Znanost
Noćni tipovi ljudi imaju veći rizik od srčanog udara
Kako bi smanjili rizik od srčanog udara, ljudi bi trebali normalizirati svoj bioritam, više spavati i zdravije se hraniti
Poslušaj članak
Velik broj mladih ljudi ima naviku noćariti pa spavati po danu ili spavati svega nekoliko sati tijekom noći. To je štetno za organizam iz više razloga, ponajviše zbog pogrešnog lučenja određenih hormona koji su krucijalni za normalno funkcioniranje organizma.
Nova studija koju je zajedno sa svojim timom provela znanstvenica Sina Kianersi iz bolnice Brigham and Women’s i Medicinskog fakulteta Harvard, pokazala je da ljudi koji su ‘noćne ptice’ imaju veći rizik za dobivanje srčanog udara, piše ScienceAlert.
– Moramo znati da ‘noćne ptice’ nisu osuđene ne propast, ali izazov je neusklađenost između vašeg unutarnjeg sata i tipičnih dnevnih rasporeda što otežava pridržavanje navika koje su zdrave za srce – istaknula je Kianersi.
Prema Američkom udruženju za srce premalo sna jedan je od rizičnih faktora koji može dovesti do srčanog udara, kao i drugih problema sa srcem. Udruženje je istaknulo osam navika koje mogu očuvati zdravlje srca, a to su – veća tjelesna aktivnost, izbjegavanje duhana, dovoljno sna i zdrava prehrana te kontrola krvnog tlaka, kolesterola, šećera u krvi i težine.
Svaki čovjek ima drugačiji biološki sat, međutim svačije tijelo slijedi 24-satni raspored koji regulira cijeli organizam, te to utječe na normalan rad srca, krvnog tlaka i hormona stresa.
Prijašnja istraživanja su pokazala kako ljudi koji su aktivni noću imaju veći rizik od ozbiljnog razbolijevanja.
Da bi uspjeli saznati kako točno nespavanje noću utječe na ljudsko zdravlje, Kianersi i njezin tim pratili su 300.000 ljudi srednje i starije životne dobi. Podaci su praćeni iz UK Biobank, velike zdravstvene baze podataka koja uključuje informacije o navikama ljudi kada je u pitanju spavanje i buđenje.
Čak 8% ispitanika izjasnilo se kao ‘noćna ptica’, odnosno da su fizički i mentalno aktivniji noću. Četvrtina ispitanih kazalo je kako su ranoranioci – ustaju rano, produktivni su tijekom dana te idu ranije na spavanje. Navike spavanja ostalih ispitanika bile su negdje između ranoranioca i noćnih ptica.
Istraživanje je pokazalo sljedeće – tijekom 14 godina, ljudi koji su aktivniji noću imali su 16% veći rizik od dobivanja srčanog udara u odnosu na prosječnu populaciju.
Studija je pokazala da su žene koje su bile aktivnije noću imale lošije kardiovaskularno stanje prema osam ključnih čimbenika koje je izdalo Američko udruženje za srce.
Osim promijenjenog bioritma, odnosno nespavanja, na narušeno zdravlje žena, tvrde znanstvenici, utjecala je i loša prehrana.
Kako bi smanjili rizik od srčanog udara, ljudi bi trebali normalizirati svoj bioritam, više spavati i zdravije se hraniti, te izbjegavati štetne navike kao što je pušenje.
– Sve se svodi na problem noćne ptice koja pokušava živjeti u svijetu jutarnje osobe. Ustaju rano za posao jer im tada počinje posao, ali to možda nije usklađeno s njihovim unutarnjim ritmom – kazala je Kristen Knutson sa Sveučilišta Northwestern, koja je vodila nedavne smjernice Udruženja za srce o cirkadijalnim ritmovima.
– Čak i ako ne možete ispuniti idealno vrijeme od najmanje sedam sati sna, pridržavanje redovitog vremena odlaska na spavanje i buđenja, te prestanak pušenja mogu pomoći pri očuvanju zdravlja srca – poručuju znanstvenice Knutson i Kianersi.
Redovito spavanje, zdrave prehrambene navike, te redovna fizička aktivnost mogu uvelike poboljšati kvalitetu života svakoga čovjeka i produžiti njegov životni vijek.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Povišen tlak izmjeren kod 45 posto sudionika zagrebačke akcije
Priča o Franji Bučaru dostupnija osobama s invaliditetom
Ajmo u Rodilište! – stižu TBF i KNINci
-
In MetropolaPrije 7 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 6 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 4 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
VijestiPrije 6 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni
-
Civilno društvoPrije 7 danaSOIH predstavio „Inkluzivni forum”
-
in MREŽAPrije 7 danaOdržana radionica projekta „Ostani zdrav“ udruge Don Kihot
-
Video / podcastPrije 1 danSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?