Poveži se s nama

Vijesti

IZA BROJEVA Dan žena i rodni jaz u plaćama

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje grafikone koji ilustriraju razlike u plaćama između muškaraca i žena prema dobi i djelatnostima, te mapu koja pokazuje postotak razlike u plaćama između spolova po regijama. Na gornjem lijevom dijelu nalazi se stupčasti grafikon pod nazivom “Razlike u plaćama prema dobi”, koji pokazuje da muškarci općenito zarađuju više od žena u svim dobnoj skupini. Na gornjem desnom dijelu je još jedan stupčasti grafikon pod nazivom “Razlike u plaćama prema djelatnosti”, koji ukazuje na to da muškarci zarađuju više u gotovo svakom navedenom sektoru. Ispod ovih grafikona nalazi se karta zemlje podijeljena na regije, s postotkom razlike u plaćama između spolova u svakom području. Naslov iznad karte glasi “Razlika u plaćama muškaraca i žena”. Na oba grafikona i karti, zelena boja predstavlja žene, a crvena muškarce.
Foto: MojPosao

Radnice u Hrvatskoj i dalje potplaćene, rodni jaz u plaćama najizraženiji u sektoru prodaje

Dok se svijet priprema za obilježavanje ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena, prigodno je na trenutak zastati i razmotriti trenutačnu situaciju u pogledu plaća muškaraca i žena. Naime, jedan od ključnih elemenata borbe za ravnopravnost spolova jest osigurati jednakost plaća za jednak rad, međutim, istraživanja i dalje otkrivaju duboke disparitete u primanjima između muškaraca i žena.

U tom kontekstu, MojPosao već duži niz godina istražuje prosječna primanja muškaraca i žena u Hrvatskoj, analizirajući ih po industrijama, zanimanjima, dobi, stupnju obrazovanja i drugim relevantnim čimbenicima.


Jaz u plaćama najizraženiji u dobi od 45 do 54 godine

Prema podacima servisa MojaPlaća, žene i dalje imaju prosječno 16% nižu plaću od muškaraca. Konkretno, prosječna neto plaća muškaraca u protekloj godini iznosila je 1290 eura, dok je plaća žena bila niža, s prosječnih 1079 eura.

Analizirajući razlike u plaćama po radnim pozicijama, uočavamo da je razlika značajno manja kada se usporede žene i muškarci koji obavljaju iste poslove. Ipak, čak i u takvim slučajevima, razlika je prisutna i iznosi oko 9%.

Istraživanje također pokazuje da su najmanje razlike u plaćama prisutne među najmlađim ispitanicima i onima s manje od godinu dana iskustva. Ovo podržava teoriju da se razlika u plaćama povećava najviše u periodu kada žene uzimaju pauzu od karijere radi obitelji, dok njihovi muški kolege nastavljaju napredovati i stjecati iskustvo.

Najveće razlike u plaćama muškaraca i žena primjećujemo u dobi od 45 do 54 godine, kada su muškarci plaćeni čak 27% više od žena. Iako se ta razlika smanjuje prema kraju karijere, naglasak se stavlja na činjenicu da se s godinama radnog iskustva jaz u plaćama povećava.

Na primjer, žene s manje od godinu dana iskustva plaćene su oko 11% manje od muškaraca, među onima s 3 do 5 godina staža rodni jaz iznosi 16 posto, dok razlika raste na 18% među zaposlenicima s više od šest godina iskustva.

Osim dobi i obrazovanja, geografska lokacija također igra ulogu u razlikama u plaćama.

Najveće razlike su primijećene u Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Primorsko-goranskoj županiji, gdje muškarci imaju značajno više plaće od žena, dok su najmanje razlike primijećene u Vukovarsko-srijemskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Najmanje razlike prisutne u Vukovarsko-srijemskoj i Ličko-senjskoj županiji

Privatne tvrtke pokazuju veće razlike u plaćama po spolovima u usporedbi s državnim tvrtkama. Na primjer, u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 19% manje od muškaraca, dok su u domaćim kompanijama te razlike nešto manje i iznose 15%. U državnim tvrtkama žene su plaćene 13% manje, dok najmanju razliku po spolu bilježi javna i lokalna samouprava (-8%).

Analizirajući razlike u plaćama po djelatnostima, najizraženiji jaz u plaćama muškaraca i žena pronalazimo u sektoru prodaje (-20%) i administrativnih djelatnosti (-19%). S druge strane, najmanje razlike primjećujemo u tvrtkama koje se bave proizvodnjom, prijenosom i distribucijom energije, nafte, vode i otpada (-5%), te u umjetnosti, zabavi i sportu (-6%).

Kada se usporede plaće po istim radnim pozicijama, žene su u prosjeku plaćene oko 9% manje od muškaraca.

Gledajući po radnoj poziciji, najveća razliku u plaćama po spolu prisutna je na sljedećim pozicijama: Agent u prometu nekretninama (žene su u prosjeku 33% manje plaćene), Business Development Manager (-29%), Rukovoditelj osiguranja kvalitete (-29%), Voditelj digitalnog marketinga (-29%) te .NET programer (-29%).

S druge strane, žene su u prosjeku više plaćene na poslovima Kemijski laboratorijski tehničar (žene su 17% više plaćene nego muškarci), CSR specijalista (+12%), Pravni savjetnik (+12%), Project planner (+7%) te Poslovni tajnik (+7%).

Diskriminacija, manjak transparentnosti, porodiljni dopust i drugi uzroci


Postoji niz faktora koji doprinose rodnoj nejednakosti u plaćama, pri čemu diskriminacija nije jedini relevantan čimbenik.

Različite preferencije posla mogu utjecati na ove razlike. Žene su često više zastupljene u sektorima koji su tradicionalno manje plaćeni, kao što su tekstilna industrija, turizam, prodaja i uslužne djelatnosti.

Drugi faktor koji doprinosi rodnoj razlici u plaćama je porodiljni dopust. Žene su često obiteljski orijentirane i češće preuzimaju ulogu glavnog skrbnika za djecu. Porodiljni dopust i odsutnost s posla zbog brige o djeci mogu rezultirati manjkom radnog iskustva i time nižim plaćama za žene.

Također, rodnim stereotipima i dalje se pridaje značaj u mnogim regijama. Žene često nisu poticane da ozbiljno razmišljaju o svojoj karijeri i suočavaju se s očekivanjima koja ih usmjeravaju prema tradicionalnim ulogama.

Tu je i pitanje nedostatka transparentnosti u plaćama što može omogućiti diskriminaciju na temelju spola i otežati identifikaciju rodnog jaza u plaćama. Pored toga, povijesne etikete često rezultiraju manjom samouvjerenošću žena na tržištu rada, što može otežati njihove pregovore o plaćama i prilikom zapošljavanja i prilikom traženja povišice.

MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Spremnost na preseljenje zbog posla

Objavljeno

/

Ova stilizirana karta prikazuje određena područja i naznačuje kretanje ili povezanost. Centralno područje je nijansirano u ljubičastoj boji, što predstavlja specifičnu regiju ili zemlju.
Foto: MojPosao

Nismo više toliko spremni na preseljenja, a kada bismo to i učinili, napravili bismo to zbog bolje plaće

Alma Career grupa, vodeća grupacija na tržištu usluga zapošljavanja u 11 zemalja središnje i istočne Europe, provela je međunarodno istraživanje o spremnosti na preseljenje zbog posla otkrivajući stavove i percepcije više od 82.000 sudionika, od kojih 11.800 iz Hrvatske.

Istraživanju su se pridružile zemlje iz Alma Career grupacije: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka i Slovenija. Osim u tim zemljama podaci su se prikupljali i u Srbiji te Bugarskoj gdje Alma Career posluje s partnerima. Istraživanje je provedeno putem međunarodnog servisa za istraživanje visine plaća Paylab, u okviru kojeg djeluje i MojaPlaća.

– Svaki stanovnik koji napusti Hrvatsku nam je iznimno važan. Napuštaju nas mladi poduzetni ljudi s cijelim obiteljima, a naše stanovništvo sve je starije. Iako radnu snagu pokušavamo nadomjestiti s radnicima iz susjednih zemalja iz kojih svake godine primimo oko 100.000 radnika, mogli bismo reći kako smo i taj ‘bazen’ iscrpili. Uz to, oni su sve spremniji otići i dalje od nas. Moramo biti sretni da možemo uvesti radnike iz Azije i Afrike, ali oni su većinom slabije educirani. Ovo istraživanje pokazalo nam je kako i dalje postoji opasnost da će u budućnosti Hrvatsku na godišnjoj razini napustiti i do 30.000 stanovnika. No, najveći rizik je u grupi koju najteže možemo nadoknaditi, koje iz zemlje odlaze s cijelim obiteljima na duži period ili trajno – istaknuo je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Spremnost na preseljenje

Iako se posljednjih godina puno priča o preseljenju i odlasku Hrvata iz domovine u potrazi za (novim) poslom, čak dvije trećine ispitanika (64%) nije voljno preseliti se. Očito smo došli u fazu u kojoj su oni koji su to željeli, već i učinili. O preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21%), dok je 15% neodlučnih. Pogledamo li zemlje regije, tamo je nešto veća spremnost na preseljenje (23%).

Gledajući po svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici u Sjevernoj Makedoniji (28%), Estoniji (27%) i Bosni i Hercegovini (26%) skloniji su preseljenju nego ispitanici u Finskoj (20%), Sloveniji (16%) i Poljskoj (17%), a samo vrlo mali broj ispitanika u Litvi (12%) i Bugarskoj (11%) otvoreni su za preseljenje u inozemstvo u potrazi za poslom.

Zanimljivo, na preseljenje u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama uključenim u istraživanje), spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10% spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18% među onima s najnižih 10% primanja.

Od onih koji su spremni na preseljenje, više od polovine ispitanika (59%) spremno je preseliti se na dulji rok (više od godine dana), dok je svaki četvrti spreman na preseljenje samo ako se radi o periodu od nekoliko mjeseci. Manji dio ispitanika (15%) na preseljenje je spremno samo ako se radi o jako kratkom periodu od nekoliko tjedana. Na kraća preseljenja spremniji su ispitanici s višim plaćama, dok su oni s nižim primanjima spremni preseliti se  na duži rok.

Koji posao bi radili u inozemstvu?

Generalno gledajući, u inozemstvu nismo spremni prihvatiti bilo kakav posao, iako bi svaki treći ispitanik pristao na bilo što. Čak dvije trećine (68%) ispitanika u inozemstvo bi odselilo zbog posla u struci. Ispitanici iz Hrvatske po tome se pitanju ne razlikuju mnogo od svojih kolega iz ostalih zemalja. Nasuprot njih ispitanici iz regije, u nešto su većoj mjeri, spremni pristati na bilo kakav posao (39%) u odnosu na ostale ispitanike.

Iako bi tek trećina ispitanika prihvatila bilo kakav posao u inozemstvu, gotovo polovica ispitanika (47%) u inozemstvu bi pristala raditi na poziciji ispod trenutne. Što znači da nam u inozemstvu nije toliko bitna pozicija, koliko rad u struci.

Ako bi pristali na preseljenje, ispitanici s osnovnim i srednjim obrazovanjem skloniji su pristati na niže rangiranu poziciju od one koju trenutno imaju (53%). S druge strane, ispitanici s postdiplomskim kvalifikacijama – magisterij i doktorat – pokazuju najmanju vjerojatnost preseljenja radi niže rangiranih pozicija u inozemstvu (43% bi ih prihvatilo nižu poziciju u inozemstvu).

Koji čimbenici nas odvraćaju ili potiču na preseljenje?

Na preseljenje bi ispitanike iz Hrvatske najviše potaknula bolja plaća (64%). Daleko ispod toga, na drugom mjestu je mogućnost razvoja karijere (29%) te mogućnost da sa sobom povedu članove obitelji (22%). Stjecanje novih znanja i vještina potaknulo bi 15% ispitanika, a svaki deseti (10%) odselio bi zbog loše političke i ekonomske situacije.  

Manje bitni faktori prilikom preseljenja su pomoć poslodavca u procesu (8%) te usavršavanje stranog jezika (5%).

U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Takvo mišljenje dijeli između 59% do 61% ispitanika. Drugi aspekt koji bi ispitanike potaknuo na preseljenje je mogućnost dovođenja članova obitelji. Ovaj benefit posebno je važan ispitanicima baltičkih zemalja i Finske (42%). Nadalje, usavršavanje jezika te politički ili ekonomski uvjeti kod ispitanika imaju manji utjecaj na odluku o preseljenju od napredovanja u karijeri i profesionalnog razvoja. Generalno gledajući, čini se kako su mogućnost preseljenja s obitelji kao i financijska sigurnost glavni motivatori odlaska u inozemstvo.

S druge strane, najveća prepreka za rad u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji, kako za ispitanike iz Hrvatske (35%), tako i za ispitanike iz ostalih zemalja. Oni iz srednje Europe najviše su zabrinuti zbog ovog problema, pri čemu 60% njih smatra da je to značajna prepreka.

Tjeskoba zbog novog okruženja i briga oko komunikacije na stranom jeziku muči 16% ispitanika, odnosno 14% ispitanika iz Hrvatske. Slično toliko, 13% ispitanika strahuje da će biti ‘stranac’ na poslu, dok ih 6% smatra da u drugoj zemlji ne bi imali dobru zdravstvenu skrb, odnosno da bi se zbog toga morali vraćati. Samo putovanje (i povremeno vraćanje u Hrvatsku) kao prepreku vidi 4% ispitanika.

U koju bi zemlju preselili?

Hrvati bi, očekivano, najradije  preselili u Austriju, Njemačku te Švicarsku. Kao razlog preseljenja u ove zemlje ispitanici su naveli viša primanja, bolji životni standard te bolje uređenje same zemlje.

Općenito gledajući, tri najpopularnije zemlje za preseljenje u Europi su: Njemačka, Austrija i Švicarska. Zanimljivo je da je Španjolska bila najpopularnija destinacija za preseljenje među zemljama Baltika.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Vijesti

Džepno izdanje odgovora psihologa na najčešća pitanja osoba pred i nakon amputacije

Objavljeno

/

Žena s protezom ruke.
Foto: Pexels/Anna Shvets

Udruga osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije (UAZ) predstavila je knjižicu pod nazivom ‘Kako sad?’ – Džepno izdanje odgovora psihologa na najčešća pitanja osoba pred i nakon amputacije

Poslušaj ovaj članak

Autorica je Anita Lauri Korajlija – izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, lekturu potpisuje Morena Mitak, ilustracije je napravila poznata ilustratorica Hana Tintor, a za dizajn i prijelom odgovoran je Marko Borota.

Izrada priručnika financirana je u okviru Javnog natječaja za financiranje programa i projekata udruga i drugih neprofitnih organizacija čije područje djelovanja je zdravstvenog, socijalnog i humanitarnog značaja u 2023. godini Zagrebačke županije, prilikom čega je UAZ dobio donaciju koju je odlučio investirati u izradu priručnika za osobe s amputacijom.

Sama ideja o izradi knjižice o životu nakon amputacije postoji već godinama, a u ovom izdanju naglasak je na pitanjima za psihologe. Naime, kao što mnogi znaju i iskusili su na svojim leđima mnoge nedostatke sustava koji se ne mijenja godinama, isti naprosto još uvijek ne osigurava psihološku potporu osobama pred amputacijom i nakon nje, bilo da se dogodila kao posljedica traumatskog događaja ili bolesti, što je naprosto za ne povjerovati budući da postoji velika potreba za time, i to desetljećima. Dok je u mnogim zemljama odlazak psihologu i psihijatru dio normalnog života i brige o sebi, poput odlaska liječniku opće prakse i stomatologu, u našoj zemlji i dalje ostaju stigme od strane okoline za osobe koje se odluče za takav vid pomoći.

Srećom, UAZ nudi grupnu i individualnu podršku svojim korisnicima. Ovo izdanje knjižice je melem na mnogobrojne rane koje su mnogi prošli, budući da pruža osjećaj zajedništva i odgovore na puno pitanja koja si svatko postavlja i suočava se s njima upravo prilikom amputacija.

Predsjednica UAZ-a je višestruko nagrađivana paraolimpijka Ana Sršen, koja je osvajačica medalja na državnim, europskim i svjetskim plivačkim prvenstvima, dobitnica najvećih državnih nagrada za doprinos u sportu i humanitarno djelovanje te dobitnica dvije nagrade za životno djelo.

Sadržaj džepnog izdanja prikupljan je godinama, a informativan tekst može se preuzeti ovdje.

Nastavi čitati

Vijesti

SEZONSKI RADNICI Plaća za rad ‘u sezoni’ ne smije biti manja od 1300 eura neto

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje mirnu plažu. Na slici su kabine s brojevima 26 i 25, plave i zelene boje, te invalidska kolica koja su parkirana pored. More je mirno, a horizont je jasno vidljiv.
Foto: Pixabay

U 2023. godini na portalu MojPosao objavljeno je nešto više od 3000 oglasa za sezonske radnike, što je 13 posto manje u odnosu na godinu ranije

Općenito gledano, najtraženija zanimanja u sezoni bila su: konobar, kuhar, trgovac, pomoćni radnik u kuhinji te pomoćni kuhar.

Što se tiče zastupljenosti po županijama, najviše sezonskih radnika tražilo se u: Splitsko-dalmatinskoj (31%), Istarskoj (22%), Primorsko-goranskoj (23%) te Zadarskoj (16%) županiji.

U kategoriji Turizam i Ugostiteljstvo, djelatnosti u kojoj je sezonsko zapošljavanje najprisutnije, tijekom 2023. godini objavljeno je više od 14.000 natječaja za posao, što je 7% manje nego godinu ranije. Ovakav pad odgovara situaciji na cjelokupnom tržištu. Također, nastavlja se rapidan porast broja stranih radnika u Hrvatskoj, pri čemu je trenutačno otprilike svaki deseti radnik strani državljanin, pokazuju analize.

– Ovaj trend postavlja izazove pred našu zajednicu, posebno u kontekstu efikasne integracije stranih radnika u naše društvo. U tom procesu, ključna uloga leži na većini, koja snosi odgovornost za osiguravanje inkluzivnog okruženja i pravednih prilika za sve radnike, bez obzira na njihovo porijeklo – izjavio je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Većina ljudi je barem jednom tijekom karijere odradila ‘sezonu’

Prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao proveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je sudjelovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76%) je barem jednom tijekom svoje karijere radilo u sezoni.

Ispitanici koji su imali iskustvo rada u sezoni iznijeli su različite motive za obavljanje sezonskih poslova. Trećina (33%) navodi da su sezonske poslove obavljali tijekom školovanja i studiranja kako bi popunili svoj budžet. Slično tome, 22% ljudi je sezonske poslove radilo neposredno nakon završetka školovanja, a prije pronalaska posla u struci. Za 26% ispitanika, sezonski poslovi su bili način popunjavanja pauze između stalnih poslova. Interesantno je da je 30% ispitanika radilo sezonske poslove s nadom da će oni postati ‘stalni’, dok je 24% ispitanika izjavilo kako je sezonski posao bio savršeno prilagođen njihovim tadašnjim potrebama i preferencijama.

Sigurna plaća i osiguran smještaj od presudne su važnosti

Ljudi na ‘sezonu’ nerijetko dolaze iz različitih krajeva Hrvatske, a u posljednje vrijeme i iz cijelog svijeta, stoga ne čudi činjenica kako su sigurna primanja (44%) i smještaj (40%) od presudne važnosti prilikom odabira sezonskog posla.

Zanimljivo je da je visina plaće tek na trećem mjestu, dok su slobodni dani i radno vrijeme i inače ljudima nešto manje važni kod ovog tipa zaposlenja.

Prednosti i mane sezonskog posla

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su stjecanje novih znanja i vještina (68% ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61%) te plaća koja je u pravilo osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54%). Tu su još i boravak na moru (45%) te zanimljivost i atraktivnost posla (44%), svega 6% ljudi smatra kako sezonski posao nema prednosti.

S druge strane, najveće mane rada u sezoni pronalazimo u njegovom gotovo ograničenom trajanju sezonskog posla, dugim radnim danima, neadekvatnom smještaju te preniskoj plaći i odvojenosti od obitelji.

Plaće u sezoni su bitna stavka

Kad je riječ o plaći, u prosjeku, očekivana mjesečna neto plaća za sezonski posao iznosi 1307 eura neto, što je 6% više u odnosu na prošlu godinu.

Mjesečna primanja, naravno ovise i o vrsti posla kojeg rade: konobari u prosjeku očekuju mjesečnu plaću od 1408 eura, kuhari bi za svoj rad htjeli dobiti minimalno 1482 eura, sobari i sobarice mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1145 eura, recepcioneri  smatraju da bi za svoj rad trebali ostvariti minimalno 1259 eura, prodavači u prosjeku očekuju plaću od 1105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1322 eura.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

U trendu