Posebno je istaknuta potreba za daljnjim razvojem sustava edukacije i standardizacije hipoterapije i drugih terapija pomoću konja u Hrvatskoj

Poslušaj članak

Stručni skup ‘Intervencije pomoću konja 2026: Izazovi, iskustva i perspektive u RH’ održan je 7. i 8. ožujka 2026. u Kninu u konferencijskoj dvorani Studentskog doma ‘Fra Lujo Marun’.

Prvi put u Hrvatskoj organizirali su ga Hrvatski savez za intervencije pomoću konja u suradnji s Konjičkim klubom ‘Grabarije-Knin’, s ciljem okupljanja stručnjaka koji se bave terapijama i aktivnostima pomoću konja te razmjene znanja, iskustava i suvremenih pristupa u ovom području.

Skup je okupio stručnjake iz područja terapije pomoću konja, edukacije i zdravstvene zaštite koji su kroz predavanja i rasprave predstavili nove metode rada, znanstvena saznanja i praktična iskustva.

Poseban naglasak stavljen je na razvoj profesionalnih standarda u Republici Hrvatskoj, jačanje suradnje među stručnjacima te osnaživanje profesionalnih mreža koje djeluju u području intervencija pomoću konja.

Tijekom skupa održana su predavanja posvećena edukaciji stručnjaka i jačanju profesionalnih mreža, hipoterapiji utemeljenoj na dokazima, primjeni hipoterapije nakon moždanog udara te radu s osobama s autizmom i izazovima senzorne integracije u terapijama pomoću konja.

Predavanja su održali Monika Zadnikar, Nikolina Zaplatić Degač, Zdravka Poljaković, Matea Drempetić i Josip Knezić, koji su iz svojih profesionalnih perspektiva predstavili iskustva iz kliničke prakse, znanstvenog rada i edukacije stručnjaka u ovom području.

Sudionici su imali priliku raspravljati o važnosti interdisciplinarne suradnje, kontinuirane edukacije i primjene suvremenih terapijskih pristupa u radu s djecom i odraslima kojima su ove terapije namijenjene.

Posebno je istaknuta potreba za daljnjim razvojem sustava edukacije i standardizacije hipoterapije i drugih terapija pomoću konja u Hrvatskoj.

Cilj projekta bio je pružiti podršku oboljelima koji zbog zdravstvenog stanja ili velike udaljenosti ne mogu dolaziti u prostore udruge, ali i poslati jasnu poruku da nisu sami te da Društvo brine o njima

Poslušaj članak

Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije tijekom prvih mjeseci ove godine provelo je opsežan ciklus terenskih posjeta svojim članovima na području cijele županije. Poseban naglasak stavljen je na osobe sa stopostotnim invaliditetom, koje su posjećene u vlastitim domovima.

Cilj projekta bio je pružiti podršku oboljelima koji zbog zdravstvenog stanja ili velike udaljenosti ne mogu dolaziti u prostore udruge, ali i poslati jasnu poruku da nisu sami te da Društvo brine o njima.

Tijekom pet uzastopnih subota, unatoč često nepovoljnim vremenskim uvjetima, volonteri, članovi i zaposlenici Društva obišli su brojne dijelove županije – od Dubrovnika, Mokošice i Pločea, preko Metkovića i doline Neretve, pa sve do Pelješca i Korčule.

Posjećeni su članovi različitih životnih okolnosti i stupnjeva bolesti – od dugogodišnjih oboljelih do vrlo mladih osoba koje se s multiplom sklerozom bore tek nekoliko godina.

Na svakoj lokaciji razgovaralo se o izazovima s kojima se oboljeli susreću u svakodnevnom životu. Posebno su istaknute teme poput pristupa zdravstvenim uslugama, ostvarivanja prava kao što su inkluzivni dodatak i osobna asistencija, dostupnosti terapija te poteškoća u mobilnosti i funkcioniranju u vlastitom okruženju. Mnogi članovi žive u složenim obiteljskim ili zdravstvenim okolnostima, a za neke od njih ovi su posjeti bili prvi društveni kontakt nakon duljeg vremena.

Susreti su pokazali koliko oboljelima znači osobna podrška, razgovor i osjećaj da ih Društvo prati i razumije. Članovima su uručeni simbolični pokloni – boce, privjesci i vitamini – no najvrjedniji dio projekta bila je povezanost i motivacija koju su ovi posjeti potaknuli.

U više mjesta spontano su se počele javljati ideje o novim druženjima i jačanju međusobne podrške među članovima.

Društvo posebno naglašava važnost osobnih asistenata, bez kojih mnogi oboljeli ne bi mogli zadovoljiti ni osnovne životne potrebe, te ponovno skreće pozornost na potrebu dosljednog i pravednog provođenja sustava podrške osobama s invaliditetom.

Projekt terenskih posjeta proveden je uz financijsku podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Grada Dubrovnika, na čemu Društvo iskreno zahvaljuje.

Društvo oboljelih od multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije i dalje će nastaviti pružati podršku svojim članovima, zagovarati njihova prava i raditi na stvaranju zajednice u kojoj svaka osoba oboljela od multiple skleroze ima dostojanstvo, podršku i mogućnost što kvalitetnijeg života.

Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu

Poslušaj članak

Danas u svijetu kinematografije svjedočimo brojnim novim trendovima koji predstavljaju moderno doba filmova i serija. Ono što se nekada smatralo nepojmljivim na malim ekranima, sada je postalo normalno. Sve je postalo normalno osim jednoga – glumaca s invaliditetom.

Ova skupina glumaca još je uvijek slabo zastupljena u kinematografiji, ali i taj trend se polako mijenja. Zaslužna za mijenjanje slike, ili stava ljudi prema osobama s invaliditetom u glumačkoj industriji, je jedna od najvećih streaming platformi, popularni Netflix.

Naime, kako piše BBC, kada je mlada britanska glumica s invaliditetom Gracie McGonigal započinjala svoju glumačku karijeru nisu joj predviđali uspjeh. Pošto je Gracie rođena bez podlaktice lijeve ruke, većina kolega smatrala je kako će uvijek nailaziti na prepreke pri pronalasku glumačkog angažmana i da zbog toga nikada neće biti uspješna u tom poslu.

Kako tvrdi mlada glumica, ona nikada nije sebe gledala kao osobu s invaliditetom, nije uopće shvaćala da ga ima dok se nije počela profesionalno baviti glumom.

– Ja nisam ni znala da imam invaliditet, znam da to zvuči ludo jer doslovno nemam jednu ruku, ali kad sam počela raditi u kazalištu, shvatila sam da drugi ljudi vide moj invaliditet, a ne mene kao glumicu – ispričala je za podcast BBC Access All .

McGonigal je htjela postati glumica još od srednje škole pa je u šestoj godini srednje škole pohađala Brit School, instituciju za izvedbene i kreativne umjetnosti. Nakon što je stekla sveučilišnu diplomu dramske umjetnosti, kazala je da zbog invaliditeta nije mogla dobiti kvalitetnu glumačku ulogu.

– Dobivala sam prilično beskorisne razgovore o kastingu i o tome bih li bila dobra opcija za studenticu, znajući da možda neću imati posla u budućnosti jer možda neće biti uloge za mene – kazala je Gracie.

Kako bi se svidjela drugima, na audicijama je počela nositi protezu jer je smatrala kako će ljudi napokon početi cijeniti njezinu glumu, a ne gledati njezin invaliditet. Međutim, jedan od njezinih prijatelja nagovorio ju je da skine protezu.

– Samo sam pokušavala ugoditi drugim ljudima, umjesto da radim stvari koje su me činile sretnom.

Od kada je počela glumiti bez proteze, publika ju je prihvatila te je počela dobivati razne uloge, a proslavila ju je uloga koju je dobila u četvrtoj sezoni Netflixove hit serije Bridgerton. Ona je prva glumica s invaliditetom koja glumi u nekoj Netflixovoj seriji, prije nje to nikome nije pošlo za rukom.

Pridruživanje glumcima na setu ove serije za nju je bilo više od same glume. Kazala je kako ju je na početku bilo strah zato što su se mnogi glumci na setu poznavali iz prijašnjih sezona, dok ona nije poznavala nikoga.  

– Za mene je to bilo više od samo dobivene uloge. Bili su tako ljubazni i divni, prihvatili su me raširenih ruku. Bilo je stvarno lijepo upoznati ih sve.

Gracie u seriji utjelovljuje lik sluškinje Hazel, a njezina uloga između ostalog zahtijeva nošenje velikih srebrnih pladnjeva te košara s poslasticama, međutim, kako kaže, pazila je da nosi predmete odgovarajuće veličine kako joj ne bi ispali tijekom snimanja scena.

– Pazila sam da nosim stvari odgovarajuće veličine koje ne mogu ispustiti u scenama, pazeći na ruku kako ne bih slučajno pokvarila nijedan snimak – istaknula je McGonigal.

Fizički nedostatak njenog lika spominje se kratko u seriji u razgovoru između dvoje likova, Benedicta i njegove majke Violet, gdje ga majka pita predstavlja li Hazelina skraćena ruka problem, na što joj on odgovara da nije problem dokle god ona može obavljati svoj posao.

Glumački kostimi za lik sluškinje bili su u potpunosti prilagođeni njoj.

– Moja ruka je dio mene, ona jest moj produžetak ali nije sve što ja jesam – naglasila je McGonigal.

Reakcije publike na lik sluškinje Hazel, ali i na cijelu četvrtu sezonu, od samog njezinog izlaska bile su fantastične.

– Na internetu se stvaralo toliko sadržaja o ljudima s različitim udovima ili općenito s invaliditetom, toliko im se svidjelo, bilo je nevjerojatno.

Gracie kaže kako je sretna što svojom glumom utiru put drugim osobama s invaliditetom u glumačku industriju.

– Kad bi se više osoba s invaliditetom usudilo ući u svijet glume bilo bi više posla za svakoga od nas. Zato osobe s invaliditetom ne bi trebale biti obeshrabrene nego se samo trebaju usuditi, proći obuku i početi se baviti se glumom – zaključila je  McGonigal.

Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu bez obzira na njihove različitosti, odnosno invaliditet.