Connect with us

Medicina

Sportaši obolijevaju zbog grube igre?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje igrače američkog nogometa na terenu.
Foto: Pexels

U istraživanju je dokazano da igrači koji imaju duže karijere imaju dva puta veći rizik da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest

Američki nogomet je jedan je od najuzbudljivijih, ujedno i najžešćih sportova na svijetu. Upravo grubost i energija tijekom igre je ono što ljude privlači ovom sportu. Međutim, dugoročno igranje, bez adekvatne opreme može biti štetno za zdravlje igrača.

Naime, kako piše BBC, sve više istraživanja pokazalo je kako igrači uslijed učestalih udaraca glavom, nakon nekog vremena mogu oboljeti od teških neurodegenerativnih bolesti.

Ovaj tip sportske ozlijede javlja se i u drugim sportovima, a najčešće kod boksača koji u svojoj karijeri, tijekom borbi primaju niz jakih i teških udaraca.  Takva trauma glave kod njih uzrokuje ‘pijanstvo od udaraca’ – stanje zbog kojeg boksači počnu teturati te postanu mentalno zbunjeni.

‘Pijanstvo od udaraca’ s odmakom zna prerasti u jedan oblik demencije pod nazivom ‘dementia pugilistica’ (boksačka demencija). Doktori su smatrali da se taj tip demencije javlja isključivo kod boksača, točnije sportaša koji su imali ponovljenu ozljedu glave.

Međutim, ispostavilo se da to nije baš posve točno. Od iste bolesti 2002. godine, u 59 godini života, preminuo je igrač Engleske nogometne reprezentacije te igrač West Bromwich Albiona, Jeff Astle. Prije nego je umro bila mu je dijagnosticirana rana demencija.

Drugi, veoma sličan slučaj, dogodio se iste godine u Americi. Igrač američkog nogometa legendarni Mike Webster doživio je kognitivni pad, a imao je i ostale simptome karakteristične za Parkinsonovu bolest.

Liječnički nalazi, odnosno snimke mozga,  pokazale su da je uzrok smrti kod obojice bio kronična traumatska encefalopatija.  Radi se o modernijem nazivu za boksačku demenciju.

Nisu to izolirani slučajevi. U ranijoj povijesti dogodio se još jedan grozni smrtni slučaj. Naime, još jedna zvijezda američkog nogometa,  David Russell Duerson presudio je sam sebi 17. veljače 2011. godine. Analizom njegovog mozga, koja je napravljena nakon njegove smrti, utvrđeno je da je i on patio od kronične traumatske encefalopatije, a simptom mu je bio jaka depresija, zbog koje je se odlučio na ovaj grozan čin.

Neuropatolog  Willie Stewart sa Sveučilišta u Glasgowu ističe da je kod kronične traumatske encefalopatije slika dosta specifična.

CTE je doista specifičan oblik degenerativne patologije mozga jer ga vidimo samo kod ljudi s anamnezom ozljeda glave ili udaraca glavom. Stanje je također karakteristično jer ako pogledate pod mikroskopom, vidjet ćete specifičan obrazac abnormalnih proteinskih naslaga zvanih tau u mozgu – kazao je Stewart.

Liječnik tvrdi kako se ovo stanje, može prepoznati postavljanjem jednostavnog pitanja.

– Najbolji način da se utvrdi ima li netko CTE jest da mu se postavi pitanje ‘jeste li ikada igrali nogomet?’ ili ‘jeste li ikada igrali ragbi?’ Jer ako ste profesionalni nogometaš i imate demenciju, onda su vam šanse da imate CTE u mozgu vrlo visoke- kaže neuropatolog.

Isto tako, profesorica neurologije i patologije sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu je pozvala više bivših sportaša da sudjeluju u ispitivanju i tako pomognu pri dijagnosticiranju i boljem razumijevanju kronične traumatske encefalopatije.

Profesorica je pozvala bivše igrače ragbija da nakon svoje smrti doniraju svoj mozak i tako sudjeluju u studiji kako bi se više saznalo i bolje dijagnosticiralo te pravilnije liječilo KTE.

Od 376 bivših igrača ragbija te igrača tamošnje NFL, koji su donirali svoj mozak, njih 91,7% imalo je  kroničnu traumatsku encefalopatiju. Osim igrača ragbija također su testirani i ljudi koji su se bavili drugim sportovima kao što su bejzbol, biciklizam, i hokej na ledu. Kod svih ispitanih bio je isti slučaj – ponovljeni udarci u glavu.

U ispitivanju se shvatilo da je igranje nogometa bilo povezano i sa drugim degenerativnim stanjima. Stewart je zajedno sa timom svojih kolega 2019. godine pregledao zdravstvene kartone gotovo 8000 bivših škotskih profesionalnih nogometaša i usporedili ih s 23 000 članova opće populacije.

-Uzeli smo naše nogometaše i usporedili ih s ljudima u zajednici koji su rođeni iste godine i živjeli su u otprilike istim područjima . Za svakog nogometaša imali smo tri usklađena kontrolna ispitanika, tako da smo imali dobru predodžbu o tome kako bi trebalo izgledati normalno zdravlje i starenje – istaknuo je Stewart.

Ispitivanje je pokazalo da su nogometaši imali pet puta veću vjerojatnost da će dobiti Alzheimerovu bolest, četiri puta veću da će imati bolest motornih neurona i dva puta veću vjerojatnost da će patiti od Parkinsonove bolesti u starosti, u usporedbi s ljudima koji se ne bave nikakvom vrstom nogometa.

U istraživanju je dokazano da kod igrača ragbija koji imaju duže karijere rizik je dva puta veći da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest, nego oni čije su karijere kraće.

Drugo istraživanje, ono profesora radiologije Michaela Liptona sa Medicinskog centra  Irving sa Sveučilišta Columbia, potvrdilo je da igrači koji se bave američkim nogometom imaju veću mogućnost dobivanja neurodegenetivnih bolesti.

Naime, on je u svom ispitivanju koristio magnetsku rezonancu za preglede mladih igrača koji se ragbijem rekreativno bave.

Njegovo istraživanje pokazalo je da igrači koji češće udaraju loptu glavom imaju lošije rezultate na testovima učenja i pamćenja. Isto tako, kod njih se primijeti oštećenje orbitofrontalnog korteksa- djela mozga koji se nalazi iza očiju, a služi za donošenje odluka, obradu emocija, poticanje socijalnog ponašanja, te obradu okusa i mirisa.

Bijela tvar u mozgu je poput mrežnog kabela ljudskog mozga koji se sastoji od vrlo finih niti zvanih aksoni, koji prenose informacije

Radi se o vezama koje su jako osjetljive na jako ubrzanje i promjenu kretanja. Stoga kada se dogodi nagla promjena kretanja i udarac, to uzrokuje obijanje mozga unutar lubanje, te dolazi do istezanja aksona i prekidanja njihove povezanosti.

-Ako razmišljate o udarcu lopte glavom, udarac u glavu je relativno blag – ne uzrokuje frakture lubanje ili krvarenje u mozgu ili očitu ozljedu, ali ono što ima potencijal učiniti jest uzrokovati da sile putuju kroz mozak. Ta sila uzrokuje da se mozak unutar lubanje pomakne s mjesta udara. A mozak je izuzetno mekan, gotovo konzistencije želatine  i stoga, kada se mozak tako udari, on će se stisnuti, uvrnuti i deformirati, a to opterećuje aksone – rekao je Lipton.

Prema istraživanju, Igrači koji su najčešće udarali loptu glavom, koji su prijavili više od 1000 udaraca loptom godišnje, pretrpjeli su znatno veću štetu.

-Naše istraživanje pokazuje da se kod ovih relativno mladih, zdravih ljudi nešto događa u mozgu, ali to u ovom trenutku ne uzrokuje bolest – ističe radiolog.

Ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi, moraju koristiti adekvatnu opremu koja bi ublažila udarce. Takva oprema već postoji.

Naime, u Kaliforniji dizajniraju kacige za američki nogomet s ugrađenim tekućim amortizerima, koji navodno smanjuju udar u glavu za oko 30%.

Veliki broj udaraca glavom na koji se uopće ne registra u ovome sportu je razlog svim tim neurodegenerativnim bolestima.

Kao rezultat Stewartovih istraživanja, u Velikoj Britaniji zabranjeno je udarati loptu glavom na utakmicama američkog nogometa za mlađe uzraste.

To je definitivno smjer kojim se treba ići ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi.

Medicina

ALZHEIMER Što može otkriti jedan običan krvni test

Objavljeno

/

Napisao/la:

Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije

Jednostavan krvni test koji mjeri karakteristične proteine ​​povezane s razvojem Alzheimerove bolesti mogao bi otkriti bolest desetljećima prije pojave simptoma, pokazalo je novo istraživanje.

Rezultati studije upućuju na to da Alzheimerova bolest može biti prisutna u srednjim godinama i već tada povezana s kognitivnim razlikama, ustanovili su znanstvenici. Premda treba provesti dodatna istraživanja, kazali su da bi upotreba krvnih testova za ranije otkrivanje promjena u mozgu “mogla biti nevjerojatno važna”.

Alzheimerova bolest nastaje kada se proteini amiloid i tau abnormalno nakupljaju u mozgu. Za potrebe studije istraživači su u krvi 1350 osoba u SAD-u, koje ne boluju od demencije mjerili razine dvaju amiloidnih biomarkera, kao i p-tau217.

Prosječna dob pacijenata iznosila je 61 godinu života. Analiza je otkrila visoke razine biomarkera kod 86 pacijenata, koje su bile povezane s lošijim kognitivnim performansama, ubrzanim padom verbalnog pamćenja i sporijom brzinom obrade u testovima provedenim u razmaku od pet godina.

Znanstvenici su rekli da se rezultati, objavljeni u časopisu Lancet, nadovezuju na prethodne studije provedene na starijim osobama i upućuju na to da su dokazi neuropatologije Alzheimerove bolesti prisutni već u srednjoj životnoj dobi, premda rijetko te da su već povezani s mjerljivim kognitivnim razlikama.

Ovi rezultati istraživanja idu u prilog konceptu po kojemu Alzheimerova bolest počinje desetljećima prije pojave kliničkih simptoma i ističu potencijalnu vrijednost biomarkera u plazmi pri ranome otkrivanje bolesti u općoj populaciji. Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije s implikacijama za kliničku praksu i politiku javnog zdravstva.

Zasebna studija, također objavljena u časopisu Lancet, ukazuje na to da bi nov način izvođenja skeniranja mozga mogao otkriti spletove tau proteina i prije pojave simptoma.

Stoga su istraživači usporedili Flortaucipir, radioaktivni traser koji se koristi u PET skeniranju, s novijim sredstvom pod nazivom MK6240. Studija provedena na 682 pacijenta u SAD-u i Kanadi otkrila je da je MK6240 identificirao više od dvostruko više tau-pozitivnih slučajeva od Flortaucipira u ranim tau regijama.

Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije – čini između 60 posto i 80 posto slučajeva. Reagirajući na spomenute studije dr. Jacqui Hanley, voditeljica financiranja istraživanja u Alzheimer’s Research UK je rekla kako “provedne dvije studije pridonose sve većem skupu dokaza koji pokazuju napredak u otkrivanju bioloških promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću mnogo ranije u životu, uz korištenje niza biomarkera, od krvnih testova do naprednog snimanja mozga”.

Mogućnost otkrivanja tih promjena u ranijoj fazi nego što je to moguće danas, mogla bi biti od golemog značaja. 

– Uspijemo li ranije identificirati Alzheimerovu bolest, to znači da se ljudima otvara mogućnost sudjelovanja u studijama novih načina liječenja. Istodobno bismo uspjeli identificirati osobe koje bi mogle imati korist od liječenja koje mijenja tok bolesti, a indicirani su za bolest u ranoj fazi – kazala je. 

– Detaljno snimanje mozga i dalje ostaje važno za preciznije razumijevanje opsega i stadija bolesti, što je ključno za istraživanje i odluke o liječenju. Koliko god rezultati ovih dviju opservacijskih studija bili zanimljivi, trebat će nam daljnja istraživanja na većim i raznolikijim skupinama ljudi prije nego što se ovakvi pristupi budu mogli rutinski koristiti”, rekla je Hanley.

Kada je posrijedi Velika Britanija “razni instituti za istraživanje zdravlja i skrbi imaju za cilj učiniti dostupnima krvne testove za dijagnozu demencije u sklopu NHS-a do 2029. godine – istaknula je.

Nastavite čitati

Medicina

Što je Hantavirus i predstavlja li prijetnju za čovječanstvo?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje smeđeg miša.
Foto: Pexels

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave

Posljednjih dana javnost je potresla vijest o tri smrtna slučaja na kruzeru koji je putovao između Argentine i Zelenortskih otoka, koje je, sumnja se, izazvao hantavirus.  

Naime, riječ je o virusu koji se dobiva udisanjem čestica osušenog izmeta glodavaca. Ljudi se mogu zaraziti i preko zaraženih predmeta, te dodirivanjem usta i nosa. Isto tako, virus se može širiti i ugrizom zaražene životinje.

Iako se s čovjeka na čovjeka može prenijeti samo jedan soj ovog virusa -soj Ades, to se jako rijetko događa. Međutim u slučaju s kruzera sumnja se upravo na to.

-Znamo da su neki od slučajeva imali vrlo bliski međusobni kontakt i sigurno se ne može isključiti prijenos s čovjeka na čovjeka, pa iz mjere opreza to pretpostavljamo – rekla je Maria Van Kerhove, direktorica WHO-a za pripravnost i prevenciju epidemija i pandemija.

Simptomi Hantavirusa slični su simptomima gripe, ali nije u svakom podneblju isto. Naime, sojevi virusa koji su pronađeni u Europi i Aziji, kod zaraženih osoba mogu prouzrokovati hemoragijsku groznicu koja može izazvati oštećenje bubrega. Također može biti popraćen mučninom i bolovima u trbuhu, te izrazito niskim krvnim tlakom.

Ako se radi o tipu virusa koji djeluje na američkom tlu, on može izazvati plućni sindrom (HPS) Ovaj virus može uzrokovati kratkoću daha i stezanje u prsima jer se pluća kod oboljelog pune tekućinom. Veliki postotak onih koji razviju ove simptome, njih čak 40%, umre od plućnog sindroma.

Liječnici tvrde kako za sada nije pronađen lijek za ovu Hantavirus, a najbolji način prevencije je taj da glodavcima onemogući pristup blizu obiteljskog doma. To se može spriječiti zatvaranjem otvora kroz koje se glodavci mogu uvući u kuću kao i dobrim skladištenjem hrane.  

Isto tako, ljudi koji skupljaju izmet od glodavaca, kako bi se zaštitili trebali bi koristiti rukavice, te prskanje izmeta izbjeljivačem prije nego ga se pokupi.

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave.

Što se tiče slučaja s kruzera, znanstvenici tvrde da je moguće nekoliko scenarija kako se virus proširio među putnicima.

-Nije nelogično što na brodu ima glodavaca pa bi to mogla biti jedna od mogućnosti kako je došlo do zaraze. Međutim, budući da inkubacija traje od 1 do 8 tjedana, moguće je da se virus proširio kada je brod posljednji put bio u Argentinskoj luci – kazala je Charlotte Hammer epidemiologinja na Sveučilištu u Cambridgeu.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) poručili su da je trenutno u tijeku istraga koja uključuje i sekvenciranje virusa, kako bi se uspjelo utvrditi koji je soj Hantavirusa zarazio putnike i odnio tri života.

Nastavite čitati

Medicina

Transplantacijom matičnih stanica u borbu protiv HIV-a?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje određene stanice.
Foto: Pexels

Mutacija koju je donor imao u svojim genima uklonila je receptor kroz koji HIV ulazi u organizam, te je stoga virus ostao neaktivan

Iako danas postoje lijekovi koji mogu kontolirati širenje, odnosno replikaciju HIV virusa u organizmu, on se ponovo aktivira čim pacjent prestane uzimati lijekove, međutim istraživači su došli do zapanjujućeg otkrića, transplantacija matičnih stanica može dovesti do remisije virusa u organizmu, prenosi ScienceAlert.

Naime, šezdesettrogodišnji Norvežanin, koji je poznat kao ‘pacjent iz Osla’ jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji je doživio remisiju HIV-a.

Pacijent je bio podvrgnut transplantaciji matičnih stanica jer je bolovao od rijetke vrste raka krvi, a ono što je iznenadilo liječnike bila je spoznaja da njegov brat, koji mu je bio donor, ima rijetku genetsku mutaciju koja je otporna na HIV.

Znanstvenici sa Sveučilišne bolnice u Oslu pratili su učinak zahvata na virusu. Oni su nadzirali proces u kojem krvne stanice preuzimaju funkciju krvnih i imusnih stanica u organizmu primatelja.

Virus HIVA potpuno je nestao.

Dvije godine nakon transplantacije pacijent je prestao uzimati lijekove protiv širenja HIVA, a pet godina nakon zahvata utvrđeno je da je HIV DNA potpuno nestala iz tijela pacijenta. 

Slučaj pacijenta iz Osla doprinosi vrijednim dokazima postojećoj bazi znanja o slučajevima izlječenja HIV-a – pišu znanstvenici u svom radu.

Naime, mutacija CCR5Δ32/Δ32 koju je donor imao u svojim genima uklonila je CCR5 receptor na bijelim krvnim stanicama kroz koju HIV ulazi u organizam, pa iako su u organizmu ostali neki fragmenti virusa, on se više nije mogao replicirati, odnosno postati aktivan.

Isto tako, razina HIV protutijela se se u organizmu pacijenta, odnosno primatelja matičnih stanica, smanjila, dok su T-stanice koje su dio imunološkog sustava, prestale reagirati na prijetnju HIV-a na organizam.

Iako se ova metoda pokazala uspješnom kod pacijenta iz Osla, transplantacija matičnih stanica koštane srži nije trajno rješenje za liječenje HIV pozitivnih osoba. To je zato jer su ove operacije rizične jer se radi o ponovnom pokretanju imunološkog sustava, a to pacijente ostavlja ranjivima. Operacije ove vrste rade se tek ako ne postoji druga opcija za spašavanje života. Isto tako, podatci nisu baš blagonakloni. Čak 10% do 20% ljudi umre u roku od godine dana.

 Pacijent iz Osla doživio je tešku reakciju na transplantat, poznatu kao bolest presatka protiv primatelja, međutim njegovo se tijelo uspjelo izboriti.

Znanstvenici smatraju da je upravo ta reakcija imunološkog sustava, zajedno s lijekovima korištenim za njezino suzbijanje, djelomično odgovorna za gotovo potpuno uništenje HIV-a iz organizma pacijenta.

Daljnjim istraživanjima pokušat će se potvrditi ta povezanost u liječenju od spomenutog virusa. Sljedeći korak koji istraživački tim kani napraviti, je analiza podataka svih slučajeva izlječenja, kako bi pokušali shvatiti način na koji se pacijenti mogu trajno izliječiti od virusa HIV-a.

U budućnosti će ključni korak biti usporedba postojećih slučajeva izlječenja HIV-a kako bi se identificirala najučinkovitija kombinacija biomarkera – ističu istraživači u svom radu.

Tko zna, možda za koju godinu dođemo do trajnog rješenja za problem zvan HIV.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu