Znakovni.hr može biti iznimno koristan učiteljima, roditeljima, logopedima, ali i svima koji u profesionalnom ili obiteljskom okruženju komuniciraju s gluhim osobama
Poslušaj članak
U Gradskoj vijećnici Varaždina u ponedjeljak, 12. siječnja 2026. godine, javnosti je prvi put predstavljena Znakovni.hr – digitalna platforma namijenjena učenju i primjeni hrvatskog znakovnog jezika.
Prezentaciji su prisustvovali gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Danijela Vusić te Andreja Bobek, dok su projekt predstavili autor aplikacije i voditelj razvojnog tima Marin Juranko, članica razvojnog tima i predstavnica Udruge gluhoslijepih osoba Varaždinske županije Jelena Turk te Milan Lugarić, također član tima.
Riječ je o sveobuhvatnom digitalnom alatu koji omogućuje učenje hrvatskog znakovnog jezika, ali i pruža podršku gluhim i nagluhim osobama, članovima njihovih obitelji, prevoditeljima, učiteljima i obrazovnim ustanovama. Posebno je istaknuto da će aplikacija dugoročno ostati besplatna i dostupna svim korisnicima.
Nakon predstavljanja, gradonačelnik Bosilj potpisao je sporazum o suradnji s autorima projekta i udrugom, čime je Grad Varaždin postao pokrovitelj aplikacije. Sporazumom je predviđena suradnja na daljnjem razvoju, testiranju i promociji Znakovni.hr, s ciljem unapređenja komunikacije između gluhih i čujućih osoba te jačanja inkluzije u obrazovanju i društvu.
Autor aplikacije Marin Juranko istaknuo je kako je Znakovni.hr zamišljen kao jednostavan i pristupačan ulaz u svijet znakovnog jezika, namijenjen svima koji žele započeti s učenjem. Ideja za razvoj proizašla je iz njegova osobnog iskustva roditelja gluhog djeteta, a kao profesionalni programer želio je ponuditi konkretno rješenje za izazove s kojima se susreću obitelji gluhe djece. Aplikacija objedinjuje edukativne, informativne i zabavne sadržaje prilagođene gluhim korisnicima.
Korisnicima je na raspolaganju pregledan rječnik koji omogućuje brzo pronalaženje željenih riječi, a posebna vrijednost aplikacije jest mogućnost slaganja riječi u rečenice. Odabrani pojmovi pritom se automatski prikazuju kroz video-prezentaciju znakovne komunikacije, čime se učenje dodatno približava stvarnoj upotrebi jezika – opcija koja trenutačno ne postoji u sličnim rješenjima.
Daljnji razvoj aplikacije odvijat će se u suradnji s Udrugom gluhoslijepih osoba Varaždinske županije i uz potporu Grada Varaždina. Zbog mogućnosti budućih nadogradnji, projekt ima velik potencijal za daljnje unapređenje komunikacije između gluhih, nagluhih i čujućih osoba.
Znakovni.hr može biti iznimno koristan učiteljima, roditeljima, logopedima, ali i svima koji u profesionalnom ili obiteljskom okruženju komuniciraju s gluhim osobama. Grad Varaždin planira aktivno promovirati aplikaciju u gradskim institucijama kako bi se što veći broj građana potaknuo na učenje znakovnog jezika, osobito u kontekstu izraženog nedostatka prevoditelja.
Prevoditeljica za znakovni jezik i predstavnica udruge Jelena Turk naglasila je kako na tržištu postoje alati za učenje znakovnog jezika, no Znakovni.hr donosi važnu prednost jer omogućuje povezivanje pojedinačnih znakova u smislene rečenice. Istaknula je da aplikacija može biti jednako korisna djeci i odraslima, kao i roditeljima gluhe djece, dodavši da udruga u projektu ne sudjeluje radi financijske koristi, već isključivo zbog društvene vrijednosti i pomoći zajednici.
Milan Lugarić, koji u razvoju aplikacije sudjeluje iz perspektive gluhe osobe, istaknuo je kako je rođen u gluhoj obitelji i cijelo se školovao u okruženju gluhih osoba. Naglasio je važnost aplikacije za roditelje koji se po prvi put susreću s gluhoćom kod svoje djece te govorio o specifičnostima hrvatskog znakovnog jezika, ističući da jedan znak može imati više značenja ovisno o kontekstu.
Gradonačelnik Neven Bosilj zahvalio je cijelom razvojnom timu na uloženom trudu, a posebno Marinu Juranku koji je u projekt ugradio svoje profesionalno iskustvo. Istaknuo je kako Grad Varaždin želi biti poveznica između autora aplikacije i udruge te osigurati da Znakovni.hr ostane besplatan i dostupan svima. Grad će projekt financijski poduprijeti, aktivno ga promovirati i poticati njegovo korištenje u gradskim institucijama i obrazovnom sustavu, naglasivši da se snaga društva ogleda u odnosu prema najranjivijim skupinama te da će i ubuduće podupirati slične inicijative.
Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’, kaže Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena
Poslušaj članak
Neutemeljenim i tendencioznim označio je premijer Andrej Plenković burne reakcije nekih roditelja njegovatelja na odluku njegove Vlade o povećanju osnovice socijalnih naknada za pet, odnosno deset eura.
U dijelu javnosti, naime, postavljeno je jedno prilično nezgodno pitanje: je li Vlada uopće senzibilizirana za socijalna prava roditelja njegovatelja, očekivano nezadovoljnih tom odlukom?
Među lučonošama tog nezadovoljstva je i Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, iz koje kažu kako novo povećanje osnovice socijalnih naknada njihovu članstvu neće omogućiti život dostojan čovjeka.
Upravo je s ovom udrugom premijer Plenković ušao u javnu polemiku, etiketirajući je ‘zlonamjernom’ zbog izjave da je povećanje socijalnih naknada mizerno i ponižavajuće.
Što je zlonamjerno u izjavi o ‘ponižavajućem’ povećanju socijalnih naknada pitamo Suzanu Rešetar, predsjednicu Udruge Sjena. Uostalom, jesu li u Vladi svjesni kako izgleda prosječna svakodnevica nekog od članova Sjene?
– Zlonamjerno nije ništa. Zlonamjerno je pokušaj da se stvarnost proglasi napadom – kaže nam Suzana Rešetar.
– Naši članovi ne žive u tablicama, postocima ni političkim izjavama, nego u svakodnevici u kojoj se svaki dan iznova provjerava koliko sustav stvarno funkcionira.
– Prosječna svakodnevica obitelji djeteta s teškoćama u razvoju ili odrasle osobe s invaliditetom znači stalne terapije, putovanja, participacije, dugotrajne liste čekanja, neplaćene sate skrbi i potpuni izostanak zamjena. Znači iscrpljenost, neizvjesnost i trajni strah od toga što će se dogoditi ako se roditelj ili član obitelji razboli, iscrpi ili jednostavno više ne može.
– To znači roditelje ili članove obitelji koji nisu izabrali ostati kod kuće iz hira, nego su na to prisiljeni jer sustav nije osigurao asistente, dostupne terapije i podršku bez koje njihova djeca i njegovane osobe ne mogu biti uključena u vrtiće, škole i zajednicu. Ti ljudi ne ‘žive od naknada’ – oni su doslovce izgurani s tržišta rada.
– U tom kontekstu reći da novo povećanje osnovice ne omogućuje život dostojan čovjeka nije zlonamjerno. To je činjenično, koliko god se nekome političaru ta činjenica ne sviđa – kategorična je Rešetar.
Prvu damu Sjena usto pitamo i ima li istine u tvrdnji da nisu rijetki članovi njezine udruge koji žive ispod egzistencijalnog minimuma?
– Nažalost, ima! To je istina koju se sustavno pokušava ublažiti statistikom.
– Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’. Naknade koje primaju nisu plaća, nisu priznanje rada i ne pokrivaju stvarne troškove invaliditeta.
– Invaliditet sa sobom nosi dodatne, stalne i neizbježne troškove – terapije, pomagala, prijevoz, prilagodbe, privatne usluge pa čak i specijalističke preglede koje sustav ne osigurava ili osigurava prekasno. Povećanje osnovice od nekoliko eura ne mijenja činjenicu da se mnoge obitelji i dalje moraju odlučivati između terapije, režija i osnovnih životnih potreba.
– To nije socijalna sigurnost. To je puko preživljavanje – kaže Rešetar.
Pokazuje li ovaj sukob s premijerom Plenkovićem, nadalje pitamo, potpuno nerealnu percepciju stvarnosti u kojoj žive obitelji djece i odraslih osoba s invaliditetom? Premijer je ponosan postignućima socijalne države, dok udruga Sjena s druge strane ukazuje na šlamperaj i nesenzibiliziranost nadležnih institucija…
– Ovdje se ne radi o sukobu, nego o sudaru stvarnosti i političke slike stvarnosti – kaže Rešetar.
– Premijer govori iz perspektive sustava, njegovih postignuća i udobne fotelje. Mi govorimo iz perspektive ljudi koji u tom sustavu žive – i prečesto zapinju i propadaju u njegovim prazninama.
– Ako se netko ponosi postignućima socijalne države, onda mora biti spreman čuti i one koji jasno i argumentirano ukazuju gdje ta država ne ispunjava svoju svrhu. Udruga Sjena ne ukazuje na probleme zato da bi rušila sustav i zato što mi roditelji i obitelji nemamo pametnijeg posla, nego zato što svakodnevno svjedočimo njegovim posljedicama na konkretne živote.
– Ono na što upozoravamo nije izolirani propust, nego obrazac: kašnjenja, administrativni šlamperaj, prebacivanje odgovornosti i kronični nedostatak senzibiliteta institucija prema obiteljima koje već žive pod iznimnim pritiskom.
– Razlika u percepciji ne proizlazi iz ideologije, nego iz činjenice da mi gledamo stvarnost odozdo, iz svakodnevnog života ljudi koji ovise o tim odlukama – zaključuje Rešetar.
Nepristupačno stanovanje dovodi do toga da se osobe koje su živjele samostalno moraju vratiti u segregirane institucije, upozorava Europski forum osoba s invaliditetom (EDF)
Poslušaj članak
Epidemijom modernog doba nazvali su neki dužnosnici u Bruxellesu rastuću krizu priuštivog stanovanja diljem Europske unije.
Nažalost, ovaj problem posebno pogađa Europljan(k)e s invaliditetom, društvenu skupinu najviše izloženu riziku siromaštva.
Europski forum osoba s invaliditetom (EDF) u tom je kontekstu odgovornost ponajprije adresirao na Europsku komisiju koja je, kako kažu, posvetila malo pozornosti Europskom planu za pristupačno stanovanje. Upozoravaju kako će nedostatak konkretnih mjera za osiguranje pristupačnog stanovanja pogoršati isključenost iz društvene zajednice više od 100 milijuna građana s težim ili blažim oblikom invaliditeta unutar Europske unije.
To je tim ozbiljnije jer su osobe s invaliditetom nesrazmjerno izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti u odnosu na opću populaciju te imaju veće opterećenje troškovima stanovanja.
– Nepristupačno stanovanje uvelike doprinosi ovom problemu, a osobe s invaliditetom izvještavaju da su ‘zarobljene kod kuće’. To također dovodi do toga da se osobe koje su živjele samostalno moraju vratiti u segregirane institucije – upozorava Europski forum osoba s invaliditetom.
– Forum je predložio specifične mjere za rješavanje nedostatka pristupačnog stanovanja i zatražio poseban fond za osobe s invaliditetom u novom Europskom planu za pristupačno stanovanje. Pozivamo Europsku komisiju da izradi dodatak ovom planu, usmjeren na uključivanje osoba s invaliditetom i pristupačnost.
Forum je dao i konkretne smjernice kako ublažiti nedostatak pristupačnog stanovanja, uključujući detaljnije opisivanje novih pravila EU o državnim potporama koja uključuju pristupačnost, usklađenost sa zahtjevima pristupačnosti, i bolji pristup financijskim uslugama i programima pristupačnog socijalnog stanovanja.
– Isključivanje podrške za pristupačno stanovanje znači zanemarivanje više od 100 milijuna osoba s invaliditetom. Europska komisija mora što prije predstaviti korektivne mjere – rekla je Gunta Anca, potpredsjednica Europskog foruma za osobe s invaliditetom za portal edf-feph.org.
U Europskoj uniji oko 107 milijuna građana starijih od 16 godina – gotovo svaki četvrti – izjavljuje da živi s nekim oblikom invaliditeta. Riječ je o podacima koje je Eurostat objavio u srpnju 2025. za prethodnu godinu, a koji donose detaljan uvid u demografski i geografski raspon invaliditeta unutar Unije
Poslušaj članak
U cijeloj europskoj regiji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, čak 135 milijuna ljudi živi s invaliditetom, što ovaj društveni segment čini jednom od najbrojnijih, ali i najranjivijih skupina.
Tko su osobe s invaliditetom u EU?
Statistički gledano, invaliditet je učestaliji među ženama (26,2 %) nego među muškarcima (21,5 %), a s dobi učestalost značajno raste – od 7,1 % u skupini od 16 do 24 godine, do čak 72,3 % među starijima od 85 godina. Procjenjuje se da u EU živi i oko 5,7 milijuna mladih osoba s invaliditetom.
Invaliditet je kategoriziran u dvije razine: 17,2 % građana navodi da ima “određena ograničenja”, dok 6,7 % izjavljuje da se suočava s “teškim ograničenjima”.
Gdje je invaliditet najviše prijavljen?
Zemlje koje bilježe najviše postotke osoba s invaliditetom uglavnom se nalaze u Sjevernoj i Srednjoj Europi, a stručnjaci to tumače razvijenim sustavima prijavljivanja i većom osviještenosti građana.
Latvija prednjači s čak 41,2 % stanovništva koji navodi da ima invaliditet – najviši udio u EU.
Slijede Finska (34,9 %), Estonija (33,1 %), Slovačka (33,3 %) i Austrija (30,8 %).
Hrvatska se nalazi iznad prosjeka EU-a sa 24,5 %.
Na drugom kraju ljestvice, najmanji udio prijavljenih osoba s invaliditetom imaju:
Bugarska (12,7 %) – najniža stopa u EU
Malta (14,2 %)
Italija (14,5 %)
Statistika i stvarnost
Iako brojevi pružaju važan uvid, stručnjaci iz organizacija poput European Disability Forum upozoravaju da ovi podaci ne odražavaju nužno stvarno zdravstveno stanje stanovništva. Naime, proces dobivanja službenog statusa osobe s invaliditetom često je složen, a zbog niskih razina socijalnih prava i naknada mnogi građani ne prijavljuju svoja ograničenja.
Zato se službeni podaci temelje na samoprocjeni, što ostavlja prostor za razlike među državama. Primjerice, razlike u percepciji invaliditeta, razini svijesti i spremnosti da se o tome govori javno utječu na to koliko će ljudi iskazati svoj status u anketama poput EU-SILC istraživanja, koje se provodi na godišnjoj razini.
Važnost ažurnih podataka
Metodologija prikupljanja podataka redovito se ažurira, a rezultati se objavljuju s određenim vremenskim odmakom. Stoga je za stvaranje kvalitetnih javnih politika ključno kontinuirano praćenje trendova, ali i kontekstualno razumijevanje iza brojki.
Dok se Europa suočava s izazovima starenja stanovništva i sve većih potreba za inkluzivnim politikama, ovakve statistike mogu i trebaju poslužiti kao temelj za sustavne promjene koje će poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom.
Gastro kutakPrije 1 godina
Kutak za stručnjakePrije 2 mjeseca
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 10 mjeseci
Gastro kutakPrije 1 godina
VijestiPrije 2 godine