Connect with us

in MREŽA

MOJA PRIČA, ANA ORKIĆ Svaka prepreka je vjetar u leđa za dalje

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi na stablu pored jezera. Osoba nosi plave traperice i majicu s uzorkom, a lice joj je zamagljeno radi privatnosti. U pozadini se vide voda, zelenilo i drugi ljudi koji uživaju u prirodi. Ova fotografija može biti zanimljiva zbog opuštajuće atmosfere prirodnog okruženja.
Foto: Ana Orkić Facebook

Poruka svim osobama s invaliditetom je da nikad ne odustanu boriti se za svoja prava i mjesto u društvu. Mi smo posebni ljudi i imamo svrhu rušiti utvrde u ljudskim glavama da postoji različitost među nama, ali da je svaki čovjek vrijedan poštovanja, kaže Ana

Ana je rođena 19. prosinca 1968. godine u Kopanicama, mjestu u Bosni i Hercegovini. U šestoj godini života primila je cjepivo protiv dječje paralize i time se za nju sve promijenilo.

– Sutradan sam dobila temperaturu tako da sam nakon nekoliko dana završila u bolnici.

Nakon tri mjeseca boravka u bolnici u Sarajevu, nije im bilo jasno što mi je i prebačena sam na Šalatu u Zagreb. Sjećam se da sam zapravo bila pokusni kunić u bolnici jer su me liječili od svega i svačega i nisu znali moju dijagnozu.

Nakon šest mjeseci boravka u bolnici moje stanje se pogoršalo jer sam krivo liječena i otpuštena sam iz bolnice s dijagnozom dječje paralize.  Mojim roditeljima su tada rekli da neću živjeti duže od 20 godina – govori nam Ana. U ranom je djetinjstvu, kaže nam, bila izrugivana, djeca su se smijala njenom izgledu.

– Nisam išla kao dijete u školu jer mi je to socijalna radnica onemogućila. Odlučila je da ja nisam sposobna za redovnu školu bez da me je slala na vještačenje.

U svom životu sam se jako teško nosila sa svojim invaliditetom do jednog razdoblja kad sam odlučila da ću svoj život živjeti najbolje što mogu. Vjerovala sam da mi je Bog dao život i svrhu koju trebam ispuniti ovdje na zemlji – svjedoči Ana.  Kasnije se ipak školovala u Zagrebu gdje je bila jako dobro prihvaćena od profesora i bili su joj velika podrška.

– Naravno da sam naišla na prepreke jer su ponovo pojedinci htjeli zaustaviti moju svrhu. Najveći izazov mi je bio odseliti u Zagreb i započeti novi život. Ali Bog se pobrinuo za mene i nije me nikad ostavio samu – kaže Ana.

Ana je do sada radila na više projekata u suradnji s udrugama koje pomažu osobama s invaliditetom.

– Sudjelovala sam na projektu ‘Uši širom otvorene’ Centra Slava Raškaj gdje sam radila kao strukovni trener. Ravnopravno sa svim ostalim kolegama i kolegicama koji nisu imali invaliditet. Sve što sam radila, radila sam preko ugovora o djelu ili na ‘crno’ jer me nitko nije htio zaposliti unatoč mom znanju i iskustvu – kaže razočarana Ana i dodaje: -Diskriminacije sam doživljavala kroz cijeli život, gdje god da sam tražila posao, a i privatno sam uvijek morala dokazivati da mogu odraditi nekakav posao – kaže Ana.

Ni po pitanju ostvarivanja prava ništa nije išlo bez borbe. – Iskustvo s ostvarivanjem prava na temelju invaliditeta mi je prestrašno. Nikad nisam mogla ostvariti svoja legitimna prava kao osoba s invaliditetom, a s druge strane, nisam mogla dobiti posao unatoč mojoj upornosti i želji da završim škole, steknem obrazovanje za koje mogu dobiti posao – i kako onda ići naprijed pita se Ana i dodaje da je najveća žalost je što su mnogi ljudi ‘invalidi’ u svojim ograničenim glavama.

– Imaju predrasude o osobama s invaliditetom prije nego ih upoznaju i pruže im priliku za zapošljavanjem. Nakon duge borbe dokazivanja invaliditeta, ostvarila sam minimalne naknade unatoč mojem velikom tjelesnom oštećenju – nepravdu je Ana okusila sa svih strana.

– Poruka svim osobama s invaliditetom je da nikad ne odustanu boriti se za svoja prava i mjesto u društvu. Mi smo posebni ljudi i imamo svrhu rušiti utvrde u ljudskim glavama da postoji različitost među nama, ali da je svaki čovjek vrijedan poštovanja.

Sve što mi izgleda kao prepreka, ja iskoristim kao vjetar u leđa da idem naprijed.

Hvala Bogu za njegovu snagu i milost koja je mene učinila jakom ženom. Ako sam ja sve ovo mogla preživjeti i dokazati svoju vrijednost, može svaka osoba s invaliditetom – zaključuje Ana svoju priču.

Anita Blažinović

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu