Procjenjuje se da u svijetu oko 70 milijuna ljudi ima neki oblik mucanja, dok se u Hrvatskoj s ovim govornim poremećajem susreće oko jedan posto odraslih i četiri posto djece

Svake se godine 22. listopada obilježava Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, s ciljem podizanja svijesti o izazovima s kojima se osobe koje mucaju svakodnevno susreću te poticanja razumijevanja, empatije i inkluzije u društvu.

Procjenjuje se da u svijetu oko 70 milijuna ljudi ima neki oblik mucanja, dok se u Hrvatskoj s ovim govornim poremećajem susreće oko jedan posto odraslih i četiri posto djece.

Mucanje se najčešće pojavljuje u ranom djetinjstvu, između druge i pete godine života, u razdoblju kada se govor intenzivno razvija. Iako uzroci još nisu u potpunosti poznati, stručnjaci ističu da se radi o složenom poremećaju koji nastaje kombinacijom genetskih, neuroloških i okolišnih čimbenika. Važno je naglasiti da mucanje nije znak manjka inteligencije, nesigurnosti ili emocionalne nestabilnosti, već poremećaj ritma i fluentnosti govora koji zahtijeva razumijevanje, strpljenje i stručnu podršku.

Osobe koje mucaju često se suočavaju s nerazumijevanjem okoline, sramežljivošću i tjeskobom pri govoru. Strah od reakcija drugih može dovesti do povlačenja iz socijalnih situacija, izbjegavanja javnog govora ili profesionalnih ograničenja.

Mnogi navode da su im reakcije okoline – poput prekidanja, ispravljanja ili oponašanja – veći izvor nelagode od samog mucanja. Upravo zato, važno je stvarati društvo koje sluša s poštovanjem i bez predrasuda.

U terapiji mucanja ključnu ulogu imaju logopedi koji, kroz individualni pristup, pomažu osobama da razviju kontrolu nad govorom, nauče pravilno disati i usklade ritam disanja i izgovora. U mnogim slučajevima koristi se i psihološka podrška, osobito kognitivno-bihevioralna terapija koja pomaže u smanjenju straha od govora i jačanju samopouzdanja.

Sve važniju ulogu imaju i moderni digitalni alati koji olakšavaju vježbanje govora, ali i povezivanje osoba koje dijele slična iskustva. Ključ uspjeha u terapiji leži u upornosti, podršci obitelji i okoline te prihvaćanju da se napredak gradi korak po korak.

Mnogi poznati pokazali su da mucanje ne mora biti prepreka uspjehu. Među njima su Joe Biden, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, koji otvoreno govori o svom putu prevladavanja mucanja, zatim glumci Bruce Willis, Emily Blunt i Samuel L. Jackson, glazbenik Ed Sheeran, glumica Nicole Kidman, legendarni Elvis Presley i sportaš Tiger Woods. Njihove priče pokazuju da snaga glasa ne proizlazi iz savršenog izgovora, već iz hrabrosti da se progovori unatoč teškoćama.

Međunarodni dan svjesnosti o mucanju podsjeća nas da svaka osoba ima pravo na glas koji se čuje i poštuje. Umjesto da se usredotočujemo na način na koji netko govori, trebamo slušati ono što ima za reći.

Osteoporoza, često nazvana i ‘tiha epidemija’, smanjuje gustoću i kvalitetu kostiju, čineći ih lomljivima i sklonima prijelomima čak i pri najmanjim udarcima ili padovima

Svjetski dan osteoporoze obilježava se svake godine 20. listopada s ciljem podizanja svijesti o važnosti zdravlja kostiju i prevencije ove tihe, ali vrlo ozbiljne bolesti.

Osteoporoza, često nazvana i ‘tiha epidemija’, smanjuje gustoću i kvalitetu kostiju, čineći ih lomljivima i sklonima prijelomima čak i pri najmanjim udarcima ili padovima.

Budući da se razvija postupno i bez vidljivih simptoma, mnogi ljudi ne znaju da je imaju sve dok ne dožive prijelom. Najčešće pogađa žene nakon menopauze, ali i muškarci te mlađe osobe mogu razviti osteoporozu ako zanemaruju zdrav način života, prehranu i kretanje.

Prevencija osteoporoze započinje već u djetinjstvu, kada se stvara najveća gustoća kostiju, i nastavlja kroz cijeli život. Ključnu ulogu ima uravnotežena prehrana bogata kalcijem, vitaminom D i proteinima. Mliječni proizvodi, riba, zeleno lisnato povrće, bademi i orašasti plodovi važni su izvori kalcija, dok sunčeva svjetlost omogućuje prirodnu sintezu vitamina D. Kratko svakodnevno izlaganje suncu, barem 15 minuta, pomaže tijelu u održavanju zdravih kostiju.

Uz prehranu, neizostavna je redovita tjelesna aktivnost – vježbe koje uključuju hodanje, lagano trčanje, ples, vježbe snage i istezanje potiču stvaranje koštane mase, jačaju mišiće i poboljšavaju ravnotežu.

Važno je izbjegavati pušenje i prekomjernu konzumaciju alkohola, jer obje navike smanjuju gustoću kostiju i ometaju apsorpciju kalcija. Također, potrebno je obratiti pažnju na dovoljan unos proteina i magnezija, koji su važni za strukturu i funkciju kostiju.

Redovite liječničke kontrole i mjerenje gustoće kostiju (denzitometrija) pomažu u ranom otkrivanju osteoporoze i pravovremenom liječenju. Osobama u riziku – ženama nakon menopauze, starijima od 65 godina i onima s obiteljskom poviješću bolesti – preporučuje se kontrola svakih godinu do dvije.

Kod osoba kojima je dijagnosticirana osteoporoza, ključno je pridržavati se propisane terapije i savjeta stručnjaka, održavati aktivnost i brinuti o sigurnosti u domu kako bi se smanjio rizik od padova. Praktične mjere poput odgovarajuće obuće, uklanjanja klizavih tepiha i dobre rasvjete mogu značajno umanjiti mogućnost ozljeda. U nekim slučajevima liječnici preporučuju dodatke prehrani s kalcijem i vitaminom D, a važnu ulogu imaju i psihološka podrška te edukacija – jer svaka informirana odluka pridonosi boljoj kontroli bolesti i kvalitetnijem životu.

Zanimljivo je da kosti nisu statične, nego su živo tkivo koje se stalno obnavlja. Svaka se kost u našem tijelu u potpunosti zamijeni novim koštanim tkivom otprilike svakih 10 godina. No, s godinama proces obnove postaje sporiji od razgradnje, što dovodi do gubitka gustoće i čvrstoće kostiju – upravo tada počinje razvoj osteoporoze.

Svjetski dan osteoporoze prilika je da se podsjetimo koliko su kosti važan temelj našeg zdravlja i pokretljivosti. Briga o njima nije jednokratan čin, nego životna navika – ulaganje u budućnost u kojoj starimo snažno, sigurno i bez straha od lomova. Zdrave kosti znače slobodu kretanja, neovisnost i kvalitetu života.

Zanimljivo je da su stručnjaci izračunali kako bi se, spašavanjem samo četvrtine hrane koja se danas baca, moglo nahraniti više od 800 milijuna gladnih ljudi diljem svijeta

Svake godine 16. listopada obilježava se Svjetski dan hrane, dan koji nas podsjeća koliko je hrana važna za naš život, ali i koliko često njezinu vrijednost uzimamo zdravo za gotovo. Ovaj datum nije odabran slučajno – toga je dana 1945. godine osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), s ciljem da se borbom protiv gladi i promicanjem održive poljoprivrede omogući svima pristup sigurnoj, zdravoj i kvalitetnoj hrani.

Ovogodišnji slogan Svjetskog dana hrane – ‘Ruku pod ruku za bolju hranu i bolju budućnost!’ – podsjeća nas da svojim svakodnevnim postupcima izravno oblikujemo svijet u kojem živimo. Naglašava važnost zajedništva i suradnje među državama, zajednicama i pojedincima u stvaranju pravednijeg, uključivijeg i održivijeg prehrambenog sustava koji će svima osigurati dovoljnu količinu nutritivno vrijedne hrane.

U isto vrijeme, svijet se suočava s velikim proturječjem: dok se u nekim dijelovima planeta ljudi bore s glađu, drugdje se baca ogromna količina hrane. Prema podacima FAO-a, više od 673 milijuna ljudi u svijetu svakodnevno gladuje, dok se istodobno trećina sve proizvedene hrane baca. Razlozi su različiti – od neodgovarajućeg skladištenja i prekomjerne kupnje do nepažnje i neodgovornog odnosa prema hrani. Takvo rasipanje nije samo moralni, nego i ekološki problem jer bacanjem hrane trošimo dragocjene resurse poput vode, energije i zemljišta potrebnih za njezinu proizvodnju.

Racionalnije korištenje hrane počinje od nas samih i od sitnih, ali važnih koraka u svakodnevnom životu. Kada planiramo obroke, kupujemo onoliko koliko nam doista treba i pravilno čuvamo namirnice, ne samo da smanjujemo otpad nego i štedimo novac. Ostatke hrane možemo pretvoriti u nova, maštovita jela, a biranjem sezonskih i lokalnih proizvoda podržavamo domaće proizvođače i smanjujemo štetan utjecaj na okoliš. Hrana nije samo gorivo za naše tijelo – ona je veza između ljudi, kultura i prirode.

Zanimljivo je da su stručnjaci izračunali kako bi se, spašavanjem samo četvrtine hrane koja se danas baca, moglo nahraniti više od 800 milijuna gladnih ljudi diljem svijeta. Ova činjenica jasno pokazuje koliko su naši svakodnevni izbori moćni i koliko bi mala promjena u ponašanju mogla značiti veliku promjenu u globalnim razmjerima.

Svjetski dan hrane poziva nas da promislimo o vlastitim navikama i da hranu počnemo gledati s više poštovanja. Svaki zalogaj ima svoju priču – o zemlji koja je dala plod, o vodi koja ju je napojila, o ljudima koji su uložili trud da bi stigla do našeg tanjura. Kad to osvijestimo, svaki obrok postaje prilika da živimo odgovornije, zahvalnije i uistinu – ruku pod ruku – za bolju hranu i bolju budućnost.