Prema studiji koju su proveli švedski znanstvenici, ljudi koji imaju tetovaže imaju čak 29% više šanse da obole od melanoma

Danas velik broj ljudi nosi neku tetovažu, neki zato što im ta šara na određenom dijelu tijela predstavlja neki važan detalj iz života, a drugi to rade čisto zabave radi. No, rijetko tko zna da tetoviranje može biti potencijalno opasno po zdravlje, odnosno izazvati jako agresivan rak kože.

Naime, kako piše ScienceAlert, znanstvenici su otkrili da tetoviranje može dovesti do melanoma od kojeg na godišnjoj razini umre 41. 000 ljudi.

Prema studiji koju su proveli švedski znanstvenici, ljudi koji imaju tetovaže imaju čak 29% više šanse da obole od melanoma od ljudi koji ne preferiraju tetovaže. Jedan od razloga leži i u izloženosti štetnom UV zračenju prilikom tetoviranja.

Zbog tog štetnog zračenja također se povećao broj onih koji obolijevaju  od karcinoma pločastih stanica.

Studija je temeljena na principu – slučaj kontrola. Ovom su metodom znanstvenici pokušali otkriti jesu li pacijenti bili tetovirani prije dijagnosticiranja karcinoma, iako postoje određene prepreke na koje znanstvenici nailaze prilikom utvrđivanja ove činjenice zbog toga jer u kartonima ne postoji podatak je li pacijent tetoviran ili ne.

Za potrebe studije, iz Švedskog nacionalnog registra raka identificirane su sve osobe u dobi od 20 do 60 godina kojima je dijagnosticiran melanom 2017. ili karcinom pločastih stanica između 2014. i 2017.

To je uključivalo 2880 slučajeva melanoma i 2821 slučaj karcinoma pločastih stanica. Također, odabrane su tri osobe iste dobi i spola za usporedbu iz Registra ukupne populacije, kojima nije dijagnosticiran rak kože.

Svi ispitanici dobili su anketu u kojoj ih se pitalo o vrsti, lokaciji, veličini i vremenu kada je napravljena prva tetovaža.

U studiji melanoma sudjelovalo je ukupno 5695 ljudi (1598 s melanomom), a u studiji planocelularnog karcinoma 6151 (1600 s tom vrstom raka).

Utvrđeno je kako tetovaže nisu imale nikakav utjecaj kod nastanka karcinoma skvamoznih stanica, što sugerira kako ne postoji veza između tetovaže i ove vrste raka.

Međutim, dokazano je kako veće tetovaže mogu utjecati na dobivanje melanoma. Znanstvenici tvrde da je to tako jer otrovne kemikalije koje se nalaze u tinti za tetovažu ne ostaju samo na koži već ulaze u limfne čvorove, a to potencijalno može dovesti do kronične upale koja je povezana s razvojem raka.

Ova studija uzela je u obzir čimbenike kao što su tip kože, navike boravljenja na suncu i korištenje solarija što dodatno može povećati rizik od dobivanja raka kože.

Ipak, neke američke studije dokazuju kako tetovaže štite kožu od utjecaja UV zraka.

Bilo kako bilo, jedna stvar je sigurna – prevelika izloženost UV zrakama može imati kobne posljedice za zdravlje te se treba paziti kada se tijelo izlaže tom zračenju.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se istražilo može li tetoviranje izazvati rak kože. Ono što je nepobitna činjenica – koža je najveći organ u ljudskom tijelu te preko nje dosta toga ulazi u tijelo, ali dosta toga ostaje i vani.

Upravo zbog toga trebali bi paziti što i kako stavljamo na svoju kožu, prvi obrambeni mehanizam našega tijela.

Ako ovaj lijek uspješno prođe dodatna ispitivanja i uđe u medicinsku primjenu, vjerojatno bi se mogao spriječiti razvoj frontotemporalne demencije kod ljudi

Demencija je težak neurološki poremećaj koji uzrokuje postepeno propadanje moždanih stanica. Od ove bolesti u svijetu pati 55 milijuna ljudi, a očekuje se kako će se do 2050. ta brojka utrostručiti. Dobra vijest je što su znanstvenici blizu otkrivanja lijeka za ovo teško neurološko stanje, piše ScienceAlert.

Lijek VES001 osmislila je tvrtka Vesper Bio kako bi liječili frontotemporalne demencije (FTD), odnosno tip demencije koja najčešće zahvaća ljude mlađe od 60 godina.  

U preliminarnom istraživanju tretman je dan ljudima u dva medicinska centra – medicinskom centru u Nizozemskoj te medicinskom centru u Ujedinjenom Kraljevstvu, osobama koje nisu pokazivale znakove frontotemporalne demencije, uključujući šestero volontera koji su imali genetske predispozicije za obolijevanje od spomenute bolesti.

Protein progranulin jedan je od najvažnijih proteina za normalan razvoj i funkcionalnost neurona u mozgu, a kod ljudi koji u sebi nose mutaciju ovog gena (GRN) on se počne slabije lučiti što dovodi do razvitka FTD.  

Rezultati su pokazali da se kod sudionika koji imaju genetske predispozicije za dobivanje frontotemporalne demencije razina proteina progranulina u krvi i cerebralnoj tekućini povećala za 95% u tri mjeseca od početka ispitivanja.

– Ovo je probudilo nadu u liječenje koje bi potencijalno moglo spriječiti razvoj ovog oblika demencije kod ljudi s genetskim rizikom, čime bi se konceptualno transformirala budućnost terapije demencije – istaknuo je Anders Nykjær, medicinski biokemičar u Danskom istraživačkom institutu za translacijsku neuroznanost (DANDRITE) na Sveučilištu Aarhus u Danskoj, koji je ujedno i glavni znanstveni direktor tvrtke Vesper Bio.

Tretman lijekom VES001 je kod ljudi s GRN mutacijom, točnije kod pacijenata koji su u riziku od dobivanja ove vrste demencije, vratio progranulin na normalnu razinu u krvnoj plazmi i cerebralnoj tekućini koja putuje živčanim sustavom tijela, dostavljajući hranjive tvari i uklanjajući otpadne tvari.

– Povećanje razine progranulina natrag na normalne razine kod ovih asimptomatskih nositelja mutacija, koji znaju da će razviti simptome u sljedećih 10 do 20 godina, govori o budućem potencijalu liječenja i sprečavanja razvoja simptoma FTD-a kod ljudi – kazao je neurolog Jonathan Rohrer, glavni istraživač ispitivanja s Instituta za neurologiju Queen Square na University Collegeu u Londonu.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina

Iako se ovdje ne radi o potpunom srčanom zastoju, ovo stanje nikako nije za zanemariti. Dobra vijest je da će se od sada ova dijagnoza moći brže ustanoviti pomoću novorazvijenog testa, piše ScienceAlert.

Kada srce potpuno stane to u većini slučajeva znači kraj života za čovjeka, dok je kod srčanog zatajenja pravovremenom intervencijom moguće osobi spasiti život.

Razlika između ta dva stanja je u tome što do zatajenja srca dolazi kada srce iz nekog razloga počne slabije pumpati krv. Iz tog razloga tjelesna tkiva ostaju bez kisika i ne uspijevaju otkloniti štetne tvari iz organizma.

Najveći problem je to što su simptomi kod ovog stanja dosta slični drugim zdravstvenim tegobama zbog čega ljudi ne uspiju razaznati da se radi o srčanom zatajenju. Upravo zato pacijentima se prava dijagnoza otkrije tek kada bolest već uzme maha.

Pozitivna stvar je ta što se ovo stanje može liječiti, ako se otkrije na vrijeme. Liječnici su otkrili kako se srčani zastoj može otkriti mjerenjem određenog proteina u organizmu.

Riječ je o proteinu S100A7. Znanstavnici tvrde kako je razina ovog proteina dva puta veća kod pacijenata kojima prijeti zatajenje srca, u odnosu na ljude koji taj rizik nemaju.

Naime, razina spomenutog proteina u organizmu može se provjeriti putem m-RNA testa koji se radi tako što se uzme uzorak sline pacijenta.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina.

Iako je m-RNA test otkrio problem sa srčanim zastojem kod pacijenata u jako velikom postotku, morat će ga se testirati na puno većoj bazi ispitanika kako bi se smatrao relaevantinim za otkrivanje ovog stanja.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics.