Razvijaju se lijekovi koji ne samo da mogu pomoći u ranoj fazi bolesti, nego mogu utjecati i na uzrok koji je doveo do Alzheimera

Poslušaj članak

Ako je vjerovati projekcijama Svjetske zdravstvene organizacije, broj oboljelih od Alzheimera i drugih neurodegenerativnih bolesti  do 2050. godine porast će toliko da će se s tom pošasti teško nositi i najnapredniji javno-zdravstveni sustavi.

Postojeći lijekovi i terapije tek blago usporavaju progresiju Alzheimera, bolesti od koje samo u Hrvatskoj pati više od 70 tisuća ljudi, dok je broj onih koji boluju od drugih oblika kognitivnog propadanja znatno veći. Pridodaju li se tome i članovi obitelji na čija je pleća pala briga o oboljelima, broj ljudi koji se mogu označiti žrtvama Alzheimera zastrašujuće je visok.

To je svojevrsna pandemija modernog doba, upozoravaju neki stručnjaci, te apeliraju na znanstvenu zajednicu diljem svijeta da pojača napore koji će dovesti do učinkovitije dijagnostike i prevencije Alzheimera i drugih, sestrinskih bolesti.

U tom pravcu nije bilo nikakvih značajnijih pomaka sve do prošle godine, kada su se na tržištu pojavili krvni testovi koji mogu predvidjeti pojavu Alzheimera i dvadeset godina prije nego se bolest dijagnosticira. Postupak je krajnje jednostavan – ovi testovi analizom venske krvi otkrivaju prisutnost proteina koji su povezani s razvojem Alzheimerove bolesti.

Rečeni krvni testovi još uvijek nisu dostupni pacijentima u Hrvatskoj, no nema mjesta panici jer bi u skorijoj budućnosti, kako se neslužbeno najavljuje, mogli postati neizostavnim dijelom sistematskih pregleda kod ljudi starijih od pedeset godina. To će i u nas unaprijediti preventivnu terapiju dok još nema ozbiljnih simptoma, poput zaboravljivosti ili dezorijentacije.

Unatoč svemu navedenom, neki su stručnjaci skeptični prema krvnom testu, ponajprije stoga što pozitivan rezultat na proteine koji se povezuju s razvojem Alzheimera ne znači da će pacijent sigurno razviti ovu bolest. Veliki je to nedostatak krvnog testa, pa su se znanstvenici i dalje fokusiraju na razvoj lijekova koji ne samo da mogu pomoći u ranoj fazi bolesti, nego mogu utjecati i na uzrok koji je doveo do Alzheimera.  

Zasad je to samo glasina, zapravo posve neprovjerena informacija koja se plasira na novim medijima, ali ipak ima neke logike – navodno će se veliki proboj u liječenju Alzheimera dogoditi već sljedeće godine jer znanstvenici danas uvelike koriste usluge umjetne inteligencije.

Kod oboljelih koji su sudjelovali u kliničkom ispitivanju tijekom godinu dana sprej foralumab je također ublažio i umor te spriječio stvaranje novih lezija

Poslušaj članak

Čini se kako nisu bili u pravu oni stručnjaci koji su tvrdili kako će futuristička medicina vjerojatno ostati zaglavljena na jednoj bolesti za koju će teško naći učinkovitog lijeka i terapije. Naime, za multiplu sklerozu.

Bolest je to s tisuću lica, uglavnom nepredvidljiva u razvoju, a još uvijek postoje nepoznanice oko toga što je sve uzrokuje. Stoga je i pojava novog lijeka za smanjenje progresije invaliditeta kod oboljelih od MS-a ispočetka izazvala veliku skepsu u dijelu znanstvene zajednice.

Riječ je o lijeku foralumab, koji razvija tvrtka Tiziana Life Sciences, koji je već postigao neočekivano ohrabrujuće rezultate, premda je ranoj u fazi kliničkih ispitivanja.

Za neupućene, foralumab djeluje tako da modulira imunološki sustav, smanjuje upalu i potiče proizvodnju regulatornih T-stanica. Istražuje se za liječenje autoimunih, upalnih i neurodegenerativnih bolesti, a uz multiplu sklerozu mogao bi biti učinkovit i u liječenju dijabetesa, Chronove te Alzheimerove bolesti. Foralumab dolazi u obliku nazalnog spreja, dakle primjenjuje se kroz nos.

Kod oboljelih koji su sudjelovali u kliničkom ispitivanju tijekom godinu dana zabilježen je značajno usporavanje razvoja invaliditeta, a foralumab im je također ublažio i umor te spriječio stvaranje novih lezija. Lijek je podvrgnut iznimno strogoj recenziji stručnjaka, procesu u kojem znanstvenici rigorozno ispituju podatke zbog mogućih nuspojava, a njihova je studija objavljena u časopisu Neurology Neuroimmunology & Neuroinflammation.

– Oduševljeni smo što su ovi revolucionarni rezultati sada recenzirani i objavljeni, što jača naše povjerenje u intranazalni foralumab kao potencijalnu terapiju koja mijenja paradigmu za progresivnu multiplu sklerozu i šire – rekao je Ivor Elrifi, izvršni direktor Tiziane.  

Mjerenja tijekom šest mjeseci liječenja foralumabom sposobnosti hodanja, spretnosti ruku, kognitivnih sposobnosti i vidne funkcije općenito su pokazala pozitivne trendove kod oboljelih od MS-a. Posebno veseli činjenica da niti kod jednog pacijenta nisu zabilježene ozbiljne nuspojave.

– Ova recenzija u vodećem neurološkom časopisu predstavlja važnu prekretnicu i vanjsku potvrdu terapijskog potencijala intranazalnog foralumaba u sekundarno progresivnoj multiploj sklerozi – rekla je dr. Tanuja Chitnis, glavna autorica ispitivanja i viša neurologinja u bolnici Brigham and Women’s.

Iz svega navedenog može se zaključiti da će foralumab u vrlo bliskoj budućnosti postati dijelom terapije za oboljele od MS-a te im bitno olakšati život. No već sada neki skeptici postavljaju pitanje hoće li foralumab biti priuštiv i za one koji, uz multiplu sklerozu, boluju i od plitkog džepa.

Ako se otkrije što treba učiniti kako bi srce proizvelo novo stabilno srčano tkivo, to bi moglo dovesti do toliko željene terapije

Od srčanog udara godišnje u svijetu strada više od 18 milijuna ljudi. Najveći razlog tomu je neuredan život i svakodnevni stres. Srčani udar se može prevenirati lijekovima, ali i prakticiranjem zdravih životnih navika.

Najgora stvar kod srčanog udara je ta što ljude često uhvati, a da oni nisu ni znali da su u riziku od istog. Jednom kada srce popusti, zauvijek smo ovisni o nekoj vrsti terapije, te zauvijek moramo promijeniti svoj način življenja.

Ako čovjek, iz nekog razloga prestane dobivati dovoljno kisika iz krvi u mozak, to dovodi do zatajenja srca i možebitne smrti.

Kako piše Sciencealert, nova studija pokazala je kako to ne mora uvijek biti tako. Naime, austrijski znanstvenici ušli su u trag stanicama srčanog mišića koje se mogu samostalno obnavljati nakon što čovjek doživi srčani udar.

Radi se o ožiljnom tkivu. Jedini problem je taj što to ožiljkasto tkivno ne sudjeluje u kucanju stoga srce slabije radi. Iako slabije kucanje srca može rezultirati ponovnim srčanim napadima, čovjek zahvaljujući regeneraciji, odnosno ožiljnom tkivu ostane živ.

Čovjek nije jedino živo biće čije se srce može regenerirati. Miševi su također te sreće. Njihove se stanice mogu djelomično regenerirati te stvaraju nova mišićna vlakna nakon srčanog udara. Jedina razlika je u tome što te nove srčane stanice kod miševa puno bolje funkcioniraju.

Otkriće koje pokazuje kako se ljudsko srce može obnoviti nakon ozljede, daje nadu doktorima da bi konačno mogli smisliti lijek koji će pomoći da se ljudsko srce brže obnavlja i bolje radi nakon moždanog udara.

-Iako je ovo novo otkriće regeneracije mišićnih stanica uzbudljivo, nije dovoljno da spriječi razorne učinke srčanog udara. Stoga se s vremenom nadamo razviti terapije koje mogu pojačati prirodnu sposobnost srca da proizvodi nove stanice i regenerira srce nakon udara – istaknuo je kardiolog Robert Hume, glavni autor ove studije.

Već prethodna studija pokazala je kako se uz pomoć Ventrikularnog potpornog uređaja može stimulirati proizvodnja novih srčanih vlakana kod ljudi koji su doživjeli srčani udar.

Iako se ovaj uređaj u osnovi koristi kako bi podržao normalno pumpanje krvi dok pacijent ne dobije novo srce ili ugradi prijemosnicu, neki dokazi upućuju na to kako se uz pomoć tog stimulatora, također može razviti novo srčano tkivo koje bi normalno radilo i poboljšalo rad srca.  

U sadašnjoj studiji, kardiolog Hume je zajedno sa svojim timom ispitivao živo ljudsko srčano tkivo od pacijenta proglašenog moždano mrtvim, kao i uzorke prikupljene od pacijenata tijekom operacije premosnice.

Tim je sekvencirao RNK (očitavanja DNK koja se koriste za izradu proteina) i pomno proučio proteine ​​i metabolizam tkiva. Isto tako, gledali su pod kojim se uvjetima proteini u srčanom tkivu reproduciraju nove stanice.

Ako znanstvenici uspiju točno otkriti što treba učiniti kako bi srce proizvelo novo stabilno srčano tkivo koje će ustabiliti rad srca nakon srčanog udara, to bi moglo dovesti do razvitka terapije koja će smanjiti umiranje od srčanog udara.