Poveži se s nama
In-Portal Banner

Kutak za stručnjake

DISLEKSIJA KOD DJETETA Kako je prepoznati i na vrijeme liječiti

Objavljeno

/

Foto: Mojeoko.hr

Istraživanja su pokazala da je mnogo djece s disleksijom natprosječno inteligentno

Disleksija je poremećaj čitanja i nerazumijevanja pročitanog sadržaja koji stvara brojne probleme, posebno kod djece u školskoj dobi. Djeca s disleksijom mijenjaju redoslijed slova ili slogova u riječima, zamjenjuju ili izostavljaju neka slova, mijenjaju, dodaju ili izostavljaju pojedine riječi.

Disleksija se javlja u najranijem djetinjstvu, a najčešće se otkriva u ranom školskom uzrastu, kada dijete počinje savladavati vještine čitanja i pisanja. Prema istraživanjima, disleksija se javlja kod pet do 18 posto djece u školskoj dobi i to tri do šest puta češće kod dječaka nego kod djevojčica.

Svjetska federacija za neurologiju definira disleksiju kao poremećaj koji se očituje teškoćama u učenju čitanja usprkos konvencionalnoj nastavi, adekvatnoj inteligenciji djeteta i sociokulturnim prilikama.

Okolina često disleksiju povezuje sa sniženom inteligencijom djeteta ili narušenim vidom, što je u potpunosti zabluda. Naprotiv, istraživanja su pokazala da je mnogo djece s disleksijom natprosječno inteligentno.

Simptomi

Rano otkrivanje pridonosi uspješnijem tretmanu, zbog čega je izuzetno važno da roditelji i učitelji znaju prepoznati tipične znakove koji ukazuju na disleksiju djeteta, npr. sporo čitanje, umaranje prilikom čitanja, odbijanje čitanja i pisanja te teško razumijevanje pročitanog teksta.

Često poremećaj čitanja prati i poremećaj pisanja – disgrafija, koja znači otežanu sposobnost djeteta da savlada vještinu pisanja.

Pravi uzroci disleksije i disgrafije nisu u potpunosti utvrđeni. Velik dio leži u konstituciji osobe, tj. u nasljednim čimbenicima, ali i u čimbenicima okoline.
Vaše dijete možda ima disgrafiju ako je napisani tekst loše postavljen u prostoru, riječi i rečenice su međusobno stisnute, bez adekvatnog razmaka, slova su neujednačene veličine, obično naslonjena jedna na drugo, česte su ispravke slova, docrtavanja, često se umeću ili izostavljaju slova, kao i same riječi u rečenici.

Teškoće u matematici

Kod djece s disleksijom narušena je i kratkoročna slušno-govorna memorija, vizualna percepcija, vizualno-motorička koordinacija, sukcesivne funkcije održavanja prostornog i vremenskog redoslijeda, prostorna orijentacija i dr. Budući da većina tih funkcija sudjeluje i u učenju matematike, mnoga djeca sa specifičnim teškoćama u čitanju imaju dodatne teškoće u učenju matematike.

Prema izvještajima Richarda Ashcrofta, predstojnika Odsjeka za matematiku na Mark koledžu – britanskoj specijalnoj školi za djecu s disleksijom, oko 75 posto učenika s umjerenom i teškom disleksijom imaju ozbiljne teškoće s matematikom.

Zanimljivo je da u mnogim primjerima djeca s disleksijom imaju razvijeno matematičko mišljenje i dobar potencijal za razumijevanje matematičkih koncepata. Ali, zbog nedostatne razvijenosti određenih psihičkih funkcija, poremećen je proces manipuliranja numeričkim simbolima, dakle proces razumijevanja i pamćenja tih simbola.

Otkrivanje disleksije

Djetetu koje ima disleksiju potrebno je što prije osigurati stručnu pomoć, podršku roditelja, škole i okoline. Svako kašnjenje otežava uklanjanje problema i stvara sve veći zaostatak u savladavanju školskoga gradiva. Dijete postaje malodušno i umorno, roditelji i škola ne razumiju njegov problem te ga dodatno psihički opterećuju. Što je dijete starije, njegove teškoće postaju dublje, strahovi veći, odnos s okolinom lošiji i sve teže mu je pomoći.

U našem društvu nije organizirano sustavno praćenje djece predškolske i školske dobi kojim bi se u cijeloj populaciji otkrivali simptomi ili teškoće u čitanju i pisanju. Otkrivanje disleksije ovisi o okolini u kojoj se dijete našlo i, na žalost, često je prepušteno slučajnosti, upozorava Hrvatska udruga za disleksiju.

Simptome disleksije će uočiti logopedi ili, ponekad, odgajatelji, ali u mnogim vrtićima dijete se neće nikada susresti s logopedom, a odgajatelji najčešće nisu u stanju prepoznati simptome. U osnovnim školama stanje je slično. Obavezna provjera sposobnosti za upis u školu često ne uključuje i provjeru simptoma koji upućuju na disleksiju.

Roditelji su najčešće svjesni da dijete ima problema, ali većina ih ne zna o čemu je zapravo riječ i koga bi pitali za pomoć. Tako se zbog neznanja izgubi puno dragocjenog vremena.

Terapija u školi – bez plaćanja i uputnice

Terapiju provodi najčešće jedan logoped koji radi na nekoliko škola. Ovaj oblik terapije roditelj ne plaća i za njega nije potrebna uputnica. Djeca se upućuju na tu terapiju ako stručno povjerenstvo za provjeru psihofizičkog stanja djeteta pri upisu u osnovnu školu ustanovi da dijete ima simptome disleksije, ili ako se to ustanovi u tijeku školovanja (u oba slučaja to se događa najčešće ako škola ima zaposlenog logopeda, koji će prepoznati simptome).

Za ovaj tip terapije dijete ne treba dobiti posebnu dijagnozu (u obliku dokumenta), a logoped odlučuje je li potrebno dijete poslati na dodatnu dijagnostiku (psihologu, neurologu i sl.). Iako djeca imaju zakonsko pravo na ovu terapiju, na žalost, logopeda je premalo, pa je najčešće takva terapija prekratka.

Terapija koju financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

Provodi se u bolnicama ili u specijaliziranim ustanovama i za nju je potrebna dijagnoza, tj. nalaz i mišljenje logopeda i psihologa. Na temelju dijagnoze dobiva se uputnica za logopedsku terapiju.

Logopedi koji rade u bolnicama i domovima zdravlja bave se i ostalim problemima (mucanjem, afazijama itd.), tako da ne mogu primiti velik broj djece s disleksijom. Djeca s disleksijom dolaze tim logopedima obično zato što u školi nemaju logopeda ili jedan radi s previše djece.

Treba napomenuti da u Hrvatskoj nema ni jedne javne ustanove koja se primarno bavi disleksijom, unatoč velikom broju djece s tim teškoćama.

Terapija kod privatnih logopeda

U posljednje vrijeme otvara se sve više privatnih logopedskih kabineta, jer je potreba velika, a zaposlenih logopeda u javnim ustanovama je malo. Ovaj oblik terapije posebno se plaća i ne ulazi u sustav zdravstvenog osiguranja. Logopedi imaju svoje strukovno udruženje – Hrvatsko logopedsko društvo, ali ono zasad još ne izdaje licence za samostalan rad logopeda.

U planu je izrada Zakona o logopediji koji bi obuhvatio sve oblike rada logopeda pa bi se tako regulirala i ova problematika i time bi se onemogućilo nestručnim osobama da se bave tim poslom kao što se to sada ponekad događa.

Može li disleksija utjecati na kvalitetu života?

Disleksija, nažalost, ostaje kroz cijeli život, no moguće je naučiti živjeti s njom. Roditelji djeteta, koje pati od disleksije, nikako ga ne smiju nazivati lijenim ako izbjegava čitanje ili ga uspoređivati s drugom djecom u razredu. Dijete treba neprestano ohrabrivati i pronaći aktivnosti koje ga zanimaju te tako razvijati njegovu kreativnosti i jačati samopouzdanje.

Vedrana Larva / Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Postoje zemlje u kojima dječja paraliza nije u potpunosti eliminirana

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana medicinska sestra koja drži špricu blizu ruke djeteta koje sjedi. Dijete drži plišanog medvjeda. Lica su im zamagljena radi zaštite privatnosti. Ova slika može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje zdravstvenu skrb, posebice cijepljenje ili davanje injekcija, što je važan dio javnog zdravstva i individualne medicinske prakse
Foto: Microsoft Copilot

Ova godina je posebna za napore u iskorjenjivanju. Izbijanje varijante poliovirusa tipa 2 u Gazi skrenulo je pozornost svijeta na stvarnost da sve dok postoji dječja paraliza bilo gdje, sve će zemlje biti u opasnosti

Svjetski dan borbe protiv dječje paralize obilježava se svake godine 24. listopada i posvećen je podizanju svijesti o poliju (dječjoj paralizi) te važnosti cijepljenja u borbi protiv ove ozbiljne bolesti.

Polio je vrlo zarazna bolest uzrokovana poliovirusom, koja može izazvati trajnu paralizu, a u najtežim slučajevima i smrt. Iako je zahvaljujući globalnim naporima u cijepljenju polio eliminiran u većem dijelu svijeta, još uvijek postoje zemlje u kojima nije potpuno iskorijenjen.

Na ovaj dan, organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Rotary International organiziraju brojne kampanje i događaje kako bi naglasile važnost cijepljenja i nastavak borbe protiv polija do njegovog potpunog iskorjenjivanja.

Godina 2024. ima poseban značaj u tim naporima zbog izbijanja varijante poliovirusa tipa 2 u Gazi, što je ponovno podsjetilo svijet na činjenicu da sve dok polio postoji bilo gdje, sve zemlje ostaju u opasnosti.

No, istovremeno je to pokazalo i izvanrednu globalnu posvećenost iskorjenjivanju ove bolesti. U Gazi su u rujnu i listopadu organizirana dva kruga odgovora na epidemiju, tijekom kojih je više od pola milijuna djece cijepljeno protiv polija, unatoč brojnim izazovima s kojima se regija suočava. Ako je to moguće postići u tako teškim uvjetima, moguće je posvuda.

Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv dječje paralize pruža priliku ne samo da se proslavi dosadašnji napredak, već i da se ponovno potakne globalna podrška i predanost kako bi se konačno okončala ova bolest.

Ne postoje tehnički, medicinski ili biološki razlozi zbog kojih bi polio trebao opstati u današnjem svijetu. Dječja paraliza može biti iskorijenjena – i bit će, onog dana kada sva djeca u preostalim endemskim područjima budu cijepljena. Ni dan ranije, ni dan kasnije.

Zato je ključno usmjeriti sve napore prema tom cilju: cijepiti svako dijete, do posljednjeg. Uspjeh će tada prirodno uslijediti.

U Hrvatskoj je cijepljenje protiv dječje paralize dio redovnog programa imunizacije, a zahvaljujući ovom programu, zemlja je od 1961. godine slobodna od autohtonih slučajeva polija. Svjetski dan dječje paralize prilika je i da se oda priznanje svim zdravstvenim djelatnicima i organizacijama koje neumorno rade na iskorjenjivanju ove bolesti.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Anemija u starijoj životnoj dobi je čest zdravstveni problem

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba u bijelom laboratorijskom mantilu i plavim rukavicama koja drži epruvetu. Osoba stoji pored stalka s mnogim drugim epruvetama koje su označene žutim čepovima. U pozadini se vide laboratorijski instrumenti i oprema. Ova fotografija prikazuje dio procesa u laboratoriju koji može biti povezan s istraživanjem, testiranjem ili medicinskim analizama.
Foto: Pixabay

Anemija u starijoj dobi često je podcijenjena, a može imati ozbiljne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno. Rano dijagnosticiranje i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života starijih osoba, smanjiti rizik od komplikacija i poboljšati prognozu

Anemija je stanje koje se javlja kada razina hemoglobina u krvi opadne, što smanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. To može dovesti do umora, slabosti, vrtoglavice i drugih simptoma. U starijoj dobi, anemija može biti posljedica različitih faktora te pogoršati postojeće zdravstvene probleme.

Najčešći uzrok anemije, uključujući kod starijih osoba, je manjak željeza, često zbog nepravilne prehrane, slabe apsorpcije željeza ili gubitka krvi uzrokovanog gastrointestinalnim problemima (npr. ulkusi, polipi, rak crijeva). Također, kronične bolesti poput bubrežnih oboljenja, srčane insuficijencije, raka ili kroničnih infekcija mogu uzrokovati anemiju jer upalni citokini ometaju proizvodnju crvenih krvnih stanica.

Nedostatak vitamina B12 i folne kiseline također može biti uzrok, budući da su ovi vitamini ključni za stvaranje crvenih krvnih stanica. Starije osobe često imaju problem s apsorpcijom vitamina B12 zbog stanja poput atrofičnog gastritisa ili malapsorpcijskih sindroma.

Hemolitička anemija, koja nastaje kada se crvene krvne stanice razgrađuju prije nego što prirodno odumru, može biti autoimuna, nasljedna ili izazvana lijekovima. Tu su i mijelodisplastični sindromi (MDS), poremećaji koštane srži koji narušavaju normalnu proizvodnju krvnih stanica, češći kod starijih osoba i često manifestirani kao anemija.

Određeni lijekovi, uključujući antikoagulanse, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) i neke antibiotike, mogu uzrokovati anemiju kod starijih osoba.

Simptomi anemije kod starijih često su slični onima kod mlađih, ali ih se može previdjeti ili pripisati prirodnom starenju. Neki od tipičnih simptoma su umor, slabost, vrtoglavica, pomanjkanje daha, ubrzan ili nepravilni rad srca, blijeda koža, te smanjena fizička i mentalna funkcionalnost.

Dijagnoza započinje kompletnom krvnom slikom, te se provode testovi na serumsko željezo, feritin, vitamin B12, folnu kiselinu, funkciju bubrega i markere upale. Ako je potrebno, dodatni testovi poput kolonoskopije, gastroskopije ili biopsije koštane srži mogu se koristiti za otkrivanje uzroka krvarenja ili poremećaja koštane srži.

Liječenje ovisi o uzroku anemije. Kod manjka željeza koriste se oralni suplementi željeza, dok je u težim slučajevima potrebna intravenska primjena. Nedostatak vitamina B12 se liječi injekcijama vitamina, a folna kiselina se također dodaje po potrebi. U slučajevima anemije uzrokovane kroničnim bolestima, liječenje osnovne bolesti može poboljšati razinu hemoglobina. U težim slučajevima, može biti potrebna transfuzija krvi kako bi se stanje brzo poboljšalo.

Anemija u starijoj dobi često je podcijenjena, a može imati ozbiljne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno. Rano dijagnosticiranje i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života starijih osoba, smanjiti rizik od komplikacija i poboljšati prognozu.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Zdrave kosti srž su našeg blagostanja, pokretljivosti i neovisnosti

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazan digitalni prikaz ljudskog koljena s naglaskom na bol u zglobu.
Foto: Pixabay

Prevencija osteoporoze zahtijeva kombinaciju zdrave prehrane, redovite fizičke aktivnosti i izbjegavanja rizičnih faktora poput pušenja i alkohola. Rano usvajanje ovih navika može pomoći u očuvanju zdravlja kostiju te smanjenju rizika od prijeloma i osteoporoze u starijoj dobi

Svjetski dan osteoporoze, koji se obilježava svake godine 20. listopada, idealna je prilika za podizanje svijesti o osteoporozi. Ovogodišnja kampanja pod sloganom ‘Recimo ne krhkim kostima’ nastoji potaknuti ljude svih generacija na brigu o zdravlju kostiju. Glavne poruke kampanje bit će usmjerene prema ljudima svih dobi, pacijentima, zdravstvenim djelatnicima i institucijama.

Prva poruka naglašava važnost zdravlja kostiju. Zdrave kosti temelj su našeg blagostanja, mobilnosti i neovisnosti, stoga je važno da ljudi svih dobi poduzmu rane korake za prevenciju osteoporoze kroz pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost s opterećenjem i izbjegavanje nezdravih navika poput pušenja.

Druga poruka ističe da je osteoporoza ozbiljan zdravstveni problem. Ona može imati teške posljedice, a prepoznavanje rizičnih čimbenika i pravovremeno testiranje na osteoporozu ključno je za smanjenje rizika. Briga o zdravlju kostiju treba biti prioritet, baš kao i briga o kardiovaskularnom zdravlju, jer pridržavanje preporučenih terapija može pomoći u očuvanju pokretljivosti i neovisnosti tijekom starenja.

Treća poruka poziva na prioritetno postavljanje zdravlja kostiju u zdravstvenim politikama. S obzirom na to da se godišnje u svijetu dogodi oko 37 milijuna fragilnih prijeloma, osteoporoza predstavlja ogroman ekonomski i zdravstveni teret. Zdravstvene vlasti moraju osigurati adekvatne usluge nakon prijeloma, uključujući stručne procjene i liječenje pacijenata starijih od 50 godina kako bi se spriječili daljnji, potencijalno opasni prijelomi.

Za prevenciju osteoporoze, ključna je prehrana bogata kalcijem i vitaminom D, koji su neophodni za zdravlje kostiju. Redovita tjelesna aktivnost, posebno vježbe koje opterećuju kosti, pomaže u održavanju koštane gustoće, dok održavanje zdrave tjelesne težine smanjuje rizik od prijeloma.

Pušenje i pretjerana konzumacija alkohola negativno utječu na zdravlje kostiju, pa se preporučuje prestanak pušenja i umjeren unos alkohola. Žene u postmenopauzi i muškarci stariji od 70 godina trebali bi redovito provjeravati gustoću kostiju putem denzitometrije, a liječnici mogu preporučiti suplemente kalcija i vitamina D ili terapiju lijekovima u određenim slučajevima.

Prevencija osteoporoze temelji se na zdravoj prehrani, redovitoj fizičkoj aktivnosti i izbjegavanju rizičnih faktora. Usvajanje ovih navika može značajno smanjiti rizik od prijeloma i očuvati zdravlje kostiju u starijoj dobi.

Nastavi čitati

U trendu