Hrvatska je jedna od vodećih zemalja u provedbi programa Europsko jamstvo za djecu (ECG) i primjer je dobre prakse i integriranog pristupa uslugama za djecu s ciljem suzbijanja dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti, istaknuto je u ponedjeljak na međunarodnoj konferenciji

Poslušaj članak

– Nijedno dijete ne bira okolnosti u kojima se rađa, u kojima živi, ali zato mi biramo hoćemo li aktivno djelovati da svoj djeci omogućimo jednake uvjete za normalan život, ravnopravan razvoj i ostvarenje jednakih šansi za postizanje životnih ciljeva i uspjeha. To je ideja na kojoj smo ostvarivali dosadašnje rezultate – rekao je ministar rada i socijalne politike Alen Ružić na konferenciji visoke razine o Europskom jamstvu za djecu.

ECG usmjereno je na sprečavanje i suzbijanje socijalne isključenosti djece osiguravanjem pristupa ključnim uslugama za djecu, uključujući obrazovanje, zdravstvenu skrb, kvalitetnu prehranu i stanovanje.

Ministar je naveo kako je u program kroz različite mehanizme djelovanja do sada uloženo 630 milijuna eura kroz Europski socijalni fond, NPOO i državni proračun te da se njegova prava vrijednost mjeri napretkom i promjenama u svakodnevnom životu djece.

Naime, Hrvatska je bila jedna od sedam država članica EU-a koje su provele 24-mjesečni pilot-program nakon kojega je Vlada u srpnju 2023. usvojila Nacionalni akcijski plan za provedbu preporuka Vijeća EU-a o uspostavi ECG-a, što je ključni operativni alat, a ova dvodnevna konferencija održana je kako bi se razmijenila iskustva te ostvario put prema ECG-ovoj bržoj primjeni u cijeloj regiji.

Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić istaknula je kako je Hrvatska lider u ovom području sa svojim primjerom dobre prakse i integriranim pristupom uslugama za djecu.

– Sama činjenica da u Europi postoji više od 20 milijuna djece koja su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, govori u prilog tome da je nužno provesti operativne mjere kojima ćemo te rizike smanjiti. ECG je vrlo snažan operativni dokument koji integrira sve usluge i omogućava svoj djeci ono što su im prava – istaknula je.

Iako se na razini Europe rizik siromaštva djece povećao s 22,3 posto na 24,2 posto, Hrvatska i Finska su jedne od zemalja koje bilježe smanjenje, dodala je.

– Ključni pomaci koji su napravljeni u Hrvatskoj odnose se na opći pristup i mogućnost da svako dijete dobije besplatan školski obrok, dok je izazov za iduće razdoblje je da to omogućimo i srednjoškolcima, povećanje kapaciteta obuhvata djece u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju, razvoj socijalnih usluga te integrirani model Centra za pružanje usluga u zajednici u Međimurju koji se planira razviti u svim područjima RH gdje nam izostaju usluge za djecu – navela je Katkić Stanić.

Regionalna direktorica UNICEF-a za Europu i središnju Aziju Regina De Dominicis naglasila je kako je jedno od četvero djece u Europi siromašno, a definicija siromaštva nije samo novčana, već višedimenzionalna siromaštvu. Kao ključne prijetnje koje pogoršavaju situaciju navela je sukobe, migracije i klimatske promjene, naglasivši potrebu za jačanjem Europskog jamstva za djecu.

Zaposlenici u Hrvatskoj otvoreni su prema različitosti u radnim okolinama, ali 71% kaže da se o njoj uopće ne govori

Poslušaj članak

Današnje radne okoline u Hrvatskoj sve su raznolikije. Na istim radnim mjestima susreću se čak četiri generacije zaposlenika, a sve veći broj stranih radnika donosi i različite kulture, jezike i životna iskustva. Takva raznolikost nosi određene izazove, od komunikacijskih barijera do različitih očekivanja i vrijednosti, ali istovremeno otvara prostor za inovacije, šire perspektive i kvalitetnije donošenje odluka.

Upravo s tim na umu, Alma Career Croatia je putem platforme Paylab, čiji je dio servis MojaPlaća, provela istraživanje o inkluzivnosti u radnim okolinama. Istraživanje je, osim u Hrvatskoj, provedeno u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Češkoj, Estoniji, Latviji, Litvi i Slovačkoj. Ukupno je sudjelovalo 14.700 ispitanika, od čega čak 3500 iz Hrvatske.

Većina zaposlenika u Hrvatskoj nema problem s različitostima

Na pitanje koliko im je ugodno raditi s kolegama čiji se status, identitet ili svjetonazor razlikuju od njihovih, bilo da je riječ o nacionalnosti, invaliditetu, dobi, rasi ili rodnom identitetu, 78% zaposlenika ističe da im je ugodno raditi s ljudima različitima od sebe.

S druge strane, tek 5% ispitanika navodi da im je takva suradnja djelomično neugodna, a svega 1% da im je vrlo neugodna. Ipak, zanimljivo je da je 16% ispitanika odbilo odgovoriti na ovo pitanje, što upućuje na to da je tema i dalje osjetljiva.

Najiskusniji radnici su ujedno i najotvoreniji

Kada je riječ o spolu, rezultati pokazuju gotovo identične stavove. Naime, 77% žena i 78% muškaraca navodi da im je ugodno raditi u raznolikom okruženju, što sugerira da rodne razlike u ovom kontekstu nisu značajne.

Zanimljivo, najveću razinu otvorenosti prema različitostima pokazuju najiskusniji zaposlenici. Čak 81% osoba starijih od 55 godina navodi da im je ugodno raditi s kolegama različitih identiteta i pozadina, odnosno 80% među onima od 45 do 54 godine, 78% u skupini od 35 do 44 godine, 79% među zaposlenicima od 25 do 34 godine te 76% kod mlađih od 24 godine.

Upravo najmlađi ispitanici u najvećoj mjeri izražavaju nelagodu te njih 11% navodi da se osjeća neugodno radeći s kolegama koji su drugačiji od njih.

Obrazovanje i plaća igraju važnu ulogu

Razina obrazovanja i visina primanja također utječu na percepciju različitosti.

Općenito, što je viši stupanj obrazovanja i što su primanja veća, to je i veća razina ugode u radu s različitim kolegama.

Najveću nelagodu iskazuju osobe sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem, među kojima 12% navodi da im je rad s različitima neugodan. S druge strane, među visokoobrazovanima taj se udio spušta na svega 4 do 5%.

Sličan obrazac vidljiv je i kada je riječ o visini primanja. Među zaposlenicima s najnižim plaćama, 8% navodi da se osjeća neugodno radeći s kolegama koji su drugačiji od njih, dok je taj udio među onima s najvišim primanjima značajno manji i iznosi 3%.

Veća tvrtka, veća otvorenost

I veličina tvrtke pokazuje se kao važan faktor. Što je organizacija veća, to su zaposlenici otvoreniji prema radu s različitim profilima ljudi.

To je i očekivano, s obzirom na to da veći sustavi češće podrazumijevaju suradnju s raznolikijim timovima.

S kim zapravo radimo?

Raznolikost na radnom mjestu ne znači nužno i jednaku zastupljenost svih skupina.

Najveći broj zaposlenika u Hrvatskoj trenutno dijeli radno okruženje s roditeljima djece mlađe od 10 godina (62%), kao i s osobama starijima od 55 godina (49%).

S druge strane, radnici u Hrvatskoj znatno rjeđe susreću se s drugim oblicima različitosti: 19% ljudi radi s osobama različitih socioekonomskih pozadina, 15% s pripadnicima etničkih ili nacionalnih manjina, 10% s osobama iz LGBT+ zajednice te jednako toliko s osobama s invaliditetom.

Migrante i izbjeglice kao kolege navodi 6% ispitanika, dok 3% radi s osobama u procesu oporavka od ovisnosti.

O raznolikosti se i dalje premalo govori

Unatoč relativno visokoj razini prihvaćanja, razgovori o raznolikosti na radnom mjestu i dalje su rijetki. Čak 71% ispitanika navodi da se u posljednja tri mjeseca u njihovoj radnoj okolini uopće nije raspravljalo o ovoj temi.

Kada se o raznolikosti ipak razgovara, najčešće su u fokusu dob zaposlenika (16%), socioekonomski status (7%), jezične razlike (7%), nacionalnost i državljanstvo (7%), religijska uvjerenja (5%) te rasa ili etnička pripadnost (5%).

Izvor: Alma Career Croatia

Čak 87 posto ispitanika smatra da bi Hrvatska trebala zakonski propisati pravo na rad na daljinu barem dva dana tjedno, gdje god je to izvedivo

Poslušaj članak

Nekad standardni model rada ‘od 9 do 5’ u Hrvatskoj sve više ustupa mjesto fleksibilnijim oblicima rada. Prema istraživanju koje je lani provela Alma Career Croatia s udrugom CESI, čak 66 posto muškaraca i 60 posto žena koristi neki oblik fleksibilnog rada.

Najučestaliji su oni oblici rada koji olakšavaju svakodnevnu organizaciju života, odnosno klizni dolasci i odlasci s posla te rad na daljinu.

U tom kontekstu sve više pažnje privlače primjeri iz inozemstva. Tako se u Australiji najavljuje zakon koji bi zaposlenicima od 1. rujna omogućio pravo na rad na daljinu dva dana tjedno, gdje god je to moguće. Treba li Hrvatska slijediti isti smjer?

Fleksibilnost kao pravo, a ne pogodnost

Prema anketi koju je provela Alma Career Croatia na uzorku od 500 ispitanika, stav javnosti prilično je jasan. Čak 87 posto ispitanika smatra da bi Hrvatska trebala zakonski propisati pravo na rad na daljinu barem dva dana tjedno, gdje god je to izvedivo. Za mnoge zaposlenike to više nije pitanje pogodnosti, već logičan korak u razvoju tržišta rada.

Ispitanici pritom ističu kako fizička prisutnost na radnom mjestu ne jamči veću produktivnost. Dapače, mnogi smatraju da su učinkovitiji kada rade od kuće. Uz to, naglašavaju i potencijalne uštede za poslodavce, od troškova uredskog prostora i opreme do režija. Dio ispitanika predlaže da se u zanimanjima gdje rad na daljinu nije moguć razmotri uvođenje četverodnevnog radnog tjedna kao alternativnog modela rada.

Dio zaposlenika protiv zakonskog nametanja fleksibilnosti

S druge strane, svaka deseta osoba podržava rad na daljinu kao oblik rada (11 posto), ali smatra da ga ne bi trebalo zakonski nametati poslodavcima, već prepustiti internim dogovorima i organizaciji rada unutar tvrtki.

Manji dio ispitanika, njih oko 2 posto, ne podržava rad na daljinu kao model rada. Smatraju da takav pristup može staviti u nepovoljan položaj one radnike čiji posao ne omogućuje rad izvan radnog mjesta, čime se, prema njihovom mišljenju, stvara određena nejednakost među zaposlenima.

Izvor: Alma Career Croatia