Ta je situacija znatno lošija ako se čovjek vraća u sredinu s nezdravim odnosima i lošom radnom atmosferom

Ljetni je godišnji odmor za većinu građana završio, vrijeme je za povratak na posao i u svakodnevicu.

Statistika govori da je 80 posto ljudi u blagom depresivnom raspoloženju kada se u jesen vrate s odmora, jer se ponovno trebaju prilagoditi dnevnoj rutini ureda i obiteljskog života. Nema više bezbrižnog odmora i slobodnog vremena. Ta je situacija znatno lošija ako se čovjek vraća u sredinu s nezdravim odnosima, lošom radnom atmosferom ili je preopterećen poslom.

Mini egzistencijalna kriza

Privikavanje na posao nakon godišnjeg odmora zna biti dosta stresno, a psiholozi ga uspoređuju s depresivnim raspoloženjem poslije praznika, Nove godine, Božića… U pitanju je ista letargija, umor i doživljaj bezvoljnosti pa čak i postavljanje nekih pitanja poput onog – što ja to želim od svoga života. Čak može izgledati i kao mini egzistencijalna kriza.

Pitanjem “kako izbjeći frustrirajući prvi dan na poslu” psiholozi se najozbiljnije bave, a postpraznička depresija ima i posebnu dijagnozu te je se ne smije olako shvaćati.

Naime, ljudi se često žale da ne mogu utjecati na svoje živote i pronaći zadovoljstvo u poslu. Kada odu na godišnji odmor, često neracionalno, misle da će po povratku sve biti kao iz bajke.

Suočavanje sa stvarnošću koja sa sobom nosi velika ograničenja i frustracije može dovesti do osjećaja nemoći i lošeg raspoloženja. Tu je i promjena prehrane jer smo tijekom odmora imali više vremena posvetiti se sebi, pripremiti nešto fino i često jesti laganiju hranu.

Sve to rezultira pokazateljima da je kod 76 posto zaposlenika razina stresa i umora prvog radnog dana slična onoj prije odlaska na odmor.

Nesanica, umor, glavobolja i tjeskoba samo su neki od simptoma postprazničkog sindroma, no nema razloga za zabrinutost ako ne traju dugo.

Stres manji ako se ne koristi više od dva tjedna odmora

Zanimljivo je da se povratku na posao najlakše prilagode oni koji ne koriste više od dva tjedna odmora, pokazala su istraživanja. Preporučljivo je stoga ”razbiti” godišnji odmor na manje dijelove pa tijekom godine koristiti nekoliko kraćih odmora. Nekoliko dana prije završetka odmora poželjno je vratiti se poznatom ustaljenom radnom ritmu ustajanja, hranjenja i spavanja.

Reakcije na promjene životnog ritma jako su individualne pa neki te promjene podnose lakše, a kod drugih mogu izazvati veće tegobe. Ipak, bez obzira na to, postoje savjeti i preporuke koji mogu biti primjenjivi za većinu ljudi.

Nekoliko dana predaha između putovanja i početka posla

Ostavite si dovoljno vremena za raspakiranje, završavanje sitnih obaveza i pripremu za odlazak na posao. Ako se vratite s puta neposredno prije prvoga radnoga dana, bit ćete u žurbi, zbrkani zbog pripreme za sutrašnji posao, nervozni i umorni od puta. Bilo bi dobro početi s radom sredinom tjedna – tako je petak bliže i šok je manji. Vratite li se kući neposredno prije polaska na posao, bit ćete u velikom stresu.

Nemojte planirati neki veliki, važni sastanak za prvo radno jutro. Dobro je prvog radnog dana napraviti više malih prekida rada za eventualnu kratku šetnju i lagano razgibavanje. Ne pokušavajte sve obaveze riješiti u dan ili dva, napravite popis prioriteta.

Kako započeti povratak s godišnjeg odmora

Završetak godišnjeg odmora i povratak u stvarnost trebao bi započeti i malo drugačijom prehranom. Za idealan doručak dovoljni su masniji kefir, kiselo mlijeko ili jogurt koji će vas držati sitima ili zobene pahuljice sa svježim sezonskim voćem.

Povratak na posao često nas vraća u začarani krug – nemamo vremena ništa skuhati pa odlazimo u prvu pekarnicu pojesti nešto s nogu. I onda na kraju jedemo vrlo štetnu i tešku hranu koja nam snižava tonus.

Što se prehrane tiče, treba jesti što više sirovog povrća i voća bogatog mineralima i vitaminima. Zeleno povrće bogato je magnezijem, utječe na raspoloženje i smanjuje stres. Magnezij utječe na više od 300 biokemijskih reakcija u tijelu, dovodi do opuštanja mišića i regulacije rada srca.

Fizička aktivnost i zdrave navike

Nikad nemojte zaboraviti da su najučinkovitije metode za uklanjanje stresa, neraspoloženja i depresivnih kriza sportsko-rekreativne aktivnosti (jogging, plivanje, vožnja bicikla), zdrava prehrana i druženje s prijateljima. Pijte dovoljno tekućine. Većina ljudi na poslu pije samo kavu kako bi, kako tvrde, ostali što bolje fokusirani na ono što rade.

No, kako biste si osigurali pravu dozu hidracije, uvijek uza se imajte bočicu s nekom tekućinom te povremeno popijte nekoliko gutljaja. Mozak najbolje funkcionira kada tijelo ima dovoljno tekućine. I nemojte čekati da ožednite jer tada je već kasno.

Nema univerzalnog recepta

Kada je riječ o prilagodbi svakodnevnoj rutini, treba imati na umu da nema idealnog i univerzalnog recepta. Ono što pomaže jednoj osobi, ne mora nužno pomoći i drugoj. Iskustvo je pokazalo da je prilagodba uspješnija kod osoba koje žive zdravim načinom života, koje postupno povećavaju radni ritam, koje ne tuguju za divnim danima odmora nego uživaju u lijepim uspomenama.

No, ako ni jedna mjera ne pomaže, ako nas posao kojem se vraćamo sve manje veseli ili nas uopće više ne ispunjava, ako nam izaziva sve više stresa, nezadovoljstva i česte frustracije, možda je došlo vrijeme za veliku inventuru poslovne karijere, da evaluirate svoj odabir i ozbiljno razmislite o promjeni radnoga mjesta.

Piše: Vedrana Larva

Gorka je istina da ljudi teško shvaćaju šta je dobro za njih i često misle da je to nešto poput odredišta nakon kojeg prestaju svi problemi

Ljudi cijeloga života jure za novcem i slavom, ali pravu sreću donose jedino dobri odnosi s bliskim osobama, pokazalo je najdugotrajnije istraživanje ljudske dobrobiti ikad poduzeto u svijetu, koje traje od 1938. do danas, opisano u knjizi ‘Dobar život’ dvojice profesora s Harvarda.

Profesori Robert Waldinger i Marc Schulz s američkog sveučilišta Harvard u knjizi ‘Dobar život’ predstavljaju rezultate istraživanja koja su u početku obuhvatila 724 sudionika i do danas se proširila na više od 1300 njihovih potomaka u tri naraštaja. Izvornik knjige objavljen je prošle godine u New Yorku, a u Hrvatskoj ga je objavila Plenetopija.

Knjiga na oko 350 stranica kroz deset poglavlja govori o tome što čini dobar život, zašto su odnosi važni, o socijalnim vještinama te o okruženju s prijateljima, obitelji i na poslu.  

Početnoj skupini od 268 studenata povlaštenog društvenog statusa s najstarijeg američkog sveučilišta i jednog od najutjecajnijih u svijetu, Harvarda, istraživači su dodali 456 dječaka iz siromašnog dijela Bostona, dvostruko diskriminiranih neimaštinom i useljeničkim statusom njihovih roditelja, kako bi pokušali usporediti njihove živote i doznati što će ih odvesti na pravi put.

Knjiga na dobrobit sudionika gleda iz mnogo različitih kutova, od snimanja mozga i krvnih pretraga do videosnimaka na kojima govore o svojim najvećim brigama. Postavili smo im tisuće pitanja i obavili stotine mjerenja, svake dvije godine šaljemo im dugačke upitnike i dokumentacija se gomila u tisućama stranica, ističu autori.

Istraživanje je moguće svesti na zaključak da kvalitetni odnosi čine ljude zdravima i sretnima, te da su društvene veze uistinu dobre za ljude, a da ih usamljenost ubija. Međutim, gorka je istina da ljudi teško shvaćaju šta je dobro za njih i često misle da je to nešto poput odredišta nakon kojeg prestaju svi problemi.

Mi smo samo ljudi, htjeli bismo brzo rješenje, kažu autori, psihijatar i psihoanalitičar Waldinger i psiholog Schulz, te dodaju da je sreća osjećaj da naš život vrijedi i da ima smisla, te sugeriraju da je bolji izraz za nju blagostanje.

To nije odluka koju donosimo samo jednom u životu, nego je pitanje izbora koje se ponavlja iz sekunde u sekundu, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu i svatko za sebe treba tražiti sreću, smatraju.

Tome može pomoći učenje djece socijalnim vještinama, osobito danas kada vlada tehnologija i okolnosti poput pandemija, zaključuju i napominju da svatko od nas svakog trenutka i u bilo kojem dobu života može krenuti u potragu za srećom.

MS možemo smatrati rezultatom imunološkog sustava koji je učinkovito evoluirao da se nosi s nizom infekcija u prošlosti, a sada vlada drugačije okruženje. Ta razlika između prošlosti i modernih sanitarnih uvjeta vjerojatno uzrokuje previše aktivan imunološki sustav

Uzorci DNK iz kostiju i zuba drevnih Europljana koji su živjeli prije nekih 34.000 godina pokazali su da su genetičke varijante koje sada povećavaju rizik za obolijevanje od multiple skleroze nekoć štitile ljude od bolesti koje prenose životinje.

Znanstvenici su to otkrili istražujući uzorke DNK 1664 ljudi iz drevnih lokacija u zapadnoj Europi i Aziji. 

Drevne genome usporedili su s modernim uzrocima DNK iz britanske Biobanke, u kojoj se nalaze uzorci oko 410.000 bijelih Britanaca i više od 24.000 ljudi rođenih izvan Ujedinjenog Kraljevstva, kako bi utvrdili promjene koje su se dogodile kroz vrijeme. 

Jedno izvanredno otkriće odnosilo se na MS, kroničnu bolest mozga i kičmene moždine koju se smatra autoimunom. 

Znanstvenici su utvrdili da se prije oko 5000 godina, na početku brončanog doba, dogodila važna migracija ljudi. Stočari naroda Jamnaja preselili su se u zapadnu Europu iz područja današnje Ukrajine i južne Rusije.

Oni su imali genetičke karakteristike koje su im tada bile korisne, štiteći ih od infekcija od ovaca i stoke. Kako su se sanitarni uvjeti kroz tisućljeća poboljšavali, te iste genetičke varijante povećale su rizik od obolijevanja od MS-a.

To bi moglo objasniti zašto ljudi na sjeveru Europe imaju najveću prevalenciju MS-a, dvostruko veću nego na jugu Europe.

– Mi smo rezultat evolucije koja se dogodila u prošlim okruženjima i na mnoge načine nismo optimalno prilagođeni okolišu koji smo si danas stvorili – rekao je populacijski genetičar s Berkeleyja, Rasmus Nielsen, jedan od voditelja istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature.

Prije oko 11.000 godina, poljoprivrednici s područja današnje Turske došli su u zapadnu Europu zamijenivši lovce-sakupljače. Njih su kasnije zamijenili ljudi naroda Jamnaja.

– Jamnaje su bili prvi europski pravi nomadi. S pripitomljenim govedima i konjima stigli su u azijsku stepu gdje ima malo hrane i vode pa su nosili sve sa sobom na kolima. Fizički su bili neobično veliki, što se vidi od njihovim kosturima i također genetici, te izgleda prilično nasilni – rekao je William Barrie, genetičar s Cambridgea koji je sudjelovao u istraživanju. 

– Mislim da je stanovništvo velikom dijelom zamijenjeno ratovima – dodao je. 

Visok udio potomaka Jamnaja postoji na sjeveru Europe, najviše u Irskoj, na Islandu, u Norveškoj i Švedskoj, a smanjuje se kako se ide prema jugu.

Otkrića pokazuju kako se genetičke karakteristike mogu promijeniti iz korisnih u štetne kako se uvjeti života mijenjaju.

– Patogene infekcije postale su učestalije tijekom brončanog doba zbog bliskog suživota ljudi i domaćih životinja te povećanja gustoće stanovništva – rekao je Evan Irving-Pease, stručnjak za računarsku evolucijsku biologiju sa Sveučilišta u Kopenhagenu. 

– Te genetičke varijante postale su višak za naše imunološke potrebe tek u modernom dobu, s boljim sanitarnim uvjetima i zdravstvenom skrbi, što je rezultiralo povećanjem rizika od obolijevanja od MS-a i drugih autoimunih bolesti – dodao je. 

– To mijenja naše spoznaje o MS-u, pomažući nam da shvatimo njegovo podrijetlo. MS možemo smatrati rezultatom imunološkog sustava koji je učinkovito evoluirao da se nosi s nizom infekcija u prošlosti, a sada vlada drugačije okruženje. Ta razlika između prošlosti i modernih sanitarnih uvjeta vjerojatno uzrokuje previše aktivan imunološki sustav. To znači da bismo trebali raditi na ponovnom podešavanju imunološkog sustava, a ne ga suprimirati – rekao je Barrie. 

Istraživanje je bacilo svjetlo i na druge karakteristike Europljana. 

Jamnaje su bili genetički visoki pa su i današnji ljudi na sjeveru Europe viši nego na jugu, gdje živi visok udio potomaka neolitičkih poljoprivrednika koji su bili niski.

Istočni Europljani imaju povećani genetički rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti i dijabetesa tipa 2, utvrdili su znanstvenici. Otkrili su i da se tolerancija na laktozu pojavila u Europi prije oko 6000 godina. 

Piše: Zrinka Treščec