U Hrvatskoj živi oko 26 tisuća osoba s cerebralnom paralizom, a ključna borba za njihov položaj u društvenoj zajednici vodi se oko predrasuda i stereotipa koje se najviše očituju na tržištu rada

Problemi s osobnom asistencijom, pristupačnost javnih objekata i zabrinjavajuće nedovoljna zastupljenost na tržištu ključni su izazovi s kojima se danas suočavaju osobe s cerebralnom paralizom u Republici Hrvatskoj.

Rečeno je to jučer na središnjem zagrebačkom trgu, Jelačić placu, na obilježavanju Nacionalnog dana osoba s cerebralnom paralizom kojom prigodom smo razgovarali s Ivicom Bašićem, predsjednikom Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize.

– Problem s osobnom asistencijom jest ponajprije u satnici za asitente koja iznosi oko 11 eura, a riječ je o složenom poslu koji zahtijeva brigu za osobe s visokim stupnjem invaliditeta – rekao nam je Bašić.

Uzred, Ivica Bašić je i predsjednik trogirske udruge TOMS, o kojoj je In Portal pisao u više navrata, a koja pruža različite vrste usluga za više od 300 djece s teškoćama, uz sve ostalo i terapijsko jahanje te rad u senzornoj sobi. Barišić veli kako je njegova udruga u posljednje vrijeme objavila veliki broj natječaja za osobne asitente, no interes za taj posao gotovo da i ne postoji.

U Hrvatskoj živi oko 26 tisuća osoba s cerebralnom paralizom, a ključna borba za njihov položaj u društvenoj zajednici vodi se oko predrasuda i stereotipa koje se, kaže Bašić, najviše očituju na tržištu rada.

– Moram priznati da poslodavci nisu zainteresirani pretjerano za zapošljavanje osoba s cerebralnom paralizom, tržiše rada za nas zaista predstavlja najveći problem. Međutim, poslodavci bi trebali znati da se u tim zaposlenicima krije veliki potencijal, samo ima treba pružiti priliku. Radna sposobnost dakako ovisi o težini i stupnju invaliditeta, ali to ne znači da osobe s cerebralnom paralizom ne mogu biti proaktivni vrijedni članovi društvene zajednice – zaključuje Bašić.

Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške

Poslušaj članak

Na tematskoj sjednici ‘Poremećaji iz spektra autizma’ koju je 29. travnja 2026. godine održao saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina raspravljalo se o ozbiljnim nedostacima u sustavu podrške osobama s autizmom u Hrvatskoj.

 Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške.

Potpredsjednica Odbora Sanja Bježančević naglasila je kako je riječ o nastavku napora da se ova tema sustavno rješava te podsjetila na ranije upućene prijedloge Vladi, uključujući uspostavu pravnog okvira za suradnju i razvoj lokalnih timova za ranu intervenciju.

 Darijo Jurišić upozorio je da sustav trenutno ne funkcionira, posebno zbog izostanka pravovremene podrške i nedostatka stručnog kadra, dok je obrazovni sustav često nepripremljen za rad s djecom iz spektra. Naglasio je i potrebu za regionalnim centrima koji bi objedinjavali različite oblike skrbi.

Tatjana Katkić Stanić istaknula je kako u Hrvatskoj živi oko sedam tisuća osoba s autizmom te da broj brzo raste, dok sustav ne uspijeva pratiti taj trend. Posebno je naglasila problem dugog čekanja na dijagnozu i nedostatka koordinacije između sektora, zbog čega najveći teret i dalje snose roditelji. Predstavnici Savez udruga za autizam Hrvatske upozorili su da sustav nije organiziran cjeloživotno te da nakon postavljanja dijagnoze obitelji često ostaju bez jasnih smjernica i podrške, osobito nakon 21. godine života.

Konačni zaključci sjednice su da rana intervencija ne smije biti lutrija. Na sjednici je istaknuto da roditelji i dalje predugo čekaju na prve dijagnostičke korake te da ne smije ovisiti o mjestu stanovanja hoće li dijete dobiti priliku za ranu rehabilitaciju koja mu može promijeniti cijeli životni put. Naglašena je potreba da sustav osigura lokalne multidisciplinarne timove i prestane prebacivati teret isključivo na udruge civilnog društva.

‘Pad u provaliju’ nakon 21. godine. Istaknuto je kako se odrasle osobe s autizmom nakon izlaska iz obrazovnog sustava suočavaju s ozbiljnim nedostatkom podrške te praktički nestaju iz fokusa sustava. Upozoreno je na izostanak sustavnog modela dijagnostike za odrasle, kao i na nedostatak organiziranog stanovanja i radnih aktivnosti. Naglašeno je da je neprihvatljivo da takav model i dalje nije razvijen u okviru javnog zdravstva.

Međuresorna suradnja nije opcija, nego nužnost. Zaključeno je da bez čvrstog pravnog okvira i koordinacije između sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi i dalje nastaju ‘sive zone’ u kojima se gube prava građana. Istaknuta je potreba redefiniranja centara za autizam kako bi postali stvarni regionalni resursni centri.

Središnja aktivnost je interaktivni poligon, kroz koji građani mogu iskustveno doživjeti prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom životu

Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom (HSUTI) povodom 12. svibnja – Nacionalnog dana osoba s tjelesnim invaliditetom organizira javno događanje u parku Zrinjevac u Zagrebu, s ciljem podizanja svijesti o pravima i svakodnevnim izazovima osoba s tjelesnim invaliditetom.

Središnja aktivnost je interaktivni poligon, kroz koji građani mogu iskustveno doživjeti prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom životu – poput kretanja uz pomoć invalidskih kolica, štaka ili uz ograničenje pokreta. Poligon je osmišljen kao edukativno i sigurno okruženje uz podršku volontera i stručnih osoba.

Uz poligon, građanima će biti dostupne informativne točke gdje mogu dobiti više informacija o pravima osoba s invaliditetom, kao i o važnosti pristupačnosti i inkluzije. 

Tijekom mjeseca svibnja provodit će se Facebook kampanja, kampanja sadržava najavu događanja, poruke o važnosti inkluzije te pozivanje da sa nama podjele svoju osobnu priča ili da ostave poruku podrške.

– Odabirom 12. svibnja željeli smo poslati jasnu poruku da se snaga čovjeka ne mjeri sa fizičkim mogućnostima, već njegovim doprinosom, vrijednostima i humanošću – poručuju iz Saveza.

Cilj programa je potaknuti razumijevanje, empatiju i solidarnost te naglasiti važnost izgradnje društva u kojem su osobe s invaliditetom ravnopravni i aktivni članovi zajednice.

Je li se položaj osoba s tjelesnim invaliditetom promijenio posljednjih godina, u kojim segmentima se može uočiti napredak, pitamo Jozefinu Kranjčec, predsjednicu HSUTI-ja.

– U posljednjih nekoliko godina vidljiv je napredak u zakonodavnom i sustavnom okviru. Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurana je veća dostupnost usluge osobne asistencije, dok je Zakonom o inkluzivnom dodatku objedinjeno više ranijih prava (poput osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu), čime je sustav pojednostavljen. Također, kroz propise vezane uz pristupačnost i prijevoz osoba s invaliditetom bilježe se pomaci u osiguravanju dostupnijeg javnog prijevoza i infrastrukture – kaže Jozefina Kranjčec.

– Napredak je vidljiv i u području mobilnosti kroz Zakon o povlasticama u prometu, koji osobama s invaliditetom omogućuje određene pogodnosti u korištenju prijevoza, čime se doprinosi njihovoj većoj samostalnosti i uključenosti u svakodnevni život. Također se bilježe pomaci u pristupačnosti javnog prijevoza i infrastrukture.

Unatoč tome, i dalje postoje izazovi, posebno u području potpune pristupačnosti javnih prostora, zapošljavanja i uklanjanja društvenih predrasuda. Upravo zato su ovakve inicijative važne kako bi se dodatno potaknula svijest i unaprijedila kvaliteta života osoba s invaliditetom – zaključuje Kranjčec.