in MREŽA
Odluka Ustavnog suda o Zakonu o osobnoj asistenciji
Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je neustavnima ključne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji, utvrdivši da su fiksna ograničenja, dobna isključenja i pojedini statusni uvjeti kršili ustavna prava osoba s invaliditetom, uključujući pravo na dostojanstvo, neovisno življenje i uključenost u zajednicu
Poslušaj članak
Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi ocjene suglasnosti Zakona o osobnoj asistenciji s Ustavom.
Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud potvrdio je da je sustav osobne asistencije bio utemeljen na diskriminatornim, neustavnim i restriktivnim osnovama. Odluka predstavlja jednu od najznačajnijih ustavnopravnih odluka u području prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
Ustavni sud ukinuo je, odnosno utvrdio neustavnost, niza ključnih odredbi Zakona o osobnoj asistenciji. Ukidanjem dobne granice od 18 godina uklonjena je praksa isključivanja maloljetnih osoba iz sustava osobne asistencije isključivo na temelju dobi. Također su uklonjene zapreke koje su onemogućavale korištenje osobne asistencije osobama koje koriste pomoć u kući ili imaju status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
Sud je ukinuo i odredbe kojima su bili propisani fiksni maksimumi sati osobne asistencije te krute kategorije korisnika. Utvrđeno je da su podjele prema stupnjevima invaliditeta, statusima i obiteljskim okolnostima neustavne. Odredbe koje se odnose na uvjete za osobne asistente prestat će važiti po isteku roka od jedne godine od objave odluke, dok je članak kojim se pravo na osobnu asistenciju priznavalo tek od početka korištenja usluge također ukinut.
U obrazloženju odluke Ustavni sud jasno je utvrdio da osobna asistencija nije socijalna povlastica, već ustavno pravo povezano s ljudskim dostojanstvom, pravom na neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Invaliditet je prepoznat kao ustavna osnova diskriminacije, pri čemu se zabrana diskriminacije odnosi i na osobe povezane s osobom s invaliditetom, uključujući članove obitelji.
Naglašeno je da su fiksni limiti sati osobne asistencije neustavni te da se stvarne potrebe moraju procjenjivati individualno, a ne prema unaprijed propisanim tablicama. Sud je također utvrdio da država ne smije prebacivati svoju odgovornost na obitelj te da obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava. Posebno je istaknuto pravo djece s invaliditetom na osobitu skrb, uz zaključak da je potpuno isključivanje maloljetnika iz sustava osobne asistencije neustavno.
Odluka Ustavnog suda obvezuje zakonodavca na izmjene Zakona o osobnoj asistenciji, uvođenje individualizirane procjene stvarnih potreba te osiguravanje osobne asistencije djeci i osobama s najtežim oblicima invaliditeta, bez gornjih ograničenja i bez automatskog isključivanja zbog korištenja drugih oblika podrške.
Odluka potvrđuje da su ranija upozorenja o neustavnosti pojedinih zakonskih rješenja bila utemeljena te da je nužno osigurati sustav osobne asistencije koji predstavlja pravo, a ne privilegiju.
Odluka Ustavnog suda ima šire društvene i političke implikacije. Predstavlja potvrdu višegodišnjih upozorenja roditelja djece s invaliditetom, osobito majki koje su javno upozoravale na diskriminaciju i nepravdu u sustavu. U tom kontekstu odluka otvara pitanje političke odgovornosti resornog ministra koji je ignorirao stručna upozorenja i stavove dijela civilnog društva te branio zakon koji je sada proglašen neustavnim. Posljedice takve politike snosile su obitelji i djeca s invaliditetom.
Reakcija SOIH-a
Na odluku Ustavnog suda reagirala je i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH). U priopćenju se navodi zabrinutost zbog mogućih posljedica odluke na održivost sustava osobne asistencije u Republici Hrvatskoj.
Posebno se upozorava na nedostatak osobnih asistenata na tržištu rada te na mogućnost da će se proširenjem broja korisnika dodatno smanjiti dostupnost usluge, što bi najviše moglo pogoditi starije osobe s teškim invaliditetom koje ostaju bez obiteljske podrške. Ističe se i opasnost zagušenja sustava zbog velikog broja zahtjeva koje neće biti moguće pravodobno obraditi.
SOIH navodi da uklanjanje dobne granice od 18 godina odstupa od prakse većine država članica Europske unije te od principa neovisnog življenja koje zagovara Europska mreža neovisnog življenja (ENIL), prema kojima je osobna asistencija namijenjena punoljetnim osobama koje same određuju opseg i sadržaj pomoći.
U priopćenju se dodatno ističe da su djeci s teškoćama u razvoju već dostupne brojne druge usluge, uključujući pomoćnike u nastavi, roditelje njegovatelje, boravak, odmor od skrbi i inkluzivni dodatak. Izražava se zabrinutost da bi osobni asistenti mogli radije birati rad s djecom nego s odraslim osobama s teškim invaliditetom, što bi dodatno ugrozilo dostupnost usluge onima kojima je najpotrebnija.
Izjava ministra rada i socijalne politike
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić izjavio je da će se odluka Ustavnog suda poštovati te da stručne službe Ministarstva analiziraju njezine posljedice i pripremaju prilagodbe postupanja.
Na pitanje o političkoj odgovornosti, ministar je naveo da je ostavka uvijek na raspolaganju te istaknuo da je donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji velik broj osoba s invaliditetom prvi put ostvario zakonsko pravo na tu uslugu. Naglasio je da su izmjene zakona očekivane te da je trenutačno više od 8000 osoba obuhvaćeno sustavom osobne asistencije.
Osvrnuvši se na pitanje ograničenja broja sati asistencije, ministar je istaknuo da prije donošenja zakona takva prava nisu postojala te ponovio da će se odluka Ustavnog suda u cijelosti provesti. Dodao je kako postoji spremnost na ispravljanje svih uočenih nedostataka i unapređenje dostupnosti usluga osobne asistencije na području cijele Hrvatske.
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet
U organizaciji Hrvatskog saveza slijepih prošli je tjedan u Zagrebu održana uvodna konferencija projekta Centra za edukaciju i stručnu podršku osobama s oštećenjem vida – Lumina, koji će se provoditi tri godine u suradnji s Gradom Zagrebom, KBC-om Sestre milosrdnice i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom.
Projektom se unaprjeđuje socijalna uključenost i kvaliteta života osoba s oštećenjem vida kroz uspostavu specijaliziranog resornog Centra koji osigurava dostupne, integrirane i kontinuirane socijalne usluge.
Korisnicima će se usluge pružati u prostoru Centra te putem mobilnog tima stručnjaka u Osječko-baranjskoj, Primorsko-goranskoj, Varaždinskoj, Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Projekt se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od 296.842,19 eura.
U prigodnom govoru izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da nakon završetka projekta rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet.
Voditeljica projekta Nikolina Kušterbajn istaknula je da će u projekt biti uključene 392 osobe s oštećenjem vida kojima će biti pruženo ukupno 3.255 socijalnih usluga. Kroz Centar Lumina, bez potrebe za administracijom, pružat će se šest oblika podrške. Individualna i grupna psihološka podrška omogućit će suočavanje s gubitkom vida i jačanje otpornosti, edukacijsko-rehabilitacijska podrška razvoj vještina za samostalno i svakodnevno funkcioniranje, a savjetodavna podrška omogućit će inicijalnu procjenu potreba i kontinuirano praćenje svakog korisnika.
Nadalje, pravna podrška omogućit će individualno i grupno savjetovanje o ostvarivanju prava dok IT podrška osposobljavanje za korištenje asistivnih tehnologija i digitalnih alata. Za korisnike koji ne mogu doći u Centar u vlastitom domu će biti dostupna podrška mobilnog tima stručnjaka kojeg čine psiholog, edukacijski rehabilitator, pravnik i IT stručnjak.
Srđana Šimac iz Hrvatskog saveza slijepih ukazala je na važnost ovog projekta s obzirom da ne postoji jedno mjesto na kojem osobe s oštećenjem vida mogu dobiti sveobuhvatu podršku i potrebne informacije. Upozorila je da nakon gubitka vida pogotovo u odraskoj dobi osobe su suočene s usamljenošću, izolacijom, depresijom i gubitkom funkcionalnosti.
U sklopu predstavljanja projekta održana je panel rasprava ‘Od dijagnoze do podrške – kako osigurati dostupnu i kvalitetnu podršku osobama s oštećenjem vida?’, na kojoj su sudjelovali prof.dr.sc Tina Runjić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, oftamologinja Biljana Andrijević Derk s Klinike za očne bolesti KBC Sestre milosrdnice, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača. Sudionici panela su istaknuli kako osobama s oštećenjem vida treba osigurati pravodobnu, dostupnu i cjelovitu podršku od trenutka suočavanja s dijagnozom do uključenosti u svakodnevni život.
Kvalitetna podrška ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili jednog sustava nego je važno da različiti sustavi zajednički djeluju. Zaključeno je da projekt Lumina treba biti početak stvaranja održivog modela podrške.
Nakon završetka projekta nastavit će se povezivati stručnjaci i institucije s ciljem da osobe s oštećenjem vida imaju podršku kada je najpotrebnija.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju
Poslušaj članak
Postoji mjesto na kojem djeca ne strahuju od pogreške, gdje ih nitko ne ispravlja zbog krivo pročitane riječi i ne procjenjuje koliko su uspješna. Na tom mjestu pažljivo ih sluša pas.
Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ideji temelji se međunarodni program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs), koji djeci pomaže razviti ljubav prema čitanju uz pomoć posebno educiranih pasa i njihovih voditelja.
Program u Hrvatskoj već godinama provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a među njegovim dugogodišnjim provoditeljima je i Sergej Jonke, koji R.E.A.D. više od deset godina provodi u školama, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Djeca često osjećaju pritisak kada čitaju pred učiteljem, roditeljem ili razredom. Boje se pogriješiti, biti ismijana ili ocijenjena. Pas, međutim, ne poznaje kritiku. Mirno sluša, strpljivo čeka i prihvaća dijete upravo onakvo kakvo jest.
U takvom okruženju nestaje napetost, a raste samopouzdanje. Nerijetko se događa da dijete koje je prije izbjegavalo čitanje nakon nekoliko susreta samo traži novu knjigu koju će pročitati svom četveronožnom prijatelju.
Iako je cilj programa unaprijediti čitalačke vještine, njegove su dobrobiti mnogo šire. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi, posebno onoj koja imaju teškoće u čitanju, disleksiju, probleme s koncentracijom ili jednostavno nemaju dovoljno vjere u vlastite sposobnosti. Redovitim susretima djeca razvijaju sigurnost u izražavanju, bogate rječnik, bolje razumiju pročitano i uče da je pogreška sastavni dio učenja.
Jednako važan je i emocionalni učinak programa. Druženje sa psom smanjuje napetost, razvija empatiju, odgovornost i osjećaj prihvaćenosti. Zato mnoga djeca R.E.A.D. ne doživljavaju kao još jednu školsku obvezu, nego kao vrijeme kojem se iskreno raduju.
Najveći uspjeh programa ne vide se u statistikama, nego u malim, ali važnim promjenama. Roditelji često ističu da njihova djeca ponovno posežu za knjigama, s ponosom pokazuju svoj napredak i s veseljem čekaju novi susret sa psom. Slično primjećuju i stručni suradnici, koji kod djece uočavaju veću motivaciju, opušteniji pristup čitanju i više samopouzdanja.
R.E.A.D. nije zamjena za podršku učitelja, logopeda ili edukacijskih rehabilitatora, već vrijedna nadopuna njihovu radu jer djeci pruža sigurno okruženje u kojem mogu učiti bez straha od pogreške.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju. Jer ponekad je za veliki napredak potrebno samo jedno – netko tko će strpljivo slušati. A psi poput Ruby to rade najbolje.
Tko su Purger i Purgerica?
Tajne Medvedgrada: između povijesti i legende
Fran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom
ZAŽELI Kako spriječiti institucionalizaciju osoba s invaliditetom
-
Life&StylePrije 5 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
Civilno društvoPrije 6 danaProjekt ‘Korak bliže društvu’ donosi nove socijalne usluge u Knin
-
In MetropolaPrije 4 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 5 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaStipendije za učenike s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 5 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
in MREŽAPrije 1 danLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu