U istraživanju je dokazano da igrači koji imaju duže karijere imaju dva puta veći rizik da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest
Američki nogomet je jedan je od najuzbudljivijih, ujedno i najžešćih sportova na svijetu. Upravo grubost i energija tijekom igre je ono što ljude privlači ovom sportu. Međutim, dugoročno igranje, bez adekvatne opreme može biti štetno za zdravlje igrača.
Naime, kako piše BBC, sve više istraživanja pokazalo je kako igrači uslijed učestalih udaraca glavom, nakon nekog vremena mogu oboljeti od teških neurodegenerativnih bolesti.
Ovaj tip sportske ozlijede javlja se i u drugim sportovima, a najčešće kod boksača koji u svojoj karijeri, tijekom borbi primaju niz jakih i teških udaraca. Takva trauma glave kod njih uzrokuje ‘pijanstvo od udaraca’ – stanje zbog kojeg boksači počnu teturati te postanu mentalno zbunjeni.
‘Pijanstvo od udaraca’ s odmakom zna prerasti u jedan oblik demencije pod nazivom ‘dementia pugilistica’ (boksačka demencija). Doktori su smatrali da se taj tip demencije javlja isključivo kod boksača, točnije sportaša koji su imali ponovljenu ozljedu glave.
Međutim, ispostavilo se da to nije baš posve točno. Od iste bolesti 2002. godine, u 59 godini života, preminuo je igrač Engleske nogometne reprezentacije te igrač West Bromwich Albiona, Jeff Astle. Prije nego je umro bila mu je dijagnosticirana rana demencija.
Drugi, veoma sličan slučaj, dogodio se iste godine u Americi. Igrač američkog nogometa legendarni Mike Webster doživio je kognitivni pad, a imao je i ostale simptome karakteristične za Parkinsonovu bolest.
Liječnički nalazi, odnosno snimke mozga, pokazale su da je uzrok smrti kod obojice bio kronična traumatska encefalopatija. Radi se o modernijem nazivu za boksačku demenciju.
Nisu to izolirani slučajevi. U ranijoj povijesti dogodio se još jedan grozni smrtni slučaj. Naime, još jedna zvijezda američkog nogometa, David Russell Duerson presudio je sam sebi 17. veljače 2011. godine. Analizom njegovog mozga, koja je napravljena nakon njegove smrti, utvrđeno je da je i on patio od kronične traumatske encefalopatije, a simptom mu je bio jaka depresija, zbog koje je se odlučio na ovaj grozan čin.
Neuropatolog Willie Stewart sa Sveučilišta u Glasgowu ističe da je kod kronične traumatske encefalopatije slika dosta specifična.
CTE je doista specifičan oblik degenerativne patologije mozga jer ga vidimo samo kod ljudi s anamnezom ozljeda glave ili udaraca glavom. Stanje je također karakteristično jer ako pogledate pod mikroskopom, vidjet ćete specifičan obrazac abnormalnih proteinskih naslaga zvanih tau u mozgu – kazao je Stewart.
Liječnik tvrdi kako se ovo stanje, može prepoznati postavljanjem jednostavnog pitanja.
– Najbolji način da se utvrdi ima li netko CTE jest da mu se postavi pitanje ‘jeste li ikada igrali nogomet?’ ili ‘jeste li ikada igrali ragbi?’ Jer ako ste profesionalni nogometaš i imate demenciju, onda su vam šanse da imate CTE u mozgu vrlo visoke- kaže neuropatolog.
Isto tako, profesorica neurologije i patologije sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu je pozvala više bivših sportaša da sudjeluju u ispitivanju i tako pomognu pri dijagnosticiranju i boljem razumijevanju kronične traumatske encefalopatije.
Profesorica je pozvala bivše igrače ragbija da nakon svoje smrti doniraju svoj mozak i tako sudjeluju u studiji kako bi se više saznalo i bolje dijagnosticiralo te pravilnije liječilo KTE.
Od 376 bivših igrača ragbija te igrača tamošnje NFL, koji su donirali svoj mozak, njih 91,7% imalo je kroničnu traumatsku encefalopatiju. Osim igrača ragbija također su testirani i ljudi koji su se bavili drugim sportovima kao što su bejzbol, biciklizam, i hokej na ledu. Kod svih ispitanih bio je isti slučaj – ponovljeni udarci u glavu.
U ispitivanju se shvatilo da je igranje nogometa bilo povezano i sa drugim degenerativnim stanjima. Stewart je zajedno sa timom svojih kolega 2019. godine pregledao zdravstvene kartone gotovo 8000 bivših škotskih profesionalnih nogometaša i usporedili ih s 23 000 članova opće populacije.
-Uzeli smo naše nogometaše i usporedili ih s ljudima u zajednici koji su rođeni iste godine i živjeli su u otprilike istim područjima . Za svakog nogometaša imali smo tri usklađena kontrolna ispitanika, tako da smo imali dobru predodžbu o tome kako bi trebalo izgledati normalno zdravlje i starenje – istaknuo je Stewart.
Ispitivanje je pokazalo da su nogometaši imali pet puta veću vjerojatnost da će dobiti Alzheimerovu bolest, četiri puta veću da će imati bolest motornih neurona i dva puta veću vjerojatnost da će patiti od Parkinsonove bolesti u starosti, u usporedbi s ljudima koji se ne bave nikakvom vrstom nogometa.
U istraživanju je dokazano da kod igrača ragbija koji imaju duže karijere rizik je dva puta veći da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest, nego oni čije su karijere kraće.
Drugo istraživanje, ono profesora radiologije Michaela Liptona sa Medicinskog centra Irving sa Sveučilišta Columbia, potvrdilo je da igrači koji se bave američkim nogometom imaju veću mogućnost dobivanja neurodegenetivnih bolesti.
Naime, on je u svom ispitivanju koristio magnetsku rezonancu za preglede mladih igrača koji se ragbijem rekreativno bave.
Njegovo istraživanje pokazalo je da igrači koji češće udaraju loptu glavom imaju lošije rezultate na testovima učenja i pamćenja. Isto tako, kod njih se primijeti oštećenje orbitofrontalnog korteksa- djela mozga koji se nalazi iza očiju, a služi za donošenje odluka, obradu emocija, poticanje socijalnog ponašanja, te obradu okusa i mirisa.
Bijela tvar u mozgu je poput mrežnog kabela ljudskog mozga koji se sastoji od vrlo finih niti zvanih aksoni, koji prenose informacije
Radi se o vezama koje su jako osjetljive na jako ubrzanje i promjenu kretanja. Stoga kada se dogodi nagla promjena kretanja i udarac, to uzrokuje obijanje mozga unutar lubanje, te dolazi do istezanja aksona i prekidanja njihove povezanosti.
-Ako razmišljate o udarcu lopte glavom, udarac u glavu je relativno blag – ne uzrokuje frakture lubanje ili krvarenje u mozgu ili očitu ozljedu, ali ono što ima potencijal učiniti jest uzrokovati da sile putuju kroz mozak. Ta sila uzrokuje da se mozak unutar lubanje pomakne s mjesta udara. A mozak je izuzetno mekan, gotovo konzistencije želatine i stoga, kada se mozak tako udari, on će se stisnuti, uvrnuti i deformirati, a to opterećuje aksone – rekao je Lipton.
Prema istraživanju, Igrači koji su najčešće udarali loptu glavom, koji su prijavili više od 1000 udaraca loptom godišnje, pretrpjeli su znatno veću štetu.
-Naše istraživanje pokazuje da se kod ovih relativno mladih, zdravih ljudi nešto događa u mozgu, ali to u ovom trenutku ne uzrokuje bolest – ističe radiolog.
Ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi, moraju koristiti adekvatnu opremu koja bi ublažila udarce. Takva oprema već postoji.
Naime, u Kaliforniji dizajniraju kacige za američki nogomet s ugrađenim tekućim amortizerima, koji navodno smanjuju udar u glavu za oko 30%.
Veliki broj udaraca glavom na koji se uopće ne registra u ovome sportu je razlog svim tim neurodegenerativnim bolestima.
Kao rezultat Stewartovih istraživanja, u Velikoj Britaniji zabranjeno je udarati loptu glavom na utakmicama američkog nogometa za mlađe uzraste.
To je definitivno smjer kojim se treba ići ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi.