Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU, VOJIN PERIĆ Bez formalnosti o kazalištu i još svačemu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba čije je lice zamagljeno, koja stoji pored slike žene. Slika žene je na platnu i prikazuje profil ženske osobe sa svijetlom kosom koja nosi tamnu odjeću. Osoba pored slike nosi svijetlo sivu jaknu i tamnu košulju. Pozadina je tamna, što otežava razaznavanje dodatnih detalja.
Foto: Vojin Perić

Promišljajmo svaki svoj korak kako se ne bi zaletjeli! Ostavimo osobne razine i interese i posvetimo se jedni drugima u smislu razumijevanja specifičnih problema i traženja zajedničkih platformi za djelovanje, poruka je Vojina Perića osobama s invaliditetom

Poslušaj ovaj članak
Kako i kada je počela vaša ljubav prema glumi i kazalištu?

– Ne mogu odrediti točan početak ljubavi, ali znam da sam još uvijek zaljubljen i pun nerečenoga. Od malih dana, onih školskih sekcija, kao kad očijukaš sa simpatijom, pa te nakon izvjesnog vremena uhvati groznica i oboliš… zaraziš se najslađom bolesti, virusom koji prelazi samo na odabrane. To je voljenje koje ne prestaje, koje iz vatre ide u novu vatru, a u svaku iz početka kao da je prva.

Dugo vodite najstarije kazalište slijepih i slabovidnih u svijetu, s kojim se mukama suočavate?

– Koliko je god lijepo i nepredvidivo, kazalište svojim zaljubljenicima priređuje muke bacajući ih iz identiteta u identitet, bruseći najdraži kamen i najčešće uzalud očekujući dijamant. No, kako smo kazalište slijepih i slabovidnih, naše muke su višestruke i očituju se u skoro svim segmentima ove suptilne djelatnosti. Valja uložiti puno više truda kako bi se svladale vještine koje scena traži. Kad čovjek to svlada čekaju ga muke po statusu, po prođi na otvorenom kulturnom tržištu, po borbi za dostojanstvo i pravo na umjetnički izričaj. Mi smo institucija koju čine slijepe i slabovidne osobe, dakle uokvireni smo predrasudama i stereotipima, odnosno skepsom publike da bi nas trebalo doći vidjeti i uživati u iluzijama koje nudimo. Teško je, ali time slađe, pobjedničkije i slavodobitnije. Kad se poklanjamo publici i zapljusne nas pljesak kao žubor neke daleke rijeke, nema kraja sreći, nema osjećaja muke i marginalnosti.

Iako smo najstarije kazalište slijepih i slabovidnih na svijetu, još uvijek smo tek udruga u civilnom društvu, očito bliži socijalni, nego kulturi. Na svu sreću Ministarstvo kulture i Ured za kulturu Grada Zagreba s nama ruše predrasude i financiraju nas na zadovoljavajući način, svrstavajući nas u čisti kulturni proizvod.

Kazalište ima 75 godina, a zapravo je udruga, zašto je tako? I što je Teatroza?

– Intuitivno naslutih ovo vaše pitanje, pa ću samo nastaviti prethodni odgovor. Prije par dana, dakle na prvi dan proljeća uvjerili smo se kako vrijeme brzo prolazi proslavljajući svoj 76. ročkas. Tjedan ranije izveli smo premijerno Andersenovo Ružno pače, u režiji Marija Kovača, nudeći najmlađima slatkiš kojemu će teško odoljeti. Snalazimo se pobjeđujući jednu po jednu vjetrenjaču, iako se stalno pojavljuju nove, ali ima još i snage i volje i entuzijazma. A Teatroza?! To je naše malo poduzeće koje smo otvorili kako bi nas se upisalo u Očevidnik Ministarstva kulture, što nam omogućava prijavu na sve profesionalne festivale. Sam naziv možda govori o našoj kolektivnoj dijagnozi – zaraženi teatrom.

Koliko je predstava odigrano pod vašom ravnateljskom palicom i predstavite nam tim kazališta?

– Ja baš ne volim tituliranja, pa je i riječ ravnatelj ovdje tek unaslovljenje funkcije, odnosno stupanj odgovornosti. U kazalištu sam zaposlen od 2002. što će reći da je od tada pripremljeno pedesetak premijera, a izvedbi!!!? Imamo kompletnu infrastrukturu jednog ozbiljnog teatra, što podrazumijeva svjetlosni park, zvuk, dva kombi-vozila i veliki fundus sceno i kostimografije.

Ljepši dio ansambla čine Anita Matković, Dajana Biondić, Ružica Drenski, Ružica Domić Lalović, Doroteja Feketić, Danijela Vidas, Suzana Bliznac, dok muški dio ansambla čine Igor Kučević, Marijo Glibo, Damir Mizdrak, Andrej Drenski i moja malenkost.

Dvije profesionalno zaposlene osobe u našem kazalištu, a bez kojih ništa ne bi bilo na ovom nivou su Marina Ćurić i Ana-Maria Perić. Tim ne bi bio kompletan bez Davida Čavare koji nosi na svojim leđima nadimak katice za sve, te lučonoša Nenad Lalović, kao i naše djevojke u tehničkoj podršci koje dolaze s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, s kojim vrlo dobro surađujemo. Ne mogu ne spomenuti suradnike: Marija Kovača, Ninu Kleflin, Petru Radin, Dražena Krešića, Ivana Planinića, Anu Prolić, Sašu Božića, Kseniju Zec kao redatelje, te koreografe, Branka Bankovića, Kseniju Zec i Maju Marjančić. Ima ih još puno,ali se bojim da ću potrošiti previše redaka, pa ću ovdje stati uz ispriku onima koje ne spomenuh.

Što od predstava spremate u narednom periodu i po kojem ih kriteriju birate?

– Prva predstava koju ćemo raditi ovoga proljeća i ljeta, a možda i jeseni, u kazalištu se nikad ne zna, jest projekt Sanje Milardović, Hajde da se vidimo. Pored nekoliko iznenađenja u mraku, čeka nas krajem godine još jedan projekt koji vapi ostati velikim iznenađenjem. Ovdje bih spomenuo i Zakladu Kultura nova koja nam je omogućila jačanje ljudskih potencijala, što će nam olakšati provođenje svih umjetničkih i drugih projekata.

Predstave biramo zadovoljavajući kriterije natječaja, odnosno želje glumaca, a često i ograničena sredstva. Projekt…

Što je prema vašem mišljenju ključno učiniti da bi inkluzija kod nas prestala biti iluzija?

– Što je inkluzija? Dakle, uključivanje… super! Koga u što??? Dakle, isključenih u društvo, ili ti ljudski rod!!? Tko nas je to isključio i zašto??! Pa oni koji nas uključuju. A zašto smo bili isključeni? Zato što smo slijepi, ili u kolicima, ili gluhi, ili…

No dobro! Idemo se uključiti, ali pri tome voditi računa da nas čeka infrastruktura, a ne mi nju. Što to znači? Spušteni pločnici, rampe za kolica, taktilne staze, zvučni semafori, induktivne petlje, udžbenici prilagođeni slijepim učenicima, sva čuda tehnike i uzajamnosti koja se mora razviti u odnosu na okolinu. Uz sve nabrojano, najbitnije je stvoriti povjerenje prema onima koje uključujemo, odnosno vjerovati u njihove kompetencije i sposobnosti.

Važnu ulogu u svemu ovome imaju mediji, odnosno kreatori politike, ljudi koji promišljaju društvenu stvarnost. I na kraju, treba nam ekologija duha o kojoj ću drugom prilikom.

Koji su najveći problemi slijepih osoba u cijeloj Hrvatskoj s obzirom na to da ste i predsjednik Hrvatskog saveza slijepih?

– Puno je problema, no čini mi se da smo neke počeli rješavati, da smo u 2023. koraknuli u jedno demokratskije i civiliziranije društvo. Ja sam osobno pomalo vremešan i nadam se da će oni na kojima svijet ostaje učiniti dovoljno da se stvari dovedu do još boljih rješenja. Inače uvijek govorim o osobama s invaliditetom promatrajući probleme svih kategorija, čime želim reći da se moramo držati zajedno iznoseći svatko svoje probleme i podržavajući sve ostale.

Koja bi bila vaša poruka osobama s invaliditetom, ali i donositeljima odluka?

– Promišljajmo svaki svoj korak kako se ne bi zaletjeli! Ostavimo osobne razine i interese i posvetimo se jedni drugima u smislu razumijevanja specifičnih problema i traženja zajedničkih platformi za djelovanje.

Dragi donositelji odluka! Budite sretni što vaš pojmovni sustav ne trpi redukcije, što vam sunce sja, a ne tek grije, što uživate u glazbi i cvrkutu ptica, što slobodno trčite i nije vam važno je li nogostup visok ili ne i jesu li prometala niskopodna. Odlučujte bez bahatosti, bez sažalijevanja i bez odluka da vam ne trebamo pri donošenju odluka (zakona).

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo Štrikeraj café

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu žena koje sjede u prostoriji s velikim prozorima i izrađuju pletene predmete. Soba je ukrašena bijelim visećim čipkastim ukrasima, a stolovi su prekriveni materijalima za pletenje. Žene su koncentrirane na svoj rad, a atmosfera je opuštena i kreativna.
Foto: Ana Vragolović/Štrikeraj café

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana

Kroz razgovore s predstavnicima integrativnih i zaštitnih radionica prenesene u prethodnim tekstovima serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ dobili smo neke vrijedne komentare o funkcioniranju tvrtkiu kojima rade, kao i o razlozima zbog kojih njihove tvrtke zapošljavaju osobe s invaliditetom. Stvaranje novog, boljeg kolektiva u kojemu se nitko neće osjećati isključen i organizaciju proizvodnje koja prihvaća različitosti među radnicima, umjesto da ih pretvara u strojeve, istaknuli bismo kao najvažnije.

Intervjuirajući sugovornike dobili smo dojam da najveći problem kod (ne)zapošljavanja leži u načinu razmišljanja. O nužnoj promjeni uvrnute percepcije osoba s invaliditetom kao osoba ograničenih sposobnosti već smo pisali u ranijim tekstovima, a istu potrebu za promjenom istaknula je i jedna od naših sugovornica, te izjavu potkrijepila primjerom rekavši da u tvrtki u kojoj radi osobe s invaliditetom rade na složenim tiskarskim strojevima, a neki su zaposleni u upravljačkim strukturama.

Drugi problem leži u nedostatku volje poslodavaca da se malo pozabave tom tematikom. Tehničke prilagodbe mogu se riješiti relativno jednostavno, rekli su nam sugovornici – prilaz za osobe s invaliditetom se izgradi, prilagođeni stol se naruči, kupi se stroj koji olakšava podizanje težine, pogon se reorganizira. Samo je potrebno uložiti malo volje i vremena u takav pothvat.

Budući da mnogi poslodavci smatraju da je zapošljavanje osoba s invaliditetom ‘neisplativo’, naši sugovornici zaključili su da je potrebno puno raditi na njihovu osvješćivanju, na dijeljenju pozitivnih primjera zapošljavanja, kao i na obrazovanju osoba bez invaliditeta o komunikaciji i ravnopravnoj interakciji s osobama s invaliditetom. Upute i smjernice o zapošljavanju i komunikaciji koje bi trebale izraditi relevantne institucije također su potrebne, uz poticanje edukacija i rasprava o ovoj temi.

Kao što je rekao jedan od naših sugovornika, kratkoročno se zapošljavanje osoba s invaliditetom može činiti kao tlaka, ali benefiti za te osobe, za tvrtkui za društvo su veliki. Osoba ima mogućnost sama zarađivati za vlastiti život i ne mora ovisiti o drugima, vrijednost takvih inicijativa prepoznaju i cijene kupci, a društvo pomalo postaje inkluzivnije i ljepše.

Još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči jest to što neke tvrtke rad na inkluziji nastoje proširiti i izvan proizvodnih pogona tako što organiziraju radionice, ili u svoj rad, npr. u dizajniranje proizvoda uključuju škole i fakultete.

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana. O njegovom osnivanju i radu razgovarali smo sa Sandrom Kerovec, voditeljicom caféa.

– Štrikeraj café pokrenuli smo 2013. godine. To je program koji okuplja naše korisnike, mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje (štrikanje) i heklanje (kukičanje). To je inkluzivna radionica koja je za naše štićenike vježbalište socijalnih interakcija i vještina, a zajednici omogućava neposredan kontakt s osobama s intelektualnim teškoćama, te ujedno i direktan uvid u njihove mogućnosti i sposobnosti – objašnjava nam Kerovec.

Udruga Ozana inače organizira programe učenja, rada i socijalizacije za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je u programu 48 u dobi od 23 do 54 godine, a kroz te programe uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jela, uključuju se u plesne i glazbene sadržaje, obrađuju vrt, odlaze na izlete i slično.

Naša sugovornica ističe da je udruzi posebno važna povezanost sa zajednicom i djelovanje u toj zajednici.

– Najveći dio projekata koje provodimo i suradnji koje ostvarujemo usmjeren je upravo prema tome. Prezentacijom sposobnosti i vještina naših korisnika, kao i njihovog rada i mogućnosti, doprinosimo smanjenju predrasuda koje još uvijek postoje o populaciji osoba s teškoćama, te istovremeno gradimo samopouzdanje i bolju sliku o sebi i kod naših korisnika.

Baš zato u Štrikeraj caféu pokreću inicijative kroz koje sudionici caféa pomažu drugim ranjivim skupinama. Na taj način oni mijenjaju svoju percepciju u društvu iz nemoćnih u osobe koje pridonose društvu i potiču druge na to.

– Pri planiranju tih tzv. knit for cause inicijativa uvijek polazimo od onog što naši korisnici mogu – važno nam je da je priča tako postavljena da se svatko može uključiti neovisno o stupnju usvojenosti vještina, da za svakog bude jednako izazovno i zanimljivo, da svatko može doživjeti uspjeh svojim doprinosom, a da proizvod koji nastane ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj skupini u potrebi. Uvijek se trudimo da naše inicijative budu atraktivne i za medije, kako bi ih oni popratili i na taj način proširili. Zato nekoliko puta godišnje pripremamo vunene instalacije – govori Kerovec.

Jedna vunena izložba koju smo posjetili otvorena je 20. rujna ove godine u Galeriji ‘Slava Raškaj’ Klinike za psihijatriju Vrapče, povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.

Izložba pletenih i kukičanih pomagala za osobe oboljele od demencije, nazvana ‘Rukom rađeno’ obuhvaća radove izrađene od 2021. godine u sklopu inicijative ‘Isprepletimo ruke tijelom’. Članovi udruge Ozana i svi zainteresirani, pa i pacijenti i zaposlenici klinike, pleli su senzoričke tapiserije, igračke od vunice, nekoliko panela s puno elemenata za dodirivanje, te rukaviće za oboljele od dementnih bolesti.

Predmeti poput rukavića bitni su jer na oboljele djeluju utješno i umirujuće, te stimuliraju njihovu motoriku i spoznaju. Senzoričke tapiserije rade se u suradnji s terapeutom i služe kao osnova za razgovor, jer osobe heklaju, pletu ili ušivaju predmete ili likove koji ih podsjećaju na nešto.

– Sudjelovanje u izradi rukavića čini da se osjećam manje izolirano. Lijepo je osjećati se dijelom grupe koja pomaže drugima i pruža utjehu potrebitim članovima našeg društva. Također je zabavno izrađivati rukaviće – jedan je od citata s izložbe koji dobro sažima bit Štrikeraj caféa.

– Ono što u Štrikeraju posebno dolazi do izražaja je kvaliteta socijalnog kontakta koji se ostvaruje zajedničkim sudjelovanjem u ovim aktivnostima. Te su aktivnosti razlog za dolazak, osnova za razgovor, a zajednička svrha olakšava uključivanje svima. Na taj se način širi društvena mreža i grade nova prijateljstva, a lako se mogu integrirati i marginalizirane skupine jer pletenje prelazi sve granice – govori nam naša sugovornica.

Osim izravnom koristi za one za koje su pletivo ili hekleraji namijenjeni, ove aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje pletilja i heklačica (i pletača i heklača, naravno).

– Istraživanja potvrđuju da snižavaju krvni tlak, ublažavaju depresiju i anksioznost, odgađaju nastupanje i usporavaju razvoj demencije, djeluju opuštajuće, odvraćaju pažnju od kroničnih bolova – rekla je Kerovec.

Također, repetitivni, ritmički pokreti podižu raspoloženje i djeluju umirujuće.

– Mozak voli ritmičke pokrete zato što su predvidivi i onda se osjeća sigurno. Položaj ruku pri pletenju također je važan faktor – taj položaj omogućava da zaštitimo svoj osobni prostor i time nam pruža osjećaj sigurnosti. To je osobito važno kod pletenja kao aktivnosti u grupi jer nam pomaže da održimo vlastiti integritet – objasnila nam je benefite ručnog rada naša sugovornica.

Još jedna korist od ručnog rada koja bi nam vjerojatno svima u ovo užurbano, stresno doba dobro došla jest poticanje prirodne usredotočenosti.

– Pletenje nam može odvratiti pažnju od problema, posebno ako biramo složenije projekte. Nije to samo jednostavno odvraćanje pažnje u trenucima kada prakticiramo pletenje, nego i dugotrajno preusmjeravanje pažnje – osobe koje pletu razmišljaju o svojim projektima i planiraju buduće i u trenucima kad ne pletu. Osim toga, spoznaja da vladaju vještinom koja im može odvratiti pažnju od problema vraća im osjećaj kontrole. Pletenje nas uči upornosti, ustrajnosti i predanosti cilju, potiče kreativnost i maštu. Kreativnost je važna za postizanje psihološke fleksibilnosti i rješavanje problema – ako razmišljate na kreativan način imate više mogućnosti – govori nam voditeljica Štrikeraja.

Nakon što je navela brojne dobrobiti pletenja, poziva nas i sve zainteresirane u Štrikeraj café, gdje može doći svatko tko je zainteresiran, a ako ne zna plesti ili heklati, dobit će poduku. Dobrodošli su i svi oni koji na bilo koji način žele podržati i širiti inicijative udruge Ozana, sudjelovati u njima od kuće, donirati vunu i pribor ili organizirati povremene ili redovne radionice.

Također, uskoro ćemo moći uživo vidjeti jednu od ovogodišnjih velikih vunenih instalacija. Pleteno božićno drvce bit će otkriveno 6. prosinca u 11 sati u dvorištu Klinike za psihijatriju Vrapče. Naša sugovornica također poziva na božićnu izložbu ‘Radost Božića’ na kojoj će biti prikazani radovi korisnika i svih povezanih od cijele godine, a održat će se 9. prosinca u 18 sati u prostorijama Ozane.

Za kraj, naša sugovornica nam je rekla da postoji već cijeli niz grupa u drugim gradovima u Hrvatskoj koje se okupljaju te pletu i kukičaju kako bi podržali njihove inicijative.

– Te grupe istovremeno razvijaju i svoje inicijative i povezuju se u svojoj lokalnoj zajednici, što nam je posebno drago. Pridružuju nam se škole, vrtići, knjižnice, domovi umirovljenika. Druženja u Štrikeraj caféu su uvijek vesela, razvijaju se prijateljstva, jedni smo drugima podrška – navela je voditeljica Štrikeraja.

U skladu s tim, nadamo se da će se i inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom početi širiti kao i pletenje i heklanje. Korist za čitavo društvo bit će, kako smo gore objasnili, neprocijenjiva.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

Nastavi čitati

in MREŽA

Savez SUMSI poziva na radionice za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja koristi invalidska kolica. Na slici se vidi ruka osobe koja drži kotač invalidskih kolica, a na naslonu kolica nalazi se natpis "SOPUR". Invalidska kolica su crne boje s metalnim dijelovima i sivim gumama. U pozadini se nazire prirodni krajolik s mutnim detaljima.
Foto: Pixabay

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja

Jeste li znali da poslodavci mogu dobiti poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, s ciljem povećanja njihovih radnih mjesta i poboljšanja uvjeta rada? Ako ste nezaposleni ili tražite bolju priliku, Savez SUMSI organizira niz radionica za unapređenje zapošljivosti osoba s invaliditetom.

U sklopu programa ‘Zajedno kroz izazove2’, od prosinca 2024., Savez SUMSI će održavati grupne i individualne radionice. Cilj je pružiti osobama s invaliditetom alate za bolju prezentaciju svojih vještina i učinkovitije povezivanje s poslodavcima na tržištu rada.

Predsjednik Saveza, Denis Marijon, naglašava da motivirani radnici s invaliditetom donose tvrtkama dodatnu vrijednost.

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja.

Sudionici se mogu prijaviti putem poveznice, nakon čega će sudjelovati u nizu radionica i završnom okruglom stolu. Program traje od prosinca do svibnja.

Patrik Josip Marić, bivši sudionik programa, ističe kako mu je radionica pomogla da prebrodi razdoblje nezaposlenosti i pronađe svoje mjesto u Savezu SUMSI. Njegovo iskustvo pokazuje koliko ovakvi programi mogu biti transformativni.

Program ‘Zajedno kroz izazove2’ provodi Savez SUMSI u suradnji s ključnim partnerima, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Poboljšajte svoje šanse na tržištu rada – prijavite se i budite konkurentni.

Nastavi čitati

in MREŽA

Projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi! ove godine donosi novitete

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede za stolom. Jedna osoba koristi prijenosno računalo, dok druga osoba sjedi u invalidskim kolicima. Stol je osvijetljen prirodnim svjetlom koje dolazi kroz prozor u pozadini. Na stolu se nalazi drvena daska s priborom za jelo. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje inkluzivnost i suradnju između osoba s različitim sposobnostima.
Foto: Pexels

Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, koji se obilježava 3. prosinca, Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) Sveučilišta u Zagrebu i ove će godine organizirati projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!.

Ovaj već tradicionalni događaj ima za cilj edukaciju i senzibilizaciju javnosti o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

– Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori.

Ove godine, uz već poznate elemente, projekt donosi i nekoliko noviteta. Sudionici će imati priliku sudjelovati u interaktivnim radionicama koje obuhvaćaju:

poligone i simulacije oštećenja – praktične aktivnosti koje omogućuju bolje razumijevanje svakodnevnih izazova osoba s invaliditetom;

edukacije o psihičkim poremećajima – fokus na rano prepoznavanje simptoma i važnost uključivanja u terapijski proces.

Organizatori naglašavaju da je projekt osmišljen tako da kombinira teoriju s iskustvenim učenjem, koje je jedno od najučinkovitijih načina stjecanja znanja i razvijanja empatije. Radionice će voditi studenti ERF-a uz mentorstvo profesora, a u njihovoj izradi i provedbi sudjeluju i osobe s invaliditetom, u skladu s načelom ‘Ništa o nama, bez nas’.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da podrže projekt dolaskom i dijeljenjem informacije.

– Vidimo se 3. prosinca od 16 do 21 sat u dvorani ‘Pauk’ Studentskog doma Stjepan Radić – kažu.

Projekt nudi jedinstvenu priliku za sudionike da iz prve ruke steknu uvid u perspektivu osoba s invaliditetom, razviju svijest o važnosti inkluzije i osjete kako društvo može postati pristupačnije i pravednije za sve njegove članove.

Nastavi čitati

U trendu