Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju prenosimo intervju s magistrom logopedije Maidom Arslanagić, nekadašnjom rukometnom reprezentativkom Hrvatske, koja je svoj sportski duh i predanost prenijela i u logopedski kabinet

Studiji logopedije u Zagrebu završila je dok se još aktivno bavila sportom. Kao profesionalna sportašica formu je održavala trenirajući svaki dan, sada kao logopedinja formu održava stručnim usavršavanjima, jer smatra da bez stalnog praćenja najnovijih izazova struke ne bi mogla kvalitetno obavljati svoj posao.

Ove srijede, 23. listopada 2024. godine je u Makarskoj održano predavanje pod nazivom ‘Treba li moje dijete logopeda?’. Glavni cilj predavanja bio je upoznati roditelje s ulogom logopeda i koliko je važno na vrijeme prepoznati da dijete treba upravo stručnjaka iz područja logopedije. Za najavu predavanja podijelila je nekoliko uvodnih misli o izazovima logopedske struke, a komentirala je i aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti.

Maida, za početak, cilj predavanja je upoznati roditelje s vašom strukom. Koliko je zapravo važno podizati svijest o logopedskoj struci?

– Svjedoci smo sve većeg broja govorno-jezičnih poremećaja kod djece, djeca kasnije progovaraju, imaju poteškoće s hranjenjem, žvakanjem, a samo u ovoj školskoj godini za čak 4000 djece u Hrvatskoj je odgođen upis u prvi razred. Brojka koja je definitivno upalila sve alarme u Hrvatskoj.

Nažalost, povećanjem broja djece koja trebaju određenu stručnu pomoć, rastu i liste čekanja. Roditelji, što zbog neznanja, što iz nužde, prepuštaju dijete prvom terapeutu koji je slobodan, iako to možda i nije najbolja opcija za njega. Moramo roditelje informirati bolje o tome kome se obratiti kada prepoznaju određeni problem kod djeteta, odnosno upoznati ih s ulogama različitih stručnjaka.

Živimo u vremenu kada nam je mnoštvo informacija dostupno na internetu, no time nije nužno i ispravno, a roditelji često posežu za rješenjima online. To svakako nije dobro i ne želimo da glavni promotor naše struke bude Google. Na nama stručnjacima je da se kontinuirano educiramo kako bismo osigurali što kvalitetnije usluge onima kojima je potrebno te mi moramo biti najbolji i najglasniji promotori svoje struke.

Nažalost, zbog velike potrebe, događa se da kvaliteta usluge pati jer nema dovoljno stručnjaka. Upravo nam je zato i bitan ovaj prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti o kojem se priča posljednje vrijeme u javnosti.

Logopedija obuhvaća široki spektar poremećaja. Što biste istaknuli iz tog šireg konteksta?

– Logopedska struka se bavi vrlo širokim rasponom poremećaja poput poremećaja govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Radimo s djecom i odraslima s različitim teškoćama, a problemi s kojima se susrećemo uključuju teškoće poput disleksije, izgovora glasova, afazija, komunikacijskih poteškoća, poremećaji iz spektra autizma pa sve do rehabilitacije glasa.

Spomenuli ste aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, koji je izazvao brojne reakcije u javnosti. Što je prema vama ključni problem?

– Razgovarala sam s mnogim kolegicama o tome, svi zakon podržavamo i smatramo da je nužan. Sa zakonom bismo imali napokon i svoju logopedsku komoru. To je tema koja se provlači još od mojih studentskih dana i zaista se nadam da će uskoro ugledati svjetlo dana. Sretni smo što smo konačno dočekali ovaj prijedlog zakona o kojem se već dugo priča.

Prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti dolazi u vrijeme kada sve više djece treba logopedsku pomoć. Logopedski timovi često su preopterećeni, a na usluge se čeka i mjesecima. Zakon je nužan kako bi se jasno regulirale kompetencije i osigurao visok standard usluga. Povećava se i broj Sveučilišta na kojem se može studirati logopedija i Zagreb više nije jedini. Time ćemo u budućnosti imati porast broja educiranih logopeda.

Donošenjem zakona zaštitili bismo struku, ali i korisnike, osiguravajući da terapiju pružaju stručni i kvalificirani logopedi koji su prikladno obrazovani.

Kako zakon može poboljšati rad logopeda i brigu o korisnicima?

– S obzirom na kompleksnost govorno-jezičnih poremećaja, regulacija struke kroz zakon pomaže postaviti jasne smjernice i osigurati stručnu podršku u svakom segmentu. Time se izbjegava situacija da netko tko nije dovoljno kvalificiran pruža usluge logopeda, što je neprihvatljivo kada se radi o korisnicima naših usluga, djeci i odraslima. Bez adekvatne stručne pomoći, uz krivi pristup, samo se može napraviti još veća šteta koju je kasnije nama puno teže ispravljati. Struka se mora očuvati kako bi mogla odgovoriti na rastuće potrebe, a to će biti moguće samo ako se uspostave strogi standardi.

Kako odgovarate na kritike da je zakon previše isključiv prema drugim srodnim strukama?

– Važno je razumjeti da svaki stručnjak ima svoje specifično područje djelovanja. Kao što sam prethodno spomenula logopedi se educiraju za rehabilitaciju govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Poštujem interdisciplinarnost i ulogu drugih struka, ali istovremeno smatram da svatko treba raditi unutar okvira svojih kompetencija.

Možda da probam pojasniti na primjeru; s diplomom osposobljavanja za trenera fitnessa u trajanju od 360 sati, ja ne mogu znati više od jednog magistra kineziologije koji je studirao 5 godina. Zakon bi trebao osigurati red u sustavu kako bi svaki korisnik dobio najbolju moguću podršku, a za to je potrebna jasna regulacija. Osim zakona treba educirati i roditelje/korisnike o ulogama različitih stručnjaka te širiti svijest o važnosti kvalitetne i adekvatne terapije. Uvođenjem zakona i komore osigurat će se da naši krajnji korisnici – djeca i odrasli – dobiju najbolju moguću skrb. U konačnici, sve što radimo, radimo za dobrobit naših korisnika.

Za kraj, što biste poručili djeci i mladima koji se bore s nekim izazovima odrastanja ili predrasudama zbog određenih teškoća, kao i njihovim roditeljima?

– Kroz sport sam naučila što je ustrajnost, i iako me sportska karijera vodila svuda po svijetu, kad je došlo vrijeme za fakultet onda je učenje bilo u fokusu bez obzira gdje se našla. Svoju titulu danas ističem kao dokaz da se predanim radom mogu svladati i najizazovnije prepreke. Upravo taj spoj sportskog inata i akademske odgovornosti pokušavam prenijeti na djecu s kojom radim, te im pokazati da se sav uloženi trud na kraju isplati. Bilo da se radi o malom koraku naprijed, poput izgovaranja glasa koji do jučer nisu mogli izgovoriti, želim da imaju podršku i alate za ostvarivanje svojih želja imaštanja.

Svi smo se u životu susreli s naizgled nepremostivim preprekama, a u svojoj okolini i s nekim oblicima govornih poteškoća, stoga vjerujem da je uvijek korisno i zanimljivo saznati više o ulozi logopeda, važnosti pravovremene intervencije te kako osigurati najbolju skrb za svoje dijete.

Izvor: 4Kids

U Zagrebu je 19. listopada 2024., u organizaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije (UAZ), održan Trkački kamp START, koji je okupio osobe s amputacijama donjih ekstremiteta

Ovaj jedinstveni sportski događaj pružio je sudionicima priliku da se okušaju u trčanju s modernim protetičkim pomagalima, pod vodstvom stručnjaka iz područja sporta i rehabilitacije.

Kamp je održan uz podršku poznatih sportaša, uključujući Anu Sršen, paraolimpijku i predsjednicu Udruge, koja je istaknula kako ovakvi programi mijenjaju život onima koji se prvi put suočavaju s trčanjem nakon amputacije.

Sudionici su prošli kroz različite faze treninga, uz osobnu podršku fizioterapeuta, tehničara za proteze i trenera, kako bi naučili pravilnu tehniku trčanja i vježbe stabilnosti. Neki sudionici, prvi put nakon amputacije, osjetili su slobodu kretanja, što je kod mnogih izazvalo snažne emocije.

Cilj kampa nije samo fizička aktivnost, već i stvaranje zajednice podrške i razmjena iskustava među sudionicima. Kroz ovakve inicijative, organizatori žele pokazati kako invaliditet ne mora biti prepreka aktivnom i ispunjenom životu. Uz to, važna je i promocija protetičkih pomagala koja omogućuju neovisnost i slobodu kretanja, pružajući korisnicima priliku da se vrate sportu i aktivnostima koje su možda smatrali nemogućima.

Ana Sršen, predsjednica Udruge amputiranih i naša paraolimpijka, istaknula je prilikom otvorenja trkačkog kampa kako su se ove godine prijavile 23 osobe što je rekordan broj, a došli su i gosti iz Srbije.

U Hrvatskoj živi preko 50.000 osoba s amputacijom, a samo manji broj njih je aktivno, što može biti iznimno važno za kvalitetu njihovog života.

Na događanju su se također prikazale nove tehnologije u protetici, koje omogućuju veću prilagodljivost i udobnost korisnicima, a sudionici su imali priliku isprobati različite modele proteza koje su dizajnirane za sport i trčanje.

Ovaj kamp je dio šire inicijative za integraciju osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti, a organizatori najavljuju nastavak ovakvih programa i u budućnosti.

Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije organiziralo je edukativnu radionicu za osobe s invaliditetom u sklopu projekta ‘DOBRO JE ZNATI’

Društvo multiple skleroze Požeško-slavonske županije organiziralo je 17. listopada 2024. godine u Pakracu edukativnu radionicu u sklopu projekta ‘DOBRO JE ZNATI’. Ova radionica okupila je osobe s invaliditetom, predstavnike lokalnih udruga, ustanova i institucija kako bi se informirali o novim zakonskim procesima i načinima primjene istih.

Radionica je održana uz financijsku potporu Grada Pakraca, a cilj projekta bio je osnažiti osobe s invaliditetom kroz informiranje i edukaciju o pravima i uvjetima za ostvarivanje prava u različitim sustavima, uključujući socijalnu skrb, promet i druga područja.

Vesna Štefanek, predsjednica Društva, otvorila je radionicu pozdravnim govorom i naglasila važnost informiranosti za osobe s invaliditetom, izrazivši zadovoljstvo odazivom brojnih predstavnika lokalnih udruga.

Mario Burek, savjetnik iz Područnog ureda Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Osijeku, govorio je o nadležnostima Pravobranitelja za osobe s invaliditetom te detaljno objasnio kako se osobe s invaliditetom mogu obratiti ovoj instituciji za pomoć u zaštiti svojih prava. Osim toga, sudionici su upoznati s promjenama koje je donijela Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, a posebno su obrađeni principi razumne prilagodbe i univerzalnog dizajna.

Radionica je ponudila odgovore na mnoga pitanja koja zanimaju osobe s invaliditetom, uključujući razlike između različitih vrsta invalidnina, način ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak te prava prilikom zapošljavanja i rada. Poseban naglasak stavljen je na najvažnije odredbe novih zakona, poput Zakona o osobnoj asistenciji, Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o povlasticama u prometu.

Sudionici su također imali priliku čuti predavanje Irene Gašparić iz Županijske bolnice, koja je govorila o specifičnostima u liječenju multiple skleroze i važnosti pravilne dokumentacije za ostvarivanje prava u socijalnom i zdravstvenom sustavu.

Antonija Kolesarić iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Požega, predstavila je prava i usluge koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti kroz sustav socijalne skrbi, naglašavajući važnost suradnje s institucijama.

Nakon izlaganja, sudionici su se uključili u raspravu u kojoj su razmijenili iskustva i iznijeli prijedloge o poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu. Radionica je završila s porukom o važnosti edukacije i osnaživanja osoba s invaliditetom kako bi ravnopravno sudjelovali u društvu.