Put do prava i jednakosti vodi kroz opasno bojište zakona. Zakona koji nam prava i jednakost čine nedohvatljivima
Poslušaj članak
Nije mi ovo prvi rodeo, prošlo je ispod mog laserskog pera već nekoliko tekstova o godini na izmaku. Ne o ovoj, nego o nekim godinama prošlim, nekad mi se čini i pradavnim. Pa ipak, osjećam da je ovogodišnji rodeo drugačiji. Kao da je važniji. Kao da ovaj osvrt nekako ima smisla. Više smisla. Kao da nosi neku poruku, neku težinu.
Ove godine osvrnut ću se na prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Ali varat ću. Jer priča o pravima osoba s invaliditetom u 2025. počinje u više i ne baš toliko bliskoj prvoj polovici 2019. godine. Ako ne i puno ranije. Možda čak 22. prosinca 1990. godine.
Zašto? Kako?
Zato što su osobe s invaliditetom u 2025. godini konačno odlučile preuzeti u svoje ruke donošenje i provođenje zakona koji ih se tiču i ostvarivanje prava koja im pripadaju po slovu Ustava.
Osobno, najviše me oduševila Adriana Katić. Adriana je, kako smo jučer pisali, planirala putovati FlixBusovim (Slavonija Bus d.o.o.) autobusom iz Rijeke u Zagreb, no na autobusnom kolodvoru joj vozač nije dopustio ulazak u autobus jer je bila u pratnji psa vodiča. Iako je Zakon o korištenju psa pomagača stupio na snagu 25. travnja 2019. godine, Adriana je u autobus puštena tek nakon dolaska policije koja je prisilila vozača i njegove nadređene da ispoštuju Adrianino zakonom zajamčeno pravo.
Slična je i priča Siniše Kekića koji koristi invalidska kolica. On je prije dvije godine podnio tužbu protiv ZET-a jer mu vozač nije spustio rampu prilikom pokušaja ulaska u tramvaj, što ga je onemogućilo u korištenju javnog gradskog prijevoza. Kako je objavio Index.hr, sud u Zagrebu je ove godine presudio u Sinišinu korist i utvrdio da je ZET prekršio njegova temeljna prava na jednakost, pristupačnost, dostojanstvo i slobodu kretanja.
No kad govorimo o pravima, ovakvi pojedinačni slučajevi samo podcrtavaju potrebu da sagledamo širu sliku. Sliku širu u svakom pogledu.
U takvom kontekstu, ne smijemo zaboraviti da je u okviru projekta MOSI (Mobilnost osoba s invaliditetom) na dan 14. srpnja 2025. godine u sustavu bilo aktivno ukupno 167.337 Europskih i nacionalnih iskaznica za osobe s invaliditetom, dok je broj aktivnih Europskih parkirališnih karata iznosio 95.490. Ovdje treba istaknuti da je Hrvatska prva država članica EU koja je istodobno uvela Europsku iskaznicu i Europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom, isporuka kojih je krenula početkom 2024. godine.
Isto tako, na snagu je 28. lipnja 2025. stupio Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga. Zakonom se Europski akt o pristupačnosti prenosi u pravni sustav Republike Hrvatske, a propisuje obvezu da brojni proizvodi i usluge postanu pristupačni osobama s invaliditetom.
No pièce de résistance cijele ove priče o pravima osoba s invaliditetom u 2025. – vjerojatno zasluženo i sasvim sigurno – je odluka kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. prosinca 2025. godine proglasio neustavnima ključne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji koji je na snazi od 1. srpnja 2023. godine.
Reakcije na ovu odluku bile su raznolike. Iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) u priopćenju su upozorili na nedostatak osobnih asistenata na tržištu rada te na mogućnost da će se proširenjem broja korisnika dodatno smanjiti dostupnost usluge, dok je Suzana Rešetar – predsjednica udruge Sjena, koja je zatražila ocjenu ustavnosti Zakona o osobnoj asistenciji – u intervjuu za In Portal poručila, između ostalog, kako ‘ljudska prava nisu milostinja’ i da ‘osobe s invaliditetom nisu teret sustava, nego nositelji prava zajamčenih Ustavom’.
Privremeni epilog sage o osobnoj asistenciji donijela je Vlada na jučerašnjoj sjednici u obliku uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj asistenciji radi izvršenja odluke Ustavnog suda kojom su ukinute pojedine odredbe Zakona. Tako će djeca do 18 godina imati pravo na uslugu osobne asistencije, a uslugu osobne asistencije moći će koristiti i korisnici usluge pomoći u kući, osobe s invaliditetom čiji roditelj ili drugi članovi obitelji ostvaruju pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i svi korisnici čiji članovi obitelji imaju status njegovatelja na temelju drugih propisa. Također, satnica usluge više nije ograničena, odnosno maksimalan broj sati korištenja usluge povećan je na 24 sata dnevno.
Premijer Andrej Plenković je naglasio da će ovom uredbom biti uređene samo one odredbe koje su ukinute odlukom Ustavnog suda i koje su prestale važiti 19. prosinca te da će sva druga povezana pitanja biti rješavana u redovitom zakonodavnom postupku i u skladu s demokratskim procedurama koje podrazumijevaju i javno savjetovanje, radne skupine i dva čitanja u Hrvatskom saboru.
Pišući ovaj tekst slušao sam trostruki LP, best of kompilaciju From Fear To Eternity britanskih legendi Iron Maidena. Prvu stranu prve ploče zatvara po meni možda i najbolja njihova pjesma, lirski ep Paschendale o Trećoj bitki kod Ypresa koja je bila jedna od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata. Refren pjesme u samo četiri stiha, uz briljantnu igru riječi koju je možda i nemoguće prevesti, opisuje kako je rat vojnicima put do doma, ali istovremeno i ono zbog čega dom nikad neće vidjeti.
U ovoj našoj priči o 2025. godini, prava i jednakost su dom osoba s invaliditetom. A put do tih prava i jednakosti ne vodi kroz rat – vodi kroz opasno bojište zakona. Zakona koji nam prava i jednakost čine nedohvatljivima.
Ali ova priča nije samo priča o zakonima i Ustavu. Ovo jest, ili bi barem trebala biti, priča i o ljudskosti. Jer to je ono što je trebalo pustiti psa pomagača u autobus ili spustiti rampu u tramvaju. Ne zakon. Ne Ustav.
Uz ipak optimističan pogled prema novoj godini, u kojoj ćemo na In Portalu i dalje budnim okom pratiti razvoj prava osoba s invaliditetom i još jače vas nastojati osnažiti da ih ostvarite kao što su to učinili Adriana i Siniša, priču o protekloj godini završit ću mišlju Denisa Marijona, koju ću parafrazirati.
Osobe s invaliditetom trebaju imati ista prava kao i svatko, ali i iste obaveze – jer samo tako mogu biti punopravni i ravnopravni dionici društva sa svim svojim odgovornostima. A odgovornost uključuje i nekorištenje povlastica koje nam ne trebaju, iako na njih imamo zakonsko i ustavno pravo.
Odlukom Ustavnog suda ja ću možda u 2026. godini imati pravo na 24-satnu osobnu asistenciju, ali to pravo neću koristiti dok mi ne bude trebalo. Zakonu unatoč. Jer mislim da je ljudski.
U prošlom tekstu sam vam zaželio sve najbolje, a sad vas pitam – kako ćete vi biti odgovorni u idućoj godini?
Koliko god smo dosad napravili, još moramo ustrajati u izgradnji društva u kojem različitost može biti temelj za istinsku jednakost
Dragi prijatelji, dok polako zatvaramo još jedan krug oko naše jedine žute, vrele kugle, želim se kratko osvrnuti na naših proteklih 365,24 dana puta oko Sunca.
Bez ikakve sumnje, 2025. je bila godina promjena i izazova. Bilo je tako u globalnom smislu – jer, kažu, živimo u takvom vremenu – ali bilo je tako i u Europi, bilo je tako i u Hrvatskoj, bilo je tako i u našoj sve većoj zajednici osoba s invaliditetom. Ne moramo ići daleko u prošlost za ilustraciju; Ustavni sud je prije manje od deset dana odaslao Hokusaijev val morem naše ionako uzburkane interesne skupine. Koja je često politička, a ne interesna. No to je tema za neki drugi put.
Prošla godina bila je takva i na In Portalu. Puna promjena i izazova. I baš zato na nju više nego ikad gledam s osjećajem zahvalnosti, ponosa i odgovornosti.
Unatoč svim promjenama – od kojih ste barem neke, nadam se, uočili – i izazovima – koje, još se više nadam, niste osjetili – na In Portalu nastojali smo, kao i sve ove godine, ostati vjerni misiji koja je u srži našeg postojanja od samog početka: davati prostor onima koje se rijetko pita za mišljenje, ukazivati na važne društvene teme, te podsjećati da inkluzivno društvo nije ideal, već nužnost.
U suradnji s brojnim udrugama, institucijama, pojedincima i stručnjacima, nastojali smo postavljati pitanja koja drugi ne žele i gurnuti u prvi plan teme koje često ostaju u sjeni: pristupačnost, ljudska prava, ravnopravnost, zdravlje, znanost, kultura i svakodnevni život osoba s invaliditetom.
Hvala vam što ste nas čitali, podržavali, kritizirali i slali svoje prijedloge. Vaše povratne informacije i vaša prisutnost čine ovaj portal živim i relevantnim. Bez vas – naših čitatelja, zajednice – sve ovo ne bi imalo smisla. Vi ste osjećaj zahvalnosti koji je ispunio proteklu godinu. Vi ste In Portal.
Pred nama je nova godina, puna mogućnosti. Već sada radimo na novim idejama, projektima, digitalnim sadržajima i suradnjama koje će, vjerujemo, dodatno osnažiti našu platformu kao prostor dijaloga, razmjene iskustava i borbe za ravnopravnost, te istovremeno još jače u javni prostor pogurnuti diskurs o temama bitnim za osobe s invaliditetom koje, uzgred budi rečeno, svake godine čine sve veći postotak stanovništva.
U ime naše male redakcije – grupe ljudi koji me ispunjavaju ponosom – i u svoje osobno ime želim vam svima sretan Božić, mirne blagdane i uspješnu novu 2026. godinu. Neka vam donese zdravlje, sigurnost, nove prilike i ljude koji vas vide, čuju, poštuju i, nadasve, razumiju.
Na kraju želim reći da je ovo malo pismo poziv, ali i zavjet. Odgovornost koju iz ove nosim u iduću godinu. Jer, koliko god smo dosad napravili, još moramo ustrajati u izgradnji društva u kojem različitost može biti temelj za istinsku jednakost.
I to možemo i moramo učiniti zajedno. Počevši – nastavivši – već sad.
Civilno društvoPrije 2 dana
In MetropolaPrije 6 dana
MedicinaPrije 4 dana
Stolni tenisPrije 5 dana
SportPrije 3 dana
Moderna vremenaPrije 5 dana