Novigrađanka Branka Kostić predstavila je 15. rujna 2024. godine svoju drugu zbirku poezije ‘Smijem li se ili sanjam’ na Vrisku – Riječkom sajmu knjiga i festivalu autora. Na predstavljanju podršku je Branki pružila glazbena diva, a više o svemu doznajte kroz retke koji slijede

Draga Branka, nedavno ste predstavili svoju drugu zbirku poezije ‘Smijem li se ili sanjam’ pa nam recite o kakvoj se poeziji radi i od kud crpite inspiraciju?

– Najprije pozdrav svim čitateljima i čitateljicama. Poezija koju pišem govori o mom nećaku kojem je ova knjiga posvećena, viđenju života, o ljepoti istog, o samospoznaji, ljudima što iz mog života, što izvan njega. U knjizi pišem iskreno o radostima, strahovima, boli i ljubavi u koje pozivam svoje čitatelje/ice da istraže ono što nas veseli i ispunjava. Moja Inspiracija dolazi kada svijet utihne i kada mi se vraćaju slike onoga što se u mom životu događa, ponekad je to sjedenje uz more, gledanje u nebo, razgovor s nekim, glazba, radost ili tuga. Najviše pišem kad mi tuga navire, tada se moje srce liječi uz pisanje. Često znam reći da papir sve podnosi. U to sam se uvjerila još u srednjoj školi.

Moderatorica na predstavljanju zbirke poezije bila je Blaženka Leib, a vaše je pjesme čitala glazbena diva Josipa Lisac. Kako je došlo do suradnje?

– Tako je, Josipa Lisac je čitala moju pjesmu prvi put na svom koncertu u Dajli, blizu Novigrada. Kako je Josipa odlučila kupiti stan u Istri, odlučila je istražiti pisce i spisateljice našeg kraja i ukazalo joj se moje ime. Privuklo ju je i do nje je putem interneta došla informacija da izdajem novu knjigu. Preko  poznanice je došla do moje knjige. Nakon toga, Josipa je direktoru Vriska Dragi Glamuzini rekla za mene i tako sam dobila priliku da tamo održim promociju. Josipa je pjesmi dala novi život. Bila je to jedna iznimna promocija, zahvalna sam Josipi što je u meni prepoznala talent i omogućila mi to prelijepo iskustvo.

Recite nam tko još čini vaš tim suradnika na ovoj zbirci poezije?

– U stvaranju moje knjige sudjelovale su Aleksandra Pejaković koja je osmislila pet prekrasnih ilustracija, naslovnu i četiri ilustracije koje dijele poglavlja. Tihana Nalić je radila grafičko oblikovanje, Ana Dujmović kao lektorica i moja profesorica Martina Rupe je napisala predgovor. Bila je to prelijepa suradnja među ženama koje su mi bile velika podrška.

Kad se rodila ljubav prema pisanju i kako je tekao vaš put do publike? Kad je bio onaj prijelomni trenutak u kojem ste postali sigurni da je to što radite spremno za javnost?

– Ljubav prema pisanju je krenula u srednjoj školi. Vjerujem da je to isplivalo zbog velike promjene i selidbe u Zagreb, tako sam se nosila sa svime što se tada događalo. Tu me uvelike podržavala moja profesorica Martina. Moj put do publike je išao preko Facebooka, tamo sam počela pisati bilješke. Nakon srednje pisala sam sve češće i više su me čitali i poticali da pišem, i objavim knjigu. Tada sam počela istraživati o izdavanju.

Prijelomni trenutak je bio 2013. godine kada je Gradska knjižnica u Novigradu odlučila izdati moju prvu zbirku ‘Srce od riječi’. Tada sam imala 23 godine i bila sam spremna da pokažem svijetu sebe, da se ogolim. Nije bilo lako, ali to me ohrabrilo.

Je li vam činjenica da ste osoba s invaliditetom pomogla ili odmogla u procesu izdavanja prve i druge zbirke poezije?

– Ne bih rekla da mi je odmoglo, niti pomoglo. Ljudi vide ono što ja pišem, moje osjećaje i moj karakter. Svoj invaliditet ne naglašavam često, niti pričam o njemu. Ali smatram da mi je bilo olakšavajuća okolnost skupiti financijsku pomoć zbog nezaposlenosti. Iako svatko tko pokaže strast i upornost može naći načina da ostvari ono što je naumio/la, bez obzira na svoje stanje. Time se vodim u životu. Borbena sam, tražim načine da ostvarim svoje želje i budem najbolja verzija sebe.

Čime se još bavite osim pisanja, što vas okupira?

– Osim pisanja volim fotografiju. Na svom Instagramu objavljujem te fotografije. Volim čitati i provoditi vrijeme u prirodi, glazba i serije su također dio mog života. Iako kad je toplije puno vremena provodim u prirodi ili u našem vrtu. Četiri godine članica sam Čitateljskog kluba, gdje svaki mjesec čitamo drugu knjigu i dijelimo svoje dojmove. Moj nećak mi također ispunjava vrijeme kroz našu igru, šetnje i razgovor.

I za kraj, što biste poručili osobama s invaliditetom?

– Osobama s invaliditetom bih poručila da vjeruju u sebe, čak i kad se nešto ne čini kvalitetnim, bilo to nešto što su napisali, naslikali, ili nešto treće, da se usude pokazati svijetu od čega su satkani. Život je dobar ako se otvorite prema njemu, nagradit će vas lijepim stvarima. Budite ono što jeste, smijte se i sanjajte!

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u najnovijem priopćenju upozorio je na problem nepropisnog parkiranja na mjestima rezerviranim za osobe s invaliditetom

Sve veći broj vozila bez dozvola, ali i zloupotreba važećih dozvola, onemogućava osobe s invaliditetom u njihovoj mobilnosti. Pravobranitelj poziva na strože sankcije, uključujući kazne i premještanje vozila, kako bi se osigurala poštivanje propisa i zaštitila prava osoba s invaliditetom. Uz to, naglašava se i potreba za kontinuiranim edukacijskim kampanjama koje bi podigle svijest javnosti o važnosti ovog pitanja.

Poseban naglasak stavljen je na nužnost suradnje svih nadležnih institucija, uključujući lokalne vlasti i prometnu policiju, kako bi se osigurala bolja provedba zakona i kaznenih mjera. Pravobranitelj je pozvao na uspostavu jasnijih i učinkovitijih mjera za sprječavanje zlouporabe parkirnih dozvola, uključujući rigoroznije inspekcije i veću kontrolu izdanih dozvola.

Osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s izazovima pristupačnosti, a nepravilno parkiranje dodatno otežava njihovu autonomiju i slobodu kretanja. Stoga je ovaj apel Pravobranitelja usmjeren na osiguranje pristupačnih javnih prostora za sve građane, uz poseban fokus na zaštitu prava najranjivijih skupina.

Cijeli tekst priopćenja dostupan je ovdje.

Zahvaljujući neposrednoj interakciji s javnošću, posjetitelji su imali priliku informirati se i na taj način još više razumjeti svakodnevne izazove osoba s oštećenjem vida

Hrvatski savez slijepih iz Zagreba, u suradnji s različitim dionicima, u subotu, 12. listopada, u Parku Zrinjevac, organizirao je Javnu kampanju u okviru obilježavanja Svjetskog dana vida i Međunarodnog dana bijelog štapa, pod geslom ‘Ako ne vidimo, nismo nevidljivi’, kako bi se društvo simboličnim aktivnostima upozorilo na sve veću potrebu uključenosti slijepih i slabovidnih osoba u društvo.

Iz Saveza su istaknuli da se drugog četvrtka u listopadu obilježava Svjetski dan vida, što je prilika da se istakne važnost zaštite očiju i vida, podigne svijest o oštećenju vida te promoviraju redoviti oftalmološki pregledi, a ove godine skreće se posebna pozornost na zdravlje očiju djece i mladih.

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada, počevši od 1964. godine, kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. 

– Međunarodni dan bijelog štapa, koji se obilježava svake godine 15. listopada, pruža priliku za podizanje svijesti o specifičnostima osoba s oštećenjem vida. Dugi bijeli štap predstavlja simbol slijepih osoba te je osnovno pomagalo za samostalno i neovisno kretanje što je ključna uloga u osiguravanju njihove mobilnosti – rečeno je na samom početku obilježavanja na Zrinjevcu od strane Jana Kerekeša.

Potom se okupljenima uvodno obratila izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača, koja se posebno svima zahvalila za dolazak te istaknula sapune iz Sfera Visia, a koje su izradile slijepe osobe.

– Sljepoća zadire u svaki segment života pojedinca i vrlo je težak oblik invaliditeta, često nevidljiv za okolinu. Obilježavanje Međunarodnog dana bijelog štapa važno je ne samo za slijepe osobe, već i za cijelo društvo. Želimo podsjetiti javnost da su slijepe osobe ravnopravni članovi našeg društva, a ne nevidljivi pojedinci. Ključ za istinsku inkluziju leži u razumijevanju i uklanjanju prepreka. Aktivnostima na Zrinjevcu omogućili smo građanima da na trenutak iskuse kako je živjeti s oštećenjem vida i time osvijeste prepreke s kojima se susreću osobe s oštećenjem vida. Naša je misija graditi društvo koje poštuje različitosti i pruža jednake mogućnosti za sve – poručila je Veljača.

Kako je najavljeno, cilj javne kampanje je podizanje svijesti javnosti o važnosti zdravlja očiju, prevenciji sljepoće, izazovima s kojima se osobe s oštećenjem vida svakodnevno suočavaju, senzibilizacija javnosti i donositelja odluka o važnosti osiguranja pristupačnosti okoline kao preduvjeta ravnopravnog i sigurnog sudjelovanja osoba s oštećenjem vida u društvu, kao i o važnosti redovitih oftalmoloških pregleda.

U sklopu kampanje organiziran je niz informativnih punktova te interaktivnih i edukativnih aktivnosti, u kojima su posjetitelji imali priliku isprobati različita oštećenja vida putem VR naočala, isprobati kretanje uz pomoć dugog bijelog štapa, plesati pod povezima, kao i informirati se o sljepoći i važnosti redovitih oftalmoloških pregleda. Ujedno, pripremljene su i kreativne radionice i edukativne igre za najmlađe.

– Bijeli štap simbol je samostalnosti i neovisnosti prilikom kretanja, nosi snažnu poruku o nevidljivim preprekama s kojima se slijepe osobe svakodnevno susreću, a naša je odgovornost osigurati da se te prepreke uklone i da svaki član našeg društva ima jednake mogućnosti sudjelovanja u obrazovanju, zapošljavanju, kulturi i drugim sferama života. Prepreka je mnogo, ali pravih načina kako pružiti podršku je svega nekoliko. Pozivamo vas da zajedno s nama napravite korak ka društvu gdje slijep neće značiti manje vrijedan, već samo različit – poručuju za kraj iz Saveza.