U povodu 59. obljetnice svoga osnutka, na dan 27. rujna 1966., Udruga invalida rada Zagreba održala je dvodnevni program, 24. i 25. rujna 2025., pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Poslušaj članak
Prvi dan organizirana je u Centru za kulturu Trešnjevka u Parku Stara Trešnjevka tematska tribina i svečana dodjela nagrada, priznanja i zahvalnica.
Na samom početku predsjednica Nada Vorkapić, koja tu funkciju odgovorno obnaša više od osam godina, zahvalila se svima na dolasku, a posebno se prisjetila i onih koji su nas napustili u određenim trenucima, s osvrtom na razloge osnivanja same udruge.
Branimir Šutalo pozdravio je sve u ime gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lore Vidović te svih zaposlenika Grada Zagreba.
– Udruga invalida rada Zagreba je temeljna udruga i stvarni istinski partner Grada Zagreba. Često komuniciramo u vezi financiranja projekata i za suradnju u Povjerenstvu, gdje je predsjednica Vorkapić od samog osnutka član našeg Povjerenstva Grada Zagreba za osobe s invaliditetom – rekao je Šutalo.
Na temu tribine ‘Digitalno dostupno: zdravlje, mirovina, znanje’, održana su dva predavanja, i to ‘Sustav elektroničkog naručivanja i listi čekanja’ od strane Andreje Matkun, načelnice Sektora za informatičke poslove iz Ministarstva zdravstva, kao i ‘Mogućnosti cjeloživotnog učenja putem sustava vaučera’ od strane Majde Jelenčić, više stručne savjetnice u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Hrvatskom zavodu za zapošljavanju.
Tomislav Benjak, specijalist javnog zdravstva iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ispričao je svoj nedolazak, a trebao je imati predavanje pod nazivom ‘e-Građani, alat za jednostavniji život’.
Na svečanoj jednosatnoj dodjeli, nagrade, priznanja i zahvalnice su dobili svi prijatelji i partneri udruge, a priznanja za dugogodišnje neprekidno članstvo u Udruzi invalida rada Zagreba, za 30, 25 i 20 godina, dobili su brojni članovi.
Drugi dan obilježavanja prošao je u prostorijama udruge svečanim otvorenjem izložbe polaznika Radionice crtanja i slikanja UIR Zagreba – pod nazivom ‘Ljeto na zidu’, čije su voditeljice Nada Katanec i Ljiljana Smontara, ujedno i autorice slika, uz ostale autore kao što su Božidar Babić, Gordana Šore, Blanka Šimecki, Gordana Persoglia i Ivka Makjanić.
Izložba će biti postavljena do početka studenoga 2025. godine, a priređena je u okviru programa ARTuriranje koji je sufinanciran od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Na kraju su članovi imali priliku da se opuste u plesnoj večeri uz svirače folklorne skupine UIR Zagreba.
Na kraju ne preostaje ništa drugo, nego čestitati Udruzi invalida rada Zagreba, njezinim zaposlenicima na čelu s predsjednicom Nadom Vorkapić, kao i svim članovima, njezin 59. rođendan, uz puno zdravlja svima.
Novi projekt ‘Iznad granica, iza prepreka’ usmjeren je na uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom
Poslušaj članak
Parastolnoteniski klub URIHO (PSTK URIHO), najstariji, najmasovniji i najtrofejniji parastolnoteniski klub u Hrvatskoj, započeo je s provedbom novog projekta ‘Iznad granica, iza prepreka’ (SF.3.4.08.07.0058) te upućuje javni poziv za upis djece i mladih u potpuno besplatne sportske programe.
Projekt se provodi u razdoblju od 2. siječnja 2026. do 2. siječnja 2028. godine, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) te Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske.
Projekt usmjeren djeci i mladima
Novi projekt ‘Iznad granica, iza prepreka’ usmjeren je na uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom. Na projektu su zaposlena tri trenera i dva koordinatora, a svi programi za sudionike su u potpunosti besplatni.
– Kroz ovaj projekt želimo stvoriti nove generacije kadeta, juniora i seniora te osigurati kontinuitet vrhunskih rezultata PSTK URIHO. Sport ostaje mladima, a mi vjerujemo da će upravo oni nastaviti uspješnu priču našeg kluba i nakon završetka projekta – istaknula je predsjednica kluba Jadranka Blagus, trenerica s više od 35 godina iskustva u sportu osoba s invaliditetom.
Treninzi i programi će se provoditi prema dobnim skupinama, a obuhvaćaju djecu od 4 godine pa sve do 18 godina.
Treninzi će se održavati u Dvorani Dragutina Šurbeka (Savska 137) i u dvorani Prečko.
Na programe se mogu prijaviti djeca i mladi u riziku od socijalne isključenosti, uključujući: djecu nezaposlenih roditelja, djecu roditelja korisnika dječjeg doplatka, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djecu samohranih roditelja i iz jednoroditeljskih obitelji, djecu iz obitelji s troje ili više djece, djecu s teškoćama u razvoju, mlade s invaliditetom, djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju.
Za sudjelovanje je potrebno izvršiti predbilježbu i to osobno u prostorijama kluba Avenija Dubrovnik 5. Prijavna dokumentacija kao i detalji programa dostupni su na web stranici PSTK URIHO. Kriterij odabira sudionika je redoslijed zaprimanja prijava.
PSTK URIHO poziva roditelje, skrbnike i stručnu javnost da iskoriste ovu jedinstvenu priliku te uključe djecu u kvalitetne, stručno vođene i besplatne sportske programe koji potiču inkluziju, zdravlje, samopouzdanje i sportski razvoj.
Ukratko o PSTK URIHO
Parastolnoteniski klub URIHO osnovan je 2004. godine s ciljem promicanja i razvoja sporta osoba s invaliditetom kroz stolni tenis i prvi registrirani stolnoteniski klub osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Osvajač je brojnih medalja na državnim i međunarodnim natjecanjima, a ukupno je 23 puta uzastupno prvak države. U sastavu kluba je i Helena Dretar Karic europska prvakinja u paru sa Anđelom Mužinic Vincetić. Više puta PSTK URIHO je proglašavan najboljim klubom u Hrvatskoj.
Danas PSTK URIHO okuplja 75 registriranih sportaša s invaliditetom, među kojima je i desetak mladih do 18 godina, te kontinuirano provodi školu stolnog tenisa za osobe s invaliditetom.
Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’, kaže Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena
Poslušaj članak
Neutemeljenim i tendencioznim označio je premijer Andrej Plenković burne reakcije nekih roditelja njegovatelja na odluku njegove Vlade o povećanju osnovice socijalnih naknada za pet, odnosno deset eura.
U dijelu javnosti, naime, postavljeno je jedno prilično nezgodno pitanje: je li Vlada uopće senzibilizirana za socijalna prava roditelja njegovatelja, očekivano nezadovoljnih tom odlukom?
Među lučonošama tog nezadovoljstva je i Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, iz koje kažu kako novo povećanje osnovice socijalnih naknada njihovu članstvu neće omogućiti život dostojan čovjeka.
Upravo je s ovom udrugom premijer Plenković ušao u javnu polemiku, etiketirajući je ‘zlonamjernom’ zbog izjave da je povećanje socijalnih naknada mizerno i ponižavajuće.
Što je zlonamjerno u izjavi o ‘ponižavajućem’ povećanju socijalnih naknada pitamo Suzanu Rešetar, predsjednicu Udruge Sjena. Uostalom, jesu li u Vladi svjesni kako izgleda prosječna svakodnevica nekog od članova Sjene?
– Zlonamjerno nije ništa. Zlonamjerno je pokušaj da se stvarnost proglasi napadom – kaže nam Suzana Rešetar.
– Naši članovi ne žive u tablicama, postocima ni političkim izjavama, nego u svakodnevici u kojoj se svaki dan iznova provjerava koliko sustav stvarno funkcionira.
– Prosječna svakodnevica obitelji djeteta s teškoćama u razvoju ili odrasle osobe s invaliditetom znači stalne terapije, putovanja, participacije, dugotrajne liste čekanja, neplaćene sate skrbi i potpuni izostanak zamjena. Znači iscrpljenost, neizvjesnost i trajni strah od toga što će se dogoditi ako se roditelj ili član obitelji razboli, iscrpi ili jednostavno više ne može.
– To znači roditelje ili članove obitelji koji nisu izabrali ostati kod kuće iz hira, nego su na to prisiljeni jer sustav nije osigurao asistente, dostupne terapije i podršku bez koje njihova djeca i njegovane osobe ne mogu biti uključena u vrtiće, škole i zajednicu. Ti ljudi ne ‘žive od naknada’ – oni su doslovce izgurani s tržišta rada.
– U tom kontekstu reći da novo povećanje osnovice ne omogućuje život dostojan čovjeka nije zlonamjerno. To je činjenično, koliko god se nekome političaru ta činjenica ne sviđa – kategorična je Rešetar.
Prvu damu Sjena usto pitamo i ima li istine u tvrdnji da nisu rijetki članovi njezine udruge koji žive ispod egzistencijalnog minimuma?
– Nažalost, ima! To je istina koju se sustavno pokušava ublažiti statistikom.
– Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’. Naknade koje primaju nisu plaća, nisu priznanje rada i ne pokrivaju stvarne troškove invaliditeta.
– Invaliditet sa sobom nosi dodatne, stalne i neizbježne troškove – terapije, pomagala, prijevoz, prilagodbe, privatne usluge pa čak i specijalističke preglede koje sustav ne osigurava ili osigurava prekasno. Povećanje osnovice od nekoliko eura ne mijenja činjenicu da se mnoge obitelji i dalje moraju odlučivati između terapije, režija i osnovnih životnih potreba.
– To nije socijalna sigurnost. To je puko preživljavanje – kaže Rešetar.
Pokazuje li ovaj sukob s premijerom Plenkovićem, nadalje pitamo, potpuno nerealnu percepciju stvarnosti u kojoj žive obitelji djece i odraslih osoba s invaliditetom? Premijer je ponosan postignućima socijalne države, dok udruga Sjena s druge strane ukazuje na šlamperaj i nesenzibiliziranost nadležnih institucija…
– Ovdje se ne radi o sukobu, nego o sudaru stvarnosti i političke slike stvarnosti – kaže Rešetar.
– Premijer govori iz perspektive sustava, njegovih postignuća i udobne fotelje. Mi govorimo iz perspektive ljudi koji u tom sustavu žive – i prečesto zapinju i propadaju u njegovim prazninama.
– Ako se netko ponosi postignućima socijalne države, onda mora biti spreman čuti i one koji jasno i argumentirano ukazuju gdje ta država ne ispunjava svoju svrhu. Udruga Sjena ne ukazuje na probleme zato da bi rušila sustav i zato što mi roditelji i obitelji nemamo pametnijeg posla, nego zato što svakodnevno svjedočimo njegovim posljedicama na konkretne živote.
– Ono na što upozoravamo nije izolirani propust, nego obrazac: kašnjenja, administrativni šlamperaj, prebacivanje odgovornosti i kronični nedostatak senzibiliteta institucija prema obiteljima koje već žive pod iznimnim pritiskom.
– Razlika u percepciji ne proizlazi iz ideologije, nego iz činjenice da mi gledamo stvarnost odozdo, iz svakodnevnog života ljudi koji ovise o tim odlukama – zaključuje Rešetar.
Uz puno smijeha i obaveznu degustaciju, nastaje domaća kobasica – možda ne savršeno ravna, ali zato savršeno ukusna i napravljena s puno dobre volje, kažu Jaglaci
Poslušaj članak
Tomislav Kunštek iz Velikog Rastovca, poznat po vrhunskim suhomesnatim proizvodima, želio je učiniti nešto posebno za Udrugu osoba s intelektualnim teškoćama Jaglac Orahovica pa je u suradnji s Informativnim centrom Virovitica organizirao radionicu izrade domaće slavonske kobasice – iskustvo kakvo Jaglaci dosad nisu imali.
Radionica je održana na tradicionalan slavonski način, potpuno ručno, baš kao nekada. Sudionici su rezali i mljeli meso na staroj ručnoj mašini, pripremali začine, čistili češnjak i crijeva te na kraju sami izradili svoje prve kobasice. Sve je proteklo u veselju, smijehu i pjesmi, a Jaglaci su bili oduševljeni jer su aktivno sudjelovali u svakom koraku.
– Ovo je nešto naše, domaće i posebno. Svi su uživali, bili korisni i ponosni na ono što su napravili. Od srca hvala Tomislavu i svima koji su ovo omogućili – poručila je u ime udruge Ivona Žagar Rajić, dodavši kako će se kobasice nakon dimljenja zajednički peći na blagdan svetog Vinka.
– Ovo je za mene bilo nešto posebno. Ovi ljudi zrače dobrotom i iskrenošću i sretan sam što sam bio dio njihove priče. Ovo je tek početak naše suradnje – zaključio je Kunštek.
– Danas smo baš guštali u izradi najfinije naše domaće delikatese, a to je kobasica. Pod stručnim vodstvom mesara Pile Tomislav Kunštek odradili smo vrhunski posao.
– Meso se reže, melje i miješa dok ruke ne postanu crvene, a začini se dodaju ‘od oka’ – jer oko iskusnog majstora nikad ne griješi. Top se puni pažljivo… barem na početku, dok kobasica ne krene izlaziti brže nego što se očekivalo. Uz puno smijeha i obaveznu degustaciju, nastaje domaća kobasica – možda ne savršeno ravna, ali zato savršeno ukusna i napravljena s puno dobre volje.
– Nakon izrade, kobase odlaze na sušenje kod našeg volonterskog OPG-a. Hvala svima što su nam pomogli da ovaj proces izrade i dio tradicije probamo i mi održati i okusiti. Hvala još jednom našem mesaru koji nam je pokazao izradu kobasice, kao i način održavanja slavonske tradicije. Zahvale i našem Vladimir Grgurić koji nas uvijek podržava, a koji je ovu radionicu osmislio u suradnji s Pile Tomislav Kunštek – poručili su Jaglaci i dokazali da se osobe s invaliditetom mogu i trebaju okušati u svakom poslu uz odgovarajuću podršku.
Gastro kutakPrije 1 godina
Kutak za stručnjakePrije 2 mjeseca
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 2 godine
Gastro kutakPrije 10 mjeseci
Gastro kutakPrije 1 godina
VijestiPrije 2 godine