Vrlo je vjerojatno da bi se boravak na dnevnoj svjetlosti ubuduće mogao preporučivati kao dio terapije za prevenciju od dijabetesa tipa 2
Danas od šećerne bolesti u svijetu boluje gotovo 500 milijuna ljudi. Većina njih ima upravo dijabetes tipa 2 koji se često veže uz debljinu, a nastaje zbog inzulinske rezistencije. Iako se radi o lakšem obliku dijabetesa, tu bolest ne smije se olako shvatiti.
Iako postoje lijekovi koji se koriste za suzbijanje dijabetesa, odnosno njegovu kontrolu, postoji i lakši način borbe protiv ove bolesti. Naime, kako piše Earth.com, studija napravljena u jednom laboratoriju u Nizozemskoj sugerira kako boravak na prirodnom svjetlu može normalizirati razinu šećera u krvi, te uz normalnu prehranu i pravodobnu upotrebu lijekova, smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2.
U provedenoj studiji sudjelovali su volonteri stariji od 65 godina. Oni su proveli 4 i pol dana u sobama Sveučilišta u Maastrichtu, uz široke prozore ili fiksnu rasvjetu. Nakon četiri tjedna ljudi koji su proveli dane uz dnevno svjetlo, sada su morali provesti vrijeme na fiksnom i obrnuto.
– Uglavnom provodimo dane pod umjetnom rasvjetom, koja ima niži intenzitet svjetlosti i uži spektar valnih duljina od prirodne svjetlosti – istaknuo je voditelj istraživanja Jorisom Hoeksom.
Istraživački tim promatrao je kako se glukoza ponašala kod ljudi pod kojim okolnostima. Kako bi se moglo smatrati da je razina šećera u krvi kod odrasle osobe normalna, mora imati vrijednosti 70 do 180 mg/dL.
Tijekom izlaganja dnevnom svjetlu sudionici su proveli oko 51% dana unutar normalnog raspona glukoze u krvi, u usporedbi s približno 43% tijekom izlaganja umjetnom svjetlu.
Sudionici su imali male senzore, odnosno naprave putem kojih je praćena glukoza u njihovoj krvi. Analiza se oslanjala na 10 ljudi. Ljudi su imali normalnije rezultate glukoze pri boravku na dnevnom svjetlu.
Isto tako, na ispitanicima su provedeni testovi energije koji su bili temeljeni na disanju. Testovi su pokazali kako pri boravku na dnevnom svjetlu dolazi do sagorijevanja više masti kako bi se proizvela energija.
S obzirom na to da iskorištavanje masnih naslaga u tijelu može smanjiti potrebu za uzimanjem lijeka inzulina nakon obroka, dolazimo do zaključka da bi popodnevna šetnja ili bilo kakva fizička aktivnost po dnevnom svjetlu mogla biti jedna od krucijalnih stavki za suzbijanje dijabetesa.
Još jedan od testova bio je mjerenje melatonina (hormona sna) u večernjim satima nakon što su sudionici bili izloženi svjetlu u svakom dobu dana. Pokazano je da su razine tog hormona bile veće kod osoba koje su boravile na dnevnom svjetlu dva sata prije spavanja.
Laboratorijski uzgojene stanice koje su pretvorene u jednostavna vlakna, pokazale su da se ‘unutarnji sat’ organizma ranije pomiče. To utječe na uzimanje glukoze iz tijela kako bi ga iskoristile mišićne stanice. Ovaj process može uravnotežiti razinu glukoze u krvi.
Dnevna svjetlost, također, može pomoći organizmu da kontrolira vremenski unos hrane, što isto tako može uravnotežiti razinu glukoze u krvi.
Pri ovom testiranju ispitanici su bili u kontroliranim uvjetima, odnosno ograničeno im je sjedenje, gledanje u računalo, praćeno je vrijeme kad jedu, spavaju i šetaju. Upravo zato je svjetlost bila jedina varijabla koja je značajnije utjecala na glukozu u ovom ispitivanju.
Isto tako, razina svjetlosti mijenja se s godišnjim dobom pa se ne može očekivati da u svakom podneblju rezultati budu isti.
Istraživači planiraju nekoliko tjedana upariti svjetlosne senzore s monitorima glukoze kako bi vidjeli hoće li učinak biti isti i kod su ispitanici u svojim kućama.
Ako se ova studija pokaže točnom na većem uzorku ljudi i na drugim mjestima, vrlo je vjerojatno da bi se boravak na dnevnoj svjetlosti ubuduće mogao preporučivati kao dio terapije za prevenciju dijabetesa tipa 2.
Ova terapija mogla bi funkcionirati pod uvjetom da ljudi ‘dovedu u red’ svoje životne navike hranjenja, spavanja i fizičke aktivnosti, odnosno šetanja.
Studija je objavljena u časopisu Cell Metabolism.