, navigaciju kroz zdravstveni i socijalni sustav te pruža podršku lokalnim servisima. Naše aktivnosti uključuju radnu terapiju i brojne druge usluge koje olakšavaju život oboljelima i njihovim obiteljima. Međutim, većina tih aktivnosti financira se putem donacija i projekata, što nije održivo na duge staze. Stoga apeliramo na nadležne institucije da prepoznaju važnost našeg rada i osiguraju nam stabilno financiranje kako bismo mogli nastaviti pružati potrebne usluge – istaknula je predsjednica Udruge DEBRA, Vlasta Zmazek.

Zmazek naglašava kako DEBRA, primjerom svoje aktivnosti, pokazuje ključnu ulogu civilnog društva u pružanju sveobuhvatne zdravstvene i socijalne podrške osobama s rijetkim bolestima.

– Važno je da i u zemlji u kojoj djelujemo do bijemo jednako priznanje i podršku kakvu uživamo u inozemstvu. DEBRA je produžena ruka zdravstvenog sustava i nezamjenjiv dio pružatelja socijalnih usluga. Apeliramo na donositelje odluka da što prije riješe pitanje stabilnog financiranja ovih nužnih neformalnih usluga koje provodimo – zaključila je Zmazek.

– DEBRA je postavila visoke standarde u pružanju specifičnih usluga za oboljele od rijetkih bolesti, no u Hrvatskoj to još uvijek nije dovoljno valorizirano. Iako smo već razgovarali s Ministarstvima o potrebi da se natječaji prilagode specifičnim aktivnostima koje provode udruge poput DEBRE, zasad nismo naišli na razumijevanje – navodi Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu.

Jasna Tucak, voditeljica odjela za promicanje zdravlja Grada Zagreba, naglašava važnost suradnje.

– Ponosni smo na suradnju s DEBROM. Oni su produžena ruka sustava, koji nije u mogućnosti brinuti o pacijentima na ovako sustavan način. Zahvaljujemo DEBRI na izvrsnom radu – kazala je Tucak.

Roditelji djece oboljele od bulozne epidermolize također ističu važnost podrške koju dobivaju kroz rad udruge.

– DEBRA nas prati od prvog dana – od bolničkih posjeta do svakodnevnih izazova. Njihov mobilni tim, radne terapije i psihološka podrška neprocjenjivi su za razvoj naše djece. Kad je opremljena radnoterapijska soba, počeli smo dolaziti na terapije i vidjeli smo veliki napredak kod Mile – istaknula je Marija Brkinjač, majka djevojčice Mile.

DEBRA pruža cjelovitu podršku oboljelima i njihovim obiteljima Udruga DEBRA razvila je niz ključnih usluga, uključujući radnu terapiju, besplatan smještaj tijekom liječenja u Zagrebu te stalnu medicinsku i socijalnu pomoć. Posebno se posvećuju edukaciji zdravstvenih i socijalnih radnika kako bi unaprijedili kvalitetu skrbi.

– DEBRA nudi 24-satnu podršku, radnu terapiju, psihosocijalnu pomoć te pomoć u integraciji u vrtiće, škole i pri zapošljavanju. Naša web stranica sada uključuje i Roditeljski kutak – portal za roditelje djece s teškoćama – kaže magistra sestrinstva Mateja Krznar, zdravstvena edukatorica DEBRE.

U okviru Međunarodnog tjedna svjesnosti o buloznoj epidermolizi, DEBRA će 27. listopada obilježiti i Dan radne terapije. U ponedjeljak, 28. listopada, organizira Dan otvorenih vrata, gdje će posjetitelji imati priliku upoznati se s radnom terapijom i isprobati razne igre s djecom leptirima. DEBRA je proširila svoje usluge radne terapije na svu djecu s teškoćama u razvoju zbog velike potražnje za ovakvom vrstom podrške.