U povodu 79. rođendana URIHO-a, najstarije ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, s ponosom se prisjećamo puta koji je obilježio, ne samo razvoj ustanove, nego i položaj osoba s invaliditetom u našoj zemlji

Poslušaj članak

Korijeni u europskoj i svjetskoj tradiciji

Ideja o organiziranoj skrbi i radnom uključivanju osoba s invaliditetom u Europi počinje se sustavno razvijati tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Brojne preporuke i rezolucije Međunarodne organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije i tijela Ujedinjenih naroda poticale su stvaranje posebnih radionica i sustava podrške osobama koje se u redovnim uvjetima teško mogu osposobiti i zaposliti.

Upravo je takva preporuka – Preporuka o profesionalnoj rehabilitaciji iz 50-ih godina 20. stoljeća – bila jedan od temelja na kojima će se graditi i hrvatski model zaštitnog zapošljavanja.

Počeci u Zagrebu – 79 godina stvaranja mogućnosti

Hrvatska već neposredno nakon Drugog svjetskog rata započinje s osnivanjem zaštitnih radionica. Već 1946. u Zagrebu je, zaslugom Saveza ratnih vojnih invalida, osnovana prva ustanova za zapošljavanje osoba s invaliditetom pod nazivom Ivančica. Bila je to početna točka stvaranja sustava koji će desetljećima kasnije prerasti u današnji URIHO.

Tijekom godina nastaju brojne radionice – DES, IVANČICA, OSVIT i ZIRI – svaka s misijom osposobljavanja i zapošljavanja različitih skupina osoba s invaliditetom: osoba oštećena sluha, kronično oboljelih, invalida rada, osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba sklonih socijalnim poteškoćama i dr. Godine 1978. ove se radionice udružuju u radnu organizaciju DIOZ, čija će preobrazba 1996. dovesti do nastanka URIHO-a.

URIHO ne osigurava samo radno mjesto osobama s invaliditetom, URIHO je zaista više od posla – to je mjesto koje, prije svega, pruža – priliku. U ovih 79 godina tisuće osoba s invaliditetom dobile su priliku da osjete što je dostojanstvo. Kroz profesionalnu rehabilitaciju, rad i osiguravanje jednakih mogućnosti – i osobe koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada, mogu biti uključene u zajednicu.

Od prvih radionica nakon Drugog svjetskog rata do suvremene ustanove koja danas djeluje pod okriljem Grada Zagreba, URIHO je ostao vjeran svojoj temeljnoj ideji – stvarati prilike tamo gdje one inače nedostaju.

Sa zahvalnošću prema dosadašnjim postignućima i s punim povjerenjem u snagu i sposobnosti naših radnika i radnica, URIHO hrabro korača prema budućnosti u kojoj stvaramo još više prilika, još više inkluzije i još snažniju zajednicu u kojoj svaka osoba ima pravo ostariti svoj puni potencijal.

J.L.

U organizaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije (UAZ) 29. studenoga u prostorijama Zavoda za protetičku rehabilitaciju KBC-a Zagreb održan je tradicionalni skup ‘Inovacije u protetici’, koji se ove godine bavio temom psihosocijalne rehabilitacije

Poslušaj članak

Cilj skupa bio je javnosti približiti važnost osiguravanja cjelokupne psihosocijalne rehabilitacije za osobe s amputacijom.

U prigodnom govoru predsjednica UAZ-a Ana Sršen predstavila je ovogodišnje projekte UAZ-a. Jedan od najvećih projekata je humanitarna akcija ‘Hodajmo za one koji ne mogu’, kojom je prikupljeno više od 20 tisuća eura za kupnju ortopedskih pomagala za djecu.

U rujnu je započeo projekt ‘AmputIN’, kojeg financira Grad Zagreb, a njime se želi osnažiti osobe s amputacijom. U okviru projekta provodi se program ‘Psihošetnji’ – ciklus od šest tematskih šetnji Zagrebom u trajanju od dva sata. U Psihošetnjama mogu sudjelovati i članovi obitelji osoba s amputacijom.

UAZ je organizirao i psihološke radionice za roditelje djece rođene bez udova. Sršen je istaknula suradnju s Udrugom osoba s amputacijom Umida i Zakladom Nataša Kovačević iz Srbije, koja je opskrbila dvoje hrvatske djece protezama. Zahvalila je stručnjacima, institucijama i volonterima uz čiju su podršku projekti realizirani.

U sklopu skupa održan je panel na temu ‘Prilike i izazovi u psihosocijalnoj rehabilitaciji osoba s amputacijom udova’, koji je moderirala Ana Sršen. U uvodu je Sršen istaknula da s invaliditetom život ne prestaje, ali uz proteze, invalidska kolica i druga pomagala potrebna je psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija za povratak u život prije invaliditeta.

Psihologinja Anita Lauri Korajlija ukazala je na izostanak psihološke podrške osobama s amputacijom. Naglasila je da je psihološka pomoć kroz zdravstveni sustav potrebna osobama prije i nakon amputacije, ali je, nažalost, malo bolničkih odjela s psiholozima.

– Proces prilagodbe na amputaciju je tjelesni i psihološki, ali sustav ne prepoznaje da je to nešto što ide paralelno. Ono što se osobi s amputacijom eventualno ponudi jest psihijatrijska pomoć, što ukazuje na to da osobi bez udova kojoj je teško treba psihijatar. Toj osobi je potreban psiholog koji će kroz razgovor razriješiti strahove i brige oko toga kako će život dalje izgledati – pojasnila je Korajlija. Ocijenila je da neuključivanje psihologa, socijalnih radnika, radnih terapeuta i drugih stručnjaka u proces prilagodbe na različite bolesti predstavlja veći trošak za zdravstveni sustav nego uštedu.

Pročelnik Zavoda za protetičku rehabilitaciju Neven Ištvanović istaknuo je da Zavod nema zaposlenog psihologa, iako postoji velika potreba korisnika s amputacijom za psihološkom podrškom. Razlog tome je administrativne prirode unutar KBC-a Zagreb čiji je Zavod dio.

Ištvanović je pojasnio da u težim situacijama intervenira klinički psihijatar s KBC-a Zagreb, dok drugi korisnici s amputacijom zbog nemogućnosti dobivanja psihološke podrške kroz zdravstveni sustav moraju je potražiti i privatno. Stoga će se inzistirati da se u timu Zavoda za protetičku rehabilitaciju zaposli psiholog.

Darko Sobota iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb istaknuo je da kronološki nastavak medicinske rehabilitacije predstavlja profesionalna rehabilitacija, koja omogućava osobi s invaliditetom da povratkom na posao nastavi živjeti kvalitetnim životom.

– U profesionalnoj rehabilitaciji imamo stručni tim kojeg čine liječnik medicine rada, edukacijski rehabilitator, socijalni radnik, psiholog i radni terapeut. Osoba s invaliditetom osposobljava se za određeni posao kroz neki oblik obrazovanja – pojasnio je Sobota. Osposobljavanje za posao obavlja se prema radnim sposobnostima osobe, ali i prema potrebama tržišta rada.

Uspješnost zapošljavanja osoba s invaliditetom koje su koristile uslugu profesionalne rehabilitacije iznosi 70 posto, a kroz ovu uslugu zaposlile su se i osobe s amputacijom.

Na skupu su predstavljena dva izdanja u nakladi UAZ-a – knjižica ‘Kako si’, autorice psihologinje Anite Lauri Korajlije, i knjižica ‘Nije kraj’, autora Darka Sobote, koja je nastala u suradnji s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb.

Knjižica ‘Kako si’ sadrži šesnaest najčešćih pitanja koja osobe prije i nakon amputacije postavljaju psihologu, a namijenjena je i drugim osobama s invaliditetom.

Knjižica ‘Nije kraj’ bavi se problematikom profesionalne rehabilitacije i radnim pravima osoba s invaliditetom. Osim u tiskanom, knjižica je dostupna i u digitalnom izdanju. Može biti korisna ne samo osobama s invaliditetom, nego i poslodavcima.

Skup je završio prikazivanjem dokumentarnog filma ‘Mogu kao i ti’ o osobama s invaliditetom koje su zaposlene na raznim radnim mjestima te tako kvalitetom svoga rada doprinose društvu.

Radni i socijalni sustav pružaju značajnu zaštitu bolesnim osobama i osobama s invaliditetom, no mnoga prava i mogućnosti često su nedovoljno poznati. Informiranost radnika ključna je kako bi mogli iskoristiti sve dostupne mehanizme

Poslušaj članak

Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) održala je prošli tjedan, 25. studenog 2025. godine, četvrto predavanje u okviru ciklusa radionica ‘Prava osoba s invaliditetom’, pod nazivom ‘Radna prava osoba s invaliditetom i bolesnika’.

Predavanje je ponovno održano online, a kroz ove korisne informacije za svakog radnika okupljene je vodila Iva Atlija, pravnica i stručnjakinja za područje socijalnih prava.

Na ovom predavanju obrađena su tako prava iz radnog odnosa koja imaju osobe s invaliditetom, ali i druge osobe koje imaju neku kroničnu ili akutnu bolest. Predavačica se dotaknula i prava koja proizlaze iz Zakona o radu za osobe koje imaju profesionalnu bolest ili ozljedu na radu.

Radna prava osoba s invaliditetom i radnika s kroničnim bolestima ključna su za njihovu sigurnost i ravnopravnost na tržištu rada.

– Svaki radnik ima pravo na zaštitu, ali da bi ona bila učinkovita, mora poznavati svoja prava – istaknula je Atlija.

Radnik je dužan poslodavca obavijestiti o zdravstvenim okolnostima koje bitno utječu na rad, ali ne mora otkrivati detalje koji nisu povezani s poslom.

– Radnik nije dužan otkrivati više nego što je nužno za sigurno obavljanje posla – naglasila je Atlija.

U slučaju bolovanja, radnik mora pravovremeno obavijestiti poslodavca, a sama bolest ne može biti razlog za otkaz. Tijekom bolovanja otkazni rok ne teče, što radniku daje dodatnu sigurnost. Zakon omogućuje i rad na izdvojenom mjestu rada zbog zdravstvenih razloga te prijenos neiskorištenog godišnjeg odmora do sredine iduće godine.

Postoje i dodatna prava poput kratkog odsustva zbog hitnih obiteljskih situacija.

– Mnogi ni ne znaju da takva prava postoje, a ona često radniku olakšaju svakodnevicu – kaže Atlija.

Radnici koji su pretrpjeli ozljedu na radu ili profesionalnu bolest uživaju još jaču zaštitu. Po povratku s bolovanja imaju pravo vratiti se na prijašnje poslove, a otkaz za vrijeme liječenja nije dopušten.

Ako nije moguće osigurati druge odgovarajuće poslove, radniku pripada otpremnina u dvostrukom iznosu.

– Ozljeda na radu ne smije zaustaviti nečiji profesionalni razvoj – naglasila je Iva Atlija.

Osobe s invaliditetom imaju dodatna prava – od profesionalne rehabilitacije i podrške pri zapošljavanju do zapošljavanja u integrativnim i zaštitnim radionicama.

Imaju pravo na dulji godišnji odmor, produljeni otkazni rok i prednost pri zapošljavanju u javnom sektoru ako ispunjavaju sve uvjete.

– Rehabilitacija i podrška često su presudne kako bi osoba s invaliditetom ostala aktivna na tržištu rada – ističe Iva.

Uz to, osobe s invaliditetom imaju pravo na porezne olakšice i, kada je potrebno, na invalidsku mirovinu ovisno o stupnju smanjenja radne sposobnosti.

Određene kategorije invaliditeta ostvaruju i staž s povećanim trajanjem, što olakšava stjecanje prava na starosnu mirovinu.

Iva je za kraj ponovila kako je informiran radnik i zaštićen radnik.