Zašto je Perry željela baš tu kuću? Možda se razlog krije u činjenici da u tom području žive i imena poput Oprah Winfrey i Meghan Markle

Planetarno popularna pjevačica Katy Perry u svojoj je plodnoj karijeri zgrnula silno bogatstvo, uz ostalo i nekoliko luksuznih nekretnina, a odnedavno je bogatija za nešto više od 1,8 milijuna dolara – i to na račun osobe s invaliditetom.

Priča je počela još prije pet godina u Montecitu, kada je Perry kupila raskošnu vilu s osam spavaćih soba i jedanaest kupaonica od muškarca s invaliditetom Carla Westcotta, inače ratnog veterana, koji će se zbog toga gorko i doživotno kajati.

Vrijednost vile bila je procijenjena na 15 milijuna dolara, za Perry prava sitnica, no problem je nastao kada je Westcott obznanio da se ipak predomislio oko prodaje, ispričao se i pjevačici vratio polog. No isprika očito nije bila dovoljna, štoviše, dodatno je razljutila Perry koja je angažirala hrpu vrhunskih odvjetnika i započela pravnu bitku tražeći tada odštetu od gotovo pet milijuna dolara zbog raskida kupoprodajnog ugovora.

Westcott nije imao nikakve šanse. Na sudu se pravdao da je potpisao vlasničke listove i ugovor jer je uzimao jake lijekove protiv bolova uzrokovanih invaliditetom. U to je vrijeme bio zbunjen i ošamućen medikamentima, posve nesposoban za zdravo rasuđivanje. Zapravo nikada nije želio prodati kuću pop zvijezdi, bio je zaveden i izmanipuliran.

No njezini su odvjetnici ipak uspjeli uvjeriti sud da je Westcott u to vrijeme bio posve lucidan i da mu nije bilo narušeno mentalno zdravlje, a svoj je invaliditet koristio kako bi izazvao suosjećanje i oslobađanje od odgovornosti. Premda je uvažio argumente odvjetnika, sud Perry ipak nije dodijelio traženih pet milijuna, nego 1,8 milijuna dolara. Za Perry je to možda sitnica, tek prolazna satisfakcija, no za Westcotta to može značiti doživotno siromaštvo, moguće i život u beskućništvu.

Lavine javnih kritika uslijedile su nakon objave presude, američka je javnost zgrožena i skandalizirana, ali uzalud. Presuda ostaje na snazi.

Zašto je Perry željela kupiti baš tu kuću? Možda se razlog krije u činjenici da u tom području žive i imena poput Oprah Winfrey, Meghan Markle i drugih mega zvijezda koje po cijele dane ama baš ništa korisno ne rade, samo hvataju zjake i zgrću milijune na račun svoje slave.

Prestrašen je. Potresen je. Ne može spavati, rekla je majka 23-godišnjeg muškarca s invaliditetom

Poslušaj članak

Noćne more, napadaji panike, lupanje srca, pretjerano znojenje, drhtanje, otežano disanje, bol u prsima – sve su to simptomi koje još uvijek osjeća mladić s invaliditetom nakon što ga je u Melbourneu napala banda naoružana mačetama.

Liječnici se pribojavaju da je njegovo psihičko stanje tako ozbiljno da će možda i trajno biti na terapiji anksioliticima.

Skupina kriminalaca, uglavnom odjevena u crne trenirke, džempere s kapuljačom i tenisice, skrivajući svoj identitet maskama za lice, pojavili su se kod mladićeve kuće prošlog vikenda. Osim mačetama, bili su naoružani i pajserima.

Snimka s kamere na vratima pokazala je kako nasilnici razbijaju prozor spavaće sobe prije nego što su se popeli unutra. Kuću su pretvorili u igralište za razbijanje, isprevrtali ormare i ladice u potrazi za nakitom i novcem.

– Prestrašen je. Potresen je. Ne može spavati – rekla je majka 23-godišnjeg muškarca s invaliditetom.

– Samo sam zahvalna što je živ. Stalno plače. Stalno se trese. Ovo nije prihvatljivo u našoj zajednici.

Mladić se odlučio iseliti iz kuće iz straha za svoju sigurnost, i to nakon drugih nasilnih incidenata na obiteljskom imanju. U posljednja tri tjedna, naime, njegov je dom četiri puta bio meta nasilnika koji su razbili prozore.

Spirala nasilja i kriminala u njegovu gradu u zabrinjavajućem je porastu i nitko se više ne osjeća sigurnim. Ono što posebno ledi krv u žilama jest činjenica da je dobar dio počinitelja kaznenih dijela zapravo adolescentske dobi i da se često izvuku bez adekvatnih kazni.

Zakon ne isključuje rizike od prisiljavanja osoba s invaliditetom na potpomognutu smrt

Poslušaj članak

Premda u srednjestrujaškim medijima o tome nije objavljena ni fusnota, organizacije osoba s invaliditetom u Engleskoj i Walesu vode bespoštedni, rovovski rat s tamošnjima vladajućim strukturama, ponajprije s administracijom premijera Keira Starmera.

Ove su se organizacije, kao nikada ranije, ujedinile u protivljenju pokušajima legalizacije potpomognutog samoubojstva, nakon što su mjesecima bile isključene iz parlamentarnih rasprava o Zakonu o terminalno bolesnim odraslim osobama.

Sramotno je i skandalozno što pri izradi ovog zakona vlast nije konzultirala udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom, niti stručnjake koji su svoje karijere posvetili upravo ljudima s tjelesnim ili intelektualnim teškoćama. Golema je opasnost koju rečeni zakon predstavlja za temeljna prava osoba s invaliditetom.

Zakon ipak službeno nije predložila vlada, premda je savršeno jasno da ga premijer Starmer snažno podržava, već su ga umjesto toga sponzorirali kao privatni zakon laburisti Kim Leadbeater i njegov zastupnički kolega Lord Falconer.

Osobe s invaliditetom, da skratimo, isključene su iz parlamentarnih rasprava o prijedlogu zakona. Stoga OSI organizacije s pravom optužuju vladajuće nomenklature da njihov prijedlog zakona diskriminira osobe s invaliditetom, premda je ključno da parlament razumije implikacije prijedloga zakona na ljudska prava i jednakost.

Financiranje legaliziranog potpomognutog samoubojstva, uz sve ostalo, uklonilo bi novac iz palijativne skrbi te zdravstva i socijale, navode gore spomenute organizacije. A koliko bi se tek uštedjelo na invalidninama i nekim, sve oskudnijim beneficijama koje uživaju osobe s invaliditetom?

Isto tako, zakon ne isključuje rizike od prisiljavanja osoba s invaliditetom na potpomognutu smrt. Stručnjaci UN-a istaknuli su da se pojedinci mogu osjećati suptilno pritisnuti da prerano okončaju svoj život zbog nedostatka usluga i podrške koju im je država dužna osigurati.

Stručnjaci su upozorili i da potpomognuto umiranje može biti kompatibilno s Europskom konvencijom o ljudskim pravima samo ako je ‘visokokvalitetna zdravstvena i socijalna skrb, uključujući palijativnu skrb, dostupna svima, a pacijenti obaviješteni o njezinoj dostupnosti’.