Već dugi niz godina članovi Knjižničnog društva i Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom se bore kako bi osobama koje zbog određenog invaliditeta imaju problema s čitanjem, pokušali olakšati tu bitnu stavku za obrazovanje i normalno funkcioniranje u svim sferama života

U petak se u prostorima Nacionalne sveučilišne knjižnice održao 20. po redu okrugli stol na temu knjižničnih usluga za osobe s invaliditetom i osobe s teškoćama u razvoju.

Ovu manifestaciju već tradicionalno organizira Hrvatsko knjižnično društvo zajedno s Komisijom za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama te Komisijom za slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja – Sekcija za narodne knjižnice.

Već dugi niz godina članovi Knjižničnog društva i Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom se bore kako bi osobama koje zbog određenog invaliditeta imaju problema s čitanjem, pokušali olakšati tu bitnu stavku za obrazovanje i normalno funkcioniranje u svim sferama života.

Članovi komisije i brojni uvaženi gosti, kao što je Marko Buljevac s odsjeka socijalnog rada pravnog fakulteta u Zagrebu, Zrinjka Stančić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, Valentina Martan sa studija logopedije u Rijeci, samo su neki od predavača koji su obrađujući teme vezane za osobe s teškoćama u razvoju i njihovo obrazovanje i uključenost u društvo kroz knjižnične usluge, pokušali okupljenima prikazati što je to Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom napravila u posljednjih 20 godina, kako bi ranjivim skupinama omogućilo da se korištenjem lake građe za čitanje mogu normalno razvijati i sudjelovati u društvu.

Nakon nekoliko uvodnih govora, skup je prigodnim riječima otvorila predstavnica Ministarstva kulture i medija RH Nevena Tudor Perković.

– Ovim skupom obilježavamo zaista poseban trenutak za knjižničnu zajednicu budući da jubilarni 20. okrugli stol zaokružuje rad Komisije za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama. Oni dvadeset godina rade na ispravljanju pristupa knjižničnih usluga za ranjive i marginalizirane skupine. Tema ovog okruglog stola odražava predanost knjižnične zajednice prevladavanju prepreka i na intelektualnim, fizičkim ili senzornim ograničenjima unutar zidova knjižnice. Ona naglašava potrebu za kreativnošću i fleksibilnošću u pružanju knjižničnih usluga kako bi se osigurala uključenost svih članova u knjižnično društvo. Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama bila je vrlo aktivna u zaštiti prava ovih skupina, uključujući organizaciju nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja pod nazivom ‘Ja želim čitati’ koja predstavlja veliki korak u  omogućavanju jednakog pristupa informacijama i knjigama te važan preduvjet za razvoj obrazovanja – kazala je Tudor Perković otvorivši tako jubilarni 20. okrugli stol na ovu temu.

Uslijedila su izlaganja renomiranih stručnjaka o različitim aspektima inkluzivnosti, s naglaskom na mogućnosti primjene u knjižnicama.

Lisa Krolak sa UNESCO-vog instituta za cjeloživotno učenje u Hamburgu svojom prezentacijom na temu ‘Transformativni potencijal zatvorskih knjižnica’ dočarala je prisutnima na koji se način zatvorenici u njemačkim zatvorima socijaliziraju kroz čitanje u zatvorskim knjižnicama i na taj način pripremaju za povratak normalnom životu i integraciji u društvo nakon odsluženja kazne.

Sljedeći je riječ dobio Marko Buljevac koji je održao predavanje na temu koliko smo zapravo inkluzivno društvo.

– Ja smatram da mi nismo inkluzivno društvo, mi smo integrativno društvo. Mi osobama s invaliditetom često tehnički osiguramo pristupačnost, ali da bi se stvorila ona prava inkluzija u društvu mora se još jako puno raditi. Postoje četiri važne komponente inkluzije. Prva je uključivanje osoba s invaliditetom u aktivnosti svakodnevnog života. Morate znati da ne postoje jednake mogućnosti, postoje izjednačene mogućnosti. Upravo se to mora pružiti osobi s invaliditetom kako bi mogla ostvariti svoj puni životni potencijal. Danas se od većine osoba s invaliditetom ne očekuje nikakva socijalna uloga, a to je najveća diskriminacija. Osobe s invaliditetom su često prisutne u društvu, ali u njemu ne sudjeluju. Takve osobe moraju biti dio interaktivnih odnosa koji će rezultirati uključenošću u zajednicu. Na taj će način osoba s invaliditetom moći napraviti sve što ona želi ako joj se pruži šansa. Neovisno življenje, normalizacija i izjednačavanje mogućnosti su temeljne stvar koje osoba mora imati da bi se osjećala prihvaćenom u društvu – kazao je između ostalog Buljevac.

Zrinjka Stančić rekla je nešto više o načelima univerzalnog dizajna i primjeni građe lagane za čitanje u inkluzivnom obrazovanju.

– Inkluzivna kultura škole je društveni pristup inkluziji. Ona se ogleda u obiteljskom, školskom te učiteljevom pristupu obrazovanju, ali i u procesima koji se događaju u našoj lokalnoj zajednici. Što se tiče univerzalnog dizajna, on je preduvjet za stvaranje pristupačnosti, a uključuje prihvatljivost, raspoloživost i prilagodljivost okruženja za učenje. U smjernicama univerzalnog dizajna za osobe s invaliditetom i osobe s teškoćama u razvoju naglasak je stavljen na prilagodbu. To se odnosi na prilagodbu materijala i aktivnosti za učenike. Bitna je prilagodba informacija učenicima. To su slike, strukture teksta, ali i korištenje Brailleovog pisma te znakovnog jezika. Univerzalni dizajn također ovisi i o pripremi profesora i njegovoj sposobnosti da materijale pripremi na adekvatan način da bi učenik mogao neometano sudjelovati u nastavi – istaknula je Stančić.

Uslijedilo je predavanje Valentine Martan koja se dotaknula teme ‘Značaja obiteljskog čitalačkog okruženja u prevenciji teškoća čitanja’.

– Čitalačke aktivnosti počinju jako rano, još prije početka obrazovanja. Tri su faktora koja pridonose razvoju čitanja, a to su zajedničko čitanje djece i roditelja, broj knjiga u kućanstvu i razvijanje navika i stavova djece. Obiteljske čitalačke aktivnosti pridonose razvoju čitanja. Formalne čitalačke aktivnosti pridonose razvoju pismenosti, dok neformalne čitalačke aktivnosti kod djeteta bude motivaciju za čitanje. Jako je važno i dijaloško čitanje, kroz njega roditelji potiču djecu da aktivno sudjeluju u čitanju na način da dovršavaju rečenice ili odgovaraju na pitanja. Na taj se način poboljšava interakcija i razvija vještina pripovijedanja, ali i kritičko mišljenje kod djece – istaknula je Martan.

Članica Komisije, knjižničarka Jelena Lešaja iz Hrvatske knjižnice za slijepe Zagreb, održala je izlaganje o IFLA-inim smjernicama za inkluzivne knjižnične usluge za osobe s teškoćama čitanja standardnog tiska u kreiranju kojih je sudjelovala, dok je Sanjica Faletar, također članica Komisije, s Filozofskog fakulteta u Osijeku/IFLA EALS održala predavanje o knjižničnim uslugama za osobe s Alzheimerovom bolesti.

Uslijedila je panel rasprava na kojoj su sudjelovali Željka Butorac, logopedinja (ALFA), Sanjica Faletar, Dunja Marija Gabriel, knjižničarska savjetnica, logopedinja Maja Hmelina, Mirko Hrkač (Zaklada Čujem, vjerujem, vidim), Željka Miščin, viša knjižničarka (Knjižnice grada Zagreba), Jelena Pervan, književnica za djecu, Maela Rakočević vodič iz Knjižnice grada Zagreba, te Danira Zovko Šimić iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH – Uprava za zatvorski sustav i probaciju.

Na panel raspravi obuhvaćene su mnoge teme te su izneseni problemi osoba s invaliditetom u čitanju, ali i dani prijedlozi na koje se sve načine, ovisno o invaliditetu,  njima može prilagoditi sadržaj za čitanje. Poruka cijele panel rasprave bila je, da kada se radi prilagođena građa (lako čitljiv tekst) za osobe s invaliditetom ili se donose bio koja druga inovativna rješenja, osobe s invaliditetom moraju biti uključene u sam proces izrade tih noviteta. Isto tako, panelisti su se dotaknuli i problema knjižnica u zatvorskom sustavu. Na tu temu rečeno je kako bi i u zatvorima trebao postojati knjižničar, ali da bi se u svim gradovima unutar Republike Hrvatske trebale uvesti mobilne knjižnice kako bi zatvorenici neometano mogli čitati jer je čitanje jedan vid njihove rehabilitacije, a poslije i integracije u društvo.

Uslijedilo je izlaganje primjera dobre prakse. Knjižničarska savjetnica Gordana Gregurović Petrović i edukacijska rehabilitatorica Renata Cesarec-Topolovec (OŠ Augusta Cesarca, Krapina) održale su izlaganje na temu ‘Poticanje jezično-čitalačke pismenosti u inkluzivnom odgoju i obrazovanju u okviru Cjelodnevne škole’.

– Jako je važna i nezaobilazna uloga školske knjižnice u poticanju pismenosti. Školska knjižnica je provela suvremene strategije čitanja i učenja te tako suradnjom s programima A1 i A2 cjelodnevne škole poticala jezičnu pismenost i društvenu uključenost. Time je unaprijedila proučavanje i učenje, te tako doprinijela kvaliteti i modernizaciji rada škole Augusta Cesarca.

U sklopu ovog okruglog stola prezentirane su i usluge nove gradske knjižnice Rijeka i njihov kutak za slijepe i slabovidne. Obrađivane su i mnoge druge teme koje potiču na razmišljanje, na koji se način može pomoći osobama s invaliditetom da čitanjem obogate svoj život.

U zadnjem bloku predstavljene su nedavne publikacije članova Komisije. Karolina Zlatar Radigović, knjižničarka, Dijana Sabolović-Krajina, knjižničarska savjetnica i Dunja Marija Gabriel, knjižničarska savjetnica predstavile su smjernice za pristupačnost narodnih knjižnica, a Ljiljana Sabljak, knjižničarska savjetnica predstavila je svoju knjigu temeljenu na doktorskom radu ‘Knjiga i kako je čitati’. Dijana Sabolović-Krajina, knjižničarska savjetnica, Željka Miščin, viša knjižničarka i Amelia Kovačević, viša knjižničarka, predstavile su zbornik ‘Knjižnične usluge za osobe s teškoćama čitanja u vrijeme pandemije bolesti COVID-19’. Antonio Milanović, knjižničar predstavio je svoju knjigu ‘Svijet se vrti oko OSI: iskustveni priručnik za osobe s invaliditetom i o njima’, a Tanja Šupe, knjižničarka i Ksenija Sobotinčić- Štropin, knjižničarka mentorica predstavili su zbirku priča ‘Vjetar iz udaljenih krajeva’ Tanje Šupe.

Za sam kraj održala se rasprava na kojoj je zaključeno da treba i dalje sustavno i interdisciplinarno raditi na unaprjeđenju inkluzije u svim ustanovama i društvu, uključujući knjižnice, kao i da treba voditi računa o ispravnoj i aktualnoj terminologiji.