Moderna vremena
Pri temperaturi višoj za pet stupnjeva Jadran još zadržava izvorni biodiverzitet
Povišene temperature mora za oko pet stupnjeva Celzijevih na površini i jedan stupanj u dubini mijenjaju uvjete života u moru, a zatim i svoje stanovnike, ali, prema tvrdnjama stručnjaka, Jadran još uvijek uvelike zadržava izvorni biodiverzitet odnosno biološku raznovrsnost
Prema podacima s automatske plutače Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) u Dubrovniku, u utorak je u 17 sati izmjerena rekordna temperatura mora od 29,7 stupnjeva Celzijusovih, koja je potom još malo narasla – na 29,8 stupnjeva. DHMZ zadržava rezervu prema proglašenju podatka rekordnim, napominjući da je potrebno provesti sve stupnjeve kontrole podataka kako bi se podaci kao takvi uvrstili u meteorološku bazu.
Do sada je apsolutno najviša temperatura mora u Hrvatskoj na postajama DHMZ-a izmjerena 21. srpnja 2015. u Rabu i iznosila je 29,5 stupnjeva.
More se zagrijava na površini, širi se njegov stupac
Oceanograf s Instituta Ruđer Bošković Ivica Vilibić objašnjava da su rekordne temperature mora posljedica dugotrajnog zagrijavanja i to u vrijeme kada je, zbog dužine dana, Sunčevo zračenje najveće u godini. To zagrijavanje, koje traje već tjednima, ugrijalo je površinu cijelog Jadranskog mora na vrijednosti od oko pet stupnjeva više od prosjeka za ovaj dio godine, prema podacima Europske službe za more.
Rekordne temperature mora zadržavati će se sve dok bude trajao aktualni toplinski val, a – ako nekad tijekom ljeta bude zapuhala malo jača bura – tada ćemo i mi i svijet u moru privremeno ‘odahnuti’, odnosno temperature mora uz našu obalu bi se snizile, kazao je Vilibić.
Ivica Vilibić napominje da su jednako veliki problem zagrijavanju same površine mora – promjene u dubokim dijelovima Jadrana. Taj porast je posljedica donosa topline s površine mora, pa se stoga može očekivati i daljnji porast temperature u cijelom stupcu mora. Sve to značajno utječe na biljni i životinjski svijet u moru, pogotovo na vrste koje su manje pokretne i manje prilagođene većim promjenama temperature, a jedna od posljedica zagrijavanja jest i širenje stupca mora, odnosno porast razine mora.
Biološka oceanografinja na Institutu za more i priobalje u Dubrovniku Mirna Batistić kaže da kratki poremećaji temperature nemaju velike posljedice po živi svijet mora. Međutim, priznaje da dugotrajnije promjene mijenjaju odnose u staništima.
U Jadransko more stiglo 46 novih vrsta riba, među njima i invazivne
Mi od 90-ih godina imamo stalno mjerenje otvorenog mora i to nam je još bolji pokazatelj. Ne samo ono u priobalju gdje se lako zagrije more, nego i duboki sloj, 200-800 metara dubine i to je u zadnjih 30 godina jedan stupanj poraslo i ima trend povećanja. I to nije baš bezazleno, kaže i precizira:
Zabilježili smo neke vrste toplijih mora koje ulaze sa strujom i neke se zadrže za toplije sezone. One se zimi ne uspijevaju održati, ali se mali broj uspije održati. Ipak, stanje u Jadranu je dobro, njegova visoka biološka raznolikost se održava, domaće vrste uspješno ograničavaju rast populacije došljaka.
Što se tiče planktona, recimo zelena alga Caulerpa taxifolia jedna od tropskih algi, ona je pobjegla iz akvarija i uspješno se održava, iako smo mi još uvijek umjereno more, krenula je sa invazivnim širenjem, ali sad je ipak ograničena na određena područja i ne širi se toliko agresivno, znači još uvijek dominiraju naše alge. Navodi i pojavu toplovodne meduzice Paracytaeis octona.
Veći broj ribljih vrsta se udomaćio, ali i dalje nisu uspjeli poremetiti ravnotežu Jadrana, upravo zbog tog velikog biodiverziteta Jadrana. I to je nešto što moramo pratiti iz godine u godinu, kaže ona.
Ihtiolog na splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo Jakov Dulčić ranije je kazao za Hinu da je tijekom posljednja tri desetljeća zabilježen dolazak 46 novih vrsta riba u Jadransko more, u kojem živi više od 460 vrsta riba.
Jedna od najgorih invazivnih vrsta vatrenjača, podrijetlom iz Indo-Pacifika, a jedna od najubojitijih je plavotočkasta trumpetača.
Mirna Batistić dodaje ribe papigaču, ribu lav, napuhaču i druge.
Vrste koje dolaze ne uspijevaju zatvoriti ciklus u Jadranskom moru i nestaju, onda ponovno dolaze. Nadamo se da će tako i ostati, kaže.
Znanstvenici ne mogu biti sigurni što će se dogoditi
Vilibić napominje da gotovo nema svojstva mora koje se ne mijenja u posljednjim desetljećima. Npr. kemija mora: količina otopljenog kisika u dubljim slojevima je vrlo osjetljiva na ovakve promjene, te se smanjuje u dubokim morima. Ne samo u Jadranu nego u cijelom svijetu.
Također, zbog veće raslojenosti mora, manje hranjivih soli dolazi blizu površine mora, odnosno u područje u kojem se odvija fotosinteza, što ima za posljedicu siromašniji živi svijet. To se odnosi na sve zajednice od primarne produkcije, fitoplanktona, pa nadalje. Postoje još mnoge posljedice – npr. acidifikacija mora i transport ugljika u duboke slojeve, budući je more rezervoar za ugljikov dioksid u atmosferi.
Bliska budućnost će zapravo slijediti sve ovo što se opaža danas i što sam opisao, jedino je pitanje granice izdržljivosti i prilagodljivosti prirode, okoliša i ljudi – svi mi imamo nekakav prag izdržljivosti, i kad ga se pređe, onda…, ostavlja u zraku odgovor o budućnosti oceanograf s Instituta Ruđer Bošković Ivica Vilibić.
Mirna Batistić s Institutu za more i priobalje u Dubrovniku kaže da oceanografi imaju praćenja Jadranskog mora od 1998., što je država financirala, na čemu su surađivala tri morska instituta, u Rovinju, Splitu i Dubrovniku.
To je financiranje ukinuo i prebačeno na novi model, preko projekata, i mi se sad borimo za projekte i na taj način pratimo. Međutim, od projekta do projekta prođe neko vrijeme, i gubi se kontinuitet. Onda, svaki put se projektima nešto mijenja, nešto je novo. To su te kontradikcije. A u zadnje vrijeme, mi smo kao južno-jadranski institut organizacijski pripali Sveučilištu u Dubrovniku, i nastali su veliki problemi sa znanstvenim statusom istraživača.
Znanstvenici ne mogu biti sigurni što će se dogoditi, ali ako temperatura mora nastavi rasti, more bi moglo postati stanište za toplovodne vrste. U tom slučaju bi ove domaće vrste umjerenih mora mogle doživjeti povlačenje, recesiju. Ali to je tvrdnja za dalju budućnost, kaže dubrovačka biološka oceanografinja i zaključuje: – Nadamo se da i neće biti, da će ljudi malo početi razmišljati o tome što rade i kako rade prirodi.
Izvor: Hina/Ivo Lučić
S ova dva asistivna pomagala osobama s invaliditetom gornjih ekstremiteta može se uvelike olakšati korištenje računalnih tehnologija
Poslušaj članak
Ranije ove godine na tržište je službeno stigao uređaj koji bi mogao promijeniti perspektivu korištenja računala za osobe s invaliditetom.
Naime, osobe s invaliditetom, pogotovo one s oštećenjima gornjih ekstremiteta, često imaju problem s korištenjem računala. Međutim, s obzirom na to da se asistivna tehnologija brzo razvija, nedavno se doskočilo i ovom problemu.
In Portal već je pisao o ideji MouthPada još kada je ona bila u povojima, a sredinom ove godine proizvod je službeno lansiran na tržište.
Radi se o napravi, odnosno sučelju jezika koja zamjenjuje klasični računalni miš i olakšava radnje ljudima koji imaju problema s gornjim ekstremitetima tako što im omogućava da koriste računalom bez upotrebe ruku.
MouthPad se postavlja preko gornjih zuba. Trackpad osjetljiv na pritisak na nepcu, uparen s detekcijom pokreta glave, omogućuje upravljanje kursorom, klikove, povlačenje i druge radnje, a sve se može prilagoditi u pratećoj aplikaciji.
Uparen je preko Bluetootha pa naredbe dane dodirom sučelja očituju se kao naredbe na računalu.
Uređaj je dizajniran da bude što tanji kako bi osobama koji ga koriste bilo što lakše govoriti kada ga upotrebljavaju. Kompatibilan je s glasovnim naredbama te sa svim vrstama računala. Također, naprava se može ukloniti i puniti.
Kroz šest godina neumornog razvitka proizvođač je morao prilagoditi proizvod kako bi ga mogao koristiti bilo tko kome je potreban. Napravljene su prilagodbe unosa zbog oblika i veličine usne šupljine. S druge strane hardver je morao biti izrađen tako da bude izdržljiv, ali i fleksibilan kako se pri upotrebi ne bi slomio.
– Ako dizajnirate za one koji su najugroženiji, dizajnirat ćete bolja sučelja za sve – kaže Tomás Vega, suosnivač tvrtke koja je razvila spomenuti uređaj.
Trenutno MouthPad košta 1400 američkih dolara, uz dodatno osiguranje za dentalnu prilagodbu. S obzirom na to da se ne radi o medicinskom proizvodu, zdravstveno osiguranje isto ne pokriva.
Uređaj bi, nadaju se proizvođači, ipak mogao biti financiran određenom naknadom ako ga se uvrsti u program profesionalne rehabilitacije.
Uz MouthPad, stvoren je i dodatak VOX. Radi se o ogrlici koja ima funkciju tipkovnice, a na sebi ima mikrofon. Ona se stavi na kožu i hvata zvuk ne samo kroz zrak već i kroz tijelo. Isto tako, miče pozadinsku buku i razgovore bolje od konvencionalnog mikrofona, što omogućuje diktiranje na puno tišim frekvencijama.
Isto tako, VOX omogućuje unos teksta na uparenom uređaju. Aktivira se pritiskom na gumb ili ako je uparen s MouthPadom – micanjem jezika. Na taj način može se diktirati ono što se želi napisati ili nekom poslati poruka. VOX se ne može aktivirati slučajnim zvukom već samo namjernom gestom što sprečava nepotrebno paljenje istog.
Spajanjem zvuka koji VOX čuje s obrascima pokreta jezika koje MouthPad osjeća, mogu izgraditi osobni govorni model kojem uopće nije potreban zvuk.
VOX i MouthPad tvore cjelinu nosivih uređaja koje proizvođač naziva Skinware – sučelja povezana s tijelom koja osobama s invaliditetom omogućuju prirodnije upravljanje računalima.
S ova dva asistivna pomagala osobe koje imaju invaliditet gornjih ekstremiteta mogu ostvariti pristup digitalnom svijetu koji im je prije možda bio nedostupan.
Eve se može kretati u više smjerova i u potpunosti je prilagođen svim korisnicima, nebitno koliki stupanj oštećenja oni imali
Poslušaj članak
S oštećenjem leđne moždine u svijetu živi između 15 i 20 milijuna ljudi. U Sjedinjenim Američkim Državama taj broj doseže brojku od 311.560 ljudi.
Naime, ozljeda leđne moždine oštećenje je tkiva koje prekida prijenos živčanih signala između mozga i ostatka tijela. Manifestira se kroz smanjenu pokretljivost ili potpuni gubitak pokretljivosti ispod razine ozljede.
Kako bi pomogla ljudima koji pate od oštećenja leđne moždine, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ranije ove godine odobrila je egzoskelet Eve koji pacijentima s oštećenjem leđne moždine pomaže pri kretanju, piše Newmobilty.
Radi se o samobalnsirajućem egzoskeletu koji je prilagođen ljudima bez obzira na jačinu ozljede leđne moždine. Ovo asistivno pomagalo služi kako bi ljudima osiguralo kretanje bez upotrebe ruku.
Eve služi kao odlična nadopuna korisnicima invalidskih kolica kako bi ponekad promijenili prisilni sjedeći položaj. Posebnost spomenutog egzoskeleta je ta što se, za razliku od drugih egzoskeleta, Eve može koristiti bez upotrebe štaka.
Naime, korištenje sličnih egzoskeleta zahtijeva određenu funkcionalnost šaka. To automatski znači da takvu tehnologiju ne mogu koristiti osobe koje zbog ozljede leđne moždine imaju oštećenje gornjeg lokomotornog sustava.
Upravo zbog toga, odobrenje Eve egzoskeleta daje pacijentima s različitim oštećenjima leđne moždine priliku da ponovo iz uspravnog položaja vide svijet.
Spomenuto asistivno pomagalo može se kretati u više smjerova i u potpunosti je prilagođeno svim korisnicima, nebitno koliki stupanj oštećenja oni imali.
Može podnijeti težinu do 100 kg, i čovjeka visine 190 cm. Korisnik može koristiti pomagalo četiri sata bez prekida, koliko traje baterija.
Koliko god bio inovativan, Eve također ima svoja ograničenja. Naime, ovaj egzoskelet ne može se koristiti na stepenicama, skliskim, mokrim i zaleđenim podlogama, kao ni na kosim podlogama i rampama za osobe s invaliditetom. Također, Eve nije namijenjen za prelazak preko rubnika, hodanje po cesti ili parkiralištu. Isto tako, korisnik ga ne bi trebao koristiti na mjestima gdje se nalazi puno ljudi.
Podloga po kojoj korisnik hoda s egzoskeletom mora biti ravna, čvrsta i glatka. Teren za kretanje mora biti ili ravan, zatvoren prostor ili ravna terasa.
Za sada je ovo tehnološko pomagalo dostupno samo na američkom tržištu, a za dobiti Eve na korištenje, potrebno je proći individualnu procjenu, ali i dobiti recept od liječnika. Isto tako, pri svakom korištenju egzoskeleta mora biti prisutna pratnja.
Procjena se sastoji od virtualnog pregleda, odnosno testiranja. Kada se utvrdi da je osoba kvalificirana za korištenje egzoskeleta, zajedno s osobom koju je odabrala kao pratnju mora proći pet sesija gdje će zajedno naučiti hodati po ravnim površinama, rukovati daljinskim upravljačem, raditi transfere i funkcionirati u ostalim aktivnostima svakodnevnog života, ali i naučiti sigurnosne i hitne postupke.
Tak kada se prođe spomenuta procjena, osoba može dobiti odobrenje za korištenje egzoskeleta koji bi joj nedvojbeno olakšao život.
Uz pomoć magneta mišići amputiraca se stežu i istežu, a vanjski senzori mjere udaljenost između magneta što preciznije određuje smjer kretanja
Poslušaj članak
Istraživači s poznatog Massachusetts Institute of Technology sveučilišta već godinama razvijaju brojna tehnološka pomagala koja osobama s invaliditetom pomažu u svakodnevnom životu. Tako su nedavno došli do otkrića da pomoću sitnih magnetskih kuglica mogu bolje kontrolirati protetske udove, piše MIT News.
Dosadašnji uređaji mjerili su brzinu pokreta, duljinu kretanja i aktivaciju mišića pomoću elektroda postavljenih na kožu pacijenta. Međutim, to se nije pokazalo najsigurnijom opcijom za kretanje osoba s amputacijom.
Tim znanstvenika sa Massachusetts Institute of Technology sveučilišta razvio je magnetski sustav praćenja pokreta koji daje preciznija mjerenja, a samim tim može doprinijeti sigurnijem kretanju osoba koje koriste protetska pomagala.
– Četiri desetljeća standardna metodologija za neuralno upravljanje protezama bila je korištenje kožnih elektroda za mjerenje aktivacije mišića. Međutim, za upravljanje protetskim udom potrebno je kontrolirati položaj zgloba, moment ili impedanciju, a takvi mehanički signali ne mogu se izravno odrediti samo električnom aktivacijom – ističe profesor medijskih umjetnosti i znanosti, sudirektor Centra za bioniku K. Lisa Yang na Sveučilištu, i voditelj studije, Hugh Herr.
Znanstvenici su proveli studiju u kojoj je sudjelovalo troje amputiraca kako bi dokazali da magnetsko praćenje mišića zaista funkcionira. Ispitanici su imali amputaciju ispod koljena.
Tim znanstvenika na čelu s profesorom Herrom dugi niz godina razvija takozvana „čovjek – stroj” sučelja. Njih se koristi kako bi ljudi koji nose proteze imali što prirodnije pokrete. Ta sučelja oslanjaju se na električne signale koje šalju kožne elektrode uz pomoć kojih se zatim pokreće dio mišića u amputiranom udu.
Ali s obzirom na to da elektromiografija ne odgovara sa 100% točnosti u pokretu, ona ne može adekvatno zamijeniti pokret prirodnog mišića.
Upravo zbog toga znanstvenici su počeli ispitivati magnetski sustav praćenja mišića, odnosno magnetomikrometriju. Tom metodom dva magneta se ugrađuju u mišić. Na taj način kada se mišić steže ili isteže, vanjski senzori koji su postavljeni na kožu mjere udaljenost između magneta te se tako dobije izračun duljine i jačine mišića, što bi trebalo donijeti pravilnost pokreta i smjera kretanja kakav ima zdrav čovjek.
Pacijenti koji su sudjelovali u studiji imali su amputaciju potkoljenice, a svima su amputirani udovi putem agonist-antagonist metode koja pacijentima omogućuje prirodan osjećaj kretanja bioničkog uda.
Naime, s obzirom na to da temeljni motorički sustav u čovjekovom tijelu radi u paru, a kod amputiraca je dio mišića izgubljen, za kretanje zgloba u oba smjera potrebna su dva suprotna mišića. Agonist-antagonist metodom rekonstruira se biološki sustav unutar preostalog dijela uda, odnosno mišićni parovi se ponovo povezuju te nastavljaju „komunikaciju“.
Ta povratna informacija šalje signal amputircu na koji način da postavi protezu i odredi smjer kretanja.
Sudionicima su ugrađeni magneti u četiri mišića gležnja. Magnetski signali mogu se očitavati s dubine do 6 centimetara od površine kože, pomoću prilagođenog vanjskog senzora koji se nosi preko kože, postavljenog preko mišića koji se prate.
Kod svakog sudionika u iste mišiće ugrađene su i elektrode. Tako su znanstvenici imali tri vrste mjerenja – magnetomikrometrije, elektromiografije s ugrađenim elektrodama i elektromiografije s elektrodama na površini kože.
Kroz eksperiment sudionici su pomicali kursor samo pomoću pokreta mišića. Uz pomoć svake od tri tehnike mjerenja, signali dobiveni pokretima mišića prevedeni su u kontrolne signale koji su pomicali kursor. U budućnosti bi se ti signali mogli unositi u kontroler bioničke proteze za gležanj i stopalo.
– Kursor na zaslonu predstavljao je stupanj kretanja koje bi kontrolirali na robotskoj protezi za gležanj i stopalo. Ovaj virtualni neuroprotetski zadatak omogućio nam je usporedbu performansi na različitim neuronskim sučeljima, a naši rezultati sugeriraju da pristup temeljen na magnetima može ponuditi točniju i stabilniju kontrolu – zaključio je Christopher Shallal, bivši student MIT-a i jedan od autora studije.
Tko su Purger i Purgerica?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
SLAVONSKI BROD MoveNow kamp okupio velik broj djece
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke
-
Moderna vremenaPrije 1 danOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine