Sudionicima će ovo putovanje ostati u trajnom sjećanju ne samo po ljepotama Sarajeva, već i po osjećaju zajedništva koji ih je pratio od prvog do posljednjeg dana
Poslušaj članak
Udruga gluhih i nagluhih Zagrebačke županije organizirala je od 1. do 3. svibnja 2026. godine trodnevno putovanje u Sarajevo na kojem je sudjelovalo gotovo 50 članova i prijatelja udruge.
Putovanje nije bilo samo prilika za upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti glavnog grada Bosne i Hercegovine, već i važan korak u povezivanju zajednice gluhih te stvaranju novih suradnji i prijateljstava.
Nakon noćnog putovanja iz Zaprešića i Zagreba, sudionici su u jutarnjim satima stigli u Sarajevo. Unatoč umoru, prvi dan protekao je u opuštenom ozračju uz šetnju kroz Vrelo Bosne i park Stojčevac, gdje su članovi uživali u prirodi i zajedničkom druženju.
Dolaskom u hotel uslijedio je ručak i kraći odmor, a ostatak dana bio je rezerviran za slobodno istraživanje grada i susrete s poznanicima iz Sarajeva. Već od prvog dana osjetila se važnost ovakvih putovanja koja članovima pružaju priliku za međusobno povezivanje i razmjenu iskustava.
Drugi dan donio je niz sadržaja koji su dodatno obogatili cijelo iskustvo. Poseban dojam ostavio je posjet tvrtki Pamuk d.o.o., gdje su sudionici imali priliku upoznati uspješan primjer poduzetništva gluhih osoba. Razgovori, razmjena iskustava i uvid u njihov način rada bili su inspirativni za sve prisutne. Nakon toga uslijedio je obilazak Sarajevske vijećnice te slobodno vrijeme na Baščaršiji, gdje su članovi uživali u lokalnoj gastronomiji, atmosferi i znamenitostima grada.
Vrhunac putovanja bio je večernji susret u Klubu gluhih u Sarajevu. U prijateljskoj i opuštenoj atmosferi ostvarena je komunikacija bez prepreka, sklopljena su nova prijateljstva te su otvorene mogućnosti buduće suradnje između udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Taj susret pokazao je koliko su ovakva povezivanja važna za jačanje zajednice gluhih i stvaranje regionalne mreže suradnje i podrške.
Posljednji dan putovanja bio je posvećen povijesnim lokacijama Sarajeva. Posjet Tunelu spasa ostavio je snažan emotivan dojam na sudionike, podsjećajući na teška ratna vremena i borbu za opstanak stanovnika Sarajeva. Nakon toga članovi su posjetili Avaz Twist Tower, s kojeg se pruža impresivan panoramski pogled na grad. Bio je to simboličan završetak putovanja i prilika za posljednje zajedničke fotografije i dojmove. Na povratku prema Hrvatskoj organiziran je i ručak u Zenici, čime je zaokruženo ovo posebno trodnevno iskustvo.
Ovaj izlet još je jednom pokazao kako putovanja mogu biti mnogo više od turističkog obilaska. Uz uspješno realiziran program, najvažniji rezultat putovanja svakako je ostvarena suradnja s Klubom gluhih u Sarajevu i lokalnom zajednicom, koja predstavlja temelj za buduće zajedničke projekte, susrete i aktivnosti.
Udruga gluhih i nagluhih Zagrebačke županije time je ponovno dokazala kako gluhe osobe mogu samostalno organizirati zahtjevne aktivnosti, povezivati ljude i graditi mostove suradnje bez obzira na granice. Sudionicima će ovo putovanje ostati u trajnom sjećanju ne samo po ljepotama Sarajeva, već i po osjećaju zajedništva koji ih je pratio od prvog do posljednjeg dana.
Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške
Poslušaj članak
Na tematskoj sjednici ‘Poremećaji iz spektra autizma’ koju je 29. travnja 2026. godine održao saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina raspravljalo se o ozbiljnim nedostacima u sustavu podrške osobama s autizmom u Hrvatskoj.
Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške.
Potpredsjednica Odbora Sanja Bježančević naglasila je kako je riječ o nastavku napora da se ova tema sustavno rješava te podsjetila na ranije upućene prijedloge Vladi, uključujući uspostavu pravnog okvira za suradnju i razvoj lokalnih timova za ranu intervenciju.
Darijo Jurišić upozorio je da sustav trenutno ne funkcionira, posebno zbog izostanka pravovremene podrške i nedostatka stručnog kadra, dok je obrazovni sustav često nepripremljen za rad s djecom iz spektra. Naglasio je i potrebu za regionalnim centrima koji bi objedinjavali različite oblike skrbi.
Tatjana Katkić Stanić istaknula je kako u Hrvatskoj živi oko sedam tisuća osoba s autizmom te da broj brzo raste, dok sustav ne uspijeva pratiti taj trend. Posebno je naglasila problem dugog čekanja na dijagnozu i nedostatka koordinacije između sektora, zbog čega najveći teret i dalje snose roditelji. Predstavnici Savez udruga za autizam Hrvatske upozorili su da sustav nije organiziran cjeloživotno te da nakon postavljanja dijagnoze obitelji često ostaju bez jasnih smjernica i podrške, osobito nakon 21. godine života.
Konačni zaključci sjednice su da rana intervencija ne smije biti lutrija. Na sjednici je istaknuto da roditelji i dalje predugo čekaju na prve dijagnostičke korake te da ne smije ovisiti o mjestu stanovanja hoće li dijete dobiti priliku za ranu rehabilitaciju koja mu može promijeniti cijeli životni put. Naglašena je potreba da sustav osigura lokalne multidisciplinarne timove i prestane prebacivati teret isključivo na udruge civilnog društva.
‘Pad u provaliju’ nakon 21. godine. Istaknuto je kako se odrasle osobe s autizmom nakon izlaska iz obrazovnog sustava suočavaju s ozbiljnim nedostatkom podrške te praktički nestaju iz fokusa sustava. Upozoreno je na izostanak sustavnog modela dijagnostike za odrasle, kao i na nedostatak organiziranog stanovanja i radnih aktivnosti. Naglašeno je da je neprihvatljivo da takav model i dalje nije razvijen u okviru javnog zdravstva.
Međuresorna suradnja nije opcija, nego nužnost. Zaključeno je da bez čvrstog pravnog okvira i koordinacije između sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi i dalje nastaju ‘sive zone’ u kojima se gube prava građana. Istaknuta je potreba redefiniranja centara za autizam kako bi postali stvarni regionalni resursni centri.
Tijekom provedbe projekta korisnicima će biti omogućen organizirani prijevoz s dva prilagođena kombi vozila, čime će se olakšati njihova svakodnevna mobilnost i povećati samostalnost
Poslušaj članak
Projekt ‘Mobilnost i povezanoST’ koji provodi Društvo osoba s invaliditetom Varaždin započeo je 31. ožujka 2026. godine potpisivanjem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u iznosu od 299.942,49 eura, dok je njegova početna konferencija održana 29. travnja iste godine.
Riječ je o projektu koji traje 36 mjeseci i usmjeren je na povećanje socijalne uključenosti osoba u riziku od socijalne isključenosti, pri čemu su ciljane skupine odrasle osobe s invaliditetom, osobe starije od 65 godina te članovi njihovih obitelji.
Tijekom provedbe projekta korisnicima će biti omogućen organizirani prijevoz s dva prilagođena kombi vozila, čime će se olakšati njihova svakodnevna mobilnost i povećati samostalnost.
Uz to, provodit će se radionice za aktivno provođenje slobodnog vremena, poput šaha, kao i različite usluge psihosocijalne pomoći, savjetodavne podrške i pomoći pri ostvarivanju prava, koje pružaju stručne socijalne radnice zaposlene u Društvu.
Projekt je posebno usmjeren na sprječavanje socijalne izolacije i smanjenje potrebe za institucionalizacijom, uz istodobno jačanje osobnih potencijala i kvalitete života korisnika.
Kroz trogodišnje razdoblje planirano je uključivanje najmanje 170 korisnika, a provedbom projektnih aktivnosti nastoji se potaknuti njihova aktivnija uključenost u život zajednice i dugoročno doprinijeti razvoju inkluzivnijeg i pravednijeg društva.
Za sve dodatne informacije o sudjelovanju zainteresirani se mogu obratiti Društvu osoba s invaliditetom Varaždin putem telefona ili njihove službene mrežne stranice.
U središtu događanja našlo se pitanje koje se često prešućuje, ali sve snažnije traži odgovor: kako osobe s invaliditetom doživljavaju odnose, partnerstvo, vlastitu vrijednost i pravo na izbor?
Poslušaj članak
Više od tri i pol sata iskrenog i dinamičnog razgovora obilježilo je radionicu posvećenu odnosima, samopouzdanju i granicama, održanu 28. travnja 2026. godine u suradnji Udruge Spirit i Udruge distrofičara PGŽ.
U središtu događanja našlo se pitanje koje se često prešućuje, ali sve snažnije traži odgovor: kako osobe s invaliditetom doživljavaju odnose, partnerstvo, vlastitu vrijednost i pravo na izbor?
Iako je radionica prvotno bila zamišljena kao dvosatni program, interes sudionika, brojna pitanja i otvorena atmosfera produžili su je na više od tri i pol sata. Okupila je dvadesetak sudionika, među kojima je bio velik broj osoba s invaliditetom, ali i drugih zainteresiranih kojima su ove teme važne i bliske. Razgovor se spontano razvijao, a sudionici su pokazali koliko postoji potreba za prostorom u kojem se o ovim pitanjima može govoriti otvoreno i bez zadrške.
Radionica se bavila ključnim aspektima partnerskih odnosa, uključujući samopouzdanje, vrijednosti, postavljanje granica, komunikaciju i seksualnost, uz posebno važno pitanje koje se često prešućuje – moraju li osobe s invaliditetom biti „zahvalne” što ih je netko odabrao ili, kao i svi drugi, imaju pravo birati, postavljati granice i očekivati ravnopravan odnos. Upravo su reakcije sudionika potvrdile koliko je ova tema relevantna i koliko duboko pogađa njihova osobna iskustva.
Radionicu je vodio Denis Pilepić, uz gošću iz Zagreba, Gordanu Roškar, autoricu platforme Zrela Veza. Njihova kombinacija stručnosti i opuštenog pristupa stvorila je atmosferu u kojoj su se sudionici osjećali sigurno i potaknuto na sudjelovanje. Umjesto klasičnog predavanja, radionica se pretvorila u stvaran i živ dijalog, u kojem su sudionici bez zadrške postavljali pitanja i dijelili vlastita iskustva.
Jedna sudionica istaknula je kako je upravo ta ravnoteža između ozbiljnosti i opuštenosti bila ključ uspjeha, naglašavajući da su ljudi ostali, aktivno sudjelovali i otvorili se jer su se osjećali prihvaćeno. Druga je primijetila kako je otvorena tema važna ne samo za osobe s invaliditetom, nego i za širu zajednicu, ističući da se mnogi ljudi, bez obzira na okolnosti, skrivaju iza vlastitih maski i neizrečenih osobnih povreda.
Sudionici su kroz radionicu dobili konkretne uvide u vlastite obrasce ponašanja i odnosa, učili su prepoznavati iskrenost kod potencijalnih partnera kroz neverbalne signale te su potaknuti na promišljanje o vlastitim željama, potrebama i granicama. Poseban naglasak stavljen je na važnost jasne i otvorene komunikacije, kao i na emocionalnu povezanost i povjerenje kao temelj kvalitetnih partnerskih i intimnih odnosa. Kako je istaknuto u jednom od komentara, radionica je pridonijela boljem razumijevanju sebe i drugih te ponudila konkretne smjernice za unapređenje odnosa.
Ova radionica ujedno je dio pripreme za novu epizodu inkluzivnog filmskog projekta Tajni Agent 010, koji će se ove godine baviti upravo temom odnosa i seksualnosti osoba s invaliditetom. Kako je naglasio Denis Pilepić, cijeli proces nadilazi sam film i predstavlja važan korak u osnaživanju sudionika, osobito osoba s invaliditetom koje ravnopravno sudjeluju u projektu uz profesionalce, šaljući jasnu poruku da su mogućnosti otvorene svima.
Iz Udruge Spirit poručuju kako ovakvi susreti nisu luksuz, već stvarna potreba. Unatoč administrativnim preprekama i izazovima financiranja, radionice će se nastaviti, jer interes i angažman sudionika jasno pokazuju koliko su ovakvi sadržaji važni. Dodatnu vrijednost daje činjenica da su voditelji radionicu održali volonterski, bez naknade, potvrđujući svoju predanost temi i zajednici.
Radionica je još jednom pokazala koliko je važno stvarati prostor za iskren razgovor o odnosima i osobnoj vrijednosti, osobito kada je riječ o skupinama čiji se glas često nedovoljno čuje. Ljubav bez barijera tako nije ostala samo naziv radionice, već poruka koja je među sudionicima dobila vrlo konkretno značenje.
Purger i PurgericaPrije 7 dana
Civilno društvoPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
Civilno društvoPrije 7 dana
In MetropolaPrije 3 dana
In MetropolaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 24 sata
SportPrije 6 dana