U svijetu koji nas neprestano bombardira informacijama i zabavom, dopuštanje sebi da nam bude dosadno može postati dragocjena praksa. Dosada nas podsjeća da je u redu zastati, da ne moramo uvijek biti produktivni ili zabavljeni

Dosada nam se često čini nečim negativnim, kao gubitak vremena ili znak da nam nedostaje zanimljivosti u životu. Međutim, ponekad može biti iznenađujuće korisna. Kada nam je dosadno, naš um dobiva priliku ‘disati’, udaljiti se od stalnih podražaja i pronaći prostor za kreativnost.

Upravo u tim trenucima tišine i praznine rađaju se nove ideje, neočekivana rješenja i dublja razmišljanja o stvarima koje inače zanemarujemo.

Dosada nas, prije svega, potiče da zastanemo i osluškujemo sebe – svoje potrebe, želje i osjećaje. Ona može biti poticaj za introspekciju, ali i motivacija da napravimo promjene, isprobamo nešto novo ili organiziramo svoj život na smisleniji način. Uz to, redoviti trenutci dosade mogu nas naučiti strpljenju i pomoći nam da se bolje nosimo s vremenima kada nije sve uzbudljivo i brzo.

Zanimljivo je da su neki od najvećih povijesnih izuma i umjetničkih ostvarenja nastali upravo iz dosade. Poznato je da mozak, kada nije okupiran konkretnim zadatkom, aktivira tzv. ‘default mode network’ – mrežu koja potiče maštanje, sanjarenje i slobodno povezivanje ideja.

To je mentalno stanje u kojem su mnoga djeca izmišljala igre, a odrasli nalazili inspiraciju za projekte koji su kasnije promijenili njihov život.

U svijetu koji nas neprestano bombardira informacijama i zabavom, dopuštanje sebi da nam bude dosadno može postati dragocjena praksa. Dosada nas podsjeća da je u redu zastati, da ne moramo uvijek biti produktivni ili zabavljeni.

Kada je prihvatimo kao prirodan dio ritma života, ona prestaje biti teret i postaje poziv na kreativnost, prisutnost i dublju povezanost sa samima sobom.

Dosada je korisna i za vašu djecu jer potiče njihov prirodni razvoj. Kada im nije sve unaprijed organizirano, djeca spontano pronalaze načine da se zabave, što potiče maštu i kreativnost. U takvim trenucima uče oslanjati se na vlastite ideje umjesto na stalne vanjske poticaje, čime razvijaju inicijativu i samostalnost.

Dosada im pomaže i u izgradnji strpljenja, jer uče da nije svaki trenutak uzbudljiv i odmah nagrađujući. Osim toga, daje im priliku da obrade svoje osjećaje i doživljaje, što je važno za emocionalni razvoj.

Kroz dosadu djeca često spontano posežu za igrom na otvorenom ili jednostavnijim aktivnostima koje potiču njihovu maštu i osjećaj istraživanja.

Na taj način, ono što odrasli ponekad doživljavaju kao problem zapravo je dragocjen prostor u kojem dijete raste, uči i razvija se na prirodan i zdrav način.

Sljedeći put kad osjetite dosadu, umjesto da je odmah prekrijete ekranom ili obavezama, dopustite joj da malo potraje. Možda ćete se iznenaditi kamo vas može odvesti.

Na konferenciji ‘Odmori OSI Hrvatska’, održanoj 19. studenog u Zagrebu, govorilo se o rješenjima koja će osobama s invaliditetom omogućiti pristupačan turizam i veću samostalnost

Poslušaj članak

Osobe s invaliditetom su ljubitelji putovanja. Međutim, da bi uživali u turističkoj destinaciji, treba im omogućiti pristupačnost smještajnim kapacitetima, plažama i turističkim sadržajima. Iako je pristupačnost ljudsko pravo propisano zakonima, u praksi provedba tih zakona često zapinje.

Na konferenciji ‘Odmori OSI Hrvatska’, održanoj 19. studenog u Zagrebu, govorilo se o rješenjima koja će osobama s invaliditetom omogućiti pristupačan turizam i veću samostalnost. Konferenciju je organizirao Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom (SUMSI).

Predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH), Marica Mirić, istaknula je kako je pristupačnost jedno od načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Države potpisnice imaju obvezu da turističke usluge, okoliš, informacije i promet budu dostupni svim osobama.

– Pristupačnost u turizmu predstavlja temeljno ljudsko pravo koje proizlazi iz načela ravnopravnosti, nediskriminacije i univerzalnog dizajna. Turizam nije samo rekreacija, nego je i alat za obrazovanje, zapošljavanje i društvenu participaciju. Kada je turizam nepristupačan osobama s invaliditetom, uskraćuje se pravo sudjelovanja u ekonomskom, kulturnom i društvenom životu zajednice. Pristupačan turizam je koncept koji osigurava da sve osobe s invaliditetom mogu koristiti turističke usluge ravnopravno, sigurno i dostojanstveno – pojasnila je Mirić.

Naglasila je da je Hrvatska uložila enormna sredstva u turističke projekte. Međutim, trebalo bi izraditi cjeloviti akcijski plan koji bi kroz provedbu pokazao znatne učinke, a time bi se pristupačnost turizma znatno unaprijedila.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić istaknuo je kako se procjenjuje da u Europskoj uniji trenutno živi oko 87 milijuna osoba s invaliditetom. U Hrvatskoj osobe s različitim vrstama invaliditeta čine oko 17 posto ukupnog stanovništva.

Čak 300 milijuna osoba s invaliditetom u svijetu učestalo putuje, dok se 30 milijuna osoba s invaliditetom kreće pomoću invalidskih kolica i također često putuje. Jurišić je pojasnio da je pristupačnost preduvjet uključivanja osoba s invaliditetom u život zajednice na ravnopravnoj osnovi s ostalim građanima, a podrazumijeva pristupačnost fizičkog okoliša, prijevoza, informacija i komunikacija, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave te ostalih sadržaja i usluga.

Međutim, Hrvatska kao turistička destinacija još uvijek ne čini dovoljno da bi bila pristupačna osobama s invaliditetom. Postoje određeni pomaci u pristupačnosti plaža i turističkih sadržaja, ali su prilično spori. Također je potrebna i veća pristupačnost smještajnih kapaciteta i prijevoza.

– Nadamo se da ćemo u Hrvatskoj imati više osviještenih turističkih djelatnika o tome da je prava usluga ona koja je u potpunosti pristupačna svima – poručio je Jurišić.

O pristupačnosti turizma u Zagrebačkoj županiji govorila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović. Ova županija promovira održivi turizam koji je pristupačan svim osobama. U Zagrebačkoj županiji posebno veliku pozornost pristupačnosti osoba s invaliditetom posvećuje grad Velika Gorica. Izdan je vodič kroz grad Veliku Goricu za osobe s invaliditetom. Što se tiče smještaja, od hotela na području Velike Gorice pristupačan je hotel Garden Hill. Pristupačna je i Zračna luka dr. Franjo Tuđman.

Predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek predstavila je projekt ‘Priroda za sve na znakovnom jeziku’, kojeg je financiralo Ministarstvo turizma i sporta. Cilj projekta je osiguravanje pristupačnih sadržaja nacionalnih parkova za gluhe i nagluhe osobe. Partner na tom projektu je Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske, a pridruženi partneri su osam nacionalnih parkova.

Informativni sadržaji nacionalnih parkova prevedeni su na hrvatski znakovni jezik i međunarodnu znakovnu komunikaciju uz titlove. Prevedeni sadržaji postavljeni su na YouTube kanal Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih koji je posebno otvoren za ovaj projekt. Sadržajima nacionalnih parkova može se pristupiti putem QR koda.

– Mislim da smo na ovaj način približili djelatnicima nacionalnih parkova sve komunikacijske barijere na koje nailaze gluhe i nagluhe osobe, da smo podigli razinu svijesti i razumijevanje o načinima komunikacije gluhih i nagluhih osoba kako bi i oni bez barijera mogli uživati u prirodnim ljepotama te posjećivati nacionalne parkove kao i druge osobe – zaključila je Vincek.

Snježana Jolić iz kninske Udruge za osobe s invaliditetom ‘Sveti Bartolomej’ govorila je o pristupačnosti turizma u Kninu. Grad teži aktivnom turizmu te nudi razne aktivnosti kao što su jahanje, biciklizam, planinarenje, nordijsko hodanje. Osobama s invaliditetom može se prilagoditi većina aktivnosti, a dostupno im je i terapijsko jahanje. U Kninu je većina javnih ustanova pristupačna.

Od smještajnih kapaciteta samo je jedan privatni apartman pristupačan osobama s invaliditetom, kao i jedan ugostiteljski objekt. Jolić se osvrnula i na potencijalna mjesta za Euroključ.

– Trenutno postoji jedan javni WC i jedno dizalo na Staroj tržnici. Postoji još nekoliko WC-a i dizala, ali su u sklopu ugostiteljskih objekata, javnih objekata, trgovina i benzinskih postaja. Jedan lift u sklopu ugostiteljskog objekta i jedan u sklopu gradskog poslovnog objekta se pokreću magnetskom karticom – pojasnila je Jolić. Zaključila je da osobe s invaliditetom sve više traže svoje mjesto u turizmu. Euroključ i Eurobrave bi učinili ugodniji boravak osobama s invaliditetom i potaknuli ih da dolaze na destinacije gdje su postavljeni.

Predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mlade i osobe s invaliditetom (SUMSI) Denis Marijon istaknuo je da razvoj tehnologije poboljšava kvalitetu života osoba s invaliditetom. U svom predavanju osvrnuo se na Euroključ. Ovim posebno dizajniranim ključem osobe s invaliditetom mogu otključati i samostalno koristiti WC diljem Europe. Osobe s određenim invaliditetom mogu naručiti ključ putem interneta uz predočenje medicinske dokumentacije.

Marijon je istaknuo da bi se Euroključ trebao nalaziti i kod osobe na info pultu u shopping centru, te osim za WC trebao bi se koristiti i za liftere, kao što su lifteri za ulazak u more.

Predsjednik Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara Bojan Hajdin predstavio je standarde za pristupačne plaže. To su prilagođena parkirna mjesta, prilagođen pristup plaži, pristupačan ulazak u more, sunčalište i kabina za presvlačenje te prilagođen WC.

Osvrnuo se i na problem vezan za Euroključ. Naglasio je da se ključ za pristupačni WC često traži po kafićima, a daljinski za lifter je negdje drugdje ili ga uopće nema. Najbolje rješenje je da Euroključ treba službeno otvarati pristupačni WC i kutijicu s daljinskim za lifter koji se odmah nalazi pored liftera.

Naime, cilj je da Euroključ postane jedini ključ za sve pristupačne sadržaje u cijeloj Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja.

Kako biste koristili pisanje kao antistres tehniku, ne morate biti odličan pisac i dovoljno je odvojiti dvadesetak minuta dnevno

Pisanje rukom jedan je od najjednostavnijih, ali i najmoćnijih antistres alata kojima se možemo služiti u svakodnevnom životu. U vremenu kada smo okruženi ekranima, brzim porukama i neprekidnim nizom obaveza, povratak olovci i papiru omogućuje nam sporiji, prirodniji ritam koji potiče prisutnost i smanjuje napetost.

Kada pišemo rukom, aktiviramo dijelove mozga odgovorne za motoričke vještine, pažnju i memoriju. Taj proces usporava naše misli, daje nam osjećaj kontrole i omogućuje fokusiranje na ono što se događa unutar nas.

Pisanje postaje svojevrsna mentalna detoksikacija – prostor u kojem možemo izbaciti brige, jasno izraziti emocije i bolje razumjeti vlastite misli. Mnogi ljudi doživljavaju veliko olakšanje upravo u trenutku kada ono što ih muči iz glave ‘prebace’ na papir. Osobno to ponekad radim i stvarno pomaže. Možda od tud dolazi i ono da papir svašta trpi.

Uvođenje malih rituala pisanja rukom može biti oblik brige o sebi. Vođenje dnevnika, zapisivanje zahvalnosti, planiranje dana ili spontano škrabanje – sve su to načini koji pomažu umu da se smiri. Mozak doslovno ‘usporava’ i ulazi u stanje nalik meditaciji.

Bez digitalnih ometanja i pritiska savršenstva, pisanje potiče kreativnost i dopušta nam da budemo potpuno prisutni u trenutku. To je vrijeme koje odvajamo samo za sebe, bez žurbe i bez očekivanja.

Jedinstvena ljepota pisanja rukom leži u činjenici da svako slovo nosi naš osobni pečat. Rukopis odražava naš tempo, raspoloženje i energiju. On nam omogućuje da se dublje povežemo sami sa sobom, ali i da ostavimo trag koji je intimniji i topliji od digitalne poruke.

Istraživanja su također potvrdila da terapija pisanjem ima značajne benefite na mentalnom i fizičkom zdravlju. Kako biste koristili pisanje kao antistres tehniku, ne morate biti odličan pisac i dovoljno je odvojiti dvadesetak minuta dnevno.

Ako ne znate o čemu biste pisali, počnite od onoga što vas okružuje, zabilježite dojmove iz svog prostora ili jednostavno promatrajte prizore kroz prozor i opišite ih. Važno je samo da pišete, a ne što pišete.