Ovom raspravom predstavnika različitih dionika žele potaknuti razmjenu mišljenja o zakonodavnoj regulativi i njenom utjecaju na socijalnu uključenost osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste izvaninstitucionalnu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja
Centar za socijalnu inkluziju Šibenik održao je prošlog petka, 17. studenog 2023. godine javnu raspravu pod nazivom ‘Zakonodavna regulativa koja potiče socijalnu inkluziju’ u konferencijskoj dvorani, Razvojne agencije Šibensko-kninske županije – Adriatic Bussines Centre, Šibenik i putem Zooma.
Ovom raspravom predstavnika različitih dionika (osoba koje koriste uslugu organiziranog stanovanja, pravobranitelja za osobe invaliditetom, državnih i nedržavnih pružatelja usluge organiziranog stanovanja, akademske zajednice, lokalne uprave i samouprave) žele potaknuti razmjenu mišljenja o zakonodavnoj regulativi i njenom utjecaju na socijalnu uključenost osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste izvaninstitucionalnu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja.
Organizirano stanovanje je socijalna usluga koja omogućava život u zajednici osobama koje nemaju mogućnosti života u vlastitoj obitelji. Ovom se uslugom osigurava stambeno zbrinjavanje, zadovoljavanje životnih potreba ali i podrška koja je osobi s invaliditetom potrebna kako bi uspješno živjela u zajednici.
U svjetlu novog Zakona o osobnoj asistenciji, kojim se po prvi put osobama s intelektualnim teškoćama priznaje pravo na individualnu podršku, ali i prijedloga Zakona o inkluzivnom dodatku, raspravljalo se o promjenama koje su potrebne unutar usluge organiziranog stanovanja kako bi se prava osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste uslugu organiziranog stanovanja izjednačila s pravima osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u zajednici.
Cilj rasprave je prepoznati mogućnosti promjena onih odredbi u zakonskoj regulativi koje bi omogućile snažnije socijalno uključivanje i izjednačavanje prava osoba s invaliditetom neovisno o usluzi koju koriste.
Samu temu javne rasprave predstavile su Marija Alfirev i Josipa Gović, a izlaganja su održali Marijana Radman iz Centara za socijalnu inkluziju Šibenik, Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda Split, novinar Antonio Milanović, Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNIZG i Bojana Rozman iz Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja. Moderatorica javne rasprave bila je Jelena Kenđel Čular.
– Zaposlena sam u restoranu godinu i pol, koristim uslugu organiziranog stanovanja i svaki mjesec plaću dajem u to organizirano stanovanje. Što biste vi napravili da radite, a zapravo vam ostaje samo mali dio prihoda? Smatram to nepoštenim jer mi ne ostane ni za kino i neke sitne gušte. Zapravo radim mukte, za džeparac, a ponekad nažalost moram novac posuditi od drugih. Bilo bi u redu davati pola plaće, ali nikako cijelu i to hitno treba bolje regulirati u zakonu – svjedočila je svojim primjerom Marijana Radman.
– Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku isključuju korisnike organiziranog stanovanja i ostat će uskraćeni i za novčanu pomoć za nezaposlene osobe koju su do sada ostvarivali. Kao ured tražili smo da se osobama u organiziranom stanovanju prizna pravo na inkluzivni dodatak barem u određenom postotku – kazala je Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda Split.
– Rezultati nedavnog istraživanja o mogućnostima neovisnog življenja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj pokazalo je porazne rezultate. Nemamo ispunjene ni minimalne pretpostavke neovisnog življenja, ljudi su socijalno isključeni, čak ni visoko obrazovani nemaju mogućnost adekvatnog stanovanja, ni mogućnost izbora o načinu života i slično. Novi zakoni su također neprihvatljivo strukturirani, kreirani na štetu ove populacije, posebno u dijelu novčanih prava u organiziranom stanovanju i također je potrebno redefinirati uslugu već od samog naziva, odnosno, odvojiti stanovanje i podršku – upozorila je Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNIZG.
– Institualizacija je gorući problem jer država smatra da osobe invaliditetom koje su smještene u instituciju imaju tamo sve, zbrinute su i ne treba im više ništa što je apsolutno pogrešno. Osoba i tada treba neka sredstva kojim će zadovoljiti svoje potrebe, a i sveobuhvatna briga o njima zna biti vrlo upitna.
Prva greška inkluzivnog dodatka je uzimanje osobama u smještaju prava na ikakvu naknadu, druga diskutabilna stvar inkluzivnog su skupine i iznosi potpora. Puno osoba koje primaju samo osobnu invalidninu strahuje da će sada biti svrstane u nepovoljniju kategoriju. Problematičan je i broj nekretnina koje osoba posjeduje i taj dio bi trebalo ukloniti. Treći problem, nevezan striktno uz ovu temu, su osobe s invaliditetom koje rade na pola radnog vremena i zakinute su za punu plaću – istaknuo je novinar i kolumnist Antonio Milanović i poručio da budemo promjena koju želimo jer će se tada ona i dogoditi.
– Organizirano stanovanje ne bi trebalo biti nužno i samo onda kad obitelji više ne mogu jer odrasle osobe s invaliditetom žele živjeti izvan obitelji i one na to imaju pravo. Nitko od ljudi bez invaliditeta nije u odrasloj dobi prisiljen živjeti s mamom, tatom, bratom, sestrom samo da bi mogao živjeti. Tu je i pravo obitelji da odahne kad djeca s invaliditetom postanu odrasli ljudi. Nije fer pritisak koji se stavlja na obitelj, koju ćemo podržati s malo one i ove naknade pa će kao sve funkcionirati i to naravno da nije u skladu s UN konvencijom i tu moramo biti jasni.
Organizirano stanovanje nije usluga smještaja i protiv toga se moramo boriti na svakom koraku. To je zasebna, u zajednici utemeljena usluga podrške za uključivanje čovjeka u život zajednice. Zbog 20 godina neadekvatnog financiranja, nepostojanja pravilnika koji bi regulirali organizirano stanovanje i činjenici da u Zakonu o socijalnoj skrbi o organiziranom stanovanju postoji paragraf i pol. Imamo 20 godina sustavnog zanemarivanja ove usluge. Ljudi sudjeluju svojim prihodima do pune cijene usluge, a nema temelja za to jer 20 godina nema pravilnika. Usluga se naplaćuje na temelju nepostojećeg pravilnika.
Što se tiče Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o osobnoj asistenciji, ako su temeljeni na razini invaliditeta, onda isto vrijedi za sve, onda ne možemo diskriminirati i izostaviti i reći da ljudima u organiziranom stanovanju ne treba naknada jer imaju sve unutar usluge.
Cijena usluge po korisniku u organiziranom stanovanju košta 1200 eura, a cijena osobnog asistenta za jednog korisnika 1900 eura. Osoba u organiziranom stanovanju će dobiti 33,18 eura naknade za osobne potrebe, a osoba koja ima asistenta će dobiti do 720 eura. Gdje je logika toga, kako je moguće? Naš sustav aktivno diskriminira osobe s intelektualnim teškoćama, autizmom i psihosocijalnim teškoćama jer nemaju dovoljno jaki glas da se suprotstave.
Od iduće godine država će za osobu s tjelesnim invaliditetom kroz ova dva zakona izdvajati oko 4500 eura mjesečno, a za osobu u organiziranom stanovanju 1233 eura mjesečno – upozorila je Bojana Rozman iz Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja.
