U vremenu izraženih globalnih izazova – kada sigurnosne politike moraju istovremeno odgovarati na klimatske promjene, geopolitičke rizike i rastuće socijalne nejednakosti – Zagreb se pozicionirao kao prostor strateške refleksije i dijaloga

Poslušaj članak

U organizaciji Sveučilišnog centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske zajednice inovatora, Vijeća za prevenciju Vijeća Gradske četvrti Gornja Dubrava, Centra za potporu i inkluziju u zajednici te Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, i uz potporu relevantnih institucija Republike Hrvatske, predstavnika akademske zajednice, diplomatskog zbora te stručnjaka i predstavnika međunarodnih organizacija iz partnerskih zemalja, 28. svibnja 2025. godine održana je međunarodna stručno-znanstvena konferencija pod nazivom ‘Urbana sigurnost u 21. stoljeću: Lokalna zajednica u službi prevencije, inovacija, inkluzije i otpornosti’.

Domaćin skupa bio je Sveučilišni centar za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, čime je dodatno istaknuta važnost povezivanja znanstvene misli, lokalnih politika i međunarodne suradnje u oblikovanju sigurnosnih strategija za budućnost.

– Urbana sigurnost 21. stoljeća traži i socijalnu stabilnost, mentalno zdravlje, otpornost zajednica i pristupačnost javnog prostora. U tom kontekstu, inkluzija nije više samo društveni ideal – ona je konkretan sigurnosni resurs. Zajednica koja ne vidi sve svoje članove nije sigurna zajednica – istaknula je predsjednica Organizacijskog odbora konferencije, Andreja Marcetić.

Na Konferenciji je poseban naglasak stavljen na pitanje ranjivosti i otpornosti osoba s invaliditetom u kontekstu kriznih i izvanrednih situacija. Zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Gordana Glibo, upozorila je kako isključivanje osoba s invaliditetom iz planiranja sigurnosnih politika predstavlja ne samo društvenu nepravdu, već sustavni sigurnosni rizik.

– Društvo koje ne uključuje sve svoje članove – starije, osobe s invaliditetom, djecu, migrante – postaje strukturalno ranjivo. Inkluzija u planiranju sigurnosnih politika nije samo pitanje jednakih prava, već temeljna strategija prevencije – istaknula je Glibo.

Osobe s invaliditetom su često u povećanom riziku tijekom izvanrednih situacija zbog nekoliko ključnih čimbenika: fizičke nepristupačnosti prostora i skloništa, nedostatka pristupačnih informacija (u alternativnim formatima), prekida u podršci (osobni asistenti, terapije, medicinska oprema), te slabog institucionalnog odgovora koji ne prepoznaje njihove specifične potrebe.

U tom kontekstu, Glibo je naglasila kako je ključan pomak od percepcije osoba s invaliditetom kao pasivnih korisnika zaštite prema njihovom aktivnom uključivanju u sve faze planiranja, odlučivanja i edukacije. Uključivanje predstavnika udruga osoba s invaliditetom u rad kriznih stožera, izradu evakuacijskih planova te edukaciju službi za spašavanje mora postati standard, a ne iznimka. Dodatno, postavila je pitanje operativne spremnosti sustava zaštite i spašavanja: koliko su žurne službe zaista obučene i spremne reagirati u situacijama u kojima su ugrožene osobe koje se kreću uz pomoć ortopedskih pomagala, koriste znakovni jezik ili imaju kognitivne teškoće?

Kao dio konkretnih preporuka, Glibo je predložila: razvoj pristupačnih kriznih komunikacija (npr. alarmi s vizualnim signalima, informacije na znakovnom jeziku, jednostavni jezik), obveznu edukaciju svih pripadnika žurnih službi o specifičnostima invaliditeta, uspostavu stalnog dijaloga s predstavnicima osoba s invaliditetom u strukturama civilne zaštite.

Zaključno, poruka njezina izlaganja bila je jasna: inkluzija nije luksuz, već preduvjet sigurne i funkcionalne zajednice. Krize ne diskriminiraju, ali sustavi mogu – ako ne prepoznaju i ne odgovore na potrebe svih svojih članova.

Ključni programski sadržaji

Program konferencije uključio je dvije središnje panel rasprave. Prva, pod nazivom ‘Diplomacija, znanost i društvena sigurnost’, okupila je predstavnike diplomatskog zbora, sveučilišta i europskih institucija, s naglaskom na prekograničnu suradnju, kulturnu otpornost i integraciju sigurnosnih standarda u lokalne politike.

Druga panel rasprava, ‘Lokalna sigurnost, obrazovanje i civilno društvo’, predstavila je konkretne inicijative provedene u školama, zdravstvenim ustanovama, ustanovama iz sustava socijalne skrni, lokalnoj samoupravi – vijećima za prevenciju vijeća gradskih četvrti te organizacijama civilnog društva koje svakodnevno oblikuju sigurnosnu kulturu na terenu.

Kroz dva panel segmenta i niz stručnih izlaganja, konferencija je obuhvatila širok raspon tema: diplomaciju, znanost, urbanu mobilnost, inkluziju, zdravstvo, obrazovanje, sustav socijalne skrbi, akademsku zajednicu, univerzalnu prevenciju, digitalnu sigurnost i kriznu edukaciju

Predstavljeni su konkretni modeli dobre prakse koji aktivno uključuju osobe s invaliditetom, mlade, obrazovne institucije i civilni sektor u izgradnju otpornijih, pristupačnih i sigurnijih lokalnih zajednica.

Umjetnost, inkluzija i održivost kao temelj urbane otpornosti

U okviru konferencije ‘Urbana sigurnost u 21. stoljeću’ predstavljeni su radovi Jelene Perković, osobe s invaliditetom, u sklopu humanitarne prodaje usmjerene na promicanje inkluzije, održivog razvoja i art terapije.

Jelena, koja živi s cerebralnom paralizom i epilepsijom, autorica je brenda ‘Jelenini anđeli dobrih želja’, kroz koji razvija vlastiti model socijalnog poduzetništva i umjetničkog izraza. Njezini oslikani radovi na platnenim vrećicama promoviraju ekološku osviještenost, a međunarodna priznanja svrstavaju njezin rad među relevantne primjere dobre prakse na globalnoj razini.

Ovaj doprinos pokazuje kako umjetnost i kreativne industrije mogu biti strateški alat u jačanju urbane sigurnosti, potičući mentalno zdravlje, društvenu povezanost i otpornost zajednice, u skladu s načelima održivog razvoja i europskih socijalnih politika. Aktivno uključivanje ranjivih skupina u javni prostor i procese stvaranja pridonosi razvoju inkluzivnih, sigurnih i otpornih gradova budućnosti.

Zaključno, međunarodna stručno-znanstvena konferencija ‘Urbana sigurnost u 21. stoljeću: Lokalna zajednica u službi prevencije, inovacija, inkluzije i otpornosti’, je potvrda strateške orijentacije prema urbanoj sigurnosti koja je inkluzivna, anticipativna i vrijednosno utemeljena. Urbana sigurnost, kako je danas razumijemo, nije ostvariva bez institucionalnog usmjerenja prema uklanjanju prepreka, osiguravanju pristupačnosti i ravnopravnom uključivanju svih građana u oblikovanje sigurnosnih politika.

Upravo tome teži ‘Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2022.–2025.’, koja u svojim mjerama promiče univerzalni dizajn u planiranju javnog prostora, traži da se osobe s invaliditetom sustavno uključuju u javne rasprave, krizne protokole i procese donošenja odluka, te podupire edukaciju o ljudskim pravima i aktivnom građanstvu kroz obrazovni i civilni sektor.

U tom kontekstu, Zagreb ovom konferencijom ne nudi samo deklarativnu potporu inkluziji, već pokazuje operativnu spremnost da inkluzivne politike prevede u konkretne sigurnosne prakse. Grad koji uključuje osobe s invaliditetom ne samo kao korisnike, već kao aktere otpornosti i nositelje promjene, gradi društvo otpornije na krize, stabilnije u izazovima i pravednije u svakodnevici.

Urbana sigurnost i inkluzija – gradovi kao saveznici osoba s invaliditetom

U vremenu izraženih globalnih izazova, kada sigurnosne politike moraju odgovarati na klimatske promjene, geopolitičke rizike i socijalne nejednakosti, inkluzija osoba s invaliditetom više ne može biti promatrana kao pitanje dodatne pažnje, već kao temelj sigurnosne otpornosti svake zajednice.

Konferencija ‘Urbana sigurnost u 21. stoljeću: Lokalna zajednica u službi prevencije, inovacija, inkluzije i otpornosti’, održana 28. svibnja 2025. u Zagrebu, otvorila je novo poglavlje u promišljanju odnosa između pristupačnosti, prava i sigurnosti.

Kroz panel rasprave i primjere dobre prakse, predstavljeni su modeli urbane otpornosti koji aktivno uključuju osobe s invaliditetom kao subjekte sigurnosti, a ne isključivo kao korisnike zaštite. Govorilo se o važnosti uključivanja osoba s invaliditetom u krizne edukacije, prilagodbe evakuacijskih planova i komunikacijskih sustava, korištenja pametne tehnologije za inkluzivno upravljanje krizama, suradnje s udrugama koje imaju iskustvo izravnog rada s ranjivim skupinama.

Konferencija je naglasila značaj intersektorske suradnje, povezivanja politike prevencije, pristupačnosti, zdravlja, obrazovanja i digitalne sigurnosti u cjelovit pristup urbanoj otpornosti. Ujedno otvara pitanja o implementaciji međunarodnih sigurnosnih normi (npr. ISO 22301, ISO 21542) u lokalne sustave upravljanja rizicima i krizama te ujedno šalje jasnu poruku: sigurnost se više ne može graditi izolirano unutar institucija.

Gradovi i općine postaju prva crta obrane ne samo od prijetnji, nego i od društvenih nejednakosti koje, ako se zanemare, mogu prerasti u dublje oblike destabilizacije. Otpornost više nije koncept rezerviran za krizne planove – ona postaje svakodnevna društvena praksa.

Zaključno, sigurnost ne smije biti privilegij većine, već pravo svih. Grad koji ne vidi sve svoje građane – nije siguran grad. Inkluzija osoba s invaliditetom u sve faze sigurnosnog planiranja – od prevencije do odgovora – nije društvena nadogradnja, već temelj urbane strategije 21. stoljeća. Upravo zato, inkluzivna sigurnost postaje najpouzdaniji temelj otpornosti budućih gradova.

Svaki naš napor ima cilj – da osobe s invaliditetom žive dostojanstveno, uključeno i s punim pravom na izbor i samostalnost, kaže Mirjana Šandor

Poslušaj članak

Gradsko društvo osoba s invaliditetom Đurđevac djeluje od 1980. godine i jedina je takva udruga na području Đurđevca i sedam okolnih općina. Danas okuplja više od 300 članova s različitim vrstama invaliditeta i nezaobilazan je oslonac brojnim korisnicima u svakodnevnom životu. udruga ne pruža samo usluge – ona stvara prostor pripadnosti, aktivnog sudjelovanja i ravnopravnosti.

– Kada sam se zaposlila u udruzi prije dvadeset godina, bila sam jedina zaposlenica. Nismo imali ured, nismo imali vozilo, nismo imali niti jednu socijalnu uslugu. Danas, nakon dva desetljeća, imamo gotovo 50 zaposlenih i još nam nedostaje ljudi. Imamo stalno otvorene natječaje na Zavodu za zapošljavanje – ističe Mirjana Šandor, stručna tajnica udruge, koja je i sama osoba s invaliditetom i članica udruge od 1990. godine.

Posebno je ponosna na projekt Centra za osobe s invaliditetom u Đurđevcu – zgradu od gotovo 4000 kvadrata u kojoj se danas odvijaju sve aktivnosti.

– To je projekt na koji smo posebno ponosni. U partnerstvu s Gradom Đurđevcom svaki smo uložili po dva milijuna eura – mi iz EU fondova, a Grad iz vlastitih sredstava. Time smo pokazali da zajedno možemo ostvariti velike stvari, unatoč izazovima poput pandemije i poskupljenja – dodaje.

U okviru udruge danas se provodi niz usluga: osobna asistencija za 30 korisnika, organizirano stanovanje za njih 32, poludnevni boravci kroz program ‘Sretni i aktivni’, pomoć u kući, savjetovanja, prijevoz, grupne aktivnosti i inkluzivne radionice. Sve te usluge ne bi bile moguće bez kontinuirane podrške Grada, Županije, državnih institucija i partnerstava s drugim udrugama i savezima.

– Naši korisnici nisu samo pasivni primatelji pomoći – oni aktivno sudjeluju u radu udruge, predlažu aktivnosti, volontiraju, pomažu novim članovima, uključuju se u projekte. Mi ne postojimo bez njih i upravo zbog toga sve što radimo mora biti utemeljeno na stvarnim potrebama naših članova – objašnjava Šandor.

Suradnja s lokalnim institucijama, školama, medijima i civilnim sektorom dodatno osnažuje rad udruge.

– Surađujemo s gotovo svima – od gradskih ustanova, škola i vrtića, do muzeja, knjižnice i lokalnih poduzetnika. U projektima i programima smo partneri brojnim nacionalnim savezima i organizacijama. Često nas zovu kao savjetnike, organizatore edukacija, a to je istovremeno i priznanje, i velika odgovornost – kaže.

No izazovi ne prestaju. Najveći problemi s kojima se udruga suočava su nedostatak stabilnog financiranja i kvalificiranog kadra.

– Plaće su često ograničene, ugovori kratkoročni, a potrebe su sve veće. Ljudi su motivirani, no teško ih je zadržati bez osnovnih uvjeta. Također, još uvijek osjećamo nedovoljnu osviještenost dijela javnosti prema osobama s invaliditetom, iako se mnogo toga promijenilo nabolje – naglašava Šandor.

Unatoč svemu, optimizam ne jenjava. Društvo ostaje mjesto gdje se svakodnevno ruše prepreke i grade nove prilike za ravnopravno sudjelovanje.

– Svaki naš napor ima cilj – da osobe s invaliditetom žive dostojanstveno, uključeno i s punim pravom na izbor i samostalnost – kaže Mirjana.

Građani Đurđevca također mogu dati svoj doprinos.

– Mogu volontirati, pomoći u aktivnostima, donirati, pružiti svoje znanje ili iskustvo, pa čak i samo doći na naša događanja i tako podržati ideju inkluzije. Ne trebaju vam velika sredstva da učinite nešto veliko – dovoljna je volja i malo vremena – poručuje Mirjana Šandor.

Gradsko društvo osoba s invaliditetom Đurđevac danas je više od udruge – ono je zajednica u pravom smislu riječi, koja svakodnevno pokazuje koliko su upornost, suradnja i ljudska toplina snažne pokretačke sile promjene.

Cilj istraživanja je ispitati u kojoj mjeri osobe s invaliditetom koriste alate umjetne inteligencije te koliko su ti alati prilagođeni njihovim potrebama i navikama

Poslušaj članak

U ime Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba ‘Dodir’, prenosimo vam zamolbu Nikole Rundeka, gluhoslijepe osobe, stručnog suradnika za brajicu i digitalnu pristupačnost u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’ te studenta diplomskog studija Informatike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, koji provodi istraživanje za svoj završni rad.

Tema istraživanja je ‘Umjetna inteligencija i osobe s invaliditetom’, s naglaskom na primjenu AI tehnologija u obrazovanju, na radnom mjestu i u svakodnevnom životu.

Cilj istraživanja je ispitati u kojoj mjeri osobe s invaliditetom koriste alate umjetne inteligencije te koliko su ti alati prilagođeni njihovim potrebama i navikama.

Posebna pažnja posvećena je pristupačnosti AI modela s obzirom na vrstu invaliditeta i uređaje koje osobe koriste. Vaša iskustva, zapažanja i mišljenja bit će dragocjena za razumijevanje stvarne dostupnosti i korisnosti AI tehnologija u svakodnevici osoba s invaliditetom.

Upitnik je u potpunosti anoniman, sastoji se od 18 pitanja, a za njegovo ispunjavanje potrebno je svega pet do deset minuta. Svi prikupljeni podaci koristit će se isključivo u svrhu izrade diplomskog rada na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

Poveznica za ispunjavanje ankete nalazi se ovdje.

Pozivamo vas da ispunite anketu i, ako je moguće, podijelite je sa svojim članovima i korisnicima. Svaki odgovor pomaže u boljem razumijevanju potreba osoba s invaliditetom u digitalnom okruženju i doprinosi razvoju pristupačnijih tehnologija u budućnosti. Izrazi korišteni u muškom rodu odnose se jednako na osobe svih spolova.