Znanost
Može li tetoviranje uzrokovati rak?
Prema studiji koju su proveli švedski znanstvenici, ljudi koji imaju tetovaže imaju čak 29% više šanse da obole od melanoma
Danas velik broj ljudi nosi neku tetovažu, neki zato što im ta šara na određenom dijelu tijela predstavlja neki važan detalj iz života, a drugi to rade čisto zabave radi. No, rijetko tko zna da tetoviranje može biti potencijalno opasno po zdravlje, odnosno izazvati jako agresivan rak kože.
Naime, kako piše ScienceAlert, znanstvenici su otkrili da tetoviranje može dovesti do melanoma od kojeg na godišnjoj razini umre 41. 000 ljudi.
Prema studiji koju su proveli švedski znanstvenici, ljudi koji imaju tetovaže imaju čak 29% više šanse da obole od melanoma od ljudi koji ne preferiraju tetovaže. Jedan od razloga leži i u izloženosti štetnom UV zračenju prilikom tetoviranja.
Zbog tog štetnog zračenja također se povećao broj onih koji obolijevaju od karcinoma pločastih stanica.
Studija je temeljena na principu – slučaj kontrola. Ovom su metodom znanstvenici pokušali otkriti jesu li pacijenti bili tetovirani prije dijagnosticiranja karcinoma, iako postoje određene prepreke na koje znanstvenici nailaze prilikom utvrđivanja ove činjenice zbog toga jer u kartonima ne postoji podatak je li pacijent tetoviran ili ne.
Za potrebe studije, iz Švedskog nacionalnog registra raka identificirane su sve osobe u dobi od 20 do 60 godina kojima je dijagnosticiran melanom 2017. ili karcinom pločastih stanica između 2014. i 2017.
To je uključivalo 2880 slučajeva melanoma i 2821 slučaj karcinoma pločastih stanica. Također, odabrane su tri osobe iste dobi i spola za usporedbu iz Registra ukupne populacije, kojima nije dijagnosticiran rak kože.
Svi ispitanici dobili su anketu u kojoj ih se pitalo o vrsti, lokaciji, veličini i vremenu kada je napravljena prva tetovaža.
U studiji melanoma sudjelovalo je ukupno 5695 ljudi (1598 s melanomom), a u studiji planocelularnog karcinoma 6151 (1600 s tom vrstom raka).
Utvrđeno je kako tetovaže nisu imale nikakav utjecaj kod nastanka karcinoma skvamoznih stanica, što sugerira kako ne postoji veza između tetovaže i ove vrste raka.
Međutim, dokazano je kako veće tetovaže mogu utjecati na dobivanje melanoma. Znanstvenici tvrde da je to tako jer otrovne kemikalije koje se nalaze u tinti za tetovažu ne ostaju samo na koži već ulaze u limfne čvorove, a to potencijalno može dovesti do kronične upale koja je povezana s razvojem raka.
Ova studija uzela je u obzir čimbenike kao što su tip kože, navike boravljenja na suncu i korištenje solarija što dodatno može povećati rizik od dobivanja raka kože.
Ipak, neke američke studije dokazuju kako tetovaže štite kožu od utjecaja UV zraka.
Bilo kako bilo, jedna stvar je sigurna – prevelika izloženost UV zrakama može imati kobne posljedice za zdravlje te se treba paziti kada se tijelo izlaže tom zračenju.
Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se istražilo može li tetoviranje izazvati rak kože. Ono što je nepobitna činjenica – koža je najveći organ u ljudskom tijelu te preko nje dosta toga ulazi u tijelo, ali dosta toga ostaje i vani.
Upravo zbog toga trebali bi paziti što i kako stavljamo na svoju kožu, prvi obrambeni mehanizam našega tijela.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 3 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 2 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 1 danOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 5 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 5 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 5 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 3 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni