Osobe s invaliditetom
Za normalan život osoba s amputacijom važna je rehabilitacija
U organizaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije (UAZ) 29. studenoga u prostorijama Zavoda za protetičku rehabilitaciju KBC-a Zagreb održan je tradicionalni skup ‘Inovacije u protetici’, koji se ove godine bavio temom psihosocijalne rehabilitacije
Poslušaj članak
Cilj skupa bio je javnosti približiti važnost osiguravanja cjelokupne psihosocijalne rehabilitacije za osobe s amputacijom.
U prigodnom govoru predsjednica UAZ-a Ana Sršen predstavila je ovogodišnje projekte UAZ-a. Jedan od najvećih projekata je humanitarna akcija ‘Hodajmo za one koji ne mogu’, kojom je prikupljeno više od 20 tisuća eura za kupnju ortopedskih pomagala za djecu.
U rujnu je započeo projekt ‘AmputIN’, kojeg financira Grad Zagreb, a njime se želi osnažiti osobe s amputacijom. U okviru projekta provodi se program ‘Psihošetnji’ – ciklus od šest tematskih šetnji Zagrebom u trajanju od dva sata. U Psihošetnjama mogu sudjelovati i članovi obitelji osoba s amputacijom.
UAZ je organizirao i psihološke radionice za roditelje djece rođene bez udova. Sršen je istaknula suradnju s Udrugom osoba s amputacijom Umida i Zakladom Nataša Kovačević iz Srbije, koja je opskrbila dvoje hrvatske djece protezama. Zahvalila je stručnjacima, institucijama i volonterima uz čiju su podršku projekti realizirani.
U sklopu skupa održan je panel na temu ‘Prilike i izazovi u psihosocijalnoj rehabilitaciji osoba s amputacijom udova’, koji je moderirala Ana Sršen. U uvodu je Sršen istaknula da s invaliditetom život ne prestaje, ali uz proteze, invalidska kolica i druga pomagala potrebna je psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija za povratak u život prije invaliditeta.
Psihologinja Anita Lauri Korajlija ukazala je na izostanak psihološke podrške osobama s amputacijom. Naglasila je da je psihološka pomoć kroz zdravstveni sustav potrebna osobama prije i nakon amputacije, ali je, nažalost, malo bolničkih odjela s psiholozima.
– Proces prilagodbe na amputaciju je tjelesni i psihološki, ali sustav ne prepoznaje da je to nešto što ide paralelno. Ono što se osobi s amputacijom eventualno ponudi jest psihijatrijska pomoć, što ukazuje na to da osobi bez udova kojoj je teško treba psihijatar. Toj osobi je potreban psiholog koji će kroz razgovor razriješiti strahove i brige oko toga kako će život dalje izgledati – pojasnila je Korajlija. Ocijenila je da neuključivanje psihologa, socijalnih radnika, radnih terapeuta i drugih stručnjaka u proces prilagodbe na različite bolesti predstavlja veći trošak za zdravstveni sustav nego uštedu.
Pročelnik Zavoda za protetičku rehabilitaciju Neven Ištvanović istaknuo je da Zavod nema zaposlenog psihologa, iako postoji velika potreba korisnika s amputacijom za psihološkom podrškom. Razlog tome je administrativne prirode unutar KBC-a Zagreb čiji je Zavod dio.
Ištvanović je pojasnio da u težim situacijama intervenira klinički psihijatar s KBC-a Zagreb, dok drugi korisnici s amputacijom zbog nemogućnosti dobivanja psihološke podrške kroz zdravstveni sustav moraju je potražiti i privatno. Stoga će se inzistirati da se u timu Zavoda za protetičku rehabilitaciju zaposli psiholog.
Darko Sobota iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb istaknuo je da kronološki nastavak medicinske rehabilitacije predstavlja profesionalna rehabilitacija, koja omogućava osobi s invaliditetom da povratkom na posao nastavi živjeti kvalitetnim životom.
– U profesionalnoj rehabilitaciji imamo stručni tim kojeg čine liječnik medicine rada, edukacijski rehabilitator, socijalni radnik, psiholog i radni terapeut. Osoba s invaliditetom osposobljava se za određeni posao kroz neki oblik obrazovanja – pojasnio je Sobota. Osposobljavanje za posao obavlja se prema radnim sposobnostima osobe, ali i prema potrebama tržišta rada.
Uspješnost zapošljavanja osoba s invaliditetom koje su koristile uslugu profesionalne rehabilitacije iznosi 70 posto, a kroz ovu uslugu zaposlile su se i osobe s amputacijom.
Na skupu su predstavljena dva izdanja u nakladi UAZ-a – knjižica ‘Kako si’, autorice psihologinje Anite Lauri Korajlije, i knjižica ‘Nije kraj’, autora Darka Sobote, koja je nastala u suradnji s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb.
Knjižica ‘Kako si’ sadrži šesnaest najčešćih pitanja koja osobe prije i nakon amputacije postavljaju psihologu, a namijenjena je i drugim osobama s invaliditetom.
Knjižica ‘Nije kraj’ bavi se problematikom profesionalne rehabilitacije i radnim pravima osoba s invaliditetom. Osim u tiskanom, knjižica je dostupna i u digitalnom izdanju. Može biti korisna ne samo osobama s invaliditetom, nego i poslodavcima.
Skup je završio prikazivanjem dokumentarnog filma ‘Mogu kao i ti’ o osobama s invaliditetom koje su zaposlene na raznim radnim mjestima te tako kvalitetom svoga rada doprinose društvu.
U okviru EU projekta SUPPORT predviđeno je zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, uz stručnu podršku kandidatima i poslodavcima tijekom cijelog procesa
Poslušaj članak
ACT Grupa poziva dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom koje žele raditi te poslodavce spremne ponuditi im priliku za zapošljavanje da se uključe u EU projekt SUPPORT. Projekt je usmjeren na osobe kojima je na radnom mjestu potrebna dodatna podrška i koje se dulje vrijeme teže uključuju na tržište rada.
Kao hrvatski partner na projektu, ACT Grupa povezuje kandidate i poslodavce, uz stručnu pratnju tijekom cijelog procesa zapošljavanja. Cilj je omogućiti zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.
Podrška zaposlenicima i poslodavcima
Poziv je namijenjen osobama s invaliditetom koje su motivirane za zapošljavanje i kojima bi podrška pri uključivanju na radno mjesto olakšala ulazak u svijet rada.
Istodobno se traže tvrtke i drugi poslodavci otvoreni za zapošljavanje uz podršku. Prema informacijama ACT Grupe, poslodavcima se kroz projekt nudi sufinanciranje plaće, uz mogućnost kombiniranja s mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stručna pratnja pritom je usmjerena na uspješno zapošljavanje i za zaposlenika i za poslodavca.
U povezivanje se mogu uključiti i udruge, savezi te stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom, prosljeđivanjem informacija zainteresiranim kandidatima i potencijalnim poslodavcima.
Kako se uključiti
Zainteresirane osobe s invaliditetom, poslodavci i organizacije mogu se javiti na podrska@act-grupa.hr. Tim ACT Grupe dostupan je za dodatna pitanja te pojašnjenja o načinu uključivanja i konkretnim oblicima podrške u zapošljavanju.
U organizaciji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 3. studenoga u Zagrebu održana je panel-rasprava s ciljem unapređenja statusa roditelja njegovatelja
Poslušaj članak
Na panelu su roditelji njegovatelji zatražili da se hitno riješi problem njihova prava na bolovanje i godišnji odmor te da se osigura adekvatna skrb djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom u slučaju bolesti i smrti roditelja.
Predsjednica udruge Malo čudo Marica Mikulić podsjetila je da je status roditelja njegovatelja u Hrvatskoj prepoznat prije 20 godina kao zakonsko pravo. Ocijenila je da su u 20 godina postignuti pomaci vezani uz povećanje naknada i proširenje usluga. Međutim, od 2011. roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje, ali je ono u praksi do danas neostvarivo.
– Zadnji Zakon o socijalnoj skrbi donesen je 2022. godine, a u četiri godine mijenjan je pet puta, ali nijednom izmjenom Zakona nije riješeno krucijalno pitanje, a to je pravo na bolovanje – upozorila je Mikulić. Naglasila je kako roditelji njegovatelji ne trebaju rasprave o već objašnjenim problemima, nego im trebaju konkretne odluke i njihova provedba.
– Ponovno postavljam konkretno pitanje: kada i u kojem roku će biti provedene promjene koje se odnose na stvarne mogućnosti korištenja naših prava, prije svega prava na bolovanje? Ne tražimo još jedno obećanje, nego konkretan odgovor, datum i odgovornost, jer nakon svih ovih godina nije pitanje koliko smo mi roditelji progovorili, pitanje je koliko nas se čulo, a nije se djelovalo – poručila je Mikulić.
Predsjednica udruge „Poseban prijatelj“ i koordinatorica Građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ Dženita Lazarević istaknula je kako roditeljima njegovateljima može značajno pomoći širenje mreže centara za pružanje usluga u zajednici.
– U ovim centrima zaposleni su njegovatelji koji bi u kući pružali pomoć u skrbi o djetetu dok je roditelj na bolovanju, a kada je roditelj na godišnjem odmoru, ako želi, može smjestiti dijete u ove centre – pojasnila je Lazarević.
Spomenula je da je projekt „Odmor od skrbi“ postigao odlične rezultate. Kroz projekt su roditelji dobili potrebnu psihosocijalnu podršku i pomoć njegovatelja u skrbi o djeci kako bi kvalitetno proveli svoje slobodno vrijeme. Lazarević je ukazala na nužnost donošenja Pravilnika o roditeljima njegovateljima jer je to jedini način da se riješe dugogodišnji krucijalni problemi.
Predsjednica udruge Vukovarski leptirići Viktorija Matin istaknula je da su roditelji njegovatelji iscrpljeni i socijalno izolirani te da je čak 70 posto njih samohrano. Upozorila je da nema dovoljno ustanova u koje bi se djeca smjestila, a u tim ustanovama nema ni dovoljno djelatnika.
– Kroz projekt „Odmor od skrbi“ u našoj udruzi djecu smo uključili u korištenje usluga, a ideja je da uredimo drugi dio zgrade, gdje bismo smjestili djecu kada se dogodi krizna situacija u obitelji – pojasnila je Matin.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je da je ovo prvi panel s roditeljima njegovateljima i da resorno ministarstvo želi zajedno s njima naći rješenja koja će biti konkretna, provediva i održiva u smislu poboljšanja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Najavio je da će se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi prilagoditi korisnicima i biti rezultat dogovora s udrugama.
Troškovi prijevoza, terapija i privatnih usluga mogu otežati pristup podršci djeci s teškoćama u razvoju. Dostupnost prijevoza može utjecati čak i na izbor srednje škole
Poslušaj članak
Usluga za koju roditelj ne plaća račun nije nužno usluga koju dijete može koristiti bez dodatnih troškova. Putovanje do ustanove, plaćanje terapije ili traženje pomoći izvan javnog sustava mogu postati prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
Na te je probleme upozoreno na UNICEF-ovu webinaru održanom 29. listopada 2026., o kojem je izvijestio Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Predstavljeni su nalazi istraživanja koje obuhvaća Hrvatsku, Irsku, Portugal i Češku, a analizu je proveo stručni tim Budapest instituta za analize javnih politika.
Prema objavi Pravobranitelja, obitelji djece s teškoćama suočavaju se s troškovima prijevoza, terapija i pomagala te privatnih usluga kojima pribjegavaju zbog nedostupnosti javnih. Probleme produbljuju manjak stručnjaka, liste čekanja i nejednaka dostupnost podrške u različitim dijelovima zemlje. Posebno je istaknuto da prijevoz do srednjoškolskih ustanova može ograničiti izbor škole.
To otvara pitanje koliko je izbor obrazovanja stvarno slobodan ako obitelj najprije mora provjeriti može li svakodnevno organizirati dolazak. Interesi i sposobnosti djeteta trebali bi biti polazište pri odabiru programa, a dostupnost prijevoza dio podrške koja taj izbor omogućuje.
Rad na prepoznavanju tih prepreka započeo je prije listopadskog webinara. UNICEF je 14. rujna u Zagrebu okupio predstavnike institucija, stručnjake, pružatelje usluga i civilno društvo kako bi razmotrili početne nalaze analize i mogućnosti provedbe preporuka. Raspravljalo se o mjerama koje se mogu poduzeti brzo, ali i onima za koje su potrebna dodatna ulaganja, priprema i koordinacija.
Aktivnosti se provode u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u okviru potpore provedbi Europskog jamstva za djecu, uz financiranje Europske unije.
Važnost provedbe naglašena je i na radionici za predstavnike Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, održanoj 14. i 15. listopada u Omišu. Prema UNICEF-u, sudionici su razmatrali povezivanje lokalnih planova s potrebama djece, kvalitetu podataka i suradnju različitih sustava. Zaključili su da vrijednost planova treba mjeriti konkretnim promjenama u životima djece.
Za procjenu uspješnosti zato je važno pratiti i iskustvo obitelji: može li dijete doći do stručnjaka, koliko čeka i što roditelj mora platiti da bi dobilo potrebnu podršku. Tek takav pogled pokazuje koliko su usluge dostupne u svakodnevnom životu.
Tko su Purger i Purgerica?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
SLAVONSKI BROD MoveNow kamp okupio velik broj djece
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Civilno društvoPrije 6 satiPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke