Poveži se s nama

in MREŽA

INKLUZIJA ŠIBENIK Javna rasprava ‘Zakonodavna regulativa koja potiče socijalnu inkluziju’

Objavljeno

/

Ovom raspravom predstavnika različitih dionika žele potaknuti razmjenu mišljenja o zakonodavnoj regulativi i njenom utjecaju na socijalnu uključenost osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste izvaninstitucionalnu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja

Centar za socijalnu inkluziju Šibenik održao je prošlog petka, 17. studenog 2023. godine javnu raspravu pod nazivom ‘Zakonodavna regulativa koja potiče socijalnu inkluziju’ u konferencijskoj dvorani, Razvojne agencije Šibensko-kninske županije – Adriatic Bussines Centre, Šibenik i putem Zooma.

Ovom raspravom predstavnika različitih dionika (osoba koje koriste uslugu organiziranog stanovanja, pravobranitelja za osobe invaliditetom, državnih i nedržavnih pružatelja usluge organiziranog stanovanja, akademske zajednice, lokalne uprave i samouprave) žele potaknuti razmjenu mišljenja o zakonodavnoj regulativi i njenom utjecaju na socijalnu uključenost osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste izvaninstitucionalnu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja.

Organizirano stanovanje je socijalna usluga koja omogućava život u zajednici osobama koje nemaju mogućnosti života u vlastitoj obitelji. Ovom se uslugom osigurava stambeno zbrinjavanje, zadovoljavanje životnih potreba ali i podrška koja je osobi s invaliditetom potrebna kako bi uspješno živjela u zajednici.

U svjetlu novog Zakona o osobnoj asistenciji, kojim se po prvi put osobama s intelektualnim teškoćama priznaje pravo na individualnu podršku, ali i prijedloga Zakona o inkluzivnom dodatku, raspravljalo se o promjenama koje su potrebne unutar usluge organiziranog stanovanja kako bi se prava osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste uslugu organiziranog stanovanja izjednačila s pravima osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u zajednici.

Cilj rasprave je prepoznati mogućnosti promjena onih odredbi u zakonskoj regulativi koje bi omogućile snažnije socijalno uključivanje i izjednačavanje prava osoba s invaliditetom neovisno o usluzi koju koriste.

Samu temu javne rasprave predstavile su Marija Alfirev i Josipa Gović, a izlaganja su održali Marijana Radman iz Centara za socijalnu inkluziju Šibenik, Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda Split, novinar Antonio Milanović, Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNIZG i Bojana Rozman iz Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja. Moderatorica javne rasprave bila je Jelena Kenđel Čular.

– Zaposlena sam u restoranu godinu i pol, koristim uslugu organiziranog stanovanja i svaki mjesec plaću dajem u to organizirano stanovanje. Što biste vi napravili da radite, a zapravo vam ostaje samo mali dio prihoda? Smatram to nepoštenim jer mi ne ostane ni za kino i neke sitne gušte. Zapravo radim mukte, za džeparac, a ponekad nažalost moram novac posuditi od drugih. Bilo bi u redu davati pola plaće, ali nikako cijelu i to hitno treba bolje regulirati u zakonu – svjedočila je svojim primjerom Marijana Radman.

– Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku isključuju korisnike organiziranog stanovanja i ostat će uskraćeni i za novčanu pomoć za nezaposlene osobe koju su do sada ostvarivali. Kao ured tražili smo da se osobama u organiziranom stanovanju prizna pravo na inkluzivni dodatak barem u određenom postotku – kazala je Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda Split.

– Rezultati nedavnog istraživanja o mogućnostima neovisnog življenja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj pokazalo je porazne rezultate. Nemamo ispunjene ni minimalne pretpostavke neovisnog življenja, ljudi su socijalno isključeni, čak ni visoko obrazovani nemaju mogućnost adekvatnog stanovanja, ni mogućnost izbora o načinu života i slično. Novi zakoni su također neprihvatljivo strukturirani, kreirani na štetu ove populacije, posebno u dijelu novčanih prava u organiziranom stanovanju i također je potrebno redefinirati uslugu već od samog naziva, odnosno, odvojiti stanovanje i podršku – upozorila je Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNIZG.

– Institualizacija je gorući problem jer država smatra da osobe invaliditetom koje su smještene u instituciju imaju tamo sve, zbrinute su i ne treba im više ništa što je apsolutno pogrešno. Osoba i tada treba neka sredstva kojim će zadovoljiti svoje potrebe, a i sveobuhvatna briga o njima zna biti vrlo upitna.

Prva greška inkluzivnog dodatka je uzimanje osobama u smještaju prava na ikakvu naknadu, druga diskutabilna stvar inkluzivnog su skupine i iznosi potpora. Puno osoba koje primaju samo osobnu invalidninu strahuje da će sada biti svrstane u nepovoljniju kategoriju. Problematičan je i broj nekretnina koje osoba posjeduje i taj dio bi trebalo ukloniti. Treći problem, nevezan striktno uz ovu temu, su osobe s invaliditetom koje rade na pola radnog vremena i zakinute su za punu plaću – istaknuo je novinar i kolumnist Antonio Milanović i poručio da budemo promjena koju želimo jer će se tada ona i dogoditi.

– Organizirano stanovanje ne bi trebalo biti nužno i samo onda kad obitelji više ne mogu jer odrasle osobe s invaliditetom žele živjeti izvan obitelji i one na to imaju pravo. Nitko od ljudi bez invaliditeta nije u odrasloj dobi prisiljen živjeti s mamom, tatom, bratom, sestrom samo da bi mogao živjeti. Tu je i pravo obitelji da odahne kad djeca s invaliditetom postanu odrasli ljudi. Nije fer pritisak koji se stavlja na obitelj, koju ćemo podržati s malo one i ove naknade pa će kao sve funkcionirati i to naravno da nije u skladu s UN konvencijom i tu moramo biti jasni.

Organizirano stanovanje nije usluga smještaja i protiv toga se moramo boriti na svakom koraku. To je zasebna, u zajednici utemeljena usluga podrške za uključivanje čovjeka u život zajednice. Zbog 20 godina neadekvatnog financiranja, nepostojanja pravilnika koji bi regulirali organizirano stanovanje i činjenici da u Zakonu o socijalnoj skrbi o organiziranom stanovanju postoji paragraf i pol. Imamo 20 godina sustavnog zanemarivanja ove usluge. Ljudi sudjeluju svojim  prihodima do pune cijene usluge, a nema temelja za to jer 20 godina nema pravilnika. Usluga se naplaćuje na temelju nepostojećeg pravilnika.

Što se tiče Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o osobnoj asistenciji, ako su temeljeni na razini  invaliditeta, onda isto vrijedi za sve, onda ne možemo diskriminirati i izostaviti i reći da ljudima u organiziranom stanovanju ne treba naknada jer imaju sve unutar usluge.

Cijena usluge po korisniku u organiziranom stanovanju košta 1200 eura, a cijena osobnog asistenta za jednog korisnika 1900 eura. Osoba u organiziranom stanovanju će dobiti 33,18 eura naknade za osobne potrebe, a osoba koja ima asistenta će dobiti do 720 eura. Gdje je logika toga, kako je moguće? Naš sustav aktivno diskriminira osobe s intelektualnim teškoćama, autizmom i psihosocijalnim teškoćama jer nemaju dovoljno jaki glas da se suprotstave.

Od iduće godine država će za osobu s tjelesnim invaliditetom kroz ova dva zakona izdvajati oko 4500 eura mjesečno, a za osobu u organiziranom stanovanju 1233 eura mjesečno – upozorila je Bojana Rozman iz Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja.

in MREŽA

Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije obilježila Europski tjedan mobilnosti

Objavljeno

/

Skupina ljudi stoji pored štanda na otvorenom. Na štandu piše "Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije". Jedna žena se nasmiješeno obraća kameri, dok ostali ljudi gledaju izložene proizvode na štandu. Iza njih je trg i zgrada sa žutim tornjem u pozadini.
Foto: posi.hr

Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije obilježila je 16. rujna 2024. godine Europski tjedan mobilnosti izlaganjem ukrašenih vaza, kreativnih radova svojih članova na Korzu u Rijeci

Građani su se tako mogli upoznati s aktivnostima ove Udruge i donacijom pridonijeti njezinom daljnjem aktivnom angažmanu u zajednici na dobrobit osoba s invaliditetom.

Udruga provodi niz projekata i programa kao što su ‘Kroz život zajedno kojim se osigurava fizikalna terapija i rehabilitacija korištenjem novih uređaja i metoda prilagođenih osobama s neuromuskularnim bolestima.

Projektom ‘Mobilnost za bolju budućnost’ osigurava se prijevoz kombi vozilom za osobe s invaliditetom te je Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije ujedno i korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.

Europski tjedan mobilnosti održava se svake godine od 16. do 22. rujna. Ovogodišnja tema obilježavanja Europskog tjedna mobilnosti su ‘Zajednički javni prostori’, a kojom se želi naglasiti važnost kvalitetne organiziranosti javnih prostora kao što su ulice, trgovi, šetnice itd. koje nizom unapređenja mogu izravno utjecati na kvalitetu života, osnažiti sigurnost, utjecati na razinu buke i zagađenje zraka.

Ove godine poziva se na ravnopravnost korištenja zajedničkih javnih prostora, pri tome ističući važnost osiguranja sigurnosti pješaka i biciklista.

Kvalitetnijim javnim prostorima koji su ugodni za boravak ljudi, doprinosimo aktivaciji lokalnih zajednica, a stanovnike potičemo da koriste aktivne oblike kretanja, kao što su hodanje i bicikliranje.

Izvor: posi.hr

Nastavi čitati

in MREŽA

Književni susreti članova Udruge slijepih Međimurske županije

Objavljeno

/

Skupina ljudi sjedi za stolom u prostoriji, sudjelujući u sastanku. Na zidu je grb Hrvatske. Osoba na čelu stola je nasmiješena i razgovara s ostalim prisutnima. Atmosfera djeluje neformalno, a sudionici su opušteni.
Foto: Udruga slijepih Međimurske županije

Susreti književnog kluba održavaju se jednom mjesečno u Knjižnici ‘Nikola Zrinski’ Čakovec, gdje njihova knjižničarka, Blaženka Hunjadi-Bašek, članove uvodi u druge svjetove

Udruga slijepih Međimurske županije okuplja desetak zainteresiranih članova u svom književnom klubu.

Ove godine obradili su razne teme i pročitali mnoge knjige.

U siječnju su pročitali priče iz knjige ‘Sve je u redu’ Sanje Pilić te su na temelju njih poveli razgovor o današnjoj situaciji i prilikama odgoja djece. Na kraju susreta pročitali su još nekoliko bajki Zorana Pongrašića iz knjge ‘Zašto (ne) volim bajke’.

U veljački su pročitali ulomke iz knjige ‘Madame Curie i snaga jednog sna’ (Susanna Leonard) te su upoznali njezin životni put i borbu za bolji položaj žena znanstvenica u svijetu.

U ožujku, povodom Svjetskog dana pjesništva, posvetili su se pjesmama i tekstovima Borke Tadić te im je član udruge Danijel Kralj izrecitirao nekoliko pjesama iz svoje zbirke ‘Moja radost neprolazna’.

U lipnju, povodom Dana Grada Čakovca, pročitali su ponešto iz povijesti obitelji Zrinski te dvije legende iz zbirke ‘Čakovečke legende’ autorice Vesne Kalšan. Osim toga, čitali su i knjigu ‘OLIVER: Trag u beskraju’.

Tijekom ljeta Udrugu su posjetile dvije književnice: u srpnju Patricija Kozar koja je predstavila svoju knjigu ‘Krojeći riječi’, a u kolovozu Željka Novak i njezina Kamilica Basetica, koje su predstavile svoju knjigu ‘Dnevnik jedne Kamilice’.

Književni susreti u Knjižnici ‘Nikola Zrinski’ Čakovec nastavljeni su u rujnu kad je književni klub bio posvećen slijepom književniku, Feruči Lazariću, autoru knjige ‘Na drugi način lijepo’.

Osim književnih klubova, članovi sudjeluju i na predstavljanjima knjiga te na raznim predavanjima u knjižnicama. Tako su, osim u čakovečkoj knjižnici, u kojoj su u lipnju bili na putopisnom predavanju Feruča Lazarića, u ožujku bili u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga na Putopisnom predavanju ‘Put Svetog Mihaela’ sa Sinišom Golubom te u Sceni & Bar Rogoz na promociji knjige Kristiana Novaka ‘Slučaj vlastite pogibelji’, u travnju su prisustvovali promociji knjige ‘Apostoli insulani’ Marijane Korunek Medved u Pavlinskom samostanu sveta Jelena u Šenkovcu te su ponovno u svibnju posjetili Knjižnicu i čitaonicu Grada Preloga gdje su sudjelovali na književnoj večeri s književnikom Zoranom Žmirićem.

Sudionici književnog kluba vesele se svakom sljedećem druženju te jedva čekaju razgovor o novim temama koje se otvaraju prilikom svakog susreta.

Slijepe osobe slušaju zvučne knjige ili čitaju knjige na brajici. Čitajući knjige slijepe osobe su više informirane, obogaćuje im se mašta, a sudjelujući na književnim klubovima povećavaju svoju socijalnu uključenost i komunikacijske vještine.

Književni klub Udruge slijepih Međimurske županije održava se kao jedna od aktivnosti programa ‘Kvalitetniji život slijepih osoba u Međimurskoj županiji’, koji sufinanciraju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Međimurske županija i Grad Čakovec.

Izvor: Udruga slijepih Međimurske županije

Nastavi čitati

in MREŽA

DRUGA STRANA MEDALJE Enrique Vazquez Cepeda u timu koji je napravio 2700 popravaka pomagala sportaša

Objavljeno

/

Slika prikazuje nasmiješeni par, muškarca i ženu, kako stoje jedno pored drugog s pogledom prema kameri. Žena nosi ružičastu majicu, a muškarac nosi crnu sportsku majicu s crvenim uzorkom i grbom nogometnog tima. Iza njih se pruža prekrasan pogled na mirno jezero, okruženo planinama i prirodom, pod vedrim plavim nebom.
Foto: Ottobock

Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima

Paraolimpijske igre (POI) su svakim svojim novim izdanjem veće i glamuroznije događanje. Sve veći broj disciplina i sportaša omogućuje nam da uživamo i divimo se u iznimnim postignućima sportaša s invaliditetom koji su ponekad na granici nemogućeg.

No, manje je poznato da iza tih vrhunskih uspjeha stoji iskusan i educiran tim koji još od 1988. godine redovito podržava i zimske i ljetne Paraolimpijske igre. Radi se o timu od više od 100 tehničara iz tvrtke Ottobock, globalnog lidera u medicinskoj tehnologiji koja poboljšava živote osoba s invaliditetom diljem svijeta već više od 100 godina. Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima.

Nevjerojatan timski duh

Hrvatska je i ove godine imala svog predstavnika u timu. Enrique Vazquez Cepeda, tehničar za protetičke i ortotičke opskrbe iz Ottobock Adria u Rijeci, u stvari je Meksikanac koji već pet godina živi u Hrvatskoj. Tijekom POI, 8 je dana pružao podršku sportašima, 4 dana u glavnoj radionici te ostale dane na stadionu Bercy gdje se igrala košarka u kolicima i na stadionu Roland Garros gdje se igrao tenis u invalidskim kolicima. Za Enriquea je ovo posebno iskustvo, vrlo intenzivnih 10-ak dana tijekom čega je, kako kaže, u timu najviše dolazio do izražaja timski duh i kreativnost.

– Bila je čast biti dio Ottobock tima na tako velikom događaju, bilo je to iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Vibra sportaša i ostalih tehničara iz drugih dijelova svijeta bila je nevjerojatna. Najveća nagrada na kraju je bila očigledna zahvalnost sportaša kada bi vidjeli da je njihovo pomagalo ponovno funkcionalno – kaže Enrique Vazquez Cepeda.

Rekordan broj popravaka u povijesti POI

Radionica Paraolimpijskog sela bila je najprometnija, cijeli su dan dolazili  sportaši s nekim problemom na svojim pomagalima, a na pojedinim sportskim arenama bili su interventni timovi koji su morali uvijek biti spremni u slučaju da nekom sportašu treba popravak. Ukupno je tijekom POI napravljeno rekordnih 2700 popravaka, više nego ikada prije. Oko 55 posto popravaka obavljeno je na invalidskim kolicima, a 45 posto bili protetički, ortotički ili drugi popravci.

Enrique je sudjelovao u nešto više od 20 popravaka od čega je većina bila vrlo zahtjevna, te zahtjevala veliko znanje i iskustvo.

– Najzahtjevnije je bilo kada sam morao sam popraviti ortozu jednog sportaša iz Uzbekistana. Bila je to jako stara ortoza od kože i svi su zglobovi bili zahrđali i polomljeni, pa sam ih morao zamijeniti novima. No, iako zahtjevno, ništa nije teško. Mislim da timski duh najbolje ilustrira jedna situacija u kojoj su se našli moji kolege. Tijekom takmičenja triatlona pukla je cijev na jednom biciklu i kolege su morali što brže reagirati. Nisu imali takvu cijev pri ruci, ali su se brzo snašli. Ograda kojom su odijeljeni navijači ima slične cijevi i brzo su izrezali jednu cijev te je zavarili na mjesto puknuća. I sve je savršeno funkcioniralo – zadivljeno priča Enrique.

Ljubav ga dovela u Hrvatsku

Savršeno se za Enrique odvijala i priča koja ga je dovela u Hrvatsku. Tijekom studija bioničkog inženjerstva 2017. godine je otišao jedan semestar studirati u Graz. Tamo je upoznao Vlatku, svoju buduću ženu iz Hrvatske.

– Počeli smo izlaziti i onda sam se morao vratiti u Meksiko da završim studij, zadržali smo vezu na daljinu, a ona me dva puta dolazila posjetiti u Meksiko i nakon godinu i pol odlučio sam se preseliti s njom u Hrvatsku. Nakon nekoliko godina života u Rijeci vjenčali smo se i sada očekujemo sina. Jako sam uzbuđen što ću postati tata krajem listopada – entuzijastično govori Enrique. Dodaje kako je sretna okolnost bila što je vrlo brzo nakon dolaska u Hrvatsku dobio posao u Ottobock Adria. Tamo radi kao protetički i ortotički tehničar, odnosno korisnicima uzima mjere ili odljev te, zatim u radionici izrađuje protetiku ili ortotiku i onda isporučuje proizvod i radi korekcije ako su potrebne. Uz nesumnjivo znanje i iskustvo koje Enrique posjeduje, naglašava kako je iznimno važno imati kvalitetnu komunikaciju kako s pacijentima, tako i s kolegama.

Život u Hrvatskoj mu je u potpunosti sjeo. Kvaliteta života u Hrvatskoj je viša nego u Meksiku, a zemlja sigurna, klima ugodna.

– Volim Hrvatsku, prekrasna je zemlja, ljudi su me prihvatili, a hrana i priroda su posebni. Rekao bih da je Hrvatska moja druga domovina.

Najdraži sport flag football – mnogima nepoznanica, a igra se i u Hrvatskoj

Enriqueu je osim profesionalno boravak na POI bio i privatno poseban. Naime, bavi se raznim sportovima od malih nogu, pa je mogao upoznati neke istaknute sportaše. Najdraži sportovi su mu košarka i američki nogomet, odnosno flag football s kojim se, mogli bismo reći bavi i poluprofesionalno. Mnogima u Hrvatskoj flag football je potpuna nepoznanica, a radi se varijanti američkog nogometa u kojoj nema kontakata. Svaki igrač ima pojas s dvije zastavice na bokovima, a kada trčite s loptom i drugi igrač uzme jednu vašu zastavicu, tada igra prestaje i krećete iz te pozicije.

– Igram flag football odmalena, igrao sam s tatom, rođacima i prijateljima. Svake nedjelje bismo otišli u neki park i tamo igrali , a kada smo bili malo stariji, prijavili bismo se na neke amaterske turnire u Puebli, mom rodnom gradu.

Prirodno, kada je došao u Hrvatsku počeo je tražiti klub u kojem bi mogao igrati. U Rijeci je bila jedna momčad  u kojoj je igrao kratko jer naposljetku nije bilo dovoljno igrača. Uspio je postati član momčadi Karlovac Dukes s kojima je uspio odigrati cijelu sezonu.

– Sada igram za slovensku ekipu Kočevje Wildhogs s obzirom da je ovaj sport u Sloveniji popularniji. Na neke turnire u Sloveniji dolaze ekipe iz cijele Europe, pa se može probuditi natjecateljski duh i brusiti vještine. Nadam se da će se u Hrvatskoj ovaj sport popularizirati, pa da se pridružim nekom našem klubu – zaključuje Enrique.

Goran Pivarski

Nastavi čitati

U trendu