Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda

Depresija je jedna od najrasprostranjenijih bolesti 21. stoljeća. Čak 300 milijuna ljudi na svijetu pati od nekog oblika depresije. Postoji nekoliko vrsta lijekova (antidepresiva) koji se daju oboljelima od depresije, međutim ti lijekovi nisu nikako bezazleni. Dobra je vijest ta da se od depresije možete izliječiti i prirodnim putem, odnosno tjelovježbom.

Naime, kako piše ScienceAlert, istraživači sa Sveučilišta Lancashire proveli su 73 kontrolirana ispitivanja koja su uključivala 5000 sudionika, a svi sudionici bili su odrasle osobe.

Istraživanje je uključivalo više režima vježbanja i tretmana protiv depresije. Rezultati ispitivanja pokazali su kako redovito vježbanje može služiti kao jedna vrsta terapije protiv depresije.

Iako je zaključak nakon provedenih istraživanja jasno pokazao kako ljudi vježbanjem mogu izbjeći crne misli i loše raspoloženje, rezultati nisu bili jednaki, točnije pokazalo se da vježbanje ipak ne suzbija depresiju kod svih ljudi.

Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda, te ima sličan efekt kao psihološka terapija ili uzimanje antidepresiva. Međutim, kako bi vježbanje bilo djelotvorno, mora biti prilagođeno individualnim potrebama svakog pojedinca.

Prema rezultatima istraživanja, laganija vježba kod depresivnih ljudi djelotvornija je od teškog fizičkog napora, odnosno energičnog vježbanja.

– Naši nalazi upućuju na to da se tjelovježba čini sigurnom i dostupnom opcijom za pomoć u upravljanju simptomima depresije. To sugerira da vježbanje dobro djeluje na neke ljude, ali ne na sve, te je važno pronaći pristupe koje su pojedinci spremni i sposobni održavati – istaknuo je Andrew Clegg, profesor istraživanja zdravstvenih usluga na Sveučilištu Lancashire.

S obzirom na to da se tijekom tjelovježbe aktivira serotonin, hormon koji je ključan za podizanje raspoloženja, da se zaključiti kako one osobe koje svakodnevno vježbaju reguliraju spomenuti hormon što automatski doprinosi smanjenju simptoma depresije.

– Dokazi pokazuju da tjelovježba može ponuditi slične kratkoročne koristi za ljude s depresijom kao i terapija ili lijekovi. Odluke o promjeni ili kombiniranju pristupa trebale bi se donositi u suradnji s pružateljima zdravstvene skrbi, uzimajući u obzir individualne okolnosti – rekao je neuroznanstvenik Brendon Stubbs s King’s Collegea u Londonu, komentirajući rezultate istraživanja.

Iako još uvijek nisu proučeni svi okidači i oblici depresije i potrebno je još vremena kako bi se shvatilo koje vrste vježbi pomažu s kojom vrstom depresije, svakodnevna fizička aktivnost poput šetanja svakako ne može biti na odmet.

– Tjelovježba može pomoći ljudima s depresijom, ali ako želimo otkriti koje vrste najbolje djeluju, za koga i traju li koristi tijekom vremena, i dalje su nam potrebna veća, visokokvalitetna istraživanja – zaključio je Clegg.

Dapače, svi oni koji boluju od depresije trebaju potražiti liječničku pomoć ako za to imaju priliku, međutim fizička aktivnost pomoći će im pri boljoj funkciji mozga i hormona te uz adekvatno liječenje može biti ključna za izlazak iz ralja depresije.

Istraživanje je objavljeno u Cochraneovoj bazi podataka sustavnih pregleda.

Znanstvenici su ljudima konačno dali zeleno svjetlo da mogu jesti više – onaj tko voli masni sir i pojede nekoliko kriški dnevno vjerojatno pomaže svom mozgu da se odupre propadanju povezanom sa starenjem

Slično vrijedi i za one koji vole slatko i uživaju u povremenom šlagu s komadom pite ili šakom jagoda, prema nutricionistima sa švedskog Sveučilišta Lund.

Istraživači su otkrili kako se čini da ljudi koji jedu najmanje 50 grama nekuhanog sira s visokim udjelom masti dnevno smanjuju rizik od razvoja demencije za 13 posto, dok je konzumiranje 20 grama ili više vrhnja dnevno povezano sa smanjenjem od 16 posto.

Verzije s niskim udjelom masti nemaju takav učinak na pojavu demencije, prema timu iz Lunda, koji također nije pronašao ‘nikakvu povezanost’ s drugim mliječnim proizvodima poput mlijeka, maslaca ili jogurta.

– Desetljećima se vodi rasprava o režimima prehrane koji uključuju punomasne proizvode protiv onih ‘low-fat’, ponekad kategorizirajući sir kao nezdravu hranu koja treba biti ograničena – rekla je Emily Sonestedt čiji je rad zajedno s timom objavio u prosincu American Academy of Neurology.

Punomasni sirevi su oni koji sadrže najmanje 20 posto masti, dok se kod vrhnja svaka verzija ispod 30 posto smatra proizvodom s niskim udjelom masti.

Tim je proučavao zdravstvene povijesti duge četvrt stoljeća za gotovo 28.000 Šveđana, od kojih je 3208 razvilo demenciju tijekom tog razdoblja. Sudionici su pratili što jedu i kako pripremaju obroke a te su informacije potom proslijedili znanstvenicima.

– Naša studija je otkrila da neki mliječni proizvodi s visokim udjelom masti zapravo mogu smanjiti rizik od demencije, dovodeći u pitanje neke dugotrajne pretpostavke o mastima i zdravlju mozga – dodala je Sonestedt, pozivajući na daljnja istraživanja na tu temu, posebno u zemljama poput SAD-a gdje se sir često jede rastopljen i s mesom.

Tim je međutim naglasio da se uočene dobrobiti ne odnose na ljude koji nose varijantu gena APOE e4, za koju se pokazalo da je ‘genetski faktor rizika za Alzheimerovu bolest’.

Lijekovi protiv noćnih mora mogli djelovati kao sredstvo za prevenciju demencije

U carstvu snova provedemo čak trećinu života, a ono što sanjamo može uvelike utjecati na nas. Još uvijek je, unatoč svim ispitivanjima, nejasno zašto sanjamo određene stvari, međutim, jedna studija pokazuje da ono što sanjamo može odrediti zdravlje našeg mozga.

Naime, kako piše ScienceAlert, neuroznanstvenik Abidemi Otaiku s odjela za znanosti o mozgu Imperial Collegea u Londonu i akademski klinički suradnik NIHR-a za neurologiju Sveučilišta u Birminghamu, proveo je studiju koja je pokazala da ljudi koji sanjaju noćne more imaju veću mogućnost da u starijoj dobi obole od demencije.

U studiji su uzeti i analizirani podaci iz tri velike američke studije o zdravlju i starenju u kojima je sudjelovalo više od 600 ispitanika starosne dobi između 35 i 65 godina, odnosno 2600 ljudi starijih od 79 godina.

Ni jedan sudionik na početku studije nije bolovao od demencije. Ispitanici srednje životne dobi praćeni su u periodu od devet godina, dok su oni stariji od 79 praćeni u periodu od pet godina.

Kada je studija tek započinjala, sudionici studije su ispunili niz upitnika, a između ostalog i upitnik o tome koliko često imaju ružne snove, odnosno noćne more.

Otkriveno je da su ispitanici srednje dobi koji su imali noćne more na tjednoj razini, imali četiri puta veću šansu za kognitivni pad u sljedećih deset godina (stanje prije demencije), dok su ispitanici starije životne dobi (79+) imali dva puta veći rizik od razvitka demencije.

Pri tome, veći rizik od demencije imala je muška populacija koja je sanjala ružne snove, od onih koje ružni snovi nisu mučili.

Kod žena je povezanost između noćnih mora i rizika od demencije bila 41%, a slično je bilo i kod sudionica srednje dobi.

Rezultati studije sugeriraju da mučenje s noćnim morama, naročito kod muškaraca, može biti prvi signal da će u budućnosti oboljeti od demencije. Ružni snovi često dolaze ljudima godinama prije nego što započne kognitivni pad.

Ovo otkriće moglo bi biti ključno za pravovremenu prevenciju demencije kod muškaraca.

Još jedan od dokaza da su noćne more povezane s rizikom od demencije je i taj što lijek koji se daje pacijentima koji imaju problema s noćnim morama, smanjuje nakupljanje abnormalnih proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću.

Isto tako, kod ljudi koji su uzimali lijekove protiv noćnih mora, uočeno je poboljšanje u pamćenju te bolja sposobnost razmišljanja.

Nalazi dokazuju kako bi lijekovi protiv noćnih mora mogli djelovati kao lijek za prevenciju demencije.

– Sljedeći koraci u mom istraživanju uključuju ispitivanje mogu li noćne more kod mladih ljudi biti povezane s povećanim rizikom od demencije. To bi moglo pomoći u utvrđivanju uzrokuju li noćne more demenciju ili su jednostavno rani znak bolesti kod nekih ljudi. Također planiram istražiti mogu li i druge karakteristike snova, poput toga koliko često se sjećamo svojih snova i koliko su živopisni, pomoći u određivanju vjerojatnosti da će ljudi u budućnosti razviti demenciju – ističe neuroznanstvenik Abidemi Otaiku.

Ovo istraživanje moglo bi ponuditi nova rješenja za ranije dijagnosticiranje i prevenciju demencije.

Studija je objavljena u časopisu eClinical Medicine koji je dio časopisa The Lancet.