Connect with us

Medicina

Sportaši obolijevaju zbog grube igre?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje igrače američkog nogometa na terenu.
Foto: Pexels

U istraživanju je dokazano da igrači koji imaju duže karijere imaju dva puta veći rizik da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest

Američki nogomet je jedan je od najuzbudljivijih, ujedno i najžešćih sportova na svijetu. Upravo grubost i energija tijekom igre je ono što ljude privlači ovom sportu. Međutim, dugoročno igranje, bez adekvatne opreme može biti štetno za zdravlje igrača.

Naime, kako piše BBC, sve više istraživanja pokazalo je kako igrači uslijed učestalih udaraca glavom, nakon nekog vremena mogu oboljeti od teških neurodegenerativnih bolesti.

Ovaj tip sportske ozlijede javlja se i u drugim sportovima, a najčešće kod boksača koji u svojoj karijeri, tijekom borbi primaju niz jakih i teških udaraca.  Takva trauma glave kod njih uzrokuje ‘pijanstvo od udaraca’ – stanje zbog kojeg boksači počnu teturati te postanu mentalno zbunjeni.

‘Pijanstvo od udaraca’ s odmakom zna prerasti u jedan oblik demencije pod nazivom ‘dementia pugilistica’ (boksačka demencija). Doktori su smatrali da se taj tip demencije javlja isključivo kod boksača, točnije sportaša koji su imali ponovljenu ozljedu glave.

Međutim, ispostavilo se da to nije baš posve točno. Od iste bolesti 2002. godine, u 59 godini života, preminuo je igrač Engleske nogometne reprezentacije te igrač West Bromwich Albiona, Jeff Astle. Prije nego je umro bila mu je dijagnosticirana rana demencija.

Drugi, veoma sličan slučaj, dogodio se iste godine u Americi. Igrač američkog nogometa legendarni Mike Webster doživio je kognitivni pad, a imao je i ostale simptome karakteristične za Parkinsonovu bolest.

Liječnički nalazi, odnosno snimke mozga,  pokazale su da je uzrok smrti kod obojice bio kronična traumatska encefalopatija.  Radi se o modernijem nazivu za boksačku demenciju.

Nisu to izolirani slučajevi. U ranijoj povijesti dogodio se još jedan grozni smrtni slučaj. Naime, još jedna zvijezda američkog nogometa,  David Russell Duerson presudio je sam sebi 17. veljače 2011. godine. Analizom njegovog mozga, koja je napravljena nakon njegove smrti, utvrđeno je da je i on patio od kronične traumatske encefalopatije, a simptom mu je bio jaka depresija, zbog koje je se odlučio na ovaj grozan čin.

Neuropatolog  Willie Stewart sa Sveučilišta u Glasgowu ističe da je kod kronične traumatske encefalopatije slika dosta specifična.

CTE je doista specifičan oblik degenerativne patologije mozga jer ga vidimo samo kod ljudi s anamnezom ozljeda glave ili udaraca glavom. Stanje je također karakteristično jer ako pogledate pod mikroskopom, vidjet ćete specifičan obrazac abnormalnih proteinskih naslaga zvanih tau u mozgu – kazao je Stewart.

Liječnik tvrdi kako se ovo stanje, može prepoznati postavljanjem jednostavnog pitanja.

– Najbolji način da se utvrdi ima li netko CTE jest da mu se postavi pitanje ‘jeste li ikada igrali nogomet?’ ili ‘jeste li ikada igrali ragbi?’ Jer ako ste profesionalni nogometaš i imate demenciju, onda su vam šanse da imate CTE u mozgu vrlo visoke- kaže neuropatolog.

Isto tako, profesorica neurologije i patologije sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu je pozvala više bivših sportaša da sudjeluju u ispitivanju i tako pomognu pri dijagnosticiranju i boljem razumijevanju kronične traumatske encefalopatije.

Profesorica je pozvala bivše igrače ragbija da nakon svoje smrti doniraju svoj mozak i tako sudjeluju u studiji kako bi se više saznalo i bolje dijagnosticiralo te pravilnije liječilo KTE.

Od 376 bivših igrača ragbija te igrača tamošnje NFL, koji su donirali svoj mozak, njih 91,7% imalo je  kroničnu traumatsku encefalopatiju. Osim igrača ragbija također su testirani i ljudi koji su se bavili drugim sportovima kao što su bejzbol, biciklizam, i hokej na ledu. Kod svih ispitanih bio je isti slučaj – ponovljeni udarci u glavu.

U ispitivanju se shvatilo da je igranje nogometa bilo povezano i sa drugim degenerativnim stanjima. Stewart je zajedno sa timom svojih kolega 2019. godine pregledao zdravstvene kartone gotovo 8000 bivših škotskih profesionalnih nogometaša i usporedili ih s 23 000 članova opće populacije.

-Uzeli smo naše nogometaše i usporedili ih s ljudima u zajednici koji su rođeni iste godine i živjeli su u otprilike istim područjima . Za svakog nogometaša imali smo tri usklađena kontrolna ispitanika, tako da smo imali dobru predodžbu o tome kako bi trebalo izgledati normalno zdravlje i starenje – istaknuo je Stewart.

Ispitivanje je pokazalo da su nogometaši imali pet puta veću vjerojatnost da će dobiti Alzheimerovu bolest, četiri puta veću da će imati bolest motornih neurona i dva puta veću vjerojatnost da će patiti od Parkinsonove bolesti u starosti, u usporedbi s ljudima koji se ne bave nikakvom vrstom nogometa.

U istraživanju je dokazano da kod igrača ragbija koji imaju duže karijere rizik je dva puta veći da će dobiti neku neurodegenerativnu bolest, nego oni čije su karijere kraće.

Drugo istraživanje, ono profesora radiologije Michaela Liptona sa Medicinskog centra  Irving sa Sveučilišta Columbia, potvrdilo je da igrači koji se bave američkim nogometom imaju veću mogućnost dobivanja neurodegenetivnih bolesti.

Naime, on je u svom ispitivanju koristio magnetsku rezonancu za preglede mladih igrača koji se ragbijem rekreativno bave.

Njegovo istraživanje pokazalo je da igrači koji češće udaraju loptu glavom imaju lošije rezultate na testovima učenja i pamćenja. Isto tako, kod njih se primijeti oštećenje orbitofrontalnog korteksa- djela mozga koji se nalazi iza očiju, a služi za donošenje odluka, obradu emocija, poticanje socijalnog ponašanja, te obradu okusa i mirisa.

Bijela tvar u mozgu je poput mrežnog kabela ljudskog mozga koji se sastoji od vrlo finih niti zvanih aksoni, koji prenose informacije

Radi se o vezama koje su jako osjetljive na jako ubrzanje i promjenu kretanja. Stoga kada se dogodi nagla promjena kretanja i udarac, to uzrokuje obijanje mozga unutar lubanje, te dolazi do istezanja aksona i prekidanja njihove povezanosti.

-Ako razmišljate o udarcu lopte glavom, udarac u glavu je relativno blag – ne uzrokuje frakture lubanje ili krvarenje u mozgu ili očitu ozljedu, ali ono što ima potencijal učiniti jest uzrokovati da sile putuju kroz mozak. Ta sila uzrokuje da se mozak unutar lubanje pomakne s mjesta udara. A mozak je izuzetno mekan, gotovo konzistencije želatine  i stoga, kada se mozak tako udari, on će se stisnuti, uvrnuti i deformirati, a to opterećuje aksone – rekao je Lipton.

Prema istraživanju, Igrači koji su najčešće udarali loptu glavom, koji su prijavili više od 1000 udaraca loptom godišnje, pretrpjeli su znatno veću štetu.

-Naše istraživanje pokazuje da se kod ovih relativno mladih, zdravih ljudi nešto događa u mozgu, ali to u ovom trenutku ne uzrokuje bolest – ističe radiolog.

Ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi, moraju koristiti adekvatnu opremu koja bi ublažila udarce. Takva oprema već postoji.

Naime, u Kaliforniji dizajniraju kacige za američki nogomet s ugrađenim tekućim amortizerima, koji navodno smanjuju udar u glavu za oko 30%.

Veliki broj udaraca glavom na koji se uopće ne registra u ovome sportu je razlog svim tim neurodegenerativnim bolestima.

Kao rezultat Stewartovih istraživanja, u Velikoj Britaniji zabranjeno je udarati loptu glavom na utakmicama američkog nogometa za mlađe uzraste.

To je definitivno smjer kojim se treba ići ako igrači američkog nogometa žele ostati zdravi.

Medicina

Nova genska terapija za stariju djecu i odrasle sa SMA

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazan 3D prikaz molekule DNK u plavim tonovima na tamnoj pozadini. U središtu slike dominira dvostruka uzvojnica DNK, jasno istaknuta i detaljno prikazana, dok se u pozadini vide dodatni, zamućeni lanci DNK koji stvaraju dojam dubine. Vizual ima moderan, znanstveni karakter te simbolizira genetiku, nasljeđivanje, molekularnu biologiju, genska istraživanja i razvoj novih terapija. Zbog takve simbolike fotografija je prikladna kao ilustracija tema poput genske terapije, rijetkih genetskih bolesti, medicinskih istraživanja i biotehnologije.
Foto: Pixabay

Novo europsko odobrenje predstavlja važan iskorak za osobe koje žive sa spinalnom mišićnom atrofijom jer prvi put otvara mogućnost da i starija djeca, adolescenti i odrasli sa SMA u budućnosti dobiju pristup ovom terapijskom pristupu i u Hrvatskoj

Poslušaj članak

Europska komisija odobrila je novu gensku terapiju za liječenje djece starije od dvije godine, adolescenata i odraslih osoba koje žive s 5q spinalnom mišićnom atrofijom (SMA). Riječ je o prvoj jednokratnoj genskoj nadomjesnoj terapiji u Europskoj uniji odobrenoj za ovu široku skupinu oboljelih. Dosad je takav terapijski pristup bio dostupan isključivo djeci do dvije godine.

Novo europsko odobrenje predstavlja važan iskorak za osobe koje žive sa spinalnom mišićnom atrofijom jer prvi put otvara mogućnost da i starija djeca, adolescenti i odrasli sa SMA u budućnosti dobiju pristup ovom terapijskom pristupu i u Hrvatskoj.

– Odluka Europske komisije važna je vijest za cijelu zajednicu osoba koje žive sa SMA – u Hrvatskoj ih je više od 120. Svako novo odobreno liječenje znači novu priliku za dio oboljelih i njihove obitelji te potvrđuje koliko brzo napreduje razvoj terapija za rijetke bolesti. Sada očekujemo da se ovaj europski iskorak što prije pretoči u stvarnu dostupnost terapije i hrvatskim pacijentima, uz transparentan i pravodoban postupak procjene te u skladu s medicinskim kriterijima – poručuju iz Hrvatskog saveza za rijetke bolesti.

Kao nacionalna krovna organizacija koja okuplja udruge osoba s rijetkim bolestima, Hrvatski savez za rijetke bolesti pratit će daljnji postupak uvođenja nove terapijske mogućnosti u Hrvatskoj te nastaviti zastupati interese osoba koje žive sa spinalnom mišićnom atrofijom. Savez će svojim članovima i zainteresiranim obiteljima pružati pravodobne i provjerene informacije kako bi, u suradnji sa svojim liječnicima, mogli donositi informirane odluke o liječenju.

Spinalna mišićna atrofija jedna je od najtežih rijetkih nasljednih neuromišićnih bolesti. Uzrokuje postupno propadanje motoričkih neurona, gubitak mišićne snage te, bez liječenja, dovodi do teške invalidnosti i skraćenog životnog vijeka kod najtežih oblika bolesti. Pogađa približno jedno od 10.000 novorođenčadi.

Hrvatska je 2023. godine uvela novorođenački probir na spinalnu mišićnu atrofiju, čime je omogućeno rano otkrivanje bolesti i pravodobno upućivanje djece na liječenje. Prema informacijama Saveza, gensku terapiju za SMA dosad je primilo deset djece iz Hrvatske, a potvrđena dijagnoza SMA postavljena je kod 125 osoba.

Nakon europskog regulatornog odobrenja slijede nacionalni postupci procjene, određivanja uvjeta financiranja i uvrštavanja terapije u zdravstveni sustav. Hrvatski savez za rijetke bolesti očekuje da se oni provedu u razumnim rokovima kako bi hrvatski pacijenti koji ispunjavaju medicinske kriterije imali pristup ovoj terapiji.

Iz Saveza upozoravaju kako je pravodoban pristup liječenju od iznimne važnosti jer je SMA progresivna bolest. Odgađanje liječenja može dovesti do daljnjeg gubitka motoričkih funkcija i značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji.

Istodobno podsjećaju da liječenje spinalne mišićne atrofije ne završava primjenom lijeka. Osobe koje žive sa SMA trebaju kontinuiranu multidisciplinarnu zdravstvenu skrb, fizikalnu i radnu terapiju, redovito praćenje zdravstvenog stanja, psihološku podršku te pristupačno okruženje koje omogućuje obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu.

Hrvatski savez za rijetke bolesti krovna je, neprofitna i humanitarna organizacija koja okuplja 36 udruga osoba oboljelih od rijetkih bolesti. Kroz zagovaranje, suradnju s institucijama i stručnom zajednicom te pružanje informacija i podrške pacijentima i njihovim obiteljima radi na unaprjeđenju kvalitete života osoba koje žive s rijetkim bolestima. U Hrvatskoj se procjenjuje da između 250.000 i 300.000 ljudi živi s nekom od više od 6.000 rijetkih bolesti, zbog čega je osiguravanje pravodobnog pristupa dijagnostici, liječenju i sveobuhvatnoj skrbi jedno od ključnih područja djelovanja Saveza.

Nastavite čitati

Medicina

ALZHEIMER Što može otkriti jedan običan krvni test

Objavljeno

/

Napisao/la:

Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije

Jednostavan krvni test koji mjeri karakteristične proteine ​​povezane s razvojem Alzheimerove bolesti mogao bi otkriti bolest desetljećima prije pojave simptoma, pokazalo je novo istraživanje.

Rezultati studije upućuju na to da Alzheimerova bolest može biti prisutna u srednjim godinama i već tada povezana s kognitivnim razlikama, ustanovili su znanstvenici. Premda treba provesti dodatna istraživanja, kazali su da bi upotreba krvnih testova za ranije otkrivanje promjena u mozgu “mogla biti nevjerojatno važna”.

Alzheimerova bolest nastaje kada se proteini amiloid i tau abnormalno nakupljaju u mozgu. Za potrebe studije istraživači su u krvi 1350 osoba u SAD-u, koje ne boluju od demencije mjerili razine dvaju amiloidnih biomarkera, kao i p-tau217.

Prosječna dob pacijenata iznosila je 61 godinu života. Analiza je otkrila visoke razine biomarkera kod 86 pacijenata, koje su bile povezane s lošijim kognitivnim performansama, ubrzanim padom verbalnog pamćenja i sporijom brzinom obrade u testovima provedenim u razmaku od pet godina.

Znanstvenici su rekli da se rezultati, objavljeni u časopisu Lancet, nadovezuju na prethodne studije provedene na starijim osobama i upućuju na to da su dokazi neuropatologije Alzheimerove bolesti prisutni već u srednjoj životnoj dobi, premda rijetko te da su već povezani s mjerljivim kognitivnim razlikama.

Ovi rezultati istraživanja idu u prilog konceptu po kojemu Alzheimerova bolest počinje desetljećima prije pojave kliničkih simptoma i ističu potencijalnu vrijednost biomarkera u plazmi pri ranome otkrivanje bolesti u općoj populaciji. Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije s implikacijama za kliničku praksu i politiku javnog zdravstva.

Zasebna studija, također objavljena u časopisu Lancet, ukazuje na to da bi nov način izvođenja skeniranja mozga mogao otkriti spletove tau proteina i prije pojave simptoma.

Stoga su istraživači usporedili Flortaucipir, radioaktivni traser koji se koristi u PET skeniranju, s novijim sredstvom pod nazivom MK6240. Studija provedena na 682 pacijenta u SAD-u i Kanadi otkrila je da je MK6240 identificirao više od dvostruko više tau-pozitivnih slučajeva od Flortaucipira u ranim tau regijama.

Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije – čini između 60 posto i 80 posto slučajeva. Reagirajući na spomenute studije dr. Jacqui Hanley, voditeljica financiranja istraživanja u Alzheimer’s Research UK je rekla kako “provedne dvije studije pridonose sve većem skupu dokaza koji pokazuju napredak u otkrivanju bioloških promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću mnogo ranije u životu, uz korištenje niza biomarkera, od krvnih testova do naprednog snimanja mozga”.

Mogućnost otkrivanja tih promjena u ranijoj fazi nego što je to moguće danas, mogla bi biti od golemog značaja. 

– Uspijemo li ranije identificirati Alzheimerovu bolest, to znači da se ljudima otvara mogućnost sudjelovanja u studijama novih načina liječenja. Istodobno bismo uspjeli identificirati osobe koje bi mogle imati korist od liječenja koje mijenja tok bolesti, a indicirani su za bolest u ranoj fazi – kazala je. 

– Detaljno snimanje mozga i dalje ostaje važno za preciznije razumijevanje opsega i stadija bolesti, što je ključno za istraživanje i odluke o liječenju. Koliko god rezultati ovih dviju opservacijskih studija bili zanimljivi, trebat će nam daljnja istraživanja na većim i raznolikijim skupinama ljudi prije nego što se ovakvi pristupi budu mogli rutinski koristiti”, rekla je Hanley.

Kada je posrijedi Velika Britanija “razni instituti za istraživanje zdravlja i skrbi imaju za cilj učiniti dostupnima krvne testove za dijagnozu demencije u sklopu NHS-a do 2029. godine – istaknula je.

Nastavite čitati

Medicina

Što je Hantavirus i predstavlja li prijetnju za čovječanstvo?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje smeđeg miša.
Foto: Pexels

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave

Posljednjih dana javnost je potresla vijest o tri smrtna slučaja na kruzeru koji je putovao između Argentine i Zelenortskih otoka, koje je, sumnja se, izazvao hantavirus.  

Naime, riječ je o virusu koji se dobiva udisanjem čestica osušenog izmeta glodavaca. Ljudi se mogu zaraziti i preko zaraženih predmeta, te dodirivanjem usta i nosa. Isto tako, virus se može širiti i ugrizom zaražene životinje.

Iako se s čovjeka na čovjeka može prenijeti samo jedan soj ovog virusa -soj Ades, to se jako rijetko događa. Međutim u slučaju s kruzera sumnja se upravo na to.

-Znamo da su neki od slučajeva imali vrlo bliski međusobni kontakt i sigurno se ne može isključiti prijenos s čovjeka na čovjeka, pa iz mjere opreza to pretpostavljamo – rekla je Maria Van Kerhove, direktorica WHO-a za pripravnost i prevenciju epidemija i pandemija.

Simptomi Hantavirusa slični su simptomima gripe, ali nije u svakom podneblju isto. Naime, sojevi virusa koji su pronađeni u Europi i Aziji, kod zaraženih osoba mogu prouzrokovati hemoragijsku groznicu koja može izazvati oštećenje bubrega. Također može biti popraćen mučninom i bolovima u trbuhu, te izrazito niskim krvnim tlakom.

Ako se radi o tipu virusa koji djeluje na američkom tlu, on može izazvati plućni sindrom (HPS) Ovaj virus može uzrokovati kratkoću daha i stezanje u prsima jer se pluća kod oboljelog pune tekućinom. Veliki postotak onih koji razviju ove simptome, njih čak 40%, umre od plućnog sindroma.

Liječnici tvrde kako za sada nije pronađen lijek za ovu Hantavirus, a najbolji način prevencije je taj da glodavcima onemogući pristup blizu obiteljskog doma. To se može spriječiti zatvaranjem otvora kroz koje se glodavci mogu uvući u kuću kao i dobrim skladištenjem hrane.  

Isto tako, ljudi koji skupljaju izmet od glodavaca, kako bi se zaštitili trebali bi koristiti rukavice, te prskanje izmeta izbjeljivačem prije nego ga se pokupi.

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave.

Što se tiče slučaja s kruzera, znanstvenici tvrde da je moguće nekoliko scenarija kako se virus proširio među putnicima.

-Nije nelogično što na brodu ima glodavaca pa bi to mogla biti jedna od mogućnosti kako je došlo do zaraze. Međutim, budući da inkubacija traje od 1 do 8 tjedana, moguće je da se virus proširio kada je brod posljednji put bio u Argentinskoj luci – kazala je Charlotte Hammer epidemiologinja na Sveučilištu u Cambridgeu.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) poručili su da je trenutno u tijeku istraga koja uključuje i sekvenciranje virusa, kako bi se uspjelo utvrditi koji je soj Hantavirusa zarazio putnike i odnio tri života.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu