Tamošnji integrirani odbori, njih 22 od ukupno 42, uveli su ograničenja za procjenu broja ljudi oboljelih od ADHD-a za 2025./2026. godinu

ADHD ili poremećaj pažnje s hiperaktivnošću sve je češći među ljudima. Od ove bolesti u svijetu pati više od 366 milijuna odraslih ljudi, dok se u Engleskoj s ADHD-om  bori više od 2,5 milijuna stanovnika.

Britanska National Health Service (NHS) počela je ograničavati tamošnjim pacijentima s ADHD-om procjenu, te im na taj način usporavati adekvatno liječenje koje im je potrebno kako bi bolest držali pod kontrolom. Sve to pod izgovorom kako žele uštediti novac.

Tamošnji integrirani odbori, njih 22 od ukupno 42, uveli su ograničenja za procjenu broja ljudi oboljelih od ADHD-a za 2025./2026. godinu, piše Guardian.

Još poraznija činjenica je to, da od 22 odbora koji su uveli ograničenja, 13 ih nije  obavijestilo liječnike opće prakse o toj odluci, dok njih 12 nije obavijestilo pacijente.

Iz dobrotvorne organizacije ADHD UK, koja je dobila navedene podatke, kazali su da nedostatak komunikacije od strane NHS-a pokazuje da se pokušava sakriti da se ograničenja procjene široko koriste kako bi im se pomoglo u suočavanju s pritiskom na proračun.

-Vrijeme čekanja na procjene već je užasno dugo, i šokantno je vidjeti kako NHS dodatno racionira skrb ljudima kako bi uštedio novac. To je okrutno, ali sve raširenije. Vidimo kako ICB-ovi ograničavaju pacijentima pristup procjeni ADHD-a bez da liječnicima opće prakse ili pacijentima kažu da to rade. Osobe sa sumnjom na ADHD očajnički trebaju što prije potpunu procjenu kako bi mogle dobiti liječenje i nastaviti sa svojim životima  – kazao je glavni izvršni direktor ADHD UK-a, Henry Shelford.

Tamošnja vladina radna skupina za ADHD u svojem je izvješću iz studenog prošle godine upozorila kako bi pacijenti s ovom bolešću, koji nisu procijenjeni, mogli imati ozbiljnih problema s radom na poslu ili praćenjem nastave u školi – poručuje radna skupina za ADHD u svom izvješću. Osim toga, radna skupina smatra kako je zbog nedostatka podrške pacijentima s ADHD-om, kriminal, droga i niža stopa obrazovanja u velikom porastu.   

Međutim, o svojoj odluci nisu obavijestili niti liječnike ni pacijente pa je 8583 osobe čekalo na procjenu ADHD-a. Isto tako, na procjenu za autizam čekalo je 1306 osoba. U nekim dijelovima Engleske ljudi čekaju u prosjeku osam godina za dobivanje termina za procjenu.

Nekoliko integrativnih odbora istaknulo je kako su obavijestili pacijente i liječnike, ali većina ih to nije učinila.

Kako navodi England NHS, pacijenti koji traže uslugu i dalje se mogu zapisati za pregled.

Tvrdnje da su prijedlozi sheme plaćanja osmišljeni kako bi ograničili izbor pacijenata i pristup uslugama za ADHD su netočne i liječnici opće prakse mogu nastaviti upućivati ​​pacijente kada je to klinički primjereno – navode iz  England NHS.

Ostaje za vidjeti kada i kako će se nastaviti pregledi oboljelih od ADHD-a i autizma u Engleskoj.

Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda

Depresija je jedna od najrasprostranjenijih bolesti 21. stoljeća. Čak 300 milijuna ljudi na svijetu pati od nekog oblika depresije. Postoji nekoliko vrsta lijekova (antidepresiva) koji se daju oboljelima od depresije, međutim ti lijekovi nisu nikako bezazleni. Dobra je vijest ta da se od depresije možete izliječiti i prirodnim putem, odnosno tjelovježbom.

Naime, kako piše ScienceAlert, istraživači sa Sveučilišta Lancashire proveli su 73 kontrolirana ispitivanja koja su uključivala 5000 sudionika, a svi sudionici bili su odrasle osobe.

Istraživanje je uključivalo više režima vježbanja i tretmana protiv depresije. Rezultati ispitivanja pokazali su kako redovito vježbanje može služiti kao jedna vrsta terapije protiv depresije.

Iako je zaključak nakon provedenih istraživanja jasno pokazao kako ljudi vježbanjem mogu izbjeći crne misli i loše raspoloženje, rezultati nisu bili jednaki, točnije pokazalo se da vježbanje ipak ne suzbija depresiju kod svih ljudi.

Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda, te ima sličan efekt kao psihološka terapija ili uzimanje antidepresiva. Međutim, kako bi vježbanje bilo djelotvorno, mora biti prilagođeno individualnim potrebama svakog pojedinca.

Prema rezultatima istraživanja, laganija vježba kod depresivnih ljudi djelotvornija je od teškog fizičkog napora, odnosno energičnog vježbanja.

– Naši nalazi upućuju na to da se tjelovježba čini sigurnom i dostupnom opcijom za pomoć u upravljanju simptomima depresije. To sugerira da vježbanje dobro djeluje na neke ljude, ali ne na sve, te je važno pronaći pristupe koje su pojedinci spremni i sposobni održavati – istaknuo je Andrew Clegg, profesor istraživanja zdravstvenih usluga na Sveučilištu Lancashire.

S obzirom na to da se tijekom tjelovježbe aktivira serotonin, hormon koji je ključan za podizanje raspoloženja, da se zaključiti kako one osobe koje svakodnevno vježbaju reguliraju spomenuti hormon što automatski doprinosi smanjenju simptoma depresije.

– Dokazi pokazuju da tjelovježba može ponuditi slične kratkoročne koristi za ljude s depresijom kao i terapija ili lijekovi. Odluke o promjeni ili kombiniranju pristupa trebale bi se donositi u suradnji s pružateljima zdravstvene skrbi, uzimajući u obzir individualne okolnosti – rekao je neuroznanstvenik Brendon Stubbs s King’s Collegea u Londonu, komentirajući rezultate istraživanja.

Iako još uvijek nisu proučeni svi okidači i oblici depresije i potrebno je još vremena kako bi se shvatilo koje vrste vježbi pomažu s kojom vrstom depresije, svakodnevna fizička aktivnost poput šetanja svakako ne može biti na odmet.

– Tjelovježba može pomoći ljudima s depresijom, ali ako želimo otkriti koje vrste najbolje djeluju, za koga i traju li koristi tijekom vremena, i dalje su nam potrebna veća, visokokvalitetna istraživanja – zaključio je Clegg.

Dapače, svi oni koji boluju od depresije trebaju potražiti liječničku pomoć ako za to imaju priliku, međutim fizička aktivnost pomoći će im pri boljoj funkciji mozga i hormona te uz adekvatno liječenje može biti ključna za izlazak iz ralja depresije.

Istraživanje je objavljeno u Cochraneovoj bazi podataka sustavnih pregleda.

Vrlo je vjerojatno da bi se boravak na dnevnoj svjetlosti ubuduće mogao preporučivati kao dio terapije za prevenciju od dijabetesa tipa 2

Danas od šećerne bolesti u svijetu boluje gotovo 500 milijuna ljudi. Većina njih ima upravo dijabetes tipa 2 koji se često veže uz debljinu, a nastaje zbog inzulinske rezistencije. Iako se radi o lakšem obliku dijabetesa, tu bolest ne smije se olako shvatiti.

Iako postoje lijekovi koji se koriste za suzbijanje dijabetesa, odnosno njegovu kontrolu, postoji i lakši način borbe protiv ove bolesti. Naime, kako piše Earth.com, studija napravljena u jednom laboratoriju u Nizozemskoj sugerira kako boravak na prirodnom svjetlu može normalizirati razinu šećera u krvi, te uz normalnu prehranu i pravodobnu upotrebu lijekova, smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2.

U provedenoj studiji sudjelovali su volonteri stariji od 65 godina. Oni su proveli 4 i pol dana u sobama Sveučilišta u Maastrichtu, uz široke prozore ili fiksnu rasvjetu. Nakon četiri tjedna ljudi koji su proveli dane uz dnevno svjetlo, sada su morali provesti vrijeme na fiksnom i obrnuto.

– Uglavnom provodimo dane pod umjetnom rasvjetom, koja ima niži intenzitet svjetlosti i uži spektar valnih duljina od prirodne svjetlosti – istaknuo je voditelj istraživanja Jorisom Hoeksom.

Istraživački tim promatrao je kako se glukoza ponašala kod ljudi pod kojim okolnostima. Kako bi se moglo smatrati da je razina šećera u krvi kod odrasle osobe normalna, mora imati vrijednosti 70 do 180 mg/dL.

Tijekom izlaganja dnevnom svjetlu sudionici su proveli oko 51% dana unutar normalnog raspona glukoze u krvi, u usporedbi s približno 43% tijekom izlaganja umjetnom svjetlu.

Sudionici su imali male senzore, odnosno naprave putem kojih je praćena glukoza u njihovoj krvi. Analiza se oslanjala na 10 ljudi. Ljudi su imali normalnije rezultate glukoze pri boravku na dnevnom svjetlu.

Isto tako, na ispitanicima su provedeni testovi energije koji su bili temeljeni na disanju. Testovi su pokazali kako pri boravku na dnevnom svjetlu dolazi do sagorijevanja više masti kako bi se proizvela energija.

S obzirom na to da iskorištavanje masnih naslaga u tijelu može smanjiti potrebu za uzimanjem lijeka inzulina nakon obroka, dolazimo do zaključka da bi popodnevna šetnja ili bilo kakva fizička aktivnost po dnevnom svjetlu mogla biti jedna od krucijalnih stavki za suzbijanje dijabetesa.

Još jedan od testova bio je mjerenje melatonina (hormona sna) u večernjim satima nakon što su sudionici bili izloženi svjetlu u svakom dobu dana. Pokazano je da su razine tog hormona bile veće kod osoba koje su boravile na dnevnom svjetlu dva sata prije spavanja.

Laboratorijski uzgojene stanice koje su pretvorene u jednostavna vlakna, pokazale su da se ‘unutarnji sat’ organizma ranije pomiče. To utječe na uzimanje glukoze iz tijela kako bi ga iskoristile mišićne stanice. Ovaj process može uravnotežiti razinu glukoze u krvi.

Dnevna svjetlost, također, može pomoći organizmu da kontrolira vremenski unos hrane, što isto tako može uravnotežiti razinu glukoze u krvi.

Pri ovom testiranju ispitanici su bili u kontroliranim uvjetima, odnosno ograničeno im je sjedenje, gledanje u računalo, praćeno je vrijeme kad jedu, spavaju i šetaju. Upravo zato je svjetlost bila jedina varijabla koja je značajnije utjecala na glukozu u ovom ispitivanju.

Isto tako, razina svjetlosti mijenja se s godišnjim dobom pa se ne može očekivati da u svakom podneblju rezultati budu isti.

Istraživači planiraju nekoliko tjedana upariti svjetlosne senzore s monitorima glukoze kako bi vidjeli hoće li učinak biti isti i kod su ispitanici u svojim kućama.

Ako se ova studija pokaže točnom na većem uzorku ljudi i na drugim mjestima, vrlo je vjerojatno da bi se boravak na dnevnoj svjetlosti ubuduće mogao preporučivati kao dio terapije za prevenciju dijabetesa tipa 2.

Ova terapija mogla bi funkcionirati pod uvjetom da ljudi ‘dovedu u red’ svoje životne navike hranjenja, spavanja i fizičke aktivnosti, odnosno šetanja.

Studija je objavljena u časopisu Cell Metabolism.