Hrvatski savez udruga za mentalno zdravlje SUMEZ organizirao je 14. svibnja okrugli stol o važnosti mentalnog zdravlja pod nazivom Dobre prakse u EU i HR u području usluga u zajednici za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja
Poslušaj ovaj članak
Kako su istaknuli iz SUMEZ-a, izborno razdoblje je odlična prilika za mobilizaciju političkih kandidata, ali i članica SUMEZ-a da pojačaju napore u zagovaranju i podizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i pružanju podrške u zajednici u svojim lokalnim jedinicama te utječu na političke predstavnike u utrci za EU parlament. Izbori za Europski parlament, te konstituiranje Sabora nakon održanih nacionalnih izbora, predstavljaju strateški trenutak za zagovaranje i promicanje mentalnog zdravlja u zajednici i u javnom prostoru dajući platformu za podizanje svijesti, utjecaj na političke programe i poticanje pozitivnih promjena te promicanje europskih i hrvatskih dobrih praksi za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici.
Iako je Savez poziv na okrugli stol uputio svim stranačkim zastupnicima na EU listama, odazvala ih se samo nekolicina. Okrugli stol dio je projekta ‘Naši glasovi za mentalno zdravlje’ i predstavlja početak istoimene digitalne kampanje, čiji je cilj informirati i osvijestiti javnost o izazovima, dobrim praksama za podršku mentalnog zdravlja u zajednici te politikama mentalnog zdravlja u HR i EU, te ih pozvati da izađu na izbore za EU Parlament.
Skup je moderirao glumac Adrian Pezdirc iz nezavisne umjetničke inicijative za podršku mentalnom zdravlju mladih Boli me. Uz zamjenicu pravobranitelja Miru Pekeč Knežević, panelisti su bili Danijela Štimac iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Marina Vidović, predsjednica Udruge Feniks Split, stručnjakinja peer podrške, Radmila Stojanović Babić, predsjednica Udruge Susret i članica Mental Health Europe i Antonela Golobić, aktivistica za mentalno zdravlje.
Predsjednik SUMEZ-a Tin Pongrac u uvodnom govoru je istaknuo kako se ovim aktivnostima želi dovesti mentalno zdravlje u fokus u vrijeme izbora za Europski parlament zbog nedostatka političkog sluha. Savez okuplja 19 udruga u 10 gradova. Primjećuje da mentalno zdravlje prestaje biti marginalizirano, vjerojatno i zbog posljedica koja su na njega ostavili pandemija i potres. U Savezu se zalažu za veću dostupnost psihoterapije i podrške ljudi sa sličnim iskustvom psihičke krize. Zamijetili su da je određen broj stranaka u svojim stranačkim programima istaknuo područje zdravstva pa i područje mentalnog zdravlja koje je jedan od prioriteta u EU. Potrebno je izdvojiti veća sredstva kako bi se osigurale potrebne usluge i podrška. Naveo je da je mentalno zdravlje zalog budućnosti jedne države, jednako važno kao obrana, a ulaganje u zdravlje nije trošak nego dobitak.
Radmila Babić Stojanović podsjetila je na definiciju mentalnog zdravlja koja kaže da je mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem čovjek može doprinositi zajednici i savladavati svakodnevne životne stresove usprkos simptomima.
Marina Vidović iz udruge Feniks napomenula je da ova općeprihvaćena definicija Svjetske zdravstvene organizacije naglasak stavlja na funkcionalnost i dobrobit za društvo, ali izostavlja zadovoljstvo životom i osjećaj ispunjenosti kao važne komponente mentalnog zdravlja.
Danijela Štimac govorila je o načinu na koji je organiziran sustav skrbi o mentalnom zdravlju na strateškoj razini. 2022. je donesena strategija koja je na tragu smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i europskih smjernica. U njezinu izradu bio je uključen predstavnik korisnika, a daje dugoročnu viziju razvoja i govori o osnaživanju sveukupne populacije. Strategija stavlja fokus na organizaciju usluga u zajednici pri čemu vrlo važno mjesto imaju stručnjaci po iskustvu koji pružaju nadu u oporavak. Naglasila je kako bi sustav trebao biti fleksibilniji i usmjeren prema jačanju snaga pojedine osobe. Ciljevi strategije su izrada akcijskih planova koji će detaljizirati provedbu. Od 2016. do 2022. godine nije postojala strategija. U okviru mreže je osnovano 30 mobilnih timova, dispanzera i psiholoških timova koji će biti povezani sa školama. Cilj je da svaka lokalna jedinica ima stanicu za mentalno zdravlje i dostupnu psihoterapiju.
Najveća prepreka je rigidnost sustava i neusmjerenost na potrebe korisnika te monopol HZZO-a na financiranje zdravstvene zaštite pri čemu plaća nerealnu cijenu za psihoterapijske usluge. Mreža javnozdravstvenih timova pružat će uslugu psihoterapije, edukacije kadrova, jačanje kompetencije pružatelja i povezivanje s drugim sustavima. Subvencioniranje psihoterapije je cilj i potreba, a važno pitanje je na koji način se može ojačati izvanbolnička skrb. Unutar sustava se jako teško dobiva psihoterapijska pomoć, velike su liste čekanja.
Osim psihoterapije, potrebna je podrška u zajednici kako osoba ne bi trebala odlaziti iz svog doma da joj se pruži pomoć. Izuzetno važan resurs su udruge koje vode grupe uzajamne podrške, organiziraju besplatne psihoterapije i radno-okupacijske aktivnosti. Problem je u tome što bolnice zaziru od suradnje s udrugama. Bolovanje zbog mentalnih oboljenja je najčešće, a Ministarstvo zdravstva nije objavilo natječaj za psihosocijalnu pomoć dvije godine.
Mira Pekeč Knežević istaknula je kako se očekuje da bi pitanja mentalnog zdravlja trebao rješavati zdravstveni sustav. Međutim, kad već dođe do problema, kasno je. Potrebno se usmjeriti na održavanje ravnoteže i stabilnosti čitave zajednice. Sredstva su omeđena sustavom i ne prate korisnika. Ničim ne pokazujemo u našoj zajednici da nam je čovjek najvažniji, a istovremeno je ulaganje u čovjeka i ekonomsko pitanje.
Osnovni principi na kojima se temelji organizacija sustava je osnaživanje za preuzimanje odgovornosti, individualizirani pristup usmjeren potrebama i usmjerenosti na jače strane pojedinca. U tretmanu naglasak treba biti na oporavku. Psihičke bolesti nisu doživotne dijagnoze, svatko ima kapacitet za oporavak koji nije odsustvo simptoma. Pri tome je važna interdisciplinarnost i uključivanje onih o kojima se govori – stručnjaka po iskustvu koji trebaju biti sukreatori politika i provedbi intervencija. Takve Peer workere će plaćati zdravstveni sustav.
Marina Vidović istaknula je da su grupe uzajamne pomoći članovima udruga najvažniji oblik podrške jer im dopuštaju biti to što jesu, izraziti se i biti saslušan, biti tu za drugo ljudsko biće, maknuti svoja rješenja i nelagode prema tuđoj boli. Manjak je adolescentskih psihijatara, a 50% poremećaja događa se u adolescenciji i počinje s 15, 16 godina. Djecu treba podučavati socijalno-emocijalnim kompetencijama, a u obrazovanju je veliki naglasak na STEM znanjima. U školama se i dalje kod psihologa ide po kazni jer dijete odskače po nečemu, a ne uči se djecu kako postaviti osobne granice, kako izraziti ljutnju, kako žalovati, te kako izgleda zdrav emocionalni odnos. Sustav obrazovanja ne prepoznaje da je ulaganje u mentalno zdravlje nužno, a u društvu prevladava imperativ stjecanja bez obzira na to koliko je pojedincu pri tome teško što vodi u mentalnu bolest. Ako želimo unaprijediti mentalno zdravlje, potrebno je drugačije promišljati o vrijednostima i kvaliteti života.
Antonela Golobić govorila je o svom iskustvu borbe s depresijom pri čemu je navela izrazito zabrinjavajuće i neodgovarajuće reakcije djelatnika hitnih službi koji budu prvi kontakt osobi u stanju psihosocijalne krize. Tako je djelatnica hitne suicidalnoj osobi rekla da nazove prijateljicu, a policajka da je nezahvalna i da joj zapravo nije ništa. U zdravstvenom sustavu nailazila bi na komentare da ne može imati nikakve probleme jer ima samo 22 godine.
Nužna je edukacija hitnih službi kako se ponašati prema osobama s različitim vrstama invaliditeta i osobama s mentalnim teškoćama jer tijekom svog obrazovanja nisu imali nikakvu edukaciju.
Savez poziva građane da više o kampanji NAŠI GLASOVI ZA MENTALNO ZDRAVLJE poprate na web stranici, Facebooku i Instagramu, te da izađu na izbore 9. lipnja i iskoriste svoj glas i daju povjerenje osobi koja će ući u EU parlament i uključiti se u inicijative, grupe i koalicije za zaštitu mentalnog zdravlja na razini EU.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju
Poslušaj članak
Postoji mjesto na kojem djeca ne strahuju od pogreške, gdje ih nitko ne ispravlja zbog krivo pročitane riječi i ne procjenjuje koliko su uspješna. Na tom mjestu pažljivo ih sluša pas.
Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ideji temelji se međunarodni program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs), koji djeci pomaže razviti ljubav prema čitanju uz pomoć posebno educiranih pasa i njihovih voditelja.
Program u Hrvatskoj već godinama provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a među njegovim dugogodišnjim provoditeljima je i Sergej Jonke, koji R.E.A.D. više od deset godina provodi u školama, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Djeca često osjećaju pritisak kada čitaju pred učiteljem, roditeljem ili razredom. Boje se pogriješiti, biti ismijana ili ocijenjena. Pas, međutim, ne poznaje kritiku. Mirno sluša, strpljivo čeka i prihvaća dijete upravo onakvo kakvo jest.
U takvom okruženju nestaje napetost, a raste samopouzdanje. Nerijetko se događa da dijete koje je prije izbjegavalo čitanje nakon nekoliko susreta samo traži novu knjigu koju će pročitati svom četveronožnom prijatelju.
Iako je cilj programa unaprijediti čitalačke vještine, njegove su dobrobiti mnogo šire. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi, posebno onoj koja imaju teškoće u čitanju, disleksiju, probleme s koncentracijom ili jednostavno nemaju dovoljno vjere u vlastite sposobnosti. Redovitim susretima djeca razvijaju sigurnost u izražavanju, bogate rječnik, bolje razumiju pročitano i uče da je pogreška sastavni dio učenja.
Jednako važan je i emocionalni učinak programa. Druženje sa psom smanjuje napetost, razvija empatiju, odgovornost i osjećaj prihvaćenosti. Zato mnoga djeca R.E.A.D. ne doživljavaju kao još jednu školsku obvezu, nego kao vrijeme kojem se iskreno raduju.
Najveći uspjeh programa ne vide se u statistikama, nego u malim, ali važnim promjenama. Roditelji često ističu da njihova djeca ponovno posežu za knjigama, s ponosom pokazuju svoj napredak i s veseljem čekaju novi susret sa psom. Slično primjećuju i stručni suradnici, koji kod djece uočavaju veću motivaciju, opušteniji pristup čitanju i više samopouzdanja.
R.E.A.D. nije zamjena za podršku učitelja, logopeda ili edukacijskih rehabilitatora, već vrijedna nadopuna njihovu radu jer djeci pruža sigurno okruženje u kojem mogu učiti bez straha od pogreške.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju. Jer ponekad je za veliki napredak potrebno samo jedno – netko tko će strpljivo slušati. A psi poput Ruby to rade najbolje.
Glavni cilj bio je rasteretiti obitelji koje svakodnevno skrbe o svojim članovima te unaprijediti kvalitetu njihova života
Poslušaj članak
U restoranu Stara ložiona u Orahovici prošlog je tjedna održana završna konferencija projekta ‘Odmori se, imaš podršku’, koji je provodila Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Jaglac Orahovica u partnerstvu s Udrugom Veličanka iz Velike i Centrom za unaprjeđenje kvalitete života Niteo iz Slavonskog Broda.
Projekt je bio usmjeren na pružanje inovativne socijalne usluge odmora od skrbi roditeljima njegovateljima i njegovateljima djece s teškoćama u razvoju te osoba s invaliditetom. Glavni cilj bio je rasteretiti obitelji koje svakodnevno skrbe o svojim članovima te unaprijediti kvalitetu njihova života.
Tijekom provedbe projekta usluga je bila dostupna korisnicima s područja Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije, a podršku je dobilo ukupno 27 roditelja njegovatelja i njegovatelja te njihove obitelji.
Na samom početku projekta organizirana je edukacija za zaposlene obiteljske asistente, dok je stručni tim za svakog korisnika izradio individualni plan skrbi prema kojem su asistenti pružali podršku.
Uz redovitu skrb za članove obitelji kojima je pomoć bila potrebna, tijekom projekta održane su i grupne radionice podrške za roditelje njegovatelje i njegovatelje, s četiri susreta na svakoj od lokacija – u Orahovici, Velikoj i Slavonskom Brodu. Organizirane su i tjedne grupne aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, dok su za obiteljske asistente redovito održavani online mentorski sastanci.
Na završnoj konferenciji predstavljene su provedene aktivnosti, ostvareni rezultati te iskustva i izazovi s kojima su se tijekom provedbe susretali korisnici, pružatelji usluge i projektni partneri.
Rezultati evaluacije pokazali su visoku razinu zadovoljstva pruženom uslugom. Korisnice su posebno istaknule osjećaj sigurnosti, povjerenja i olakšanja koje im je projekt donio. Kao najvažnije učinke usluge naveli su mogućnost predaha od svakodnevnih obveza skrbi, više vremena za vlastite potrebe, smanjenje stresa i umora te pozitivan utjecaj na kvalitetu obiteljskog života.
Provedena evaluacija još je jednom potvrdila koliko su ovakve usluge važne za očuvanje mentalnog zdravlja, snage i kvalitete života roditelja njegovatelja i njegovatelja, ali i za dobrobit cijele obitelji.
Projekt ‘Odmori se, imaš podršku’ završava s vrijednim iskustvima, konkretnim rezultatima i jasnom porukom o važnosti razvoja dostupnih, fleksibilnih i korisnicima prilagođenih socijalnih usluga u zajednici.
Iz Udruge Jaglac zahvalili su svim korisnicima, partnerima, suradnicima i sudionicima koji su svojim povjerenjem, angažmanom i podrškom pridonijeli uspješnoj provedbi projekta.
Impresivan razvoj Centra najbolje potvrđuju brojke. Dok je 2023. godine ustanova imala troje zaposlenih i svega sedam korisnika, danas o 70 korisnika skrbi tim od 13 stručnjaka. Taj rast jasno pokazuje koliko je velika potreba za ovakvim oblicima socijalne podrške
Poslušaj članak
Centar za pružanje usluga u zajednici Varaždin svečano je obilježio sedmu obljetnicu djelovanja, potvrdivši svoju važnu ulogu u pružanju socijalnih usluga i podrške najranjivijim skupinama građana. Od osnutka 15. srpnja 2019. godine, kada je Grad Varaždin Odlukom Gradskog vijeća osnovao ustanovu, Centar je prerastao u nezaobilazno mjesto pomoći i podrške u lokalnoj zajednici.
Svečanosti obilježavanja rođendana prisustvovali su brojni partneri, suradnici i prijatelji Centra. Uzvanicima se uvodnim govorom obratio gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj, koji je istaknuo važnost ovakvih ustanova za kvalitetu života građana te podsjetio na razvojni put Centra od njegova osnutka do danas. Ravnatelj Centra tom je prigodom predstavio usluge koje se trenutačno pružaju korisnicima i planove za daljnji razvoj.
Iako su prvi korisnici, odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem koje koriste uslugu poludnevnog boravka, u Centar stigli 2020. godine, razvoj ustanove odvijao se iznimno dinamično. Tijekom 2024. godine otvoren je poludnevni boravak za djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, dok je godinu dana kasnije s radom započeo i poludnevni boravak za odrasle osobe s lakšim ili umjerenim intelektualnim oštećenjima.
Značajan iskorak ostvaren je i pokretanjem projekta PREDAH, financiranog iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), kojim se roditeljima njegovateljima omogućuje prijeko potrebna usluga predaha i odmora od svakodnevne skrbi.
Impresivan razvoj Centra najbolje potvrđuju brojke. Dok je 2023. godine ustanova imala troje zaposlenih i svega sedam korisnika, danas o 70 korisnika skrbi tim od 13 stručnjaka. Taj rast jasno pokazuje koliko je velika potreba za ovakvim oblicima socijalne podrške i koliko je Centar postao važan oslonac mnogim obiteljima.
Nakon službenog dijela programa i razgledavanja izložbe radova korisnika, organizirana je prigodna proslava uz glazbu, ples i druženje, čime je dodatno naglašena zajednička i uključiva atmosfera koja obilježava rad Centra.
Pogled prema budućnosti donosi i nove projekte. Tom je prilikom najavljen II. regionalni Olimpijski dan inkluzije i zajedništva, koji će se održati 10. rujna 2026. godine u Sportskoj dvorani Graberje u Varaždinu.
Na sportski susret već se prijavilo 177 osoba s invaliditetom iz 15 ustanova i udruga s područja Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke i Krapinsko-zagorske županije, zajedno sa svojim stručnim djelatnicima.
Sedma obljetnica Centra bila je i prilika za zahvalu svim partnerima, donatorima i suradnicima koji su svojim radom, podrškom i predanošću pridonijeli razvoju ustanove, pretvarajući je u mjesto u kojem se poštuju i uvažavaju potrebe svakog pojedinca.